Pratite nas

Kronika

Gdje je pravda za sedmogodišnjeg Renata i njegove roditelje!?

Objavljeno

na

NEKAŽNJENI ČETNIČKI ZLOČINI NAD HRVATIMA

Sedmogodišnji Renato Šajnović i njegovi roditelji (majka Marija i otac Stanko) ubijeni su na pragu svoje obiteljske kuće u naselju Bodegraj (općina Okučani) 30. rujna 1991. godine od strane četničkih zločinaca.

Dakle, teče dvadeset i osma godina od počinjenja ovog nekažnjenog zločina.

O njima se ne prave kazališne predstave, ne snimaju se filmovi, njihova sudbina se ne spominje u najgledanijim i najslušanijim emisijama Hrvatske radio-televizije, oni se prešućuju u medijima, njihovu rodbinu ne primaju hrvatski predsjednici, premijeri i ministri, O NJIMA SE U HRVATSKOJ ŠUTI VEĆ VIŠE OD 27 GODINA.

Ova sramotna šutnja o nekažnjenom zločinu nad nedužnim Hrvatima, o monstruoznom pokolju u kojemu nije pošteđeno ni sedmogodišnje dijete (Renato, rođen 1984. godine), neoprostivi je grijeh, ne samo prema ovim žrtvama, nego i prema svima drugima koji su stradali od ruku krvnika, prema njihovim preživjelim srodnicima, a u konačnici i prema samom hrvatskom narodu.

Ubojice obitelji Šajnović su tadašnji pripadnici “TO Okučani” Milorad Dabić i Boško Krnjajić i pripadnik “srpske milicije” s područja Okučana, Gostimir Milanović.

Vojni sud bivše “JNA” u Banja Luci je još krajem studenoga 1991. godine podignuo protiv njih optužnicu, a postupak je nastavljen na Općinskom sudu u Beogradu 2003. godine i ubrzo obustavljen protiv dvojice optuženih (Krnjajića i Milanovića), dok je Milorad Dabić – koji je priznao zločin – smješten na psihijatriju.  (Vidi)

Tako su zločinci amnestirani, a zločin ostao nekažnjen.

To je praksa Beograda od samoga početka. Oni su i formirali posebni Odjel za ratne zločine zato da bi svoje zločince zaštitili i skrili vlastite krvave tragove, a ne radi kažnjavanja ubojica i ta igra je toliko prozirna da je ne mogu shvatiti samo budale.

Ovo je samo jedan od tisuća sličnih slučajeva nekažnjenih zločina nad Hrvatima koji su se događali diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Ponašanje Republike Hrvatske, odnosno, svih garnitura vlasti (od 2000. godine nadalje – bez izuzetka!) kao i državnih institucija (posebice DORH-a, policije, pravosuđa) je najblaže rečeno sramotno. Zahvaljujući njihovom neradu i srljanju u normalizaciju odnosa sa Srbijom, te nedopustivo blagonaklon odnos prema svima koji su te zločine činili, prikrivali ih i opstruirali njihovo kažnjavanje, tu smo gdje smo.

Danas nam ti isti nastoje zatvoriti usta. Napadaju vukovarskog gradonačelnika i optužuju ga za “politizaciju” predstojećeg mirnog prosvjeda u gradu heroju, a upravo oni to pitanje nastoje ispolitizirati.

Da imaju imalo savjesti, barem bi šutjeli.

Dižem svoj glas protiv nekažnjavanja zločina – u ime maloga Renata koji nikad nije imao prigodu krenuti u školu i odrasti, u ime 402  pobijene djece u Slavonskom Brodu i diljem Hrvatske, u ime svih onih koji su ostali bez svojih roditelja, braće, sestara, baka i djedova a nikad nisu dočekali suđenje krvnicima, u ime svih onih koji još uvijek tragaju za kostima svojih najmilijih.

Neka me samo netko upita “zašto prosvjed u Vukovaru?”!

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Raspisana tjeralica za migrantom koji je silovao djevojku s posebnim potrebama

Objavljeno

na

Objavio

Policija još uvijek traga za maloljetnim migrantom koji je pobjegao iz Prihvatnog centra i koji je zaražen HIV-om.

Migrant porijeklom iz Pakistana koji je dobio odgojnu mjeru zbog silovanja djevojke s posebnim potrebama krajem prošle godine, zaražen je HIV-om i pobjegao je iz Prihvatnog centra u Hadžićima kraj Sarajeva, piše Dnevni avaz.

Sud u Bihaću prenio je medijima da se na tom sudu vodio postupak protiv maloljetnog D.A. i da je pravomoćno okončan izricanjem odgojne mjere zbog kriminalnog djela spolnog odnosa s nemoćnom osobom.

Kako je migrant završio u bolnici na Koševu (Sarajevo), otamo je prebačen u Prihvatni centar, otkuda je pobjegao i ponovno se pojavio u Bihaću. Kako je u međuvremenu došla naredba za uhićenjem, on je ponovno lociran, ali kada su došli po njega, njega nije bilo u Prihvatnom centru.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Preminuo akademik Marko Samardžija

Objavljeno

na

Objavio

U utorak, 19. veljače u Zagrebu je u 72. godini života umro akademik Marko Samardžija, istaknuti hrvatski jezikoslovac, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i voditelj Akademijinog Zavoda za lingvistička istraživanja, priopćili su iz HAZU-a.

Profesor Samardžija bio je autor zapaženog priloga o Rječniku govora santovačkih Hrvata Živka Mandića u ovogodišnjem Hrvatskom iseljeničkom zborniku Hrvatske matice iseljenika.

Marko Samardžija rodio se 2. rujna 1947. u Vođincima kod Vinkovaca gdje je pohađao osnovnu školu, a srednju ekonomsku školu završio je u Vinkovcima. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je studij hrvatskoga jezika i jugoslavenskih književnosti te filozofije (1971.), magistrirao (1977.) i doktorirao (1986.). Radio je kao profesor u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu od 1971. do 1973., a zatim prelazi na Katedru za suvremeni hrvatski književni jezik (hrvatski standardni jezik) gdje 1973. postaje asistent, 1978. znanstveni asistent, 1987. docent, 1992. izvanredni profesor, a 1998. redoviti profesor. Bio je predstojnik Katedre za hrvatski standardni jezik od 1992. do 2006., a od 1996. do 1998. i pročelnik Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Umirovljen je 2017. Od 2000. do 2001. Bio je ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Za redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u Razredu za filološke znanosti, izabran je 2018. kada je postao i voditelj Zavoda za lingvistička istraživanja HAZU.

Akademik Marko Samardžija bio je autor, urednik i priređivač oko 30 znanstveno-stručnih radova o sintaksi, leksikologiji i povijesti hrvatskoga standardnog jezika. Objavio je sljedeće autorske knjige: Ljudevit Jonke (1990.), Hrvatski jezik u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1993.), Filološki portreti (1993.), Leksikologija s poviješću hrvatskoga jezika (udžbenik za 4. razred gimnazije, više izdanja 1995.‒2000.), Iz triju stoljeća hrvatskoga standardnog jezika (1997.), Hrvatski jezik 4. Udžbenik za 4. razred gimnazije (više izdanja 1998.‒2008.), Jezikoslovni razgovori (2000.), Leksikon hrvatskoga jezika i književnosti (u suradnji s Antom Selakom, 2001.), Nekoć i nedavno ‒ odabrane teme iz leksikologije i novije povijesti hrvatskoga standardnog jezika (2002.), Piščev izbor (2003.), Iz triju stoljeća hrvatskoga standardnog jezika (2. prošireno izdanje, 2004.), Hrvatski kao povijesni jezik (2006.), Hrvatski jezik, pravopis i jezična politika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (2008.), Devet iločkih priopćenja i jedno warszawsko (2010.), Hrvatski jezik i pravopis od ujedinjenja do kraja Banovine Hrvatske (1918.-1941., 2012.) te Srpsko ‒ hrvatski objasnidbeni rječnik (2015.)

Među važnija Samardžijina urednička i priređivačka izdanja spadaju knjige Jezični purizam u NDH ‒ jezični savjeti Hrvatskoga državnog ureda za jezik (1993.), Izbor iz djela Pavla Rittera Vitezovića (1999.,) Izbor iz djela Matije Antuna Relkovića, (1999.), Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika (1999., Filološke sitnice i pabirci Ivana Broza (2000.), Jezikoslovne rasprave i članci F. Ivekovića, I. Broza, T. Maretića, V. Rožića, M. Rešetara, N. Andrića, D. Boranića i A. Radića (2001.), Hrvatske jezične i pravopisne dvojbe Marijana Stojkovića (2005.), Hrvatski jezik u XX. stoljeću (zbornik radova; 2006.), Dani Julija Benešića II. (zbornik radova, 2006.), Bizovačko narječje Adolfa Bratoljuba Klaića (2007.), Donjosutlanski kajkavski ikavci (2008.), Dani Julija Benešića III. (zbornik radova, 2008.), Hrvatski pravopis ‒ po određenju kr. zem. vlade, odjela za bogoštovlje i nastavu Ivana Broza (2014.), Jezične bilješke Antuna Šimčika (2015.) te Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. – 2017. Vijesti, komentari, osude, zaključci. U povodu 50. obljetnice donošenja ( 2017.).

Bio je gost lektor na Sveučilištu u Kölnu akademske godine 1977./1978. i 1978./1979., gost docent na istom sveučilištu akademske godine 1986./1987. i 1987./1988., gost profesor na Visokoj pedagoškoj školi D. Berzsenyija u Szombathelyu (ljetni semestar 1996.), na Sveučilištu u Mostaru (od 1995. do 2003.) i na Sveučilištu u Pečuhu (ljetni semestar 2004.) te gost predavač na sveučilištima u Budimpešti, Katowicama, Ljubljani, Poznanju, Varšavi i Skoplju.

Bio je sudionik međunarodnih slavističkih kongresa u Bratislavi (1993.), Krakovu (1998.), Ljubljani (2003.), Ohridu (2008.) i Minsku (2013.), kao i hrvatskih slavističkih kongresa u Puli (1995.), Osijeku (1998.), Zadru (2002.), Varaždinu (2006.) te u Vukovaru i Vinkovcima (2014.).

Od 1995. akademik Marko Samardžija bio je član Međunarodne komisije za slavenske književne/standardne jezike i Međunarodnog slavističkoga komitet od 2008., a od 2009. do 2012. i član Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari