Pratite nas

Reagiranja

General Hrvatske vojske odgovorio Radinu: Mandat niste dobili glasovima već krvnim zrncima

Objavljeno

na

Gospodine Radin, očito Vas je moj intervju u Glasu istre i sadržaj u njemu jako pogodio da ste zlorabili saborsku govornicu i bez mogućnosti da repliciram na Vaše objede i insinuacije Vi ste izvršili psihološku i psihičku analizu moje osobe (eruptira, namiguje, efant terribile, čovjeka od 72 godine nazove djetetom, general koji muca ili glumi idiota, bambinizam, šovinist doista pošten) doista za jednog intelektualca, doktora nauka, sociologa kvalitetna naučna i argumentirana analiza, piše general Sergio Rabar:

A tko je taj koji mene analizira i ocjenjuje?

Dugogodišnji saborski zastupnik manjinskog naroda koji je postao zastupnik sa oko 2300 glasova dok ostali zastupnici moraju imati barem 13000 glasova, dakle mandat niste dobili glasovima već krvnim zrncima. Vi ste zastupnik koji je glasovao da se prihvati zakon o pretvorbi, zakoni o prodaji nekretnina i Hrvatskih dobara (HT, Vode, Strategijska poduzeća, Banke, INA, da se ne proglasi gospodarski pojas na Jadranu) Pripadali ste onoj grupaciji IDS-a i građana Istre koji su smatrali da domovinski rat nije njihov rat već rat onih preko Učke. Samo Istrani svojim učešćem u domovinskom ratu su vas demantirali. Taj luksuz kao zastupnika kao i suprugom koja radi u vladi tih 20 godina koštalo je građane oko 6.000.000 kuna. Zaista luksuzan zastupnik „pupuloto“.

A sada ću reći nekoliko riječi o meni.

Ponosan sam i čast mi je što sam general Hrvatske vojske i to iz Istre. Što sam dragovoljac domovinskog rata. Cijenim i volim kulturu, običaje, govor, književnost, umjetnost i postignuća moga Hrvatskog naroda. Mogu Vam reći da ne mrzim nikoga jer poštujem prava i običaje drugih naroda.
Prvi sam oficir u Hrvatskoj koji je napustio JNA kada se pretvarala u zločinačku vojsku i to u svibnju 1990 godine. Otišao sam na ulicu bez primanja sa suprugom i dvoje djece. Zaposlio sam se u MUP-u nakon 4 mjeseca i odmah počeo pripreme za stvaranje buduće Hrvatske vojske. Zajedno sa trojicom istomišljenika i časnika osnovali smo 111 brigadu Zbora narodne garde koja je bila u to vrijeme jedina oružana sila Hrvatskog naroda u Istarskoj i Primorsko goranskoj županiji. Našom procjenom i odlukom otišli smo u studenom 1991. godine u Liku braniti našu domovinu. U tim bitkama stabilizirali smo crtu bojišnice, deblokirali i osigurali sigurnu komunikaciju prema Dalmaciji i povratili u bitki kod Otočca 150 kvadratnih kilometara okupiranog teritorija pod ustavno pravni poredak RH. Da Vas podsjetim to je bilo vrijeme herojske borbe za Vukovar i pada Vukovara, Škabrnje i blokade Dubrovnika.

Gospodine Radin, imali ste znanja i dob da se pridružite Istarskim brigadama ako već ne mojoj brigadi i branite barem jednu od Vaše dvije domovine.
U svom pamfletu „onorevole“ Radin nikakvim argumentima, dokazima i činjenicama nije osporio moje tvrdnje poglede i viđenja kao i zaključke već je jednim imbecilnim tekstom mene htio kompromitirati i omalovažiti. NIJE OSPORIO: da po statutu Talijanska nacionalna manjina ima pravo na 4 vijećnika u gradskom vijeću grada Rovinja a pripada ih 2. Dakle oduzeta su 2 vijećnika većinskom narodu. Pripadnika talijanske nacionalne manjine po popisu od 2011. godine ima 1485. od kojih 125 ne govori talijanskim jezikom. Od 14.294 žitelja grada Rovinja 5.200 nisu pripadnici većinskog naroda, dakle 3755 pripadnika nacionalnih manjina koji žive u Rovinju a nisu Talijani nemaju niti jednog predstavnika u gradskom vijeću. Samo da znate od 17 vijećnika opozicija ima 6, IDS bez manjinaca 7, dakle 50% a sa 4 glasa talijanske manjine ima apsolutnu većinu i vlada gradom kako želi u načelu na štetu većinskog naroda.
Statut grada Rovinja u trećini članaka tretira prava talijanske nacionalne manjine, između ostalog statut zahtjeva ako se ne izaberu na izborima 4 pripadnika da sami organiziraju za popunu četvrtoga, da gradonačelnik i jedan zamjenik može biti bilo tko, a jedan obavezno mora biti pripadnik talijanske nacionalne manjine. Radno tijelo gradskog vijeća komisija za pitanja i zaštitu prava autohtone talijanske nacionalne zajednice biraju sami Talijani gdje većina moraju biti Talijani ima takva prava da može suspendirati i skinuti sa dnevnog reda sve točke koje ne odgovaraju toj manjini. Na moj prijedlog da u sastav te komisije uđu i pripadnici i drugih manjina odbijen je. Odlukom gradskog vijeća mora se učiti talijanski jezik od vrtića pa do srednje škole, dok u statutima drugih gradova Istre talijanski jezik se uči na osnovi želja učenika i njihovih roditelja. Odlična profesorica iz Zagreba koja se javi na natječaj za direktoricu gimnazije ako ne zna talijanski jezik neće biti primljena vjerojatno zato jer za obavljanje njenog posla ključno je poznavanje talijanskog jezika.
Gospodine Radin, osnovna škola u Rovinju u kojoj se nastava izvodi na talijanskom jeziku dobila je ime po Bernardu Benussiju iridentističkom povjesničaru i piscu. Niste se tome suprotstavili niti za govornicom hrvatskog parlamenta opravdali taj naziv. Bernardo Benussi uz De Franceskija i Carla Combi koji su smatrali da Slaveni –slavi a to smo mi hrvati da smo narod bez povijesti , bez pamćenja, bez pismenosti i kulture, bez institucija i da smo dobri divljaci te ljudi dobre duše i da se slavenski puk može civilizirati jedino ako prihvate talijansku kulturu i talijanski jezik, dakle postanu Talijani.

Bernardo Benussi Istria nei suoi due millenni di storia, Trieste 1924, 346

Combi,Appello degli Istriani all Italia. U: Istria, n.dj.,223 „Essi vissero e vivono senza storia, senza memorie, senza istituzioni.“ Stvarno bolju ideološku i obrazovnu osnovu u talijanskoj školi nije se mogla naći barem po nazivu škole. Nadam se da ih ne obrazuju na ideologiji nositelja naziva škole
Samo da Vas podsjetim da su talijanske vlasti poslije okupacije istre 1918. godine u vrijeme izdavanja tih svetih knjiga iridentizma većinskom hrvatskom narodu zatvarale škole na hrvatskom jeziku, u institucijama države je bio zabranjen hrvatski jezik, protjerani su katolički svećenici hrvatskog porijekla, zatvarane su zadruge i „posujalnice“ koje je organizirao Matko Laginja. Istru je napustilo oko 100.000 hrvata između ostalih i obitelj moga djeda Antuna Rabara koji je živio u Grubišnom polju i našega lingvistu Ivana Rabara koji se odselio u Osijek i tamo umro.
Razočarali ste me gospodine zastupniče. Niste adekvatno reagirali povodom verbalne agresije gospodina Tijanija i kasnije Lorenca Gori iz Trsta na konstataciju da je istra i Dalmacija Talijanska. Ni Vi onorevole Radin kao ni gradonačelnici cijele Istre, Centar za povijesna istraživanja u Rovinju pa i talijanska unija niste to ozbiljno osudili ili je taj ispad bio poruka nekima u istri da rade dobro i da tako nastave i dalje. Čini mi se da istarski pasoš, istrovnica, istarska zastava i 5 deklaracija IDS nije baš samo šala gospodina Miletića.

Žalosno Vas je bilo gledati sretnog i veselog kada ste dočekali zajedno sa nekim gradonačelnicima Istre i županom dolazak gradonačelnice Rima sa 50 učenika u Istru sa temom „ Istočne granice Italije i fojbe“ dakle ne granica između Slovenije i Italije. Samo u Istri gradonačelnici pompozno dočekuju gradonačelnike svojih gradova u egzilu. Tom cirkusu se priključio i gradonačelnik Rijeke Gospodin Obersnel, u kojem je gradu prije par dana na Frankopanskoj kuli izvješena talijanska državna zastava.

Antifašisti Istre i Vi gospodine zastupniče kada govorite o antifašizmu u Istri kao dokaz fašizma odmah spomenete ustaše NDH Jasenovac kao stratište od milion ljudi po procjeni Dodiga, Milorada, Irineja i nekih naših povjesničara. Dragi moj Radine u stri nikada nije bilo ustaša. Antifašisti Istre su bili časni i pošteni domoljubi koji su voljeli svoju istru i domovinu Hrvatsku. U sastavu prve i druge Istarske brigade kvarnersko mornaričkog odreda i manjih odreda diljem Istre, kao i 4 prekomorske brigade koje su formirane 1943. godine od žitelja Istre u Italiji i upućene su u rat na teritorij Hrvatske. To su Istrani koji su mogli ostati sa Englezima i Amerikancima, međutim ljubav prema Istri i svome narodu je bila jača od blagodeti mira. Među tim borcima bio je i moj otac Šime Rabar koga izuzetno poštujem kao partizana i domoljuba. U toj borbi ranjen je i izgubio je desnu ruku. Oni su ti časni ljudi, ponos Istarskih Hrvata oslobodili Istru od fašizma i to bez pomoći braće preko Drine. Tko su onda bili fašisti? Ja od 1991. godine nisam čuo tko su bili fašisti u Istri. Kapitulacijom fašističke Italije 1943. godine od ostataka te države Musolini je zajedno sa Hitlerom ustrojio Repubblica di Salo u čijem je sastavu bila i teritorija Istre. U toj republici su na vlasti bili fašisti. Da je to bila država i imala svoju oružanu snagu i imala organiziranu vlast dokaz je da je imala svoju vojsku popunjenu sa fašistima iz istre. U Trstu je obnovljena 60 legija MVSN (dobrovoljačka milicija za nacionalnu sigurnost) u sastavu GRN (republikanska nacionalna straža) raspoređena po Istri. Već 21.11.1943. godine utemeljen je drugi puk milicije za teritorijalnu obranu (MDT) raspoređena po Istri i otocima Lošinju i Cresu. U sastavu tog puka bila je leteća jedinica koja je činila zvjerstva nad antifašistima Istre. U ljetu 1944. godine utemeljene su crne brigade koje su djelovale po Istri. Utemeljio ih je osobno Musolini 21.06.1944. godine. Neću navoditi ostale fašističke postrojbe, isto tako neću analizirati koji je bio nacionalni sastav tih postrojba da me ne proglase šovinistom i mrziteljem. Treba priznati da je dio pripadnika talijanskog naroda bio u antifašističkom pokretu u sastavu narodno oslobodilačkog pokreta u sastavu 43. istarske divizije kao što je bataljon Pino Budičin. Uz fašističke stranke bila je i stranka Partito d Azione koja je formirala svoje narodno oslobodilačke odbore mimo narodnooslobodilačkih odbora NOP koji su računali da će zajedno sa angloameričkim trupama koje će izvršiti invaziju na Istru svojim snagama vratiti Istru Italiji. Postoje indicije da je Filippo Casssini 03.07.1944. godine sa 72 karabinjera prešao u NOV. Tja isti Cassini koji je zapovijedio pucanje u građane Pule 09.09.1943. godine dan nakon pada Italije. Zahtijevao je da on zapovijeda tom postrojbom. Po toj osnovi došlo je i do podvajanja među borcima talijanskog bataljona Pino Budičin.

Za sada gotov. Imam mnogo pitanja koja bi Vam postavio, a isto tako sam spreman i ja odgovarati Vama.
I na kraju primite puno pozdrava želim Vam sreće i zdravlja u daljnjem radu.
Pozdravljam Vas sa kiticama pjesama koje su mi jako prirasle srcu, a vjerujem da su i vama drage

KRASNA ZEMLJO ISTRO MILA DOME RODA HRVATSKOG
HRVAT SAM BIO I HRVAT ĆU BITI ŽIVJELA HRVATSKA
OJ HRVATSKA MATI NEMOJ TUGOVATI ZOVI SAMO ZOVI

Sergio Rabar

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Ante Nazor: Hrvatima se sudilo i zbog pjevanja Vile Velebita, iako u njoj nema ništa kažnjivo, a kamoli zločinačko

Objavljeno

na

Objavio

Povodom presude za pjevanje „Bojne Čavoglave“ s pozdravom „Za dom spremni“ (ZDS) za narod.hr prokomentirao je dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.

U nastavku donosimo mišljenje dr. sc. Nazora o samom slučaju:

“Vjerujem da su ljudi već zasićeni ovakvim temama i čeprkanjem po povijesti, kojem kao da je smisao odvraćanje javnosti od važnih tema poput gospodarstva i nametanje negativne percepcije o Hrvatskoj.

Početak Thompsonove pjesme „Bojna Čavoglave“ jedna je od omiljenih tema onih koji na sve načine pokušavaju nametnuti tezu o fašizaciji hrvatskog društva, ali im nedostaju ozbiljni argumenti, pa su jedva dočekali dio presude koji im, pa makar i nategnut izvan svakog razumnog konteksta, u tome može pomoći. Kao da je spomenuta presuda jedina i konačna, kao da je njen sadržaj neupitan.

Pa Hrvatima se sudilo i zbog pjevanja Vile Velebita, iako u njoj nema ništa kažnjivo, a kamoli zločinačko… Prostor koji je ta presuda dobila u dijelu medija samo potvrđuje spoznaju da pojedine osobe svjesno dižu tenzije u hrvatskom društvu tendenciozno tumačeći Ustav RH, iako je prilično jasno da ako se netko poziva na Ustav kao argument za zabranu pozdrava ZDS, onda s istim argumentom treba zabraniti i komunističke simbole i pozdrave, jer Ustav RH jasno spominje i odmak od njih.

ZDS nije izvorno zločinački kako to neki tumače, u takvom obliku pojavio se početkom 1930-ih kao izraz otpora velikosrpskoj politici i hegemoniji, a u tom duhu, kao izraz spremnosti na obranu doma i domovine korišten je i u Domovinskom ratu kad se Hrvatska branila od velikosrpske agresije i fašizma.

Samim time on ne može biti jednoznačan, odnosno isključivo sporan, kao što jednoznačan nije ni pozdrav „Smrt fašizmu – sloboda narodu“, jer se za pozdrav pod kojim je nezakonito i neopravdano počinjen zločin nad desecima tisuća ljudi ne može tvrditi „da nije sporan“.

To znaju i oni koji napadaju amblem HOS-a i početak pjesme „Bojna Čavoglave“ zbog pozdrava ZDS u njima, ali ih, ne mareći za ujednačenost kriterija, stavljaju isključivo u kontekst Drugog svjetskog rata, kako bi njihovom kriminalizacijom i zabranom pokušali kompromitirati i obranu Vukovara, Škabrnje, Dubrovnika, Gospića i drugih mjesta koja su, zajedno s ostalim hrvatskim braniteljima, u Domovinskom ratu branili pripadnici HOS-a.

Ako se već predlažu zabrane, koje su uglavnom radikalnija i teško provediva opcija, onda bi trebalo zabraniti javnu uporabu svih simbola i pozdrava koje su upotrebljavale vlasti u Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata i njegova poraća, jer su barem u jednom svom razdoblju bile odgovorne za masovna ubojstva ljudi i jer su ljude dijelili po rasnoj, etničkoj, vjerskoj ili klasnoj pripadnosti.

Sukladno tome, ponovit ću kako je žalosno da u Hrvatskoj i dalje postoji otpor pokušaju da se značenje pozdrava i simbola oba totalitarna režima iz Drugog svjetskog rata i njegova poraća promatraju i vrednuju iz perspektive njihovih žrtava.

Jednako tako, žalosno je što neki još uvijek ne razumiju da moderno hrvatsko društvo ne može biti demokratsko i stabilno ako se gradi na ruševinama ideologija iz Drugog svjetskog rata koje su podijelile hrvatski narod.

Da to nije civilizacijski prihvatljivo ni politički mudro znali su i javno osudili i blaženi kardinal Alojzije Stepinac i prvi predsjednik RH Franjo Tuđman. Stoga mi je, upravo zbog civilizacijske razine i zbog toga što suvremena Hrvatska ima svoje službene i nekompromitirane simbole, nastale u pobjedničkom Domovinskom ratu, prihvatljiva preporuka da je simbolima i pozdravima iz Drugog svjetskog rata i poraća mjesto u muzejima, a da se u javnosti mogu koristiti tek u iznimnim slučajevima.

U svakom slučaju, umjesto nametanja zabrana držim da je bolje poštivati kontekst vremena u kojem su spomenuti simboli bili u uporabi, na tragu onoga što je u prvom dijelu „Dokumenta dijaloga“ preporučilo Vijeće za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima, jasno osudivši sve nedemokratske, odnosno totalitarne režime.

Uostalom, u znanosti se – svejedno je li riječ o povijesti ili pravu, kontekst vremena ili neke druge „olakotne okolnosti“ uzimaju u obzir prilikom donošenja zaključaka. Sukladno tome, hrvatski zakoni trebaju se prilagoditi činjenici da su pripadnici HOS-a, noseći amblem koji je, takav kakav je, postao legalan, zajedno s ostalim hrvatskim braniteljima branili i oslobađali Hrvatsku.

U odnosu na ukupan broj branitelja nije ih bilo mnogo, nisu bili ni presudan čimbenik za hrvatsku pobjedu u Domovinskom ratu, ali bili su hrabri sudionici teških borbi onda kada većina onih koji danas kritiziraju njihov amblem nije imala ni hrabrost ni osjećaj ni motiv boriti se za Hrvatsku.

Stoga bi i ljudi koji provode zakone trebali pokazati razumijevanje za uporabu amblema HOS-a u obilježavanju događaja iz Domovinskog rata i u tom kontekstu on ne može biti kriminaliziran, kao što ne može biti kriminalizirana ni pjesma koja se tada javno izvodila i bila prihvaćena kao oblik otpora velikosrpskoj agresiji.

Dežurni kritičari amblema HOS-a i pjesme Čavoglave već će se s vremenom naviknuti promatrati ga i slušati je i u kontekstu Domovinskog rata, kao što su se navikli na činjenicu da je kuna službena valuta suvremene hrvatske države – Republike Hrvatske. A glede pjevanja pjesme „Bojna Čavoglave“, ne treba sumnjati da ću je, kao i drugi Hrvati, pjevati na isti način kao što smo je pjevali u Domovinskom ratu, na isti način pjevat će je, nadam se, i moja djeca, i, ako Bog da, i djeca moje djece, što koštalo da koštalo”, zaključuje dr. sc. Ante Nazor za narod.hr

 

U Thompsonovoj pjesmi sve im smeta, a najmanje pozdrav!

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Srpski pjevači ‘okupirali hrvatske glazbene prostore

Objavljeno

na

Nema ni jedne veće zabavno –glazbene manifestacije u Hrvatskoj, a da na njoj nisu glavne „zvijezde“ popularni srpski pjevači. Oni, za razliku od brojnih hrvatskih, nemaju problema s publikom, oni ne moraju dijeliti ulaznice da napune recimo zagrebačku dvoranu Vatroslava Lisinskog i brojne druge prostore.

Svojedobno je Bajaga, kao od šale, napunio pulsku Arenu, a ovih dana to je još bolje uspjelo Đorđu Balaševiću. Problema s publikom nema ni jedan Rade Šerbedžija.

Međutim, za jednog Marka Perkovića Thompsona vrata Arene u Puli i dalje su zatvorena, jer na svojem repertoaru ima pjesme posvećene obitelji, Bogu, Domovini….
On je „hrvatski nacionalista“, a srpski pjevači koji dolaze u našu zemlju su – „domoljubi“, kojima za razliku od njega i takvih nitko ne zamjera što vole svoju domovinu.

U Hrvatskoj je i dalje iznimno popularna Neda Ukraden. Na početku Domovinskog rata iz Sarajeva je odselila u Beograd, gdje je odmah snimila pjesme poput „Vidovdan“. Pokojni Đorđe Novković tom joj je prigodom zabranio pjevati njegove pjesme, od kojih je najpoznatija „Zora je“, a za koju je ona željele da se zove „Jovane, zora je“, što nije prošlo.

Sada opet kad pjeva u Hrvatskoj ima na repertoaru pretežno Novkovićeve pjesme, dok je u Srbiji zvijezda i sa pjesmama ala „Vidovdan“.

Ovu pjevačicu relativno često možemo gledati i u HRT-ovoj zabavnoj emisiji „Lijepom našom“, koju uređuje i vodi Branko Uvodić, a u njoj se mogu čuti i vidjeti i drugi poznati srpski pjevači, poput Miroslava Ilića, sve na veliko zadovoljstvo njegove brojne publike.
Uvodić nam također u ovoj emisiji „servira“ i pjesme ala „Ivanova korita“, bez koje, kako pišu srpski mediji, ne može proći ni jedno srpsko veselje, a poglavito ne srpske svadbe.
(…) „Ti ne plači, majko stara/ lijepa Anka progovara/ u snu mi se Jova javi/ ozdraviću od ljubavi!“ – među ostalim se pjeva u ovoj pjesmi.
S druge pak strane ne možemo ni zamisliti da bi se primjerice u nekoj srpskoj, odnosno beogradskoj zabavnoj emisiji „na sva zvona“ izvodila neka hrvatska pjesma, poput one Ivice Pepelka „Kad procvatu jabuke“, bez koje ne može proći gotovo ni jedno hrvatsko veselje, a još manje svadba.

Krajem godine u zagrebačkoj Areni za sve srpske i jugoslavenske glazbene sladokusce gostuje – Lepa Brena. Sjećamo je se kako je u četničkoj odori nesebično pomagala srpsku vojsku u agresiji na Bosnu i Hercegovinu.
Ulaznice se već sada prodaju u „ogromnim“ količinama!

Ne bi se začudili da HRT izravno prenosi ovaj koncert, ili da je Uvodić pozove u svoju emisiju.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari