Pratite nas

Vijesti

Gdje su bili hrvatski političari na dan osude zločina komunizma?

Objavljeno

na

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) postavlja pitanje Vladi RH, predsjedniku države, hrvatskom Saboru, ministru branitelja, Ministarstvu obrane i svima drugima kojih se to tiče:  što za vas znači Rezolucija Vijeća Europe o osudi komunističkih zločina 1481, koju je 26. siječnja 2006. donijela Skupština Europskog parlamenta u  Strasbourgu?

[dropcap]N[/dropcap]aime, na taj dan, na obljetnicu donošenja ovog iznimno važnog dokumenta u kojem se osuđuje zločinačka politika  komunističkih partija (u bivšoj Jugoslaviji – to se odnosi na Broza, OZNU, Udbu, Centralni komitet SKJ i slične) – ništa se nije dogodilo! Rezolucija se prešutjela, baš kao što Ministarstvo branitelja marginalizira i prešućuje Deklaraciju o Domovinskome ratu, ili pak smrt oko tri tisuće hrvatskih branitelja koji su si do sada sami oduzeli živote. Poznata je činjenica  da je u vrijeme vladavine Josipa Broza pobijeno na stotine tisuća nevinih Hrvata, poglavito nakon II. svjetskog rata, ali nitko u Hrvatskoj ne istražuje tko je ubio sve te ljude? Broza se štiti kao “ličkog medvjeda”, odaju mu se počasti, bez obzira što se radi o jednom od najvećih europskih i svjetskih zločinaca. Kad je prestao djelovati Centralni komitet Saveza komunista Hrvatske, na čelu sa Ivicom Račanom, tko je naslijedio njihovu imovinu, tko je nasljednik bivših komunista? Pa, današnji SDP na čelu sa Zoranom Milanovićem!

Ti Račanovi bivši komunisti izašli su početkom devedesete godine van iz hrvatskog Sabora jer nisu željeli glasovati za hrvatsku državu, a za HDZ su govorili da je to “stranka opasnih namjera”. A ta stranka “opasnih namjera” stvorila je i bez članova SDP-a hrvatsku državu, a hrvatski branitelji su gadno pogriješili kad su je kao “na pladnju” predali političarima, koji su se nakon smrti dr. Franje Tuđmana pokazali kao ljudi kojima je jedino stalo do novčanika “pokraj srca”. Lustracija nije provedena, bivši Udbaši ala perkovići, nobilo i slični vode glavnu riječ, a tko im to dopušta? Pa, – SDP! Oni ih štite jer u protivnom moglo bi se dogoditi da netko pita- što je ta politička stranka, koja se danas naziva  SDP radila prije hrvatskog Domovinskoga rata?

Na dan, 25. siječnja (subota), kad je prije sedam godina donesena Rezolucija Vijeća Europe o osudi zločina komunizma nije bilo nikakvih skupova, ni paljenja svijeća, ni prisjećanja na milijunske žrtve komunizma. Trebalo je toga dana otići, primjerice u bivši logor Stara Gradiška, tamo su se trebali okupiti najviši državnici, a poglavito oni iz SDP-a i pokloniti se žrtvama komunizma. Svi znaju za Jasenovac, i dalje uvećaju žrtve, a nitko “ne zna” za logor Stara Gradiška, koji se nalazi samo petnaestak kilometara od ovog strašnog mučilišta, kojeg je, kao i Goli otok, ili niz drugih logora podigao Josip Broz u kojima je po njegovu naređenju i naređenju Ivice Račana i sličnih ubijeno i masakrirano na stotine tisuća Hrvata. Hrvatske tajne i druge službe sve veću pozornost, poglavito u zadnje vrijeme, pridaju, “hrvatskim nacionalistima”, ponovno se prate, nedozvoljeno snimaju svi, od  predsjednika istaknutijih Udruga iz Domovinskog rata, vođe poljoprivrednika, šefova hrvatskih portla, i sindikata. Slično je kao i u vrijeme Broza, ali razlika je u tome da vas sada izravno ne zatvaraju zbog “nacionalizma”, zbog riječi koje ste napisali, (ali na žalost već ima i toga!), već vam podmeću druge stvari, kao “to nema veze s time što se on i dalje bori za Hrvatsku!”

Puni su zatvori hrvatskih branitelja koji su se tobože ogriješili u zakon, a kad su odlazili u rat nitko ih nije pitao- jesu li sposobni, jesu li zdravi, imaju li obitelj i tome slično. Pogledajte samo što hrvatska i ina policija radi u Vukovaru, kad su hrvatski branitelji u pitanju? Srbi u Borovu Selu se neprestano ponašaju kao da su u Srbiji, a Hrvat u Vukovaru, poglavito ako je branitelj, može jedino dobiti palicom po glavi, što su mnogi već i dobili. (Rakija je kriva, rekao bi ministar policije!) Sada okreću ploču, pa usred Zagreba  najavljuju podizanje nekakvog ogromnog i skupog spomen obilježja umjesto da usred glavnog grada sagrade lječilište za branitelje i članove njihovih obitelji. Dnevno umire i do desetak hrvatskih branitelja. Pa, što imat će- spomenik, za razliku od više od milijuna hrvatskih građana koje je pobio Broz i njegovi iz CK SKJ, a kojima se ovi u SDP-u neprestano klanjaju. Oni koji bi željeli da se i u Hrvatskoj napravi lustracija – to je za sada nemoguće. Nemoguće je zbog toga jer su na vlasti nasljednici Broza, a oni umjesto da osude Račanovu politiku odlaze mu se na svaku obljetnicu smrti klanjati, a grob dr. Franje Tuđmana poput izdajice i zločinca Mesića svake godine sve više zaobilaze, bojeći se da se prvi hrvatski predsjednik ne digne iz groba!

Žalosno je što nemamo ministra branitelja koji bi branio i obranio hrvatske branitelje koji su danas u nevolji. Da ga imamo ne bi bilo toliko suicida. Ne bi ni jedan Veljko Marić 12 godina sjedio u srpskom zatvoru. Ni Dario Kordić ne bi bio nevin u tamnici 26 godina.  Vjerojatno se ne bi ubio ni Zvonko Bušić. Osim toga, ministar branitelja štitio bi svakog branitelja, a poglavito predsjednike Udruga, a ne bi ih još gurao u još veće blato. Tužno je kad čitamo da je ministar branitelja – sam sebi ministar, a autor je kako Borković kaže knjige “Sve je lažno!”.Taj naš ministar branitelja jako je aktivan oko obljetnica partizana-komunista.

Šteta što se nije ugledao u te bivše komunjare pa bi vidio kako oni štite svoje bivše suborce! No, kako bilo da bilo za Hrvatsku očito ne postoji Rezolucija Vijeća Europe o osudi zločina komunizma, nas se to “ne tiče”, a mi smo kao u Europskoj uniji! I kad objavite jedan takav tekst eto vam vraga- hrvatske tajne i ine službe umjesto da prate pupovce i njihovu četničku politiku, pratit će vas, pa se ne čudite kad vam “smjeste”, ovako ili onako!

Mladen Pavković/hrsvijet

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

UNATOČ KIŠI: Više od tisuću studenata predalo zahtjeve i tisuće potpisa za Hrvate u BiH!

Objavljeno

na

Objavio

Unatoč jakoj kiši danas je u Zagrebu na prosvjednom skupu u organizaciji hrvatskih studenata iz Hrvatske i BiH bilo prisutno više od 1 000 studenata.

Studenti s drugim građanima okupili su se u utorak 12. prosinca na Trgu bana Josipa Jelačića u 13 sati odakle su krenuli prema Trgu sv. Marka s glavnim transparentnom „S prijezirom odbacujemo vaše podaništvo“.

Nakon okupljanja na Markovom trgu, ispred Hrvatskog sabora, otpjevana je hrvatska himna te je održana minuta šutnje u čast svim poginulim i preminulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu te svim žrtvama rata.

Studenti su naglasili kako su se okupili i prije četiri godine na istom mjestu, samo nekoliko dana nakon prvostupanjske presude hercegbosanskoj šestorki, pod geslom „Još nije kasno!“. Ipak, kako su istaknuli, vlasti su zanemarivale vrlo važne činjenice, što je dovelo do smrti „čovjeka koji je s prijezirom odbacio laži, gledao na nepravdu i koji je prezirao nelogičnost i nerad dobrog dijela predstavnika njegovog naroda, za koji je na kraju i život dao!“

Studenti su uspjeli prikupiti preko 6000 potpisa za svoje zahtjeve koje su pročitali na skupu. Naglasili su kako ne žele dozvoliti da se „Hrvatska ponižava zbog sitnih interesa“ te da iznose konkretne zahtjeve kako bi se zaštitili sunarodnjaci u Bosni i Hercegovini, jer je vrijeme da dođe „do oštrog suprotstavljanja onima koji gaze ljudska, politička, ekonomska i sva ustavna prava Hrvata u Bosni i Hercegovini“.

Među potpisnicima našli su se i saborski zastupnici iz kluba zastupnika HDZ-a, Mosta, Hrasta, nezavisni zastupnici, HSS-a,  zastupnici Europskog parlamenta, generali HV-a i HVO-a, mnogi sveučilišni profesori, akademici i javni intelektualci.

Studente je u Hrvatski sabor, gdje je i službeno predana predstavka s potpisima, primilo izaslanstvo HDZ-a na čelu s Božom Ljubićem, Mosta na čelu s Božom Petrovom i drugima,  Hrasta na čelu s Hrvojem Zekanovićem, Neovisnih za Hrvatsku na čelu sa zastupnikom Željkom Glasnovićem te Ivicom Mišićem kao zastupnikom stranke Promijenimo Hrvatsku.

Na sastanku je, kako doznajemo, više puta naglašeno kako je za Hrvate u BiH važan konsenzus političkog Zagreba. Mladi su zastupnicima istaknuli kako žele da se zajedništvom nadiđe dnevna politika po pitanju Hrvata u BiH, a sudeći po podršci iz gotovo svih parlamentarnih stranaka, to su i uspjeli.

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

Ivica Šola: Gospodine Plenkoviću, trebate se malo zamisliti

Objavljeno

na

Objavio

Kako je (tradicionalna) ljevica padom Berlinskog zida politički poražena i utopila se u bezličnost sveprisutnog političkog centrizma, sukladno Gramscijevu “receptu”, spas pokušava pronaći prebacujući se na područje kulture (kulturkamf) i obrazovanja.

Tako je i kod nas HNS, kao i SDP prije s Jokićem, inzistirao na tim resorima sa zadnjim motivom koji nemaju veze ni s kulturom niti obrazovanjem, već s preodgojem naroda i pojedinaca, rušenjem milenijskih vrednota i tradicija, zahvaćeni nietzscheanskim delirijem “prevrednovanja svih vrijednosti”. U tome, kako kod nas, tako i posvuda po svijetu, djeluju netolerantno i isključivo, piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Ideološka podvala

Podsjećamo da je Jokić kao uvrijeđena frajla dao ostavku samo zato jer se njegovu radnu skupinu željelo pluralizirati, dodati stručnjake i znanstvenike s drugih instituta i institucija, a on, koji se krio iza demagoškog slogana “struka, a ne politika”, u svojoj isključivosti to odbio, prema poznatom milanovićevskom “aksiomu” “ili mi ili oni”. Isti taj Milanović razotkrio je Jokićevo skrivanje iza “struke”, rekavši da je on njihov (politički) izbor, točnije njegovog savjetnika Nevena Budaka, zadnjeg šefa Komunističke partije na Filozofskom u Zagrebu.

Potom ministrica Divjak kao “nezavisna” zajedno s HNS-om uvjetuje Plenkovića, inzistirajući da oni vode glavnu riječ u reformi obrazovanja, da bi u “demokratskom i pluralnom” duhu počeli “čistke”, pri čemu je hajka na profesoricu Vican u duhu “tolerancije” zrcalo ljevičarske isključivosti i agresivnosti koje, naravno, pripisuju drugima, pa u ime slobode guše slobode, u ime tolerancije provode netoleranciju, u ime pluralizma nameću vlastiti svjetonazor na totalitarni način, gdje se svaki drukčiji glas etiketira, omalovažava i isključuje.

I njezina zavodljiva krilatica koja zvuči jako pametno “tehnologija, a ne ideologija” je čista ideološka podvala, jer promovira pristup koji bi i pripadnici ljevičarske frankfurtske škole, od Marcusea do Habermasa nazvali opasnim, upravo – ideološkim, ili pak glupošću na tragu fahidiotizma.

Kada je odgojno-obrazovna reforma u pitanju, s ljevice se rasprava vodila ili etiketama ili floskulama, manje argumentima, kao i prepotentno umišljenoj, samodoznačenoj mesijanskoj ulozi progresista nasuprot zatucanim tradicionalistima. Ove snobovske, progresističke ambicije ljevice Chesterton je još početkom prošlog stoljeća rasturio u samo dvije rečenice.

Prva: “I progresisti su tradicionalisti, samo pripadaju različitoj tradiciji.” I druga: “Što je to progresist? To je osoba koja vjeruje da je četvrtak bolji samo zato što dolazi poslije srijede.”

U ovu orwellovsku situaciju u kojoj je laž istina, čistke su tolerancija (Vican), totalitarizam i isključivost pluralizam, došla je u četvrtak poruka hrvatskih biskupa pod naslovom “Založiti se za temeljne vrjednote obrazovanja i obitelji”, gdje upravo daju svoj prinos raspravi glede nastavnog uputnika (kurikul) i procesa reforme obrazovanja i odgoja.

Nasuprot niže spomenutoj isključivosti, biskupi se zalažu za pluralizaciju odgojno-obrazovnog procesa kada su svjetonazorske odrednice u pitanju (ne matematika, fizika, biologija…), kako to roditeljima jamči i naš Ustav, ne dirajući bilo kojoj svjetonazorskoj skupini u društvu da kroz građanski ili zdravstveni odgoj bira program koji želi, ali isto to ne može se uskratiti ni vjerskim zajednicama, budući da je sloboda savjesti temelj svakog demokratskog društva.

Kakva je to država?

Potom, u duhu najbolje sekularne tradicije, biskupi posebno ističu važnost humanističkih i društvenih znanosti u kontekstu razvijanja kritičkog mišljenja u pluralnim i demokratskim društvima, kao i istine o povijesti u kontekstu nacionalne memorije i identiteta, što su već istaknuli i mnogi javni intelektualci, napose Slaven Letica, upozoravajući da tehnika i tehnologija ne mogu razvijati “kritičku misao”.

I na koncu, u kontekstu tzv. Istanbulske konvencije i problematične, fluidne rodne teorije, biskupi nikome u pluralnom i demokratskom društvu ne osporavaju da sukladno tome odgaja svoju djecu, ali da isto ne mogu osporavati “vjerskim zajednicama da odgajaju djecu u skladu s vlastitim kršćanskim naukom”, jer je to kršenje hrvatskog Ustava i napad na slobodu vjeroispovijesti. U tom smislu, u demokratskom duhu, za razliku od ljevičarskih dogmi i dogmatizma i njihove (medijske) inkvizicije, pozivaju na javnu raspravu.

Poruka hrvatskih biskupa je otvorena, uključiva, tolerantna i nikoga ne vrijeđa. No ona ujedno zabrinjava i plaši iz jednog razloga. Tragikomično je da biskupi u Hrvatskoj 2017. godine nasuprot političarima i vlastodršcima (sekularnoj vlasti) moraju braniti temeljne sekularne vrijednosti zapadne civilizacije: pluralizam, slobodu kritičkog mišljenja, vjerske slobode i demokraciju. Naime, isto to su pod progonima branili i u totalitarnom komunističkom sustavu.

Nad ovom “opasnom” porukom, paradoksom, predsjednik Vlade treba se malo zamisliti: g. Plenkoviću, kakva je to država u kojoj biskupi brane sekularne i demokratske vrijednosti od sekularista (nominalnih) demokrata!?

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

 

HITREC: Hrvatska stenje od tereta veleizdajnika i sitnije medijske izdajničke klateži

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari