Pratite nas

Kolumne

GDJE SE IZGUBILA SLOBODA, DEMOKRACIJA I VLADAVINA PRAVA

Objavljeno

na

U što je utrošeno 250 miljuna kuna?

Priča se da je općina Vir u posljednje tri godine uprihodovala 280 milijuna kuna , što je onima koji poznaju stanje i koji tamo žive sasvim razumljivo. U općinskim poduzećima je danas zaposleno 280 osoba prema načelnikovoj izjavi, a više od 50 ih je zaposleno u općini. Najviše se radi o nepotizmu, a mnogi, ako ne kažemo svi, se zapošljavaju zbog glasova njihovih obitelji na izborima jer većina zaposlenih je nestručna i završila je neke kurseve pod okriljem velikog maga. O zapošljavanju odlučuje načelnik,  a ne direktori  općinskih poduzeća.

Najnovije poduzeće ili udruga vodi teretanu, u kojoj nikada nema nikoga iako su usluge gratis. Troškovi su veliki jer je najam skup, a nitko ne zna koliko ljudi je zaposleno u njoj i koliki su troškovi, osim onih privilegiranih. Najnovije događaj je taksi služba na otoku, čiji vlasnik ili jamac mora biti općina jer privatnik sam ne može opstati. Tko privatniku može dati novac za zapošljavanje pet ili više vozača. Kako tek može platiti osiguranje z aputnike? Svim građanima i negrađanima općine, starijim od 65 godina, se nudi besplatni taksi prevoz diljem otoka, a to će financirati općina Vir. Tko će to nadzirati?

[ad id=”93788″]

Iz proračuna se plaćaju zaposlenici dječjeg vrtića  i dječji doručak, što se tako ne plaća  nigdje jer dio troškova snose i roditelji. Iz općinskog proračuna se  plaćaju velike donacije za novorođene,  a ovo nam pokazuje kako se zlorabi novac poreznih obveznika. Ne bi li se o demografiji Hrvatske trebala brinuti država, a nikako gradovi i općine jer to je uvod u zlouporabu i pljačku novca poreznih obveznika. Gotovo sve obitelji zaposlenih i djece koje pohađaju vrtić su načelnikovi glasači na izborima. Mnogi zaposleni i tim poduzećima nisu iz Vira, ali njihove obitelji glasaju u općini Vir na izborima. To su uvjeti zapošljavanja u općinskim poduzećima.

Međutim, u posljednje tri godine općina Vir nije investirala u infrastukturu gotovo ništa pa se porezni obveznici pitaju: U što je utrošeno 280 milijuna kuna? Također se svake godine pred izbore osnivaju nova općinska poduzeća ili promiču neke nepotrebne i besmislene fešte i koncerti na račun općinskog proračuna preko TZ. Još jedan razlog za ukidanje TZ u Hrvatskoj jer većina njih je korumpirana. Zašto se time ne bave privatnici? Sva poduzeća posluju sa velikim gubicima osim smećara jer vikendaši plaćaju odvoz smeća za cijelu godinu, mada tamo ne borave više od dva mjeseca, a mjesečne rate su 4 puta skuplje nego li u Zadru. Sva druga općinska poduzeća se dotiraju iz proračuna općine Vir na veoma suptilan način.

Sve što je izgrađeno u općini izgrađeno je bez ikakvih dozvola, plana i troškovnika. Dakle, novac  se baca u bunar bez dna,  a najgore jest što su uništene sve plaže gradnjom nekvalitetnih cesta uz obalu. To je zločin protiv budućnosti otoka i protiv prirode jer se nasipavala obala da bi se izgradile nekvalitetne ceste bez ikakvog plana i troškovnika, a takvim makinacijama se pljačkao općinski proračun i uništile prirodne otočne plaže.

Ovakvim makinacijama je načelnik općine Vir postao milijuner u eurima, a to pokazuje njegova kartica koju je predao Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, kao i njegove izjave po medijima. Koji hrvatski načelnik može plaćati mjesečne kreditne rate od cca 17 tisuća eura? Kad je načelnik došao na vlast, nije imao ni svoje auto, a da o nekretninam i ne govorimo. Danas koristi općinsko auto za odlazak doma u Zadar, što znači da ne plaća osiguranje ni gorivo unatoč tolikom bogastvu.

Međutim, privatne vlasnike zemljišta najviše zabrinjava još jedno otimanje privatnog zemljišta preko Hrvatskih cesta i to za izgradnju biciklističke staze, koje su već ranije bile uvučene u krivotvorenje katastra i gruntovnice jer su na temelju tih krivotvorina HC dobile lokacijsku dozvolu za širenje ceste na privatno vlasništvo. Naime, stara cesta je bila široka 5.5 metara, što je uzeto vlasinicima u bivšoj državi najviše bez nadoknade preko ucjena,  a sve do ruba ceste je bilo privatno vlasništvo. Danas je ta cesta proširena. Međutim, prema katastru cesta je prije dobivanja lokacijske dozvole bila široka 8.5 metara,  a  vlasnici zemljišta nikad o tome nisu bili informirani. Istovremeno je, prema nekim pričama, svojem ocu isplatio kvadrat zemljišta 100 eura dok se drugim vlasnicima danas nudi manje od 50 kuna.

Danas preko HC, u ime lažnog državnog interesa, traži se proširenje za biciklističku stazu, što je protuzakonito, jer gradnja biciklističke staze nije državni interes. Riječ je o kriminalu u kojem sudjeluju HC. Ne samo HC nego i mnoge druge državne institucije. No, ovdje se radi o cesti koja prolazi kroz naselje i da bi se proširila treba rušiti dosta kuća. Štoviše, načelnik je gradio biciklističku cestu preko nenaseljenog dijela otoka dok su u naseljima mnoge ulice neasfaltirane i nerasvjetljene,  bez mogućnosti za spajanje na vodu i kanalizaciju. Iza ove njanovije otimačine stoji općinsko poduzeće Vir održavanje i njegov direktor je Ante Marasović. Pretpostavlja se da je cilj ovog projekta zaposliti još 50-tak ljudi pred izbore i tako osigurati pobjedu na slijedećim lokalnim izborima.

Znam da mnoge čitatelje ne zanima lokalna politika, ali je ona najbolji prikaz hrvatske demokarcije. Izbori se kupuju na jedan neskriven i vulgaran način, a novac poreznih obveznika se troši netransparentno i bez mogućeg uvida u njegovo trošenje. Općinu Vir sam uzeo kao primjer jer sam tamo nedavno osobno boravio, a od ranije sam bio povezan sa nekim vikendašima koji su mi pokazali koliko su načelniku naklonjeni lokalni mediji, posebice Zadarski List. Toliko mu je naklonjen da oporba nema nikakve šanse da opovrgne načelnikove nebuloze.

Sve pokazuje da je načelnik općine Vir kupio naklonost Zadarskog lista isto kao što je ranije kupio naklonost Vox televizije i njezinih tiskovina. Ovakvim ponašanjem on građanima oduzima slobodu i ravnopravnost  stvarajući od njih kmetove, uništava demokraciju, a otvaranjem općinskih poduzeća uništava malo poduzetništvo. Općina Vir ima najveće lokalne režije u državi  jer još uvijek imamo komunističke zakone koji ne dozvoljavaju razvoj privatnog vlasništva. Sve pripada nasljednicima komunističke partije – UDB-e i KOS-a, a toj je novac i odlučivanje o svemu.

Na koncu moram zaključiti da Hrvatskoj trebaju zakoni koji će podupirati malo poduzetništvo u lokalnim sredinama, što znači da manjim gradovima i općinama treba zabraniti osnivanje općinskih poduzeća jer oni su jamstvo za korupciju i pljačku poreznih obveznika.

Sam Pusić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Josip Jović: Opet ujedinitelji i osloboditelji

Objavljeno

na

Objavio

Miroslav Krleža, neopravdano prisvajan od jugoslavenske ljevice i isto tako neopravdano odbacivan od hrvatskih nacionalista, u svojim “Zapisima sa Tržića” 1977. piše kao su svi oni (hrvatski intelektualci – op.a.) bili 1914. pristaše jugoslavenskog integralizma, ali je on, kako sam kaže, brzo prozreo podvalu ideologije narodnog jedinstva s Pobjednicima, Soluncima, Kajmakčalancima, Ujediniteljima i Osloboditeljima, koja će “našem narodu donijeti patnje i poniženja”.

Jugomasonska, jugoslavenstvujušća, karijeristička, koalicionistička omladina (Tresić, Anđelinović, Vojnović, Meštrović, Bartulović, Andrić, Korolija…) zaigrala je dinarsko kolo rojalističkog unitarizma. “Mlada Jugoslavija” pojavila se kao udarno, borbeno, ekstremno, šestojanuarsko udruženje i kao idejni nasljednik akrivističke Orjune s radikalnim programom kraljevske diktature.

Zašto ovdje Krleža? Pa zato što iste te mlade Jugoslavene (zamijenite im samo imena) s istim tim idejama i istim nasljedstvom na zaprepašćujući način, svemu usprkos, susrećemo i dandanas na stranicama naših novina, na malim ekranima i na katedrama. U likovima koje najuvjerljivije simbolizira Milorad Pupovac prepoznajemo te davne ujediniteljske, solunaške, pobjedničke ideje i poruke, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija 

Upravo je ovih dana u sklopu obilježavanja stote obljetnice završetka Prvog svjetskog rata, koji je započeo puno slavljenim okrutnim ubojstvom prijestolonasljednika Ferdinanda, njegove žene i nerođenog djeteta, u čestitci Aleksandru Vučiću Pupovac egzaltirano napisao:

“Povodom 100. godišnjice od završetka Prvog svjetskog rata, u kojemu je srpska vojska… uz ogromne žrtve izvojevala jednu od najvećih pobjeda toga rata, čestitam vam tu veliku pobjedu… Pobjeda je stvorila pretpostavke za slobodu kako srpskom narodu tako i važne pretpostavke za slobodu svih naroda s kojima su Srbi živjeli i žive… S osjećajem ponosa pridružujem se njezinom obilježavanju i vjerujemo da je prilika da se sjetimo svega onoga što je ta pobjeda donijela, što je nakon nje stvoreno i što nam može značiti u budućnosti.”

Umjesto zgražanja nad bezumljem i kaosom u kojemu se nije znalo tko protiv koga ratuje, u kojemu je stradalo dvadeset milijuna ljudi, u kojemu je srpska “pobjednička” vojska stjerana u Solun, Pupovac čestita pobjedu Vučiću kao da je bila jučer i kao da je Vučić bio general vojske.

Ali tu se zapravo i ne kriju recentne poruke. Ta srpska pobjeda, prema Pupovcu, nije donijela, kao što kaže Krleža i kao što svjedoči povijest, patnju i poniženje, dodajmo i izlazak iz zapadnoeuropskog kulturnog kruga, nego slobodu ne samo Srbima, nego i drugim narodima s kojima Srbi žive (naravno i Hrvatima).

Donijela je, fakat, Jugoslaviju, i to unitarnu ili proširenu Srbiju, što će, nada se Milorad, imati značaj i u budućnosti. Nije valjda! Ne bi Pupovac bio važan ni zanimljiv kad ne bio bio koalicijski partner vladajuće pučke stranke.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija 

 

U spomen na pale hrvatske vojnike u Prvom svjetskom ratu

 

 

Pupovac čestitao Vučiću na ‘Pobedi u prvom svetskom ratu’!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Kremaljsko-bruseljski zagrljaj

Objavljeno

na

Objavio

Gledam i slušam, i ne mogu vjerovati! Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić svečano se u moskovskomu Kremlju obraća domaćinu: „Poštovani prezident Vladimir Vladimirović Putin, pozdravljajući i čestitajući Den narodnoga jedinstva, spasibo – na Ordenu družbe i prijateljstva na blago naša dva prijateljska goroda, goroda Moskve i goroda Zagreba…“ itd.

Dobro, reći ćete. I mi smo gledali i slušali. Ali nikako ne shvaćamo što to diže tvoju nevjericu kao prepelicu iz parloga? Možda ti ide na živce Bandićeva slava? Ne možeš vjerovati da se nekadanji ministrant kod fra Blage Brkića u Ružićima, potonji „stručno-politički radnik za ONO i DSZ“ Općinskoga komiteta SKH na zagrebačkoj Peščenici i na posljetku najdugovječniji gradonačelnik Grada Zagreba – ukratko, da se Milan Bandić vinuo na sam vrh slavenskoga svijeta! I da je toga i takva Milana Bandića prvi čovjek slavenskoga svijeta, Vladimir Vladimirovič Putin, okitio Redom prijateljstva! To tebi ne ide u glavu, pa iz tebe cvile samo zavist ili zloba.

Ni govora! Čudni su puti Gospodnji. Pred svakim od tih putova ja samo sklapam ruke. Vaša sumnjičenja ne poričemo ni ja ni moja krjepost. Poriču ih – u ovo „postčinjenično doba“ – sirote činjenice. Milan mi Bandić osobno nije učinio nikakvo zlo. Osobno se gotovo i ne znamo. Iste smo Crkve vjernici. Kakvi? Ja ne „zagledam u bubrege“. Nije mi Bandić ni ideološki protivnik. On od raspada komunizma nema nikakve ideologije. Ni u svjetonazornom smislu nije mi Bandić trn u oku. On me u tom pogledu uglavnom nasmijava. Sve u svemu, pojedinac imenom Milan Bandić ne zavrjeđuje moju javnu pozornost.

Pa zašto onda progovaram o njegovim najnovijim zgodama i nezgodama? Nisam li nakanio izvrgnuti ruglu hrvatskoga uglednika samo stoga što mi se taj uglednik ne sviđa?

Bandićeve zgode i nezgode mene zanimaju samo toliko koliko grade ili razgrađuju hrvatsku zajednicu. Što jest – jest: volim se podrugnuti. Ali nije mi ovaj put do toga. Da mi je do smijeha, moje bi potrebe posve zadovoljilo rusko televizijsko izvješće o Putinovoj dodjeli Reda prijateljstva Milanu Bandiću i hrvatsko medijsko „prigovaranje“ o prijateljstvu Milana Bandića s Arkanovim pobratimom Draganom Markovićem Palmom. Mogao bih se srditi na Bandića. Kako nije znao koga je – i u moje ime – pozvao u goste?! Mogao bih prezreti vođe braniteljskih udruga, jer Bandiću lukrativno povjerovaše i oprostiše. Kako to? Pa obje strane znaju da obje strane lažu, ali znaju i da jedna drugoj trebaju, a to je znanje dostatno da obje laži, dok Bandić pokajnički „guta žabe“, blistaju kao istine. No tu se samo od sebe nameće pitanje: Tko je u toj priči više ukaljao ideale Domovinskoga rata, Bandić ili braniteljski vođe?

Moja se neznatnost, slušajući Bandića u Kremlju, s drugih razloga zaprepastila. Nisam mogao vjerovati da čovjek pri zdravu razumu na takvu mjestu i u takvu povodu može izgovoriti onakvu hrvatsko-rusku leksičko-sintaktičku „zmešariju“ kakvu je, improvizirajući, složio i izložio zagrebački gradonačelnik. Bilo je tu svašta. Mene se najdublje dojmilo podvostručenje: „Orden družbe i prijateljstva“. Ruska je naime „družba“ hrvatsko „prijateljstvo“. I mislio sam: Bože, Bože! Kako je to moguće?! Pa ne mora zagrebački gradonačelnik znati ruski. Ne mora znati ni engleski. U Moskvi je mogao govoriti – hrvatski! Rusi bi ga razumjeli, bilo s prevoditeljem ili bez prevoditelja. Uostalom, mogao je naučiti napamet tih nekoliko rečenica zahvale na ruskomu.

Kako u „Mjesecu hrvatske knjige“ govorimo o učvršćivanju i razvijanju hrvatskoga nacionalnog identiteta, nekako sam se tako reći prirodno, slušajući zagrebačkog gradonačelnika u Kremlju, sjetio Jurja Križanića. Križanić je u XVII. stoljeću na osnovama govora svoga ozaljskog zavičaja pokušao svim Slavenima stvoriti zajednički jezik. I od toga sjećanja prožela me je grozna nelagoda. Je li moguće da se sveslavenstvo povukodlači?

Vi se smijete? Ali nije smiješno. Pustimo sad Bandićevo i Palmino zagrebačko-jagodinsko jugoslavenstvo. Od njih ni ja ne očekujem nikakvo „Gramatično izkazanje“. Ali razumno je bojati se Berlina i Bruselja. Odande bi, bude li škuda, moglo poteći mnoštvo čuda. Jedno je ove godine, usred „Mjeseca hrvatske knjige“, najavio rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras pod lukrativno naprjednim imenom: „Zajednica sveučilišta Jugoistočne Europe i Zapadnoga Balkana“.

Benjamin Tolić/Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari