Gdje je nestao eurorealizam?

Noć ulaska. Kad se spomene ulazak odmah to mnoge o asocira na brojne zanimljive stvari, no, ovog puta radilo se o ‘običnom’ ulasku Hrvatske u Europsku uniju, u kojoj će svim Hrvatima biti automatski bolje, zapravo već je bolje samo što toga još uvijek nisu svjesni. Europska zora Ive Josipovića svanula je u Hrvatskoj, i svi će raditi svoj posao i dalje, brinuti svoje brige, biti, kakvi već jesu Hrvati, sretni i zadovoljni.  Naravno, to se može vidjeti u svakodnevnoj komunikaciji s običnim rađanima, radnicima i onima koji bezuspješno traže posao godinama. Pitajte pirotehničare koliko im je dobro.

U jednom zbornom pjevanju niti jednu kritičku riječ nismo mogli čuti o Europskoj uniji, naime, čak i da se radi o idealnoj, utopističkoj asocijaciji, ona mora imati svoje slabe točke, zašto o njima ne govoriti, ako ste kritični ne znači da ste automatski antieuropski šovinist kako se počelo govoriti u nekim medijima posljednjih dana.  Samu manifestaciju ulaska Hrvatske u Europsku uniju pratila je neumjesna glorifikacija koja se europskim realizmom nema puno veze. Zar u nekim, nekoć vodećim, državama Europske unije ne bjesni nasije i traju prosvjedi koje ne bismo željeli vidjeti na hrvatskim ulicama?

Posljednjih dana priča se o Europskoj uniji kao o nekoj vrsti religije, kamo će nas odvesti ako se budemo ponašali prema asocijaciji, u koju dobrovoljno ulazimo, kao o novom hodočašću? Naravno da Europsku uniju ne možemo uspoređivati s Jugoslavijom, no, baš zato bismo trebali imati trijezan stav prema Europi kao o asocijaciji razvijenih i onih manje razvijenih država. U Jugoslaviju smo ušli kao guske u maglu. Kada se na nešto odlučujemo trebali bismo govoriti svim aspektima koji bi mogli utjecati na našu odluku kako bismo donijeli ispravnu odluku. Jesmo li je donijeli? Zapravo ne znamo.
AFP/tinolovka

Što vi mislite o ovoj temi?