Pratite nas

Gdje ste sada srpski “mirovni aktivisti”?

Objavljeno

na

Nakon otkrivanja spomenika atentatoru Gavrilu Principu u Sarajevu

Gdje ste sada “mirovni aktivisti”?

Nakon što je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, zajedno sa suradnicima, u Sarajevu svečano otkrio spomenik atentatoru Gavrilu Principu, u povodu Vidovdanskih svečanosti i obilježavanja 100-te obljetnice od početka Prvog svjetskog rata, nigdje nismo vidjeli ni čuli da su se neki tzv. “mirovni aktivisti” pobunili protiv tog sramnog čina, niti da su to vjerske zajednice osudile. Naime, pucanj Gavrila Principa u Franju Ferdinanda, austro-ugarskog prijestolonasljednika, kao što je poznato, označio je početak Prvog svjetskog rata koji je odnio na milijune nevinih života diljem svijeta, pa je samim time ovaj tada mladi čovjek postao jedan od najvećih ratnih zločinaca u svjetskoj povijesti, a ne nikakvi heroj, kakvoga ga danas Srbi i samo Srbi prikazuju. U-Istocnom-Sarajevu-postavljen-spomenik-Gavrilu-Principu_kamenjar

Kad je nekoliko tisuća hrvatskih branitelja nedavno u zagrebačkoj Zračnoj luci Pleso dočekalo Darija Kordića, Junaka hrvatskog Domovinskog rata, tada se tamo našao i jedan cirkusant, kojeg su i brojni režimski mediji nazvali “mirovnim aktivistom” Zoran Ivančić-Scout, koji je protestirao protiv navodno 116  osobe ubijene u Ahmićima u Domovinskome ratu te je Kordiću doviknuo “Sotono!Ubojice!”. S ovim “majmunom na trapezu”, a kako ga drugačije nazvati, bila je i neka Sabina Šabić. Kasnije smo saznali da je Ivančić iz Sarajeva, navodno sitni kriminalac, pa ako je iz Sarajeva: gdje je bio Ivančić kad se u njegovu  gradu otkrivao spomenik srpskom zločincu, što tada nije stao pred Dodika i uzviknuo “Sotono!Ubojice” te uzdigao papir na kojem bi pisalo ne 116 žrtva već najmanje pet milijuna, koje je pokosio Prvi svjetski rat? Što sada, kao u slučaju Kordića, šute vjerske zajednice koje su najavile da će pisati i papi što je časni biskup Vlado Košić također dočekao Kordića ?

Ne, nema nikakvih protesta, što Srbi opet slave jedan od svojih mnogobrojnih poraza, pa čak se nije oglasila ni Documenta, s onom Slovenkom  Vesnom Teršelič i onim Zoranom Pusićem, a nije glas protiv toga podigao ni hrvatski izdajica Stjepan Mesić. Nitko.

Sada očekujemo da će u povodu sramne šutnje tih tzv. “mirovnih aktivista” Milorad Dodik i njih odlikovati, kao što je odlikovao “eskadrilu transportnih helikoptera pri MORH-u”  koji su pomagali oko poplavljenih područja, i to, kako smo istaknuli, za  šutnju, odnosno podržavanje otkrivanja spomenika srpskom zločincu nad zločincima!

Živi bili pa vidjeli!

Mladen Pavković

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Obrana Hrvata kroz Herceg Bosnu ne može biti zločinački pothvat

Objavljeno

na

Objavio

Obilježavanje 26. obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne jedanaest dana prije drugostupanjske presude šestorici nekadašnjih čelnika HZ, a kasnije i Hrvatske republike Herceg Bosne, proteklo je u zebnji i iščekivanju, te u isticanju ponosa prema opstanku i opstojnosti Hrvata u BiH i pijeteta prema svim žrtvama, piše Večernji list BiH.

Nekritička i crno-bijela tehnika portretiranja svih događanja u Bosni i Hercegovini i ove godine su učinila da se na Herceg Bosnu gleda najmanje iz tri kuta.

Dretelj i Musala

Posve je logično da će bošnjačke žrtve za sve loše osuđivati Herceg Bosnu i hrvatske vlasti. Jednako kao što to čine hrvatske žrtve prema bošnjačkim vlastima i Sarajevu. A da čak ni u tome pristupu žrtvama ni približno jednako nema jednakosti, kao niti počinjenim zločinima, pomoglo je nedavno izricanje presude za žrtve u logorima Musala kod Konjica i Dretelju kod Čapljine.

Uz to što je hrvatski “zločinac” dobio dvostruko veću kaznu od bošnjačkog “zločinca”, u najmanju ruku neprihvatljivo je da se logor za Hrvate naziva sabirnim centrom, u kojemu su se, eto, omakli i zločini, a da pravosuđe BiH sabirni centar kojim su upravljali Hrvati nazivaju logorom.

Ništa drukčija dioptrija nije bila niti iz Haaga, koji je u prvostupanjskoj presudi jedino osudio grijehe Herceg Bosne, koja formalno ne postoji, a istodobno niti jedna druga genocidom, ubojstvima i progonom napravljena tvorevina nije doživjela takvu osudu.

Postavlja se pitanje, treba li se sramiti Herceg Bosne, njezinih utemeljitelja, njezinih rezultata… Svako racionalno i normalno stvorenje osudit će zločine koje je bilo tko počinio u bilo koje ime.

Identičnu distancu treba zauzeti prema svima onima, institucijama i pojedincima, koji nastoje stigmatizirati cijeli jedan narod, Hrvate, i staviti im breme kakvo su nosile ustaše i sljedbenici zločinačkog nacističkog režima.

Posavina, Bosna…

Protagonisti se jesu promijenili, ali matrica prikazivanja žrtve i izvlačenja političkih bodova na tome temelju odavno je pročitana priča. Hrvati u BiH na povijesni dan osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne trebaju i moraju biti ponosni.

Posebice stoga jer su toga dana 18. studenoga 1991., na dan pada Vukovara, odgovorili kako neće skrštenih ruku čekati sudbinu grada heroja na obalama Dunava. Podlogu za osnivanje Herceg Bosne dale su im već utemeljenje Hrvatske zajednice u Bosanskoj Posavini, središnjoj Bosni, te na koncu i onima u Hercegovini.

Upravo su ta činjenica te kasnije stvaranje Hrvatskoga vijeća obrane bili ključni za opstanak i opstojnost najvećeg dijela hrvatskoga naroda. Na tome teritoriju zadržalo se oko 450.000 Hrvata. Herceg Bosna bila je jedina žila kucavica i za opstanak Bosne i Hercegovine.

Ideja Herceg Bosne nikada nije i neće umrijeti među Hrvatima. Oni je, makar i u virtualnom svijetu, doživljavaju ispunjenjem stoljetnoga sna o slobodi.

18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Željka MARKIĆ: Zar nije žalosno da niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji

Objavljeno

na

Objavio

Harrisonovo cvijeće na HRT-u. Film je snimljen 2002. Zar nije žalosno da niti jedan ministar kulture, niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji poput ovog koji je snimio Francuz Eli Chouraqui?

O Vinkovicima, Osijeku, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Iloku, Dubrovniku, Karlovcu, Slanom, Hrvatskoj Kostajnici… Toliko ljubavnih, obiteljskih priča, toliko junačkih djela, toliko hrabrih, dobrih ljudi.

Nije li sramotno da mi, nakon što su stotine milijuna kuna našeg novca dodjeljivane po političkom ključu raznim “kulturnim” projektima – sjedimo 2017. sretni i zahvalni što u pozadini priče, koja opisuje veliku ljubav i hrabrost Amerikanaca, možemo vidjeti i opis strave i užasa kojem su u Vukovaru bili izloženi Hrvati?, komentirala je Željka Markić.

Podsjetimo Harrisonovo cvijeće (engleski Harrison’s Flowers) je francuska ratna drama iz 2000. koju je režirao Elie Chouraqui prema romanu “Diable a l’avantage” Isabel Ellsen. Radnja se odvija tijekom bitke za Vukovar, usred koje jedna Amerikanka (Andie MacDowell) traži svojeg nestalog supruga, novinara Harrisona, koji je nestao tijekom opsade grada. Film je sniman u SAD-u i Češkoj.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari