Pratite nas

Reagiranja

Gdje je odšteta za hrvatske logoraše, gdje su njihovi mučitelji?

Objavljeno

na

U Vukovaru će se u srijedu, 14. kolovoza 2019., u Hrvatskom domu, održati svečana akademija  u povodu 27. obljetnice od posljednje razmjene logoraša u Nemetinu.

No o hrvatskim logorašima iz Domovinskog rata malo se govori i piše. Više znamo o logorima iz II. svjetskog rata, poput Jasenovca i drugih, nego o onima iz novije povijesti. O Jasenovcu, primjerice, svi sve znaju, a nitko ozbiljno ne istražuje takva mjesta, nitko ne kopa, već većina, osobito pojedini političari ala notorni pupovci, kao na tekućoj vrpci, izbacuju neprovjerene podatke o broju zatočenih, umrlih i nestalih.

Međutim, srbijanski i ini logori su postojali i u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, a osobito su se otvarali nakon okupacije Grada Vukovara. Osim u Hrvatskoj, bilo ih je u Srbiji, Crnoj Gori i BiH.

Užas jedan.

Mnogi itekako pamte  strašne slike iz razrušenoga Vukovara, nakon 18. studenoga 1991., kad su srpski okupatori otjerali u smrt ili u logore na tisuće ljudi, pretežno žene, djecu i starce, ali i hrvatske vojnike.

Legendarni vukovarski ratni kirurg dr. Juraj Njavro (1938.-2008.),  o tome je objavio i knjigu „Glava dolje, ruke na leđa“ (1992.), po kojoj se već odavno trebao snimiti i igrani film. Osim njega, potresne knjige su o ovoj temi objavili još neki logoraši.

Oni koji su imali sreće, poglavito 14. kolovoza 1992., bili su razmijenjeni u Nemetinu, gdje je provedena najveća razmjena ratnih zarobljenika u Domovinskom ratu između hrvatske i srpske strane,  pa su svima tima koji su oslobođeni ti dani kao drugi – rođendani!

Inače, u četničkim logorima, od Manjače, Aleksinca, Ovčare, Niša, Šida, Bučja, Gline, Knina, Begejca, Stajićeva i niz drugih, Hrvati su prošli pravi pakao. O tome šute pupovci, mesići, josipovići, teršelič, goldsteini, tzv. antifašisti, pusići i brojni drugi mrzitelji svega što hrvatski diše.

Na teritoriji Srbije, ali i Crne Gore, nije se vodio rat, ali to ih nije sprječavalo da tamo zatvaraju, muče i ubijaju nevine ljude, koje su kao u najgora fašistička vremena „pokupili“, od Vukovara do Dubrovnika.

Prošli smo najgora mučenja i zlostavljanja tijekom zarobljeništva, a za to nitko nikad nije odgovarao. Naši se mučitelji mogu sresti ne samo u Vukovaru, nego i u Zagrebu – čuli smo od jednog logoraša.

Oni koji su bili zatočeni u srpskim, fašističkim  koncentracijskim logorima, svake godine, i prigodom obilježavanja Dana logoraša, 14. kolovoza, postavljaju pitanje – što je s odštetom Srbije prema tim ljudima koje su bez suda i suđenja mjesecima držali u logorima, samo zato što su bili Hrvati?

Također nam nije jasno -: može li se Srbija priključiti Europskoj uniji dok nije isplatila odštetu hrvatskim logorašima?

Obveza je i dužnost i Hrvatskog sabora da vodi skrb i o tome i da bez ostvarenja odštete hrvatskim logorašima naši susjedi ne mogu i neće moći ući u europsku obitelj.

A u 70-tak srpskih logora bilo je oko 30.000 hrvatskih zarobljenika, (iako je službena brojka 7600 osoba, jer se onima koje nije popisao međunarodni Crveni križ ne priznaje da su uopće bili zatočeni).

Nu, umjesto da se poštuju prava hrvatskih građana, mučenika iz doba Domovinskog rata, Srbi nas često i dalje nazivaju i uspoređuju, kao hrvatski narod (!), s nacističkom Njemačkom i Hitlerom, što je čin bez presedana. Radi se o želji  Srbije da vodi, a time i ponovno kroji  povijest, bezobzirno vrijeđajući sve i svakoga u ostvarenju vlastitih ciljeva. Dokle?

Svojedobno je osnovana i komisija koja se treba baviti pitanjem ratne odštete za logoraše koju treba platiti Srbija. Ona nije ukinuta, ali ništa ne radi.

Srbiji treba jasno dati do znanja što treba napraviti da bi zatvorila pojedina poglavlja u predpristupu EU- kazao je Danijel Rehak, koji je na čelu Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora.

Pričalo se da će se u logorima Stajićevo i Begejci (Srbija) postaviti spomen ploče, da se nikada ne zaborave zvjerstva kroz koja su prošli nevini hrvatski ljudi, ali ni od toga nema ništa.

Mladen Pavković

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Zadarski franjevci: Uz stare lažne optužbe ponovno se želi ubiti nevinog subrata fra Bernardina Sokola

Objavljeno

na

Objavio

Provincijalat Franjevačke provincije svetog Jeronima u Dalmaciji i Istri uputio je 21. rujna 2019. priopćenje hrvatskoj javnosti i medijima u kojemu demantira „grube neistine koje se ponovno šire o našem nevinom i od partizana bez suda ubijenom subratu fra Bernardinu Sokolu (1888. – 1944.)“. Izjavu koju potpisuje provincijalni ministar fra Andrija Bilokapić prenosimo u cijelosti.

Fra Bernardina Sokol je naš brat – franjevac. Veliki je glazbenik. Studij teologije i glazbe završio je u Beču i u Rimu, gdje je stekao najveće akademske titule. Taj franjevac glazbenik, od 1929. do 1941. g., objavio je 80 svezaka zbirki za crkvenu i svjetovnu glazbu pod naslovom: Pjevajte Gospodinu pjesmu novu. U tom nizu tiskao je i Glazbene monologe, koje je sam opisao kao „25 svezaka sa 125 većih ili manjih sastavaka: za malu, srednju i veliku djecu, tj. mladež, mušku, žensku i mješovitu“. Tu je objavio i jedanaest Angelusa. Još za života ime našega brata fra Bernardina upisano je u neke stručne strane leksikone.

Čovjeka, redovnika, poetskoga sljedbenika Mirotvorca iz Asiza, vrhunskoga intelektualca, na Korčuli su komunisti lažno optužili da je odao partizane na Vrniku, pa su samo nekoliko dana, nakon što su u Korčuli došli na vlast, u noći 28. rujna 1944., došli na Badiju i odveli ga iz samostana. Nekoliko dana nakon toga, more mu je izbacilo tijelo na plažu u Orebiću. Tu ga je skupina mještana pokopala. „Narodna vlast“ (danas „antifašisti“), u želji da zamete trag svome zlodjelu, fra Bernardina i njegovo djelo obavijaju velom šutnje.

Franjevci, koji su s fra Bernardinom Sokolom živjeli na Badiji, mnogo puta izjaviše da fra Bernardin nije odao partizane. O tome sam u više navrata slušao svjedočanstva naše istinoljubive braće: fra Berarda Barčića, fra Fabijana Bule – ondašnjega gvardijana u Samostanu na Badiji – i fra Vjekoslava Bonifačića. Predosjećajući svoju smrt, i fra Bernardin je samo nekoliko dana prije smrti u svom „oproštajnom pismu“ zapisao istinu da nije izdao partizane. Otvoreno je napisao da nije volio partizane zbog njihovih zlodjela, te da „partizani znaju ko ih je izdao, jedan njihov…“. To je pismo, čuvano u arhivu OZN-e u Zagrebu, tek nedavno izišlo na svjetlo dana.

Badija je otok naše franjevačke zajednice. Na njemu je otvorena galerija pod imenom fra Bernardina Sokola. Tamo je postavljeno njegovo poprsje. Rodbini i ideološkim sljedbenicima komunističkog zlosilja, čiji su očevi ubili mnoštvo nedužnih ljudi, pa i fra Bernardina, očito to smeta. Takvi, uz pomoć starih lažnih optužbi, nevinog čovjeka opet žele ubiti. Čini se da im je malo bilo ubiti bolesnog fratra (koji je preživio moždani udar), pa žele ubiti i uspomenu na njega.

Vas, sljedbenike i sinove velebnog komunističkoga zlosilja, pitam: zašto dalje gazite po nedužnim žrtvama svojih otaca? Otkud vam potreba da iznovice otvarate naše rane za koje smo držali da su, darom našega praštanja, zacijeljene. Tvrdim da na taj način nećete umiriti svoju savjest, niti zataškati zlodjelo ubijanja nedužnih ljudi. Molim vas da našu časnu braću ostavite u miru. „Preživajući“ zlo svojih prethodnika i sami postajete žrtve njihova golemog bezumlja – komunizma.

Smijem vas zamoliti da ne ponižavate sebe niti svoje pretke kopajući dalje po grobovima nedužnih žrtava vaše zloće. Time ćete poštedjeti sebe i nas.

Ljudi, mir vama.

fra Andrija Bilokapić, provincijalni ministar

MISIJA / IKA

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

HNS reagirao povodom prijetnji nasiljem na nacionalnoj osnovi

Objavljeno

na

Objavio

Glavno vijeće Hrvatskog narodnog sabora BiH najoštrije osuđuje prijetnje nasiljem koje je mreže udruga pod nazivom „Koordinacija boračkih i drugih nevladinih organizacija s područja Grada Mostara i HNK-a“uputila povodom održavanja sportske manifestacije „Biciklijada Humskom zemljom“, koju na prostoru od Mostara do Zavale 22. 9. 2019. godine organizira Udruga građana „Planinica“ pod pokroviteljstvom Državnog ureda za Hrvate izvan RH.

U sklopu „Biciklijade“predviđen je i nastup „Vitezova hercega Stjepana Kosače“ iz Stoca na lokalitetu Stjepangrada, odnosno, tvrđave hercega Stjepana Vukčića Kosače u Blagaju.

Premda je riječ o potpuno apolitičnoj sportskoj manifestaciji s elementima kulturnog i rekreacijskog turizma, „Koordinacija“ je manifestaciju okarakterizirala kao „skup veoma rizičnog karaktera koji može prerasti u incident neželjenih događanja“ te zatražila zabranu nastupa „Vitezova hercega Stjepana Kosače“ na tvrđavi hercega Stjepana Kosače!?!

Iz obrazloženja zatražene zabrane sasvim je jasno da su glavni motivi zbog kojih je „Koordinacije“ tražila zabranu političke i ideološke prirode. „Koordinacija“ nastupa iz vrlo jasne i naglašene identitetske pozicije – bošnjačke. Očito je da im manifestacija smeta u prvom redu kao Bošnjacima. Tim više je groteskna njihova osuda nastupa „Vitezova hercega Stjepana Kosače“ zbog, kako kažu „jednonacionalne ikonografije“.

Premda su im argumenti zbog kojih traže zabranu ideološki i (jedno)nacionalno obojeni te najvećim dijelom irelevantni za meritum slučaja, mi u HNS BiH podržavamo pravo svakog građanina i svake skupine da javno iznosi mišljenje o javnim stvarima za koje smatraju da su za njih bitne. Smatramo i kako traženje zabrane javnih događaja vrlo često nije najbolji način društvenog i političkog aktivizma, ali podržavamo i pravo na takva stajališta sve dok su ona u okvirima legitimnog i zakonitog postupanja.

Ono što ne podržavamo i ovom prigodom najoštrije osuđujemo je upućivanje javnih prijetnji političkim i ideološkim neistomišljenicima s nacionalnim predznakom. A ovdje se upravo o tome radi – o javno izrečenoj prijetnji nasiljem na nacionalnoj osnovi koju su članovi „Koordinacije“ kao Bošnjaci uputili članovima „Vitezova hercega Stjepana Kosače“ kao Hrvatima. Koristeći pri tom ratnu logiku i ratnu retoriku. Očito je kako „Koordinacija“ prostor Blagaja smatra „svojim“ teritorijem. Teritorijem nad kojim oni imaju moć i vlast određivati koje manifestacije su prikladne i dopuštene a koje ne. S obzirom na to da je u ovom slučaju riječ i o povijesnom lokalitetu, „Koordinacija“ sebi dodjeljuje status i vrhovnog tumača povijesnih istina o svemu što se dogodilo na „njihovom teritoriju“.

Uzimajući u obzir navedeni kontekst, smatramo kako vrlo ozbiljno treba shvatiti javno izrečenu prijetnju da bi, ako se ne udovolji njihovom zahtjevu za zabranu, moglo doći do, kako kažu, „incidenta neželjenih događanja“. Ne samo ozbiljno shvatiti nego je najoštrije osuditi kao govor mržnje i pozivanje na nasilje na nacionalnoj osnovi.

Stoga pozivamo sve referentne bosanskohercegovačke javnosti, kao i predstavnike međunarodnih organizacija u BiH da se pridruže ovim osudama i pošalju vrlo jasnu poruku kako takvo ponašanje nije demokratski legitimno niti društveno prihvatljivo.

Od nadležnih tijela i institucija tražimo da detaljno istraže ovaj slučaj i utvrde postoje li elementi za prekršajno ili krivično gonjenje potpisnika spomenute javno izrečene prijetnje nasiljem na nacionalnoj i teritorijalnoj osnovi.

Ovu prigodu koristimo kako bismo još jednom javno iznijelo stajalište da se istinsko povjerenje i konstruktivna suradnja među narodima i građanima može graditi samo na temeljima međusobnog uvažavanja i jednakopravnosti. U tom duhu poručujemo da su i Stjepangrad i Blagaj i Stolac, uostalom, kao i cijela Bosna i Hercegovina, i bošnjački i hrvatski i srpski i svih građana koji na tim prostorima žive. Navedena tvrdnja trebala bi biti prihvatljiva i Bošnjacima i Hrvatima i Srbima, kao i bilo kojem građaninu Bosne i Hercegovine, stoji u priopćenju.

Bošnjačke udruge prijetile nasiljem zbog biciklijade Humskom zemljom i vitezova Herceg Stjepana:

Bošnjačke udruge prijetile nasiljem zbog biciklijade Humskom zemljom i vitezova Herceg Stjepana

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari