Connect with us

Gdje onda završi 36 famoznih sanduka zlata iz vremena NDH?

Objavljeno

on

SPLIT – Aluzija na tobožnja hrvatska zlodjela u Drugom svjetskom ratu! U to doba srpski osvajači izostavili su svoje krvave zločine, laži, lopovluk i ubojstva učinjena prema hrvatskom narodu i katoličkom svećenstvu u doba Nezavisne Države Hrvatske, a koji  i danas još uvijek pokušavajući prevariti hrvatski narod.

Američki odvjetnik Jonathan Levy, koji zastupa preživjele žrtve holokausta pismenim putem od kardinala Altjelija Nicore, čelnika Vatikanskog tijela za financijsko informiranje, povrat zlata kojeg su ustaše otele i nakon toga založile u Vatikanskoj banci, a vrijednost zlata se procjenjuje na 80 milijuna dolara – od 1944-1946. navodno da su ustaše polagale u banku!

Dokaz da se transfer zlata u banku doista dogodio prvi je put službeno dokumentirano 1988. god. u izvještaju State Departmenta pod nazivom “Brige oko sudbine ratnog ustaškog blaga”.

Vatikanska banka se zbog iziještaja našla pod tužbom 1999. god., ali je slučaj propao jer se Svetoj Stolici ne može suditi u SAD-u, a ukoliko je i to propalo, Levyće tužiti Vatikansku banku Europskoj komisiji koja Institut za religijske poslove može tužiti pošto je Vatikan 2009. god. prihvatio zakon EU o pranju novca.

Povjesničar Jere Jareb ustvrdio je da su brojke oko pljačke Židovske imovine napuhane, da se temelje na obavještajnim praćenjem nakon rata, a koji nemaju veze sa stvarnošću da je Pavelić pokrao zlato.

U svojoj knjizi  narodni heroj i glavni pregovarač na Bleiburgu Milan Basta, na str.269, je temeljito opisao o sanducima zlata, pa ćemo u cijelosti prenijeti Bastino izvješće za pljačku zlata.

“Prema zakonskoj klauzuli koju je donio Ante Pavelić još u jesen 1944. god. Ministarstvo državne riznice i Hrvatske banke stavlja na raspolaganje novoformiranom “povjerenstvu”  sve zlatne i devizne vrijednosti, da ta komisija izvrši popis. Jedan dio zlata u sanducima ministar Puk je zakopao na Kaptolu, u nadbiskupskom dvoru, a drugi dio je određen da se ponese s kolonom pri povlačenju”.

“O sudbini i količini sanduka zlata koje je pri povlačenju ponijela Pavelićeva kolona postoje proturječne izjave na suđenju u Zagrebu, i to komandantu ustaša i stožerniku grada Zagreba Bože Kavrana a koji je potvrdio da je u koloni bilo samo 13. sanduka zlatnih poluga, dok jedni kažu da je bilo 10, a drugi opet da je bilo 14. sanduka. Čim su prešli granicu jedan sanduk su podijelili među sobom pratioci kamiona”!

Zlato oteto od nevinih žrtava, kako Basta piše, iščupano je iz usta logoraša, pronađeno u židovskim stanovima, otrgnuto s vratova žena i s njihovih ruku donijelo je premalo sreće onima koji su ga opljačkali i bježali s njim iz zemlje. Svi ti zlatni sanduci su nestajali na tajanstven način.

Prilikom bijega iz zemlje, prešavši u Austriju, Pavelić je iznenada morao napustiti svoj automobil (idu Rusi!, bježimo u brda) i sanduk zlata koji se u njemu nalazio, ponio je samo ono što je stalo u đžepove. Sanduk zlata su nosili Lisak i Ico Kirin neko vrijeme , pa kad je dodijalo odlučili su ga sakriti u blizini jednog puta, a u namjeri da se kasnije vrate po njega.

I zaista, poslije nekog vremena našli su sanduk na istom mjestu, ali umjesto zlata u njemu je stajalo samo cedulja na kojoj je pisalo “hvala na zlatu”.

Sanduke zlata, njih 36, koji su bili zakopani u grobnici ispod oltara franjevačke crkve na Kaptolu, otkrili su organi OZN-e ubrzo poslije oslobođenja. O porijeklu toga zlata nađenog na nadbiskupskom dvoru optužen je fratar Modesto Martinčić – rekao je na suđenju Erihu Lisaku i Stepincu, to je zlatna rezerva državne riznice Nezavisne Države Hrvatske koja je sklonjena!

Povjesničar Jere Jareb, koji je utvrdio prema dokumentima –  odnesene  su minimalne količine zlata iz Hrvatske državne banke, a kad su nakon rata vraćene, sve je otišlo za Beograd,  a to bi i danas mogao potvrditi Joža Manolić da teze o Vatikanu su obične teorije zavjere-srpska i židovska posla, jer ne postoje dokumenti – tragovi gdje je 36. sanduka zlatnih poluga završilo koje je preuzela OZN-a?

Knjiga dr. Jere Jareba odgovara na mnoga pitanja o sudbini zlata i novca NDH, istodobno predstavlja važan doprinos rasvjetljavanja hrvatske financijske i gospodarske povijesti u Drugom Svjetskom ratu.

Velika građa čeka na buduće istraživače čiji bi znanstveni rezultati trebali sasvim osvijetliti taj dio naše povijesti. Svi ratovi u povijesti su bili samo radi pljačke, a nikada nije postojao neki drugi razlog, no eto uvijek se nešto “umotavalo” u šarene laži.

Pa tako i ovaj posljednji. Nažalost ni nakon 20 godina to još nismo shvatili, ali kako ćemo? Mi uvijek se sjećamo da je Hrvatska nekoć bila do Zemuna. A evo dođe vrijeme da nije ni do Livna.

Zvonko Palavra / JAVNO.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR