Pratite nas

Komentar

Gdje su sada one muške i ženske sponzoruše i posvuduše?

Objavljeno

na

Shutterstock

Gotovo je nevjerojatno da se samo prije pola godine bivši ministar zdravstva natezao s liječnicima i medicinskim sestrama oko jednog postotka povećanja njihovih plaća. Stari svijet je nestao tako brzo i tako potpuno da smo ga zaboravili, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list koju djelomično prenosimo.

Sjeća li se netko da su nekad postojali influenceri? To su vam oni besposleni dečki i cure koji se slikaju uz šampone, sokovnike i mobitele dobivene od proizvođača, i lažu na internetu da ih koriste već dugo, i da su im baš super.

(…)

Nevjerojatno, nekad su postojale premijere na kojima su se po crvenom tepihu prešetavale starlete bez gaćica, a tabloidi su nas obavješćivali o ljubavnim avanturama i bračnim nevjerama zvijezda iz tih filmova. Nezamislivo, nekad su postojali nogometaši koji su potpisivali milijunske ugovore, ženili se manekenkama i onda ih prevarili na hotelskim orgijama iza kojih bi se još dugo vukle tužbe, umirivane izvansudskim nagodbama. Gdje su sada one muške i ženske sponzoruše i posvuduše? Ne znam kako ću preživjeti bez njihove proljetne detoksikacije i prostrtog uskrsnog stola, sa zečevima od slame i gnijezdima s mucastim pilićima proizvedenima u Hong Kongu, dok oko obilne trpeze sjede bogatunska dječica u bijelim haljinicama i s leptir-kravatama.

Svijet se izvrnuo naopako, kao krepana životinja što se izvalila na leđa, ili pretovareni brod što pluta tako da mu je dno u zraku. Tko bi gori, eto je doli, rekao bi Gundulić. Nestali su modni savjetnici, srednji menadžment, prodavači magle, plesači na štangi, treneri i selektori, organizatori “evenata”, čitači tarota, “brand manageri”, DJ-evi, aranžeri cvijeća, saborski i gradski zastupnici, vlasnici kafića, modni dizajneri, župani i sommelieri za vodu.

Zato sa strahopoštovanjem gledamo u prodavače koji nas puštaju jednog po jednog u svoj dućan, i sa zahvalnošću vadimo ono čega još ima na policama i u vitrinama i stavljamo to u svoje košarice i kolica. Ona najniža kapitalistička kasta, prezreni nekvalificirani radnici, uzeti na određeno, držani na minimalcu, bez bonusa i dividendi, bez dionica i božićnica, sada hrane naciju, s beskorisnim platnenim maskama na licu, i dalje iskorištavani i tjerani da rintaju preko snage.

A oni su barem vidljivi pa im možemo iskazati zahvalnost. A što je sa skladištarima, u hladnjacima i na propuhu, s viličarima i rodlama, tim nižima od najnižih? Ili sa šoferima, koji se mrznu na odmorištima i granicama, koji ginu na poledici i na zavojima, koji za slabe novce provode život na autocestama? Odjednom se život ocrtao u realnosti, u kojoj se više veselimo statičaru pred vratima nego da nam je došla najbolje plaćena trendseterica u najizazovnijem donjem rublju. Naći dimnjačara da nam da atest za dimnjak – pa gdje ćete veće sreće! Sve one glamurozne televizijske emisije, što su ugošćavale parazite, prestale su se emitirati, ali zato svi hrlimo na vijesti i vapimo za informacijama koje nam donose, gle ironije, prezreni novinari.

(…)

Da, taman sam povjerovao da je ovaj naopaki svijet – a zapravo ispravan – zamijenio onaj stari svijet privida i prenemaganja, u kojem su fasade važnije od temelja, šok-sobe od pečenjarnica, a nogometaši od poljoprivrednika. Ali onda sam pročitao u aktima gradonačelnika da će se ovog proljeća, u organizaciji društva S2 d.o.o, održati na Trgu Nikole Šubića Zrinskog “Gastro Music Fest 2020.” kao manifestacija “od posebnog interesa za Grad Zagreb zbog svog gospodarsko-turističkog značaja”. A da će se 25. i 26. travnja 2020. u Zagrebu održati “Međunarodni kongres i sajam zdravlja i ljepote”, u organizaciji društva LOLA PR d.o.o. za usluge, što će Grad poduprijeti s 30.000 kuna.

Već zamišljam: kupci hamburgera što koštaju sto kuna, s kacigama na glavi, guraju se na Zrinjevcu, a kraj njih stoji sve duži red njihovih sugrađana za pučke kuhinje; babe s maskama na licu isprobavaju nove kreme za bore. Uzalud sam se zabrinuo za visažiste, PR-ovce, pečenjare, organizatore vjenčanja, gastronome, enologe, seratore, vračare, rašljare, estradu, golgetere, opsjenare, kozmetičare, orošivače vagina, političke i ekonomske savjetnike i aranžere uskrsnih zečeva. Budućnost je ipak njihova. Jedino je šteta da u njoj neće dugo uživati, ali preglupi su da to uvide.

Kolumnu u cijelosti pročitajte na stranicama Večernjeg lista.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Grabar Kitarović: S ponosom se prisjećamo prvog postroja Zbora narodne garde začetka pobjedničke Hrvatske vojske

Objavljeno

na

Objavio

Dvadesetideveta obljetnica osnutka Hrvatske vojske prigoda je s ponosom se prisjetiti prvog postroja Zbora narodne garde, začetka pobjedničke Hrvatske vojske.

S posebnim pijetetom i poštovanjem prisjećamo se poginulih, nestalih i preminulih hrvatskih branitelja i invalida Domovinskog rata, čija je žrtva omogućila stvaranje slobodne, samostalne i suverene Republike Hrvatske.

Suosjećamo s članovima njihovih obitelji i čuvamo sjećanje na Domovinski rat kao simbol snage i zajedništva hrvatskoga naroda, hrabrosti i domoljublja hrvatskog vojnika i redarstvenika.

Svim pripadnicama i pripadnicima Hrvatske vojske u domovini i u misijama i operacijama potpore miru diljem svijeta čestitam Dan Hrvatske vojske i Dan Hrvatske kopnene vojske.

Vi ste naša snaga i naš ponos i uživate naše veliko povjerenje jer kroz svoju vjernu službu, sposobnosti i vještine te spremnost za pomoć svome narodu istinski živite domoljublje i zajedništvo. Želim vam puno uspjeha u budućim izazovima te da jednakim žarom i predanošću nastavite graditi i jačati modernu Hrvatsku vojsku, komentirala je Kolinda Grabar Kitarović na facebooku

28. svibnja 1991. – Prva smotra Zbora narodne garde (VIDEO)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Milanović: Moja poruka građanima je – glasajte, a ja ću vidjeti

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Zoran Milanović bio je na na obilježavanju Dana hrvatske vojske i Dana hrvatske kopnene vojske na Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman”.

Predsjednik RH Zoran Milanović prilikom obilježavanja Dana oružanih snaga komentirao je i svoju izjavu da ne zna hoće li izaći na izbore:

Neobično je kako je moja dobronamjerna i defanzivna izjava izazvala reakciju kritičara i analitičara. Napali su mene, jedinog čovjeka koji ne smije biti član bilo koje stranke. Krajnje je to licemjerno to od njih. Možemo razgovarati na pristojan način, ali ne na divljački – rekao je Milanović koji se posebno uzbudio kada je pričao o kritičarima te njegove izjave.

Po tome ispada da sam ja nepismenim i glupim ljudima poslao poruku da ne izađu na izbore. Ali ne! Moja poruka je – upravo izađite na izbore, a ja ću razmisliti!

 

Za Hrvate izbor nikad lakši – plenkovićevci ili milanovićevci?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari