Pratite nas

Kolumne

GDJE SE IZGUBILA SLOBODA, DEMOKRACIJA I VLADAVINA PRAVA

Objavljeno

na

U što je utrošeno 250 miljuna kuna?

Priča se da je općina Vir u posljednje tri godine uprihodovala 280 milijuna kuna , što je onima koji poznaju stanje i koji tamo žive sasvim razumljivo. U općinskim poduzećima je danas zaposleno 280 osoba prema načelnikovoj izjavi, a više od 50 ih je zaposleno u općini. Najviše se radi o nepotizmu, a mnogi, ako ne kažemo svi, se zapošljavaju zbog glasova njihovih obitelji na izborima jer većina zaposlenih je nestručna i završila je neke kurseve pod okriljem velikog maga. O zapošljavanju odlučuje načelnik,  a ne direktori  općinskih poduzeća.

Najnovije poduzeće ili udruga vodi teretanu, u kojoj nikada nema nikoga iako su usluge gratis. Troškovi su veliki jer je najam skup, a nitko ne zna koliko ljudi je zaposleno u njoj i koliki su troškovi, osim onih privilegiranih. Najnovije događaj je taksi služba na otoku, čiji vlasnik ili jamac mora biti općina jer privatnik sam ne može opstati. Tko privatniku može dati novac za zapošljavanje pet ili više vozača. Kako tek može platiti osiguranje z aputnike? Svim građanima i negrađanima općine, starijim od 65 godina, se nudi besplatni taksi prevoz diljem otoka, a to će financirati općina Vir. Tko će to nadzirati?

[ad id=”93788″]

Iz proračuna se plaćaju zaposlenici dječjeg vrtića  i dječji doručak, što se tako ne plaća  nigdje jer dio troškova snose i roditelji. Iz općinskog proračuna se  plaćaju velike donacije za novorođene,  a ovo nam pokazuje kako se zlorabi novac poreznih obveznika. Ne bi li se o demografiji Hrvatske trebala brinuti država, a nikako gradovi i općine jer to je uvod u zlouporabu i pljačku novca poreznih obveznika. Gotovo sve obitelji zaposlenih i djece koje pohađaju vrtić su načelnikovi glasači na izborima. Mnogi zaposleni i tim poduzećima nisu iz Vira, ali njihove obitelji glasaju u općini Vir na izborima. To su uvjeti zapošljavanja u općinskim poduzećima.

Međutim, u posljednje tri godine općina Vir nije investirala u infrastukturu gotovo ništa pa se porezni obveznici pitaju: U što je utrošeno 280 milijuna kuna? Također se svake godine pred izbore osnivaju nova općinska poduzeća ili promiču neke nepotrebne i besmislene fešte i koncerti na račun općinskog proračuna preko TZ. Još jedan razlog za ukidanje TZ u Hrvatskoj jer većina njih je korumpirana. Zašto se time ne bave privatnici? Sva poduzeća posluju sa velikim gubicima osim smećara jer vikendaši plaćaju odvoz smeća za cijelu godinu, mada tamo ne borave više od dva mjeseca, a mjesečne rate su 4 puta skuplje nego li u Zadru. Sva druga općinska poduzeća se dotiraju iz proračuna općine Vir na veoma suptilan način.

Sve što je izgrađeno u općini izgrađeno je bez ikakvih dozvola, plana i troškovnika. Dakle, novac  se baca u bunar bez dna,  a najgore jest što su uništene sve plaže gradnjom nekvalitetnih cesta uz obalu. To je zločin protiv budućnosti otoka i protiv prirode jer se nasipavala obala da bi se izgradile nekvalitetne ceste bez ikakvog plana i troškovnika, a takvim makinacijama se pljačkao općinski proračun i uništile prirodne otočne plaže.

Ovakvim makinacijama je načelnik općine Vir postao milijuner u eurima, a to pokazuje njegova kartica koju je predao Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, kao i njegove izjave po medijima. Koji hrvatski načelnik može plaćati mjesečne kreditne rate od cca 17 tisuća eura? Kad je načelnik došao na vlast, nije imao ni svoje auto, a da o nekretninam i ne govorimo. Danas koristi općinsko auto za odlazak doma u Zadar, što znači da ne plaća osiguranje ni gorivo unatoč tolikom bogastvu.

Međutim, privatne vlasnike zemljišta najviše zabrinjava još jedno otimanje privatnog zemljišta preko Hrvatskih cesta i to za izgradnju biciklističke staze, koje su već ranije bile uvučene u krivotvorenje katastra i gruntovnice jer su na temelju tih krivotvorina HC dobile lokacijsku dozvolu za širenje ceste na privatno vlasništvo. Naime, stara cesta je bila široka 5.5 metara, što je uzeto vlasinicima u bivšoj državi najviše bez nadoknade preko ucjena,  a sve do ruba ceste je bilo privatno vlasništvo. Danas je ta cesta proširena. Međutim, prema katastru cesta je prije dobivanja lokacijske dozvole bila široka 8.5 metara,  a  vlasnici zemljišta nikad o tome nisu bili informirani. Istovremeno je, prema nekim pričama, svojem ocu isplatio kvadrat zemljišta 100 eura dok se drugim vlasnicima danas nudi manje od 50 kuna.

Danas preko HC, u ime lažnog državnog interesa, traži se proširenje za biciklističku stazu, što je protuzakonito, jer gradnja biciklističke staze nije državni interes. Riječ je o kriminalu u kojem sudjeluju HC. Ne samo HC nego i mnoge druge državne institucije. No, ovdje se radi o cesti koja prolazi kroz naselje i da bi se proširila treba rušiti dosta kuća. Štoviše, načelnik je gradio biciklističku cestu preko nenaseljenog dijela otoka dok su u naseljima mnoge ulice neasfaltirane i nerasvjetljene,  bez mogućnosti za spajanje na vodu i kanalizaciju. Iza ove njanovije otimačine stoji općinsko poduzeće Vir održavanje i njegov direktor je Ante Marasović. Pretpostavlja se da je cilj ovog projekta zaposliti još 50-tak ljudi pred izbore i tako osigurati pobjedu na slijedećim lokalnim izborima.

Znam da mnoge čitatelje ne zanima lokalna politika, ali je ona najbolji prikaz hrvatske demokarcije. Izbori se kupuju na jedan neskriven i vulgaran način, a novac poreznih obveznika se troši netransparentno i bez mogućeg uvida u njegovo trošenje. Općinu Vir sam uzeo kao primjer jer sam tamo nedavno osobno boravio, a od ranije sam bio povezan sa nekim vikendašima koji su mi pokazali koliko su načelniku naklonjeni lokalni mediji, posebice Zadarski List. Toliko mu je naklonjen da oporba nema nikakve šanse da opovrgne načelnikove nebuloze.

Sve pokazuje da je načelnik općine Vir kupio naklonost Zadarskog lista isto kao što je ranije kupio naklonost Vox televizije i njezinih tiskovina. Ovakvim ponašanjem on građanima oduzima slobodu i ravnopravnost  stvarajući od njih kmetove, uništava demokraciju, a otvaranjem općinskih poduzeća uništava malo poduzetništvo. Općina Vir ima najveće lokalne režije u državi  jer još uvijek imamo komunističke zakone koji ne dozvoljavaju razvoj privatnog vlasništva. Sve pripada nasljednicima komunističke partije – UDB-e i KOS-a, a toj je novac i odlučivanje o svemu.

Na koncu moram zaključiti da Hrvatskoj trebaju zakoni koji će podupirati malo poduzetništvo u lokalnim sredinama, što znači da manjim gradovima i općinama treba zabraniti osnivanje općinskih poduzeća jer oni su jamstvo za korupciju i pljačku poreznih obveznika.

Sam Pusić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Miklenić: Politička odluka

Objavljeno

na

Objavio

Opasan politički voluntarizam

Glasovima 105 zastupnika u Hrvatskom saboru donesena je u petak 15. veljače politička odluka kojom se odbija raspisati referendume na zahtjev građanskih inicijativa »Narod odlučuje« i »Istina o Istanbulskoj« i svih onih više od 400 tisuča birača koji su ih potpisali, te je tako još jednom u Hrvatskoj očitovana prevlast politike ne samo nad više nego reprezentativnim dijelom političkoga naroda, nego i nad zdravim razumom.

Političke odluke koje se suprotstavljaju volji tako velikoga dijela biračkoga tijela uvijek su vrlo kratkovidne te vrlo rijetko mogu ostati bez ozbiljnih posljedica za one koji ih donose.

Također, političke odluke koje se suprotstavljaju zdravu razumu opasan su politički voluntarizam koji je uvijek oblik političkoga nasilja, za koje vrijedi narodna poslovica: Svaka sila za vremena.

Takvom odlukom 105 zastupnika s lijevoga i desnoga političkoga centra još je jednom blokiralo zaokret u hrvatskoj državnoj politici, tj. zaokret u upravljanju državom, premda gotovo svi u Hrvatskoj znaju da dosadašnje usmjerenje ne samo da ne daje dobre rezultate, nego upravo priječi stvarni boljitak, bez obzira na to kojega bila predznaka koalicija na vlasti.

Bez obzira na to što političari samo-reklamerski isticali, gotovo svima u Hrvatskoj veoma je jasno da bi zemlja s takvim resursima i komparativnim prednostima, kad bi bila bolje vođena, nakon dva i pol desetljeća života – evala, a sada umjesto da cvjeta zapravo tek grca.

Najbolji pokazatelj neprimjerena, neodgovorna i nemušta upravljanja Hrvatskom jest činjenica da baš ni jedno jedino područje društvenoga života na državnoj razini još uvijek nije postavljeno na stvarno zdrave, reklo bi se danas održive temelje niti je bez prikrivenih ili očitih interesa pojedinih skupina usmjereno općemu dobru odnosno općemu boljitku.

Neformalna velika koalicija

Naime, sadašnje stanje, koje se može opravdano smatrati više ili manje kaotičnim, upravo je idealno za pojedine interesne skupine kojima je njihov povlašteni položaj važniji od svake ideološko političke matrice.

Upravo političko odbijanje referendumskih inicijativa još je jednom očitovalo ne samo postojanje, nego i djelovanje tzv. neformalne velike koalicije i skrivenih tutora koji njome upravljaju.

Tu činjenicu više ne mogu previdjeti ni prosječni hrvatski birači, a ni oni koji su, često, u silnoj potrebi za boljitkom, do sada romantičarski gledali na pojedine političke stranke više ne će moći upadati u takvu zabludu.

Više je nego opasno kad politika zlorabi bilo koji pravni okvir, a u Hrvatskoj je to i danas višestruko opasno jer u njoj još uvijek žive manire upravljanja iz komunističkoga totalitarnoga sustava u kojem je pravni okvir bio tek privid kad se gledalo s pozicija vlasti, a tvrdi zid odnosno batina za sve pripadnike drugorazrednoga dijela društva.

Pravni okvir za iniciranje i raspisivanje referenduma na poticaj građanskih inicijativa – koliko god načelno bio s jedne strane sramotno restriktivan i jedva dostižan, a s druge strane nedorečen s ugrađenim »rupama u zakonu« za veči prostor manipulacije vlasti – u konkretnom slučaju građanskih inicijativa »Narod odlučuje« i »Istina o Istanbulskoj«, više nego grubo kršen je i izigravan.

Strah vladajućih elita

Prosječni hrvatski građanin nema ama baš ni jednoga jedinoga opravdanoga razloga da bi vjerovao političarima u pošteno prebrojavanje i poštenu, tj. nepristranu provjeru prikupljenih potpisa hrvatskih birača koji su se dobrovoljno i spontano uputili do štandova na kojima su potpisi bili prikupljani, tim više što vlasti nisu dopustile stvarni uvid u tobože nevaljale potpise.

Tzv. službena državna politika (zapravo mentorirana velikokoalicijska politika) i većina medija koji su u službi istih skrivenih ideoloških i političkih tutora usprotivili su se tim referendumima od same najave građanskih inicijativa o prikupljanju potpisa za njihovo raspisivanje, a bilo je mjesta u kojima su vlasti zabranile i onemogućile prikupljanje potpisa. Nitko nikada nije pozvan na odgovornost za to premda je to bilo očito kršenje ljudskih, političkih, ustavnih i zakonskih prava.

To početno jasno političko stajalište sada je u Hrvatskom saboru dobilo i službenu potvrdu i zato je to isključivo politička, voluntaristička i nasilna odluka koja nema veze s hrvatskom stvarnošću u političkom narodu ni s istinom o javno očitovanim mišljenjima svih birača koji su dali svoje potpise, pa bili i – kako se sada sve to izruguje – »nečitki«.

Takvo političko, a može se reći i politikantsko, odlučivanje istodobno očituje strah tzv. vladajućih elita i od referenduma i od probuđenih građana, ali i neizbježnu najavu da takav režim u Hrvatskoj mora ići svomu kraju, a to je i nova najava boljih vremena.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Ljubav začinjena perverzijom

Objavljeno

na

Objavio

Ljubav je vrlo složena kategorija koja uključuje nježnost, diskreciju, poštovanje, suosjećajnost pa i kajanje.

U poželjnoj ljubavi i prijateljstvu između dvaju susjednih država uglavnom nema ništa od toga. Ima ponajviše perverzije.

Tako su se nekako zadnjih dana i mjeseci intenzivirali i nanizali slučajevi sadomazohističkih odnosa između Hrvatske i Srbije, koji izazivaju osjećaje bijesa i poniženja, a nikako neke plemenitije emocije.

Evo, baš na Velentinovo, 14. veljače u državnom Muzeju „Mimara“ održana je prigodna svečanost u čast Dana državnosti i Dana vojske Republike Srbije.

Na skupu su, osim organizatorice i ambasadorice Mire Nikolić i Milorada Pupovca bili i predstavnici predsjednice i Vlade RH, a sponzorirao ga je Grad Zagreb i Atlantic grupa, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Hajde de dan državnosti, ali uveličati obilježavanje dana vojske države koja je ne baš tako davno napala zemlju i ostavila krvave tragove iza sebe, države koja je našega ministra obrane proglasila personom non grata, države čiji ministar vanjskih poslova neki dan ponavlja staru tezu o srpskoj vojsci koja je Dalmaciji donijela slobodu, to doista spada u političku perverziju.

Vrijedi apostrofirati ulogu Milana Bandića kao domaćina i sponzora, čime je on zaokružio svoju trilogiju koju je započeo pobratimstvom s glavnim Arkanovim jatakom, nastavio dodjelom Medalje Grada ministru vanjskih poslova bivše države u vrijeme kad je ta država razarala Vukovar da bi sada evo sve zaokružio predstavom u Mimari.

Posebno je zanimljivo kako o ovoj seansi nije bilo ni službenih priopćenja, osim priopćenja srbijanske ambasade, ni medijskih izvješća. Valjda zbog srama.

Ima toga još. Podsjetimo, na domjenku prije pravoslavnog Božića, kad je ono baš Bandić pronašao novčić sreće u razlomljenom hljebu, mitropolitu Porfiriju, koji je tako zanosno pjevao pjesmama o Draži i Momčilu, poklonio se cijeli državni vrh.

Vlada i nadalje plaća vlastite klevetnike u formi jedne tiskovine koja ne propušta priliku nazivati i tu vladu i državu ustaškima, a u skladu s tom navikom u posljednjem broju voditelja HDZ-ova odjela za medije naziva ustaškim revizionistom i ratnim huškačem.

Pretrgali su se svi na vrhu osuditi huliganski napad na vaterpoliste CZ, mada bi jednako prošli i igrači Dinama da su se pojavili na Rivi, ali nije baš bilo reakcija kad je razbijena spomen-ploča braniteljima ponad Dubrovnika, ili kad je jajima poliven Tuđmanov spomenik.

Nakon svega i izjava Mate Radeljića kako je bivša šefica zabranila spominjati velikosrpsku agresiju djeluje vjerodostojnije. Ne znam otkuda sve ovo dolazi, ali sam siguran da nikamo ne vodi, pogotovu ne prema ljubavi, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari