Pratite nas

Kronika

GDJE SU DONACIJE?

Objavljeno

na

Nitko ne zna na čije račune su tvrtke i pojedinci uplatili navodne milijune maraka!

SARAJEVO – Ako je suditi po priopćenjima stotina donatora, od kompanija preko različitih fondacija i humanitarnih udruženja do poznatih i nepoznatih fizičkih osoba, u BiH se do sad kao pomoć ljudima u poplavljenim područjima slilo na desetke milijuna maraka “u kešu”.

donacije euriNo, tog novca zasad nigdje nema ili je barem nepoznato na čije račune je taj novac uplaćen. Štoviše, posebno u FBiH je nejasno koja je institucija uopće nadležna za kontrolu tih navodnih milijuna maraka donacija. Naši sugovornici iz više (ne)nadležnih institucija ističu kako je ova oblast prilično neuređena i otvorena za brojne manipulacije pa čak i pranje novca na račun muke, procjenjuje se, milijun poplavljenih ljudi.

Pojedinci, udruženja, fondacije…

Do nas su tako proteklih dana stizale informacije kako će ili je, primjerice, srpski tenisač Novak Đoković za pomoć Srbiji i BiH donirao 500.000 eura, Angelina Jolie 50.000 dolara, milijarder i vlasnik NK Sarajevo 200.000 maraka, Sanela Jenkins 200.000 maraka, nekoliko banaka po 50.000 i više maraka, više europskih gradova po stotinjak i više tisuća eura, nekoliko domaćih kompanija i do milijun maraka, brojni poznati pjevači iz regije, primjerice Jelena Karleuša ili Gibonni, desetke tisuća eura, više vlada i veleposlanstava stotine tisuća eura… Mnoge domaće i strane kompanije najavile su i donacije u materijalu ili robi koja premašuje milijunske iznose.

No, gdje je i na kojim računima taj novac, ne zna nitko. Donekle je situacija pod kontrolom u Republici Srpskoj. Naime, Vlada ovog entiteta napravila je “dekretom” jednu adresu za uplatu i bankama koje posluju u RS-u, usprkos negodovanju općina i nekih organizacija, i zabranila otvaranje posebnih računa za prikupljanje pomoći. Tako je Vlada RS-a na svojoj internetskoj stranici objavila kako je na računu za posebne namjene Ministarstva financija, općem deviznom računu i PayPal računu zaključno s 22. svibnja za poplavama ugrožena područja i stanovništvo prikupljeno ukupno 1.748.170,08 maraka.

Dok se mnogi kunu u transparentnost i najavljuju kako će novac uplatiti na račune Crvenog križa ili namjenske račune koje je otvorila Vlada FBiH, službeni podaci kojima se u ovom entitetu raspolaže govore suprotno.

Crveni križ FBiH je objavio kako je na žiroračun ove organizacije iz zemlje i inozemstva do 26. svibnja pristiglo ukupno 323.260,08 maraka. Tome treba dodati i nešto više od 115.000 poziva prema humanitarnim brojevima što je još oko 150.000 maraka. No, najveća pojedinačna donacija iznosila je 25.000 maraka koje je uplatila jedna tvrtka iz FBiH. Iz Društva Crvenog križa BiH navode kako je na račun ove organizacije do jučer uplaćeno ukupno 497.975,17 maraka. Branko Leko, glavni tajnik Društva Crvenog križa BiH, navodi za Dnevni list kako je struktura tvrtki i osoba koje su uplatile na njihov račun različita.

-Imamo tako Microsoft, Zagrebačku pivovaru, više nacionalnih društava Crvenog križa iz regije i svijeta, veleposlanstava, pojedinaca… s ne tako malim donacijama. Najveća pojedinačna donacija je ona Crvenog križa Slovenije i to 75.000 eura, spomenuta pivovara uplatila je 50.000 eura, Veleposlanstvo NR Kine 50.000 dolara, Carlsberg BH 60.000 maraka, Crveni križ Danske oko 17.000 eura… Sve podatke objavljujemo na internetskoj stranici, a predstavit ćemo ih i na tiskovnoj konferenciji u četvrtak i tako barem jednom svakog sljedećeg tjedna – navodi Leko. Što se tiče donacija u robi (voda, hrana, odjeća, namještaj…), ti podaci se još prikupljaju.

Iz Federalnog ministarstva financija kažu kako svakodnevno ažuriraju i objavljuju na internetskoj stranici podatke o uplatama na njihov spomenuti namjenski račun, bilo da je riječ o jednoj ili o milijun maraka. Na namjenski, donatorski račun Federalnog ministarstva financija, koji je Vlada FBiH otvorila s ciljem pomaganja stradalim u poplavama, na dan 23. svibnja ukupno je uplaćeno 268.553,82 KM.

– Mislim da isto tako svi objavljuju na svojim stranicama svaku uplatu. Ako je netko uplatio milijun maraka, valjda bi negdje taj podatak bio objavljen – kaže za Dnevni list Ante Krajina, ministar financija FBiH, koji napominje kako zna da stotine udruženja i organizacija imaju otvorene račune. Što se tiče kontrole novca, Vlada FBiH radi na nacrtu zakona o fondu za pomoć kako bi se taj dio kojim upravlja Vlada FBiH zakonski uredio. Dobrim rješenjem smatra ono što je napravljeno u RS-u, da se donese “dekret” kojim se određuje samo jedna adresa za uplatu humanitarne pomoći.

Donacije se otele kontroli?

Na pitanje tko kontrolira stotine udruženja i organizacija koje se sad bave i humanitarnom pomoći, ministar Krajina kratko odgovara: Zar vi mislite da postoji takva institucija?!

Ukoliko govorimo o Poreznoj upravi FBiH, ona se bavi isključivo kontrolom pravnih subjekata koji posluju u FBiH i ostvaruju profit. Ova institucija ne može ni po zakonu, a ni po kapacitetu obilaziti od udruge do udruge od kojih neke imaju ukupno tri-četiri člana.

Adisa Hamzić, glasnogovornica Porezne uprave FBiH, jasno kaže kako oni nemaju nikakve nadležnosti kontrole humanitarne pomoći.

– Mi samo vršimo kontrolu u smislu kontrole zakonitosti poslovanja – kaže Hamzić za Dnevni list. Što se tiče Agencije za bankarstvo FBiH, ona se bavi kontrolom poslovanja banaka u FBiH i mikrokreditnih fondacija.

– Kontrola mikrokreditnih fondacija je jedna stvar. Kontrola fondacija koje se bave i humanitarnom pomoći nije u našoj nadležnosti – kazao nam je ukratko Zlatko Barš, direktor Agencije za bankarstvo FBiH. Sličan odgovor dobili smo i u Agenciji za bankarstvo RS-a. Ni Uprava za neizravno oporezivanje (UNO) BiH nema uvida u financijske tokove, odnosno donacije u novcu. Zakon o porezu na dodanu vrijednost (PDV) predviđa oslobađanje od plaćanja PDV-a na donacije u financijskom obliku.

– Ukoliko se radi o donacijama u robi, to nije oslobođeno plaćanja PDV-a. Ako netko donira određenu robu, on mora obračunati i platiti PDV na to – kaže za Dnevni list Ratko Kovačević, glasnogovornik UNO-a BiH. Inspektori UNO-a BiH će kod svakog pravnog subjekta, kad budu radili kontrolu tvrtke, provjeravati cjelokupno poslovanje.

– Ukoliko netko nije ukalkulirao ta financijska sredstva i PDV na njih, to će morati biti vidljivo u transakciji novca s računa te tvrtke na, primjerice, račun neke humanitarne organizacije. To je pojedinačni poslovni odnos i to će se utvrditi u pojedinačnoj kontroli. UNO BiH to čak ne može ni objaviti jer je riječ o poslovnoj tajni. Ako on to želi iznijeti u javnost, on to može, a i ne mora – kaže nam Kovačević.

DnevniList

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Kapetan Dragan pobjesnio u sudnici: ‘Ovo je fašistički progon, pa mene je i JNA mrzila’

Objavljeno

na

Objavio

Dragan Vasiljković, poznatiji kao kapetan Dragan, kojega optužnica Županijskog državnog odvjetništva tereti za ratne zločine nad hrvatskim vojnicima i civilima u četvrtak je iznoseći svoju obranu na splitskom Županijskom sudu odbacio krivnju za sve što mu se optužnicom stavlja na teret

Vasiljković je iznio obranu, ali nije želio odgovarati na pitanja sudskog vijeća, optužbe i obrane. Kazao je da je cijeli sudski proces ‘opsesivno fašistički progon‘, a nakon što ga je sudac Damir Romac upozorio da ne vrijeđa nastavio je da od procesa ne bi ostalo ništa ‘kada bi isključili fašizaciju Hrvatske‘.

Odbacio je tvrdnje da je ikada imao veze sa zatvorom na kninskoj tvrđavi upitavši kako netko može biti ratni zarobljenik prije rata s obzirom da je rat u Knin došao 1995.

‘Ja sam dao prijedlog da se zatvor izmjesti i napravi mokri čvor. Ne znam kome je palo napamet da me predstavi kao čuvara zatvora kada je tamo bilo toliko puno policije. Želim reći kako sam 12 godina zatvoren od čega 11 godina bez optužnice. Oduzeli su mi 12 godina života. Čak su i Alojzija Stepinca držali u kućnom pritvoru, a ja sam 12 godina u zatvoru’, kazao je Vasiljković.

U svojoj je obrani kazao i da je Glinu napustio 27. srpnja u 14 sati, a u optužnici ga se tereti da je djela počinio 30. srpnja. Istaknuo je kako je ‘komično’ sve ono što o tom slučaju pišu novine.

‘Veće su šanse da sam zapovijedao Anti Gotovini nego JNA. Pa oni su mene mrzili. Ne samo da nisam počinio ratni zločin nego se zapitajte zašto sam postao to što jesam’, rekao je Vasiljković na kraju svoje obrane.

Vasiljković je optužen da je kao zapovjednik Jedinice za posebne namjene u sastavu paravojnih srpskih postrojbi, odnosno zapovjednik Nastavnog centra za obuku pripadnika specijalnih postrojbi Alfa, postupao protivno odredbama Ženevske konvencije.

Na teret mu se stavlja da je tijekom lipnja i srpnja 1991. u zatvoru na kninskoj tvrđavi te tijekom veljače 1993. u Bruškoj kod Benkovca mučio, zlostavljao i usmrćivao zarobljene pripadnike hrvatske vojske i policije.

Uz to je optužen i da je tijekom srpnja 1991. u Glini, u dogovoru sa zapovjednikom tenkovske jedinice JNA, izradio plan napada na tamošnju policijsku postaju te prigradsko naselje Jukinac, sela Gornji i Donji Viduševac, a potom i njihovo zauzimanje.

Tijekom napada su oštećeni i uništeni civilni objekti, stanovništvo natjerano na bijeg, opljačkana je imovina, a ubijeni su i ranjeni civili od kojih i jedan strani novinar.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kronika

Žepče (Kiseljak) – zločin Armije BiH nad Hrvatima i kako se hrvatski grad junački obranio u okruženju?

Objavljeno

na

Objavio

Dana 16. kolovoza 1993., prije točno 24 godine, u malom bosanskom selu Kiseljaku pored Žepča počinjen je javnosti gotovo nepoznat ratni zločin nad Hrvatima. Zločin su počinili pripadnici Armije BiH, točnije diverzanti 303. i 304. brigade 3. korpusa Armije BiH.

Vojnici Armije BiH, među kojima je prema tvrdnjama žepačkih Hrvata bilo i mudžahedina, upali su preodjeveni u vojnim odorama HVO-a u Kiseljak. Za vrijeme dok su se vojnici HVO-a i stanovnici Kiseljaka snašli i konsolidirali već je vatrenim i hladnim oružjem život izgubilo 43 vojnika i civila.

Sliku užasa toga dana u selu Kiseljak opisala je jedna svjedokinja, rođena 1958. godine ovako:

“Kad smo došli možda deset metara od ceste, zapucali su vojnici Armije BiH po nama. Svi smo popadali po tom putu. Moj se sin bacio malo u stranu i nije niti ranjen. Kad je došao sebi podigao je malu Ivanu i pitao me; ‘Majko, što je ovo?’ A mala Ivana govorila je: ‘Joj, što ću…’ to su bile njene zadnje riječi. Ja sam samo govorila: ‘Dijete, ne daj se!’ Florijan nije progovorio nijednu riječ kao ni majka mu Kata. Mala Ivana Širić je rođena 11. ožujka 1980., Kata Krezić 12. rujna 1933., Franjo Krezić 2. veljače 1934., a Florijan Krezić 27. veljače 1963. Svi su oni u jednom trenu ubijeni. Janja Bulajić je teško ranjena i poslije je ostala u bolnici u Banja Luci. To se sve dogodilo pored mene. Ležala sam medu njima mrtvima. Onda sam se, u toj svojoj panici, sjetila Boga i to mi je jedinu snagu dalo. Tad sam izmolila ‘Pokajanje’, za mrtve. Franjo Krezić je nakon pucnjave još davao znakove života i sin mi je rekao: ‘Mama, odoh ga ja pokušati spasiti, samo ako ga uspijem dolje prenijeti’. Pitao me jesam li ja ranjena, ja sam rekla da jesam, ali da ne krvarim puno… 

Tad sam se morala nasloniti na mrtvog Florijana Krezića. Pazila sam da ne ugazim u njegovu krv i tad sam vidjela njegov mozak u toj krvi. Onda sam dopuzila natrag do svoje kuće i kad sam došla do zida, naslonila sam se na njega. Tada sam ranjena i u drugu nogu te sam pala. To je bila samo prostrjelna rana. Ostala sam ležati ispod terase. Sin je odnekud došao do mene i rekao. ‘Mama, od Franje nema više ništa. Mrtav je.’ 

Nije bilo nikakvih nagovještaja da će nas Muslimani napasti. Mi smo odmah uz rijeku Bosnu. Spremali smo zimnicu, ništa nismo znali. Baš sam spremala paradajz za zimnicu, pilili smo i drva. E, da smo znali što će nas snaći. Florijan Krezić je pogođen u glavu, točno iza uha. Vidjela sam kako mu je mozak iscurio iz glave. Mala Ivana Šarić je pogođena u lijevu stranu tijela. Od naprijed je rana izgledala kao crvena ruža na njenoj majici. Lice i tijelo su joj dobili plavu boju, a na prsima se ‘otvorila’, baš kao rascvjetana ruža. Kata Krezić je svukud pogođena, krv joj je curila iz usta, iz prsa, iz ruku i nogu. Franjo Krezić je pogođen u trbuh i u leđa. Ja sam pogođena u noge. Kad sam došla u Teslić, vidjela sam još naših ljudi koji su tog dana stradali. Rekli su mi da su Zovko i Božo Širić ubijeni. Jedna moja susjeda leži u bolnici, ostala je bez ruke i noge”. 

Ratni zločin pripadnika Armije BiH nad hrvatskim pučanstvom u selu Kiseljaku, općina Žepče, u svjetskoj javnosti nije bio zapažen.

Žepče – hrvatski grad koji su prvo napali Srbi, a onda i Muslimani

Srednjobosanski gradić Žepče leži na rijeci Bosni, na cestovnoj i željezničkoj prometnici Sarajevo-Doboj. Sjedište je istoimene općine. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine općina Žepče imala je 22.966 žitelja, od toga Muslimana-Bošnjaka 10.820 ili 47,11 posto, Hrvata 9.100 ili 39,62 posto, Srba 2.278 ili 9,91 posto, a ostalih 768 ili 3,34 posto. U odnosu na popis stanovništva iz 1971. godine udio Hrvata u ukupnom broju žitelja spao je se 42,4 na 39,6 posto, a Srba čak sa 16,9 na 9,9 posto. Samo je rastao udio Muslimana-Bošnjaka. Njih je 1971. godine u ukupnom broju stanovništva bilo 44,5.

S početkom srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu žepački kraj zajednički brane žepački Hrvati i Muslimani-Bošnjaci organizirani i politički i vojno kroz HVO. Muslimani-Bošnjaci i Hrvati su imali zajedničku ratnu bolnicu, zajedničke ratne medicinske ekipe, borili se skupa na bojišnicama. S prvim ratnim okršajima između Muslimana-Bošnjaka i Hrvata i u Žepču rastu međusobne napetosti. Muslimani-Bošnjaci napuštaju bojišnice, čak bježe iz rovova pa zbog toga neke linije “pucaju” i ginu hrvatski vojnici, a mnogi su ranjeni. Kada je formirana Armija BiH i u Žepču, napetosti su još veće. Na katolički blagdan Sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1993. godine, dok se služila sveta misa, počeo je napad muslimansko-bošnjačkih snaga na Žepče. Napadnut je grad Žepče, ali i sela Papratnica, Bistrica, Ljeskovica i Novi Šeher.

Žepče u okruženju Srba i Muslimana

Žepački kraj je od toga sukoba u potpunom okruženju srpskih snaga s jedne i Armije BiH s druge strane. Borbe su žestoke, s mnogo ranjenih i poginulih vojnika je na sve tri strane.

Dan sv. Ivana, 24. lipnja 1993., hrvatski je praznik, pa se i te godine većina žepčanskih Hrvata spremala na misu kad je bez ikakva upozorenja uslijedio udarac što ga je svojedobno najavio Ivo Lozančić. Zapravo, prva provala sukoba zabilježena je još 23. lipnja uvečer, kad su mudžahedini iz Željeznog Polja napali hrvatsko selo Golubinja. Sutradan ujutro dijelovi pet muslimanskih brigada – oko 12.500 ljudi – napredujući u dvije kolone s jugozapada (Zenica) i jugoistoka (Kakanj), krenuli su u glavni napad sjeverno od Željeznog Polja i ubrzo opkolili Žepče. Muslimanske su snage zauzele uzvisine zapadno, južno i istočno od Žepča, a u sljedećih nekoliko dana hrvatski živalj iz područja na južnoj obali rijeke Bosne kojima su dominirali Muslimani, izbjegao je u većinska hrvatska područja. U samom Žepču vatra se začula oko 9:15, kad su paljbu na grad otvorili topništvo i minobacači ABiH-a, a muslimanske „Zelene beretke” opkolile stožer vojne policije HVO-a u hotelu Balkan.

Za bitke obje su strane nemilosrdno bombardirale grad. Postrojbe ABiH-a izvan Žepča držale su uzvisine zapadno, istočno i južno od grada, ali nisu ulazile u sam grad, prepuštajući oštre ulične borbe lokalnim muslimanskim snagama. Jedan je svjedok tvrdio kako je grad bombardiran sedam dana uzastopno. Razaranja grada uzrokovana borbama bila su zapravo strahovita; vjerojatno je svaka druga zgrada izgorjela u borbama. Ljudske žrtve na obje strane također su bile goleme, među civilima i vojnim osobljem.

Velika pobjeda HVO-a i predaja dvije brigade Armije BiH!

Naposljetku, HVO je nadvladao i uspio potisnuti Muslimane do južne obale rijeke, odnosno do mjesta poznatog pod imenom Papratnica. Do 30. lipnja HVO je uspio očistiti od muslimanskih napadača najveći dio zapadne obale rijeke Bosne i zapadni dio Žepča. Bitka je završila 30. lipnja uvečer predajom 305. i 319. brigade Armije BiH. Zapovjedniku ABiH-a Galibu Derviševiću poziv na predaju upućen je još 25. lipnja, ali ga je on odbio. Dok se bombardiranje pojačavalo 26. lipnja, HVO je polako uspostavljao kontrolu nad gradom, a Muslimanima je počelo nedostajati streljiva. Dervišević je predaju dogovorio s Božidarom Tomićem 30. lipnja, pristavši na predaju glavnine svojih snaga u gradu u 17 sati.

Prema knjizi „Muslimansko-hrvatski građanski rat u Srednjoj Bosni“ Charlesa Shradera herojska 111. Xp žepačka brigada imala je čak 450 poginulih od 1992. do 1994. godine.

Kao rijetko gdje, ovdje u ovom hrvatskom gradu su poginula i šestorica mladih zapovjednika HVO-a.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari