Pratite nas

Gost Kolumne

Borislav Ristić: Gdje prestaje logika počinje politika

Objavljeno

na

Ako se Milinović, Starčević i Dabo uistinu dogovore, ispast će kako je HDZ bučno proslavio vlastiti poraz. Ako pak HDZ bude tako nadigran u Lici, ostaje jedino nada kako se neće svetiti onima kojima su do jučer obećavali brda i doline…

Ne tako davno svi su nas mediji obavještavali kako nam se smiješi jedna odlična vijest. Naime, lički HDZ se odlučio na rušenje županijske skupštine. Kažu to je trebao biti prvi korak kojim bi njihov šef Andrej Plenković sve Ličane konačno oslobodio njihova šerifa Dade. Ajde, neka. Jer, zaista je malo normalnih koji bi plakali za Darkom Milinovićem, piše Borislav Ristić/VečernjiList

Izbori su bili prilika da Likom proparadira sva sila ministara, kojima su iz usta ispadala obećanja poput šarenih bombona. Ali koliko god se ministri trudili, nitko nije uspio ukrasti medijsku pažnju koliko premijerov savjetnik Robert Kopal, osoba koja posebno uživa u vlastitom medijskom naslikavanju. On nam je na praktičnom primjeru pokazao što je to hibridno ratovanje i kako ankete nisu samo sredstvo informiranja o preferencijama glasača, već i alat za njihovo usmjeravanje u željenom smjeru.
 Kada su glasači konačno obavili svoju dužnost, pokazalo se kako je istina gotovo uvijek na pola puta između dviju anketama propagiranih krajnosti. Jer konačni rezultat je bio u raskoraku s proklamiranom stvarnošću.

Pogledajte izjavu Darka Milinovića u noći izbora:

Ne kaže se uzalud da tamo gdje prestaje logika počinje politika.
 Brojke kažu kako je “pobjednički” HDZ u svojoj ličkoj utvrdi doživio najlošiji rezultat u povijesti te stranke i po prvi puta sami ne mogu formirati vlast. Ne samo da su osvojili tek 35% glasova, nego su do tog rezultata dobacili uz pomoć nekoliko koalicijskih partnera. Da bismo razumjeli o kakvom se debaklu radi, dovoljno je reći kako oni sa SDSS-om, njihovim koalicijskim partnerom na državnoj razini, nemaju većinu u ličkoj-senjskoj županijskoj skupštini.

Iz HDZ-a će nam to pravdati time da su ti glasovi otišli Milinoviću, ali da je to samo privremeno stanje, jer će im se ti glasovi vratiti kada sruše Milinovića s mjesta župana. Zato su odmah nakon izbora krenuli s izjavama koje su imale naglasak na rokovima. Tako su na pitanja o ponovnim izborima diplomatski odgovarali kako su sve opcije otvorene, te da im je sada glavni cilj konsolidacija stranke. Čitaj: micanjem Milinovića s mjesta župana “milinovićevci” se vraćaju u stranku.

Kako je HDZ uopće došao u ovako nezavidnu situaciju?

Lika je, kao što znamo, sve donedavno bila neosvojiva HDZ-ova utvrda, ali je pobuna ličko-senjskog župana Milinovića protiv stranačkog vrha unijela novu dinamiku na političkoj sceni te županije. Milinović je ekspresno izbačen iz stranke a Vlada je, nakon što je HDZ odbio podržati predloženi proračun, raspisala prijevremene izbore za tamošnju županijsku skupštinu.
Plan konsolidacije HDZ-ove vlasti u Lici podrazumijevao je preuzimanje županijske skupštine, nakon čega bi se, u drugom koraku, išlo na rušenje Milinovića s mjesta župana. Tako bi ga se lišilo izvora moći uhljebljivanja svojih pristalica, a time i “milinovićevce” vratilo u okrilje stranke, koji tada ne bi imali gdje.

Odmah nakon objave izbornih rezultata iz vrha HDZ-a su stizale poruke upravo u tome smjeru. To će, mislili su, biti i snažna poruka svim potencijalnim “bundžijama” što ih sljeduje ako se usprotive odlukama vrha stranke.
Međutim, izgleda da je baš taj “drugi krug” predstavljao “grešku u koracima” u HDZ-ovim projekcijama vraćanja Like HDZ-u, jer su time svoje potencijalne koalicijske partnere otjerali od sebe.

Zašto sad nitko neće s HDZ-om?

Možda zato što bi micanjem Milinovića sami sebe isporučili HDZ-u?

Ni Karlu Starčeviću ni Anti Dabi ne odgovaraju novi prijevremeni izbori, jer na njima ne bi dobili ništa što već nemaju. A riskiraju puno ako bi sami postali percipirani kao alat za povratak HDZ-a na vlast. Čini se da se ono što je u početku bio plan za rušenje Milinovića pretvorilo u mogući početak slabljenja dominacije HDZ-a u Lici. Nakon gubitka Ogulina i Iloka, čak bi i ono što je do jučer bahato proglašavano velikom pobjedom moglo prerasti u veliki poraz. Očito se HDZ “preračunao” u svojim kalkulacijama oko obračuna s Milinovićem. Računali su pet koraka unaprijed, a ispada kako su ponovno na svojoj koži osjetili što to znači “ličko rukovanje”.

Znači li to kako poraženi Darko Milinović pobjednički HDZ šalje u oporbu? Ako se ova trojica uistinu i dogovore, te se stvari razviju u ovom smjeru, ispast će kako je HDZ bučno proslavio vlastiti poraz. Ako pak HDZ bude tako nadigran u Lici, ostaje jedino nada kako se neće svetiti onima kojima su do jučer obećavali brda i doline.
HDZ je tako na teži način naučio nepisano pravilo politike, koje kaže kako građani uvijek kazne one koje smatraju krivcima za izbore. Pritom, svakako, iz vida ne treba izgubiti HDZ-ov trgovački potencijal. Znamo da je državna vreća duboka, a njima je dosta jedna glava, ovaj – ruka.

Borislav Ristić/VečernjiList

Milinović, Starčević i Bura do većine u Ličko-senjskoj županiji bez HDZ-a?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gost Kolumne

Nema ustaša u Rijeci – postoje tek mali, bezvezni crveni fašisti

Objavljeno

na

Objavio

Postoji nekoliko činjenica koje moramo istanuti kako bi pojasnili nemile događaje od 12. rujna 2019. – vezane uz crni fašizam! – u danas nevažnoj i posve devastiranoj, isprano crvenoj, Rijeci.

Rijeka je bila prva fašistička država na Svijetu – od 12. rujna 1919., odnosno 8. rujna 1920. kad je talijanski pjesnik Gabriele D’Annunzio službeno proglasio svoju državu – “Talijansku uprava Kvarnera”. Njegov fašizam bio je razbarušeno brutalan, pa je započeo s etničkim čišćenjem Hrvata iz “najtalijanskijeg grada”, uz primjenu svih vrsta nasilja.

Pjesnik / Komandant u Rijeci nije se bavio umjetnošću već samo politikom. Cirkusanti oko njega koristili su kaos kako bi prodavali umjetničku maglu, no on se fokusirao na bitno: kako fašizmu dati pravi oblik, kako zauzeti Dalmaciju i napokon, kako fašizam ustoličiti u Rimu. Najtočnija odrednica D’Annunzija u Rijeci je da je on bio “prvi Duce” – prije socijaliste i novinara Benita Mussolinija, koji će na vlast doći Maršom na Rim tek 1922. godine i potom postati Duce (Vođa).

Knjigu “Prvi Duce – D’Annunzio u Rijeci” (tal. 1975., engl. 1977.; naravno, nikad prevedenu na hrvatski!), objavio je Michael A. Ledeen, desetljećima jedan od najmoćnijih američkih političara iz sjene. Židov Ledeen, rođen 1941., doktorirao je povijest i filozofiju na sveučilištu Wisconsin – Medison, pod vodstvom njemačkog židova Georga Mossea, s tezom: “Univerzalni fašizam, teorija i praksa fašističke internacionale 1928.-1936.” (tiskano 1972.). Otkrivši iskonsku ljubav prema fašizmu, odlazi u Rim kao profesor na sveučilištu, dopisnik časopisa “New Republic”, te osoba za vezu između američkih, izraelskih i talijanskih tajnih službi. Tamo je surađivao s uglednim Renzom de Feliceom, najboljim poznavateljem talijanskog fašizma, što je rezultiralo njihovom zajedničkom knjigom: “Fašizam: neformalni uvod u njegovu teoriju i praksu”(?!) 1976. Nakon toga slijedi englesko izdanje fascinante knjige “Prvi Duce – D’Annunzio u Rijeci”.

Ledeena Rijeka uopće ne zanima, već se bavi novostima koje je D’Annunzio uveo u politiku: njegovom manipulacijom medijima, komunikacijom s masom, fašističkim ritualima, njegovim fašističkim korporacijskim ustavom, njegovim utemeljivanjem “Pokreta nesvrstanih” (tzv. “Anti-liga naroda”!), piratstvom njegovih “Uskoka” na Jadranu, utjecajima na Mussolinija… Koliko je važna Ledeenova uloga u globalnoj američkoj politici vidi se iz niza njegovih knjiga:

“Debakl – američka pogreška u Iranu”, 1982.; “Opasni novi svijet”, 1985.; “Zapadnoeuropski komunizam i američka vanjska politika”, 1987.; “Izazovi državništva – Pogled iznutra na iransku – kontrašku aferu”, 1988.; “Dvojbe Supersila: Sjedinjene Države i Sovjetski Savez krajem stoljeća”, 1991.; “Izdana sloboda: Kako je Amerika predvodila demokratsku revoluciju, dobila Hladni rat i produžila dalje”, 1996.; “Rat protiv gospodara terora – Zašto se dogodilo? Gdje smo sada? Kako ćemo pobijediti?”, 2002. (Knjiga je izašla iz tiska nedugo nakon napada na nebodere Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku 12. rujna 2001.

Oni koji ga ne vole rekli bi da je prvo napisao knjigu, a potom organizirao rušenje nebodera!); “Suučesništvo u Zlu: Iran i rat protiv Zapada”, 2009.; “Obamina izdaja Izraela”, 2009.; “Iranska tempirana bomba – Fanatični vjerski učitelji u potrazi za uništenjem”, 2010.; “Područje borbe: kako možemo pobijediti u globalnom ratu protiv radikalnog islama i njegovih saveznika” (2016.), te opet na početak: “Prvi Duce – D’Annunzio u Rijeci” (treće izdanje, London, 2016.)!

Danas kad gledamo farsične incidente talijanskih neo-fašista u Rijeci i vrlo ozbiljne incidente s iranskim napadom na naftna postrojenja u Saudijskoj Arabiji shvaćamo da Ledeen cijelo vrijeme gleda s vrlo visoke osmatračnice (iz satelita?) i da cijelo vrijeme ima na raspolaganju vrlo precizne (obavještajne) informacije.

Ledeen je bio veliki zagovornik rata s Irakom i rušenja Sadama Husseina, istovremeno smatrajući da je pravi protivnik Iran, kao zemlja koja je, na globalnoj razini, preuzela od Rusije, organiziranje svjetske anti-američke terorističke zajednice. On je prvi u svijetu proglasio super-moćnog ajatolaha Homeinija klerikalnim-fašistom! No, ono što je zanimljivo, Ledeen nije bio za vojnu intervenciju u Iranu, već za njegovu neutralizaciju i kontrolu – što, naravno, podrazumijeva kontrolu naftnih izvora i tokova! On je i javno objavio da je protiv bombardiranja Irana, kao i njegove okupacije – jer se to Sjedinjenim Država dugoročno ne isplati.

Ono što je zanimljivo je da Yugoslavenski medijski komunistički ološ incidente u Rijeci nije vezao uz talijanski fašizam i Gabriele D’Annunzija kao prvog Ducea, već uz navodni današnji hrvatski fašizam (!?!). Orkestrirano iz Beograda, lupetanje u hrvatskim medijima postalo je bizarno. Da je Ledeen i o tome razmišljao vidi se iz njegov legendarne izjave: “Amerika svako malo mora dohvatiti neku usranu malu zemlju i razbiti je!” I Amerika je dohvatila Srbiju i razbila je 1999. – jer mora prodavati oružje i jer su ratovi uključeni desetljećima u američku ekonomiju.

Da Yugoslavenski komunstički ološ (od Budimira Lončara, preko Stjepana Mesića i Ive Josipovića, do kojekakvih lokalnih Obersnela i njihovih medijskih potrčkala) čita još nešto osim beogradskih i moskovskih retro-pamfleta, shvatili bi da je sve nijansu ozbiljnije no što to oni vide… I da ustaše ne prethode Gabriele D’Annunziju, već srpski teror u Yugoslaviji od 1. prosinca 1918. na dalje.

Nema ustaša u Rijeci – postoje tek mali, bezvezni crveni fašisti predugo na vlasti pa su se “ubuđavili”, nekoliko smiješnih gostujućih crnih neo-fašista, bezopasnijih i od radikalnijih nogometnih navijača, te ozbiljni globalni igrači poput Michaela A. Ledeena.

F. Perić /Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

SDA se održava na vlasti šireći mržnju prema Hrvatima čime izravno rastače državu i širi laž

Objavljeno

na

Objavio

Hrvati i Bošnjaci u dugoj povijesti suživota svoja dva naroda ratovali su samo 7 mjeseci, na prostoru pet općina u BIH. Cijela stoljeća mimo toga, godine prije toga, i godine nakon toga bili su skupa. Imaju čak i iste korijene, iste srednjovjekovne vladare.

No ako se poredi količina gnjeva koju političke elite u Bošnjaka ispoljavaju kroz stigmu Hrvata, s količinom šutnje koju šute prema Srbima, na trenutak slučajni prolaznik dobit će osjećaj da Hrvati Bošnjake ubijaju stoljećima da su pet Srebrenica uradili i da ne misle stati.

Takva nije bila politika Alije Izetbegovića. Od njegove mitske “Čuvajte nam HercegBosnu, preko smirivanja naroda u Širokom, potom zajedničke vojne obuke mnogog Bošnjaka u HVO-u, slanja oružja u Srebrenicu, propuštanja nesretnog mudžahedina preko Hrvatske ,preko suradnje nakon zaustavljanja rata, deblokade Bihaća, poklanjanja Ilidže, Hadžića, Ilijaša, Vogošće Sarajevu, što je plaćeno prepuštanjem cijelih HVO teritorija Srbima, smještanja 400.000 izbjeglica u RH, davanja putovnica, školovanja bošnjačke djece po cijelom nizu HB općina što je ostalo? Izgleda ništa, piše Poskok.info

Zločini HB-a su presuđeni. Time je krivnja individualizirana a preko 90% prostora HRHB označeno je kao prostor na kojem nije bilo zločina. Zločini Šeher Bosne tek trebaju biti presuđeni. No kako nisu presuđeni Halilović i Orić, za kojeg brojni svjedoci tvrde da je bio najmonstruozniji ratnik džihada, kako se nadati pravdi?

Iz te pozicije, SDA moralizira Hrvatima, kolektivizirajući krivnju na cijeli prostor HRHB-a, na cijeli HVO, na svakog vojnika i svakog čovjeka.

Ako je pak odluka SDA da je HRHB cijela zločinačka, od prvog do zadnjeg dana, jesu li svjesni da time kriminaliziraju i tisuće Bošnjaka koji su ratovali u HVO-u? Recimo Safeta Oručevića.

Ako je pak ta odluka nepromijenjiva, i suprotna politici Alije Izetbegovića, što SDA čeka s deklaracijom o gašenju Federacije BIH kao entiteta nastalog međunarodnim mirovnim ugovorom koji potpisuje HercegBosna?

HDZ mora upozoriti SDA da će daljnje kolektiviziranje krivnje i sotonizacija Hrvata dovesi do potpunog prekida komumikacije na svim razinama. SDA napadi na hrvatski kolektiv  jačaju nacionalizam ,ugrožavaju svakodnevni život građana, onemogućavaju pomirbu Bošnjaka i Hrvata i povratak Hrvata na prostor na kojem ih odavno nema. Ujedno namjerno zagorčavaju Bošnjacima život tamo gdje su oni manjina. SDA time svjesno ubija građanske vrijednosti i getoizira naciju.

Malo samokritike stranci koja je pozvala i utemeljila džihad u BIH, stranci koja je odgovorna za ritualna smaknuća BH građana, ali itekako suodgovorna i za školovanje ubojica američkih građana 2001 ne bi falilo.

Glavni odbor SDA osuđuje tvrdnje čelnika HDZ-a, prije svih Dragana Čovića i Bože Ljubića, da je „stvaranjem Herceg-Bosne stvorena Bosna i Hercegovina“, te da je ta paradržavna tvorevina „putokaz za ustavna rješenja u BiH“. Ove tvrdnje jasno i nedvosmisleno otkrivaju da je cilj HDZ-ove politike etnička segregacija Bosne i Hercegovine. Taj cilj se samo maskira pričom o navodnoj nejadnakopravnosti i lažnim samopredstavljanjem kao „nositelja europskih vrijednosti“. Nikakve „europske vrijednosti“ nisu, niti mogu biti formiranje paradržava, zalaganje za etničke podjele i segregaciju, ili slavljenje zločinaca koji su bili na čelu te tzv. Herceg-Bosne, a pred Haškim tribunalom su presuđeni za udruženi zločinački poduhvat.

Ako pak SDA smatra da bi bez HercegBosne danas bilo Bosne i Hercegovine i da ta paradržava kako je oni zovu nije nikad legalizirana, formiranjem FBIH i postavljanjem presjednika HB-a na čelo FBIH, neka to jasno kažu.

Mi doista mislimo da bi bez HVO-a i HB-a BIH pala u nekih mjesec dana od ulaska JNA u BIH. Smatramo da bi u BIhaću bio ogroman zločin i da bi broj od 400.000 Bošnjaka po dalmatinskim hotelima danas bio ništa kakav bi bio da se nije pružio otpor. Isto tako, bez HB-a i HVO-a kao američkih partnera tijekom Oluje, danas ne bi bilo Daytona niti mira u BIH.

SDA se održava na vlasti šireći mržnju prema Hrvatima. Time direktno rastače državu i širi laž.

U suprotnom, ako tvrde da ovo nije laž, neka nam pojasne. Gdje su bili početkom 1992, zašto su njihovi ljudi uzimali naše ambleme i uniforme i javljali se u službu HVO-a. I zašto su pobogu djecu slali u HB škole, a supruge u zagrebačke hotele. Budući da vikendice po Pelješcima još nisu bile gotove.

Jadna si SDA. Islam te ne uči ultimativnoj laži. A Muamed ima propovjedi i o prokletstvu nezahvalnika.

Imamo i kritiku HDZ-u. HDZ je dužan javno osuditi sve zločine počinjene u naše ime i time obraniti čast svog naroda i obraniti obraz  časnih vojnika HVO. Onaj tko je radio zločin u naše ime i time izdao zapovijest koja mu je dana ne može biti naš. Niti branjen od nas. Ne brani se častan vojnik promoviranjem nečasnog. Mislimo ako HDZ još uvijek postoji. Navodno postoji. (Poskok.info)

Udar na Daytonsku BiH: SDA želi vraćanje na ratnu Republiku BiH i Sarajevo s prijeratnim teritorijem

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari