Pratite nas

Reagiranja

Gdje je odšteta za hrvatske logoraše, gdje su njihovi mučitelji?

Objavljeno

na

U Vukovaru će se u srijedu, 14. kolovoza 2019., u Hrvatskom domu, održati svečana akademija  u povodu 27. obljetnice od posljednje razmjene logoraša u Nemetinu.

No o hrvatskim logorašima iz Domovinskog rata malo se govori i piše. Više znamo o logorima iz II. svjetskog rata, poput Jasenovca i drugih, nego o onima iz novije povijesti. O Jasenovcu, primjerice, svi sve znaju, a nitko ozbiljno ne istražuje takva mjesta, nitko ne kopa, već većina, osobito pojedini političari ala notorni pupovci, kao na tekućoj vrpci, izbacuju neprovjerene podatke o broju zatočenih, umrlih i nestalih.

Međutim, srbijanski i ini logori su postojali i u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, a osobito su se otvarali nakon okupacije Grada Vukovara. Osim u Hrvatskoj, bilo ih je u Srbiji, Crnoj Gori i BiH.

Užas jedan.

Mnogi itekako pamte  strašne slike iz razrušenoga Vukovara, nakon 18. studenoga 1991., kad su srpski okupatori otjerali u smrt ili u logore na tisuće ljudi, pretežno žene, djecu i starce, ali i hrvatske vojnike.

Legendarni vukovarski ratni kirurg dr. Juraj Njavro (1938.-2008.),  o tome je objavio i knjigu „Glava dolje, ruke na leđa“ (1992.), po kojoj se već odavno trebao snimiti i igrani film. Osim njega, potresne knjige su o ovoj temi objavili još neki logoraši.

Oni koji su imali sreće, poglavito 14. kolovoza 1992., bili su razmijenjeni u Nemetinu, gdje je provedena najveća razmjena ratnih zarobljenika u Domovinskom ratu između hrvatske i srpske strane,  pa su svima tima koji su oslobođeni ti dani kao drugi – rođendani!

Inače, u četničkim logorima, od Manjače, Aleksinca, Ovčare, Niša, Šida, Bučja, Gline, Knina, Begejca, Stajićeva i niz drugih, Hrvati su prošli pravi pakao. O tome šute pupovci, mesići, josipovići, teršelič, goldsteini, tzv. antifašisti, pusići i brojni drugi mrzitelji svega što hrvatski diše.

Na teritoriji Srbije, ali i Crne Gore, nije se vodio rat, ali to ih nije sprječavalo da tamo zatvaraju, muče i ubijaju nevine ljude, koje su kao u najgora fašistička vremena „pokupili“, od Vukovara do Dubrovnika.

Prošli smo najgora mučenja i zlostavljanja tijekom zarobljeništva, a za to nitko nikad nije odgovarao. Naši se mučitelji mogu sresti ne samo u Vukovaru, nego i u Zagrebu – čuli smo od jednog logoraša.

Oni koji su bili zatočeni u srpskim, fašističkim  koncentracijskim logorima, svake godine, i prigodom obilježavanja Dana logoraša, 14. kolovoza, postavljaju pitanje – što je s odštetom Srbije prema tim ljudima koje su bez suda i suđenja mjesecima držali u logorima, samo zato što su bili Hrvati?

Također nam nije jasno -: može li se Srbija priključiti Europskoj uniji dok nije isplatila odštetu hrvatskim logorašima?

Obveza je i dužnost i Hrvatskog sabora da vodi skrb i o tome i da bez ostvarenja odštete hrvatskim logorašima naši susjedi ne mogu i neće moći ući u europsku obitelj.

A u 70-tak srpskih logora bilo je oko 30.000 hrvatskih zarobljenika, (iako je službena brojka 7600 osoba, jer se onima koje nije popisao međunarodni Crveni križ ne priznaje da su uopće bili zatočeni).

Nu, umjesto da se poštuju prava hrvatskih građana, mučenika iz doba Domovinskog rata, Srbi nas često i dalje nazivaju i uspoređuju, kao hrvatski narod (!), s nacističkom Njemačkom i Hitlerom, što je čin bez presedana. Radi se o želji  Srbije da vodi, a time i ponovno kroji  povijest, bezobzirno vrijeđajući sve i svakoga u ostvarenju vlastitih ciljeva. Dokle?

Svojedobno je osnovana i komisija koja se treba baviti pitanjem ratne odštete za logoraše koju treba platiti Srbija. Ona nije ukinuta, ali ništa ne radi.

Srbiji treba jasno dati do znanja što treba napraviti da bi zatvorila pojedina poglavlja u predpristupu EU- kazao je Danijel Rehak, koji je na čelu Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora.

Pričalo se da će se u logorima Stajićevo i Begejci (Srbija) postaviti spomen ploče, da se nikada ne zaborave zvjerstva kroz koja su prošli nevini hrvatski ljudi, ali ni od toga nema ništa.

Mladen Pavković

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Ilija Cvitanović Dodiku – Ostavite žrtve koje su ubijene bez ikakvog suđenja

Objavljeno

na

Objavio

OPET UBIJANJE BEZ SUDA!

Gospodine Dodik ostavite žrtve koje su ubijene bez ikakvog suđenja, među kojima je ogroman broj žena i djece da bar počivaju u miru. Mi ćemo se moliti za njih, sjećati ih se i nećemo ih zaboraviti.

Jedan ozbiljan političar ne može sebi dopustiti “guslarski” govor bez zrnca argumenata, vođen isključivo mržnjom, i to težom od one koju vidjesmo ovih dana po ulicama Sarajeva. Samo čovjek koji ustraje u mržnji može brutalnim “kafanskim” rječnikom još jednom ubijati ubijene bez suda i suđenja vojne zarobljenike, žene i djecu.

Povijest se jedino može graditi na istini kakva god ona bila.

Podsjećam i Vas i sve koji žive od laži i na laži grade budućnost naroda, na riječi Vašega “oca nacije”, Dobrice Ćosića: “Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode.

Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno”. Ukratko je sažeo vašu povijest, sadašnjost, a kako se čini i nažalost budućnost srpske politike.

ČINILO se da ste bar Vi toliko pismeni da dobro znate kako Vam ne vjeruju ni sugrađani ni Vaši birači dok napuhujete brojku ubijenih u Jasenovcu, jer postoji veliki broj srpskih historičara koji su svjesni da izreka “lažite, lažite, nešto će ostati” ne prolazi više ni kod najzaluđenijih kvazi-znanstvenika, pa ni kod običnih Srba koji, nakon svega, žele živjeti u miru s drugima.

HDZ 1990

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

DOŠLI I FRATRI NA RED: Kako multietnička SDA u multietničkom Sarajevu otima imovinu bosanskih franjevaca

Objavljeno

na

Objavio

Kada su srpske snage prilikom „mirne reintegracije“ Grbavice 1996. godine mirno i dostojanstveno zapalili zgradu dotadašnjeg poljoprivrednog fakulteta, nisu ni slutili da su omogućili bosanskim franjevcima povratak dijela njihove otete imovine, piše Tvrtko Milović na facebooku.

Kažemo dijela, jer povratak cjelokupne imovine onemogućuje poslijeratni suvereni vladar grada Sarajeva – SDA.

FRANJEVAČKE NEKRETNINE

Priča počinje 1937. godine kada franjevačka provincija kupuje oko 20.000 kvadrata prostora u današnjem naselju Grbavica za potrebe izgradnje samostana. 1940. zgrada je napravljena, da bi je osloboditelji grada i antifašisti 1947. godine oslobodili dotadašnjih vlasnika i dodijelili – sebi.

U zgradi je sve do 1992. bio smješten poljoprivredni fakultet, koji, kao što na početku rekosmo, srpske snage vatrom oslobodiše interijera i krova.

S obzirom da je zgrada do temelja devastirana, nije bilo posebnog interesa poljoprivrednog fakulteta da se vraća u objekt, pa su vlasti omogućile prvobitnim vlasnicima, franjevcima, da je o svom trošku obnove i koriste. Ne i da je posjeduju.

Od tri lamele (A,B i C) fratri obnavljaju dvije (A i B) a sam objekt biva prenamijenjen u učeničko – studentski centar i sjedište franjevačke provincije „Bosne Srebrene“.

OBNOVA

Fratri, poslovično vješti s novcem, osiguravaju novac i za obnovu posljednje uništene lamele „C“ 2016.
Ali, stvari su se promijenile od poslijeratnih godina. Niti je Sarajevo više multikulturalno, niti to više ima kome glumiti. Na čelu općine Novo Sarajevo je notorni Nedžad koji je kao dugovječni načelnik općine, prirodno razvio osjećaj vlasništva nad općinom, pa tako i nad otetom franjevačkom imovinom.

Naime, uz Lamelu „C“ se veže i skoro 8000 kvadrata zemljišta koje općina (Koldžo) može iskoristiti na različite načine.
Fratri, uvjereni u umiljata tepanja SDA kako su oni „čuvari Bosne“, ni ne slute da bi problem mogao izbiti s obnovom zgrade, jedne od posljednjih devastiranih na području Sarajeva.

No, općina Novo Sarajevo se pravi glupa, pa od franjevaca traži dokaz o vlasništvu. Kako restitucija nikad nije i nikad neće biti provedena, fratri nemaju dokaz da su vlasnici. Zbog čega im općina zabranjuje obnovu!
I fratri se onda prave blesavi, pa šalju općini zahtjev za obnovom na osnovu Ugovora o trajnom zakupu iz 2006. Ali nije Koldžo džaba načelnik 14 godina da nasjedne na folušku. Odbija i taj zahtjev.

Fratri zatim traže i dobivaju mišljenje Građevinskog fakulteta da je zgrada nestabilna, konstrukcija nepotpuna i na koncu – opasna po život prolaznika.

S obzirom da jedini imaju interes i sredstva za obnovu, i dalje vjerujući u dobre namjere Nedžada Koldže i općine Novo Sarajevo, fratri šalju još jedan zahtjev u ljeto 2017. za odobravanjem obnove.

Kako je zgrada već ozbiljno nestabilna, Provincijalat postavlja zaštitnu ogradu oko zgrade i obavještava Policijsku stanicu o početku radova.

Ali avaj. Općina nikad ne spava, pa je već sutra dan na teren izašla općinska inspekcija i zabranila radove. Razlog – nema urbanističke i građevinske dozvole. Koju, naravno, izdaje općina!

Provincijalat ponovo šalje zahtjev u lipnju 2017. i općina ga ponovo odbija. Sada je svima jasno da se ne radi o objektivnim razlozima, nego očitom interesu općinske administracije, prije svega načelnika, da se nastavi sa otimačinom imovine franjevaca.

Konačno, 23.06.2017. općina traži od Provincijalata da skloni i zaštitnu ogradu! Time ne samo da omogućuje ruševnoj zgradi da postane sklonište za narkomane i kriminalce u neposrednoj blizini vrtića, škole, učenika i studenata, nego dovodi u direktnu fizičku opasnost prolaznike u rezidencijalnom dijelu grada!

OHR i SDA

Na ukupan odnos općine prema franjevačkoj provinciji, provincijal fra Jozo Marinčić žalio se manje-više svima. Od gradonačelnika, premijera, vlade, OHR-a, članova Predsjedništva… Kako su svi oni na različite načine blisko vezani za SDA, ništa se nije dogodilo. Samo je Valentin Inzko poslao pismo podrške.

Fratri su se obratili i medijima, ali, iz iste ovisnosti o SDA, ni mediji nisu „pokazali interes“ za spomenutom temom.

I tako sve stoji već tri godine.

RESTITUCIJA

Osnovni problem je nepostojanje zakona o restituciji vlasništva. U takvom pravnom vakuumu, općine koje upravljaju otetim nekretninama potpuno su slobodne vršiti pravno nasilje nad bivšim vlasnicima. U dobrim primjerima, općine mogu dati na trajno korištenje nekretnine bivšim vlasnicima, a mogu, kao u slučaju općine Novo Sarajevo, učiniti sve da pravom vlasniku zagorčaju život do te mjere da digne ruke od svega.

Imovina franjevaca previše je vrijedna da bi je SDA samo tako prepustila na korištenje katolicima-Hrvatima. Pogotovo u vrijeme kada su svi označeni kao Ustaše.

A Ustašama, ako ništa, treba oduzeti svu imovinu, komentirao je Tvrtko Milović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari