Pratite nas

Komentar

Gdje su sada one muške i ženske sponzoruše i posvuduše?

Objavljeno

na

Shutterstock

Gotovo je nevjerojatno da se samo prije pola godine bivši ministar zdravstva natezao s liječnicima i medicinskim sestrama oko jednog postotka povećanja njihovih plaća. Stari svijet je nestao tako brzo i tako potpuno da smo ga zaboravili, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list koju djelomično prenosimo.

Sjeća li se netko da su nekad postojali influenceri? To su vam oni besposleni dečki i cure koji se slikaju uz šampone, sokovnike i mobitele dobivene od proizvođača, i lažu na internetu da ih koriste već dugo, i da su im baš super.

(…)

Nevjerojatno, nekad su postojale premijere na kojima su se po crvenom tepihu prešetavale starlete bez gaćica, a tabloidi su nas obavješćivali o ljubavnim avanturama i bračnim nevjerama zvijezda iz tih filmova. Nezamislivo, nekad su postojali nogometaši koji su potpisivali milijunske ugovore, ženili se manekenkama i onda ih prevarili na hotelskim orgijama iza kojih bi se još dugo vukle tužbe, umirivane izvansudskim nagodbama. Gdje su sada one muške i ženske sponzoruše i posvuduše? Ne znam kako ću preživjeti bez njihove proljetne detoksikacije i prostrtog uskrsnog stola, sa zečevima od slame i gnijezdima s mucastim pilićima proizvedenima u Hong Kongu, dok oko obilne trpeze sjede bogatunska dječica u bijelim haljinicama i s leptir-kravatama.

Svijet se izvrnuo naopako, kao krepana životinja što se izvalila na leđa, ili pretovareni brod što pluta tako da mu je dno u zraku. Tko bi gori, eto je doli, rekao bi Gundulić. Nestali su modni savjetnici, srednji menadžment, prodavači magle, plesači na štangi, treneri i selektori, organizatori “evenata”, čitači tarota, “brand manageri”, DJ-evi, aranžeri cvijeća, saborski i gradski zastupnici, vlasnici kafića, modni dizajneri, župani i sommelieri za vodu.

Zato sa strahopoštovanjem gledamo u prodavače koji nas puštaju jednog po jednog u svoj dućan, i sa zahvalnošću vadimo ono čega još ima na policama i u vitrinama i stavljamo to u svoje košarice i kolica. Ona najniža kapitalistička kasta, prezreni nekvalificirani radnici, uzeti na određeno, držani na minimalcu, bez bonusa i dividendi, bez dionica i božićnica, sada hrane naciju, s beskorisnim platnenim maskama na licu, i dalje iskorištavani i tjerani da rintaju preko snage.

A oni su barem vidljivi pa im možemo iskazati zahvalnost. A što je sa skladištarima, u hladnjacima i na propuhu, s viličarima i rodlama, tim nižima od najnižih? Ili sa šoferima, koji se mrznu na odmorištima i granicama, koji ginu na poledici i na zavojima, koji za slabe novce provode život na autocestama? Odjednom se život ocrtao u realnosti, u kojoj se više veselimo statičaru pred vratima nego da nam je došla najbolje plaćena trendseterica u najizazovnijem donjem rublju. Naći dimnjačara da nam da atest za dimnjak – pa gdje ćete veće sreće! Sve one glamurozne televizijske emisije, što su ugošćavale parazite, prestale su se emitirati, ali zato svi hrlimo na vijesti i vapimo za informacijama koje nam donose, gle ironije, prezreni novinari.

(…)

Da, taman sam povjerovao da je ovaj naopaki svijet – a zapravo ispravan – zamijenio onaj stari svijet privida i prenemaganja, u kojem su fasade važnije od temelja, šok-sobe od pečenjarnica, a nogometaši od poljoprivrednika. Ali onda sam pročitao u aktima gradonačelnika da će se ovog proljeća, u organizaciji društva S2 d.o.o, održati na Trgu Nikole Šubića Zrinskog “Gastro Music Fest 2020.” kao manifestacija “od posebnog interesa za Grad Zagreb zbog svog gospodarsko-turističkog značaja”. A da će se 25. i 26. travnja 2020. u Zagrebu održati “Međunarodni kongres i sajam zdravlja i ljepote”, u organizaciji društva LOLA PR d.o.o. za usluge, što će Grad poduprijeti s 30.000 kuna.

Već zamišljam: kupci hamburgera što koštaju sto kuna, s kacigama na glavi, guraju se na Zrinjevcu, a kraj njih stoji sve duži red njihovih sugrađana za pučke kuhinje; babe s maskama na licu isprobavaju nove kreme za bore. Uzalud sam se zabrinuo za visažiste, PR-ovce, pečenjare, organizatore vjenčanja, gastronome, enologe, seratore, vračare, rašljare, estradu, golgetere, opsjenare, kozmetičare, orošivače vagina, političke i ekonomske savjetnike i aranžere uskrsnih zečeva. Budućnost je ipak njihova. Jedino je šteta da u njoj neće dugo uživati, ali preglupi su da to uvide.

Kolumnu u cijelosti pročitajte na stranicama Večernjeg lista.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Karamarko: Točno godinu dana nakon što je ‘Vidoviti Blagoje’ ovo odguslao, dao sam ostavku

Objavljeno

na

Objavio

IFIMES je međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije iz Ljubljane. Redovito analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. Riječ je o nevladinoj udruzi, očito lijeve provenijencije, koju bismo mogli percipirati kao većinu sličnih, ambicioznih, glasnih pa i parazitskih (iskustvo hrvatskog državnog proračuna) organizacija. No možda to u ovom slučaju nije tako jednostavno… Zašto?

Zanimljivo je spomenuti samo dio partnera IFIMES-a: Svjetska sigurnosna mreža, EU-China Economics & Politics Institute i Centar za strateška istraživanja Ministarstva vanjskih poslova Republike Turske, a institut ima i predstavnika u Ekonomskom i socijalnom vijeću Ujedinjenih naroda. Kadrovska slika uprave i članstva izaziva pozornost. Posebice nas u RH jer smo očito objekt posebnog interesa i angažmana istih.

Počasni predsjednik IFIMES-a je Stjepan Mesić, predsjednik Vijeća je Craig T. Smith (bivši politički direktor Bijele kuće), dok su direktori Zijad Bećirović i Bakhtyar Aljaf. Institut, eto, ima i Savjetodavno vijeće, a predsjednik istoga je Budimir Lončar. Vrijedna članica ovog društva bila je i Jadranka Kosor koja (navodno) to više nije.

A da funkcija vijeća koje dijeli savjete bude gotovo savršena, pobrinuo se jedan doista živopisan član tog jata imenom Blagoje Grahovac. Rečeni gospodin je umirovljeni general zrakoplovstva JNA, analitičar geopolitičkih i društvenopolitičkih procesa u “regionu”, kolumnist i autor nekoliko knjiga. Moram priznati da sam ga malo “proguglao”, prolistao nešto uradaka, eseja, intervjua i zapamtio izjavu kako je “Jugoslavija bila unikatni dragulj”.

No posebno je indikativan i zanimljiv njegov uradak pod naslovom “Biografije”. To guslarsko razmatranje životopisa aktera političke scene bivše države, od ’90-ih do danas, uz podjelu na dobre i loše, objavljeno je u dnevnoj novini Vijesti u Podgorici 12. 6. 2015. godine. Zapamtimo, 2015. godine.

Dva ulomka iz tog teksta zavrijedila su biti citirana u ovoj objavi.

Kaže naš “vazduhoplovac”: “Peti kriterij za dobru biografiju je da političar posjeduje dvije temeljne evropske vrijednosti, a to su antifašizam i poštovanje različitosti. Tuđman je od početnog antifašiste, u svojoj drugoj dobi provodio opštu fašizaciju Hrvatske. Tipičan politički proizvod tuđmanizacije su Kolinda Grabar-Kitarović i Tomislav Karamarko, dok su političke žrtve tog procesa već osvjedočeni antifašisti Ivo Josipović i Zoran Milanović”.

I još jedan frapantan ulomak: “Prije šest godina javno sam iznio stav da nema mira na Balkanu dok od svih državnih i političkih funkcija ne budu odmaknuti Silvio Berlusconi, Ivo Sanader, Milo Đukanović, Hasim Taci, Nikola Gruevski i Tomislav Karamarko za koga je tada malo tko i čuo. Očekivao sam da će procesi brze ići, ali, iako usporeno, ipak idu. Do sada su otišla dvojica, do kraja ove godine će otići jedan, a do kraja 2016. godine će otići još dvojica. Proces ipak ide.

Hrvati će biti u velikom problemu, ali njihova sreća je što su u EU, pa će antifašisti ipak spasiti Hrvatsku. Nastupa period velikih problema za Tomislava Karamarka”. To je izrekao Blagoje Grahovac u lipnju 2015. i – pogodio. Zapravo, najavio scenarij. Doista, bjesomučni napadi, medijska haranga, ekstremizam, ustašluk, Ina-Mol, konzultantica, mađaronstvo, razne sulude konstrukcije…

Točno godinu dana nakon što je “Vidoviti Blagoje” ovo odguslao, dao sam ostavku. IFIMES ili nešto drugo, bili su učinkoviti. Unatoč hrvatskim članovima, bilo bi dobro da rečeni institut nije u funkciji nostalgije za unikatnim draguljem, napisao je Tomislav Karamarko na Facebooku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Grabar Kitarović: S ponosom se prisjećamo prvog postroja Zbora narodne garde začetka pobjedničke Hrvatske vojske

Objavljeno

na

Objavio

Dvadesetideveta obljetnica osnutka Hrvatske vojske prigoda je s ponosom se prisjetiti prvog postroja Zbora narodne garde, začetka pobjedničke Hrvatske vojske.

S posebnim pijetetom i poštovanjem prisjećamo se poginulih, nestalih i preminulih hrvatskih branitelja i invalida Domovinskog rata, čija je žrtva omogućila stvaranje slobodne, samostalne i suverene Republike Hrvatske.

Suosjećamo s članovima njihovih obitelji i čuvamo sjećanje na Domovinski rat kao simbol snage i zajedništva hrvatskoga naroda, hrabrosti i domoljublja hrvatskog vojnika i redarstvenika.

Svim pripadnicama i pripadnicima Hrvatske vojske u domovini i u misijama i operacijama potpore miru diljem svijeta čestitam Dan Hrvatske vojske i Dan Hrvatske kopnene vojske.

Vi ste naša snaga i naš ponos i uživate naše veliko povjerenje jer kroz svoju vjernu službu, sposobnosti i vještine te spremnost za pomoć svome narodu istinski živite domoljublje i zajedništvo. Želim vam puno uspjeha u budućim izazovima te da jednakim žarom i predanošću nastavite graditi i jačati modernu Hrvatsku vojsku, komentirala je Kolinda Grabar Kitarović na facebooku

28. svibnja 1991. – Prva smotra Zbora narodne garde (VIDEO)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari