Pratite nas

Intervju

General JELIĆ: Nema ništa časnije nego stati u obranu slobode, istine, pravde i svoje domovine

Objavljeno

na

Glas Koncila - Snimio: B. Čović | Najmlađi hrvatski ratni general Zlatan Mijo Jelić

Iz dana u dan sve je manje Hrvata u Bosni i Hercegovini, na što utječe niz čimbenika, počevši od ekonomskoga stanja, političke nestabilnosti, obespravljenosti i diskriminacije od međunarodnih institucija. Dodatnu nestabilnost i zabrinutost među Hrvatima Bosne i Hercegovine izazvala je nedavna haaška presuda hrvatskoj šestorici među kojima je general Slobodan Praljak, ne prihvaćajući lažnu optužbu, počinio suicid. Stanje u Bosni i Hercegovini te probleme vezane uz optužnice hrvatskih branitelja komentira za Glas-koncila.hr, najmlađi hrvatski ratni general Zlatan Mijo Jelić.

Odrastao je na Trnu kod Širokoga Brijega u hrvatskoj i katoličkoj obitelji. Srpskom agresijom na hrvatski i tada muslimanski (bošnjački) narod dragovoljno se javio u obranu, a sa 22 godine zapovijedao je obranom Mostara, dakle bio je na čelu desetak tisuća branitelja. Slovi kao rođeni vođa, strpljiv i osjetljiv na nepravdu, koji uvažava druga mišljenja i ne krije da je uvijek slušao mišljenja starijih, iskusnijih, stručnijih te na temelju toga donosio odluke.

Ovih je dana postalo razvidno da proganjani hrvatski generali i drugi hrvatski branitelji nisu zaštićeni kako bi trebalo, nitko ih od hrvatskih vlasti nije pozvao, s njima razgovarao, razmotrio njihove optužnice i obrane. Prepušteni su na milost i nemilost, a među njima je general Jelić.

»Danas je zanimljiva slika u društvu gdje su mnogi ratni dezerteri postali ugledni političari, mnogi ratni profiteri ugledni su gospodarstvenici, a hrvatski branitelji i ratni heroji su sirotinja i ratni zločinci«, rekao je general Jelić.

»Sve je na neki način izokrenuto i sve je falsificirano, što će reći da puno toga nema veze s realnim životom koji se događao za vrijeme Domovinskoga rata. Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini preživio je 450 godina pod Turcima, zatim je preživio okove komunizma, a i sada je na iskušenju. No, gledajući prošlost, hrvatski narod bio je uz Boga, vjerovao Bogu, te stoga treba dignuti glavu, ne smije se klonuti duhom. Jednostavno, hrvatski narod mora nastaviti svoju borbu u traženju istine i pravde uz Božju pomoć. Imali smo u povijesti i težih vremena koja smo preživjeli i opstali. Uzdali smo se u Boga, s Bogom smo preživjeli i to se mora nastaviti. Treba se nadati da će Republika Hrvatska i njezini predstavnici s riječi prijeći na djela te da će ozbiljnije provoditi svoje ustavnopravne obveze prema hrvatskomu narodu u Bosni i Hercegovini.«

General Jelić ističe da to nije miješanje u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine, nego obveza koju je preuzela Republika Hrvatska kao supotpisnik Daytonskoga i Washingtonskoga sporazuma za mir na tim područjima.

»U Bosni i Hercegovini mora se omogućiti hrvatskomu narodu da sam bira svoje predstavnike u Domu naroda, jer već se uočava velika nepravda. To je ono temeljno demokratsko pravo, a ne da drugi nameću pravila izbora hrvatskomu narodu u Bosni i Hercegovini.«

Osvrćući se na prošlost, rekao je: »Kad bi trebalo, isto bih postupio, tisuću puta bih isto postupio, jer nema ništa časnije nego stati u obranu slobode, istine, pravde i svoje domovine. Nažalost, stanje je takvo da političke elite štite svoje osobne interese, svoje privilegije. Oni su prolazni. Narod i domovina nešto je što ostaje vječno. Sve to vide i osjećaju hrvatski branitelji koji su dali svoje živote za slobodu, ostavili dijelove tijela, oni koji su preživjeli dali su svoju mladost, dali su zdravlje. Sada nas proganjaju, žele nam uzeti slobodu. Često ponavljam: sve nam mogu uzeti, i život i zdravlje i slobodu, ali ne mogu naš ponos i ljubav prema hrvatskomu narodu i domovini.«

Ni žrtve nisu bile ravnopravne pred sudom

General Jelić bio je u Haagu kao svjedok obrane, o čemu kaže: »Ti koji su osuđeni bili su moji zapovjednici, pa sam bio svjedok, no Haaški je sud svojim odlukama pokazao da mu nije stalo do mira, do pomirenja, a najmanje do istine. Primjerice, optuženici nisu bili u ravnopravnom položaju, nije im dopušteno iznijeti kvalitetnu obranu, a obrane nisu imale vremena da ispitaju svjedoke. Time je sud pokazao da ni žrtve nisu bile ravnopravne pred tim sudom. Nitko nije ili se veoma malo odgovaralo za monstruozne zločine počinjene za vrijeme rata. U Haagu je učinjeno falsificiranje povijesti, žrtva se proglašava agresorom. Ni jedan zločin ne pravdam. Osuđujem svaki zločin i svatko mora odgovarati za zločin. Individualno svatko mora odgovarati za zločine, a isto tako ako je netko zapovjedio zločin, mora odgovarati za nj. Kao svjedok toga vremena mogu reći da ni jedan naš zapovjednik od ove šestorice nije zapovjedio zločin, nije počinio zločin niti je planirao zločin. Haaški sud nije imao ni jedan dokument o tome da je netko planirao, izvršio i zapovjedio zločin. Teorija udruženoga zločina nije nigdje dokazana. Udruženi zločinački pothvat nije nigdje dokazan jer nije postojao. To je kolektivno suđenje vojnomu i političkomu vrhu, i znanima i neznanima. Neznani su oni koji su bili u Hrvatskom vijeću obrane. Zapravo, kolektivno se sudi jednomu narodu kroz legalno i legitimno izabranu vlast.«

Presuda je politička bez dokaza

Nadalje, general Jelić ističe da u optužnici stoji da je netko morao predvidjeti zločin. Dakle, oni su osuđeni jer su nešto morali predvidjeti. Po toj logici, usporedio je, predsjednik Haaškoga suda tobože treba odgovarati za nesreću koja se dogodila generalu Praljku jer on je »morao predvidjeti i spriječiti zločin«. General Jelić navodi primjer suđenja Ratku Mladiću koji je opravdano osuđen na doživotnu robiju, ali nije mu suđeno za brojne zločine počinjene u Hrvatskoj, nad Hrvatima. Jednostavno se izbjeglo, a u tome je kriva hrvatska politika.

General Jelić sa skupinom je stručnjaka osnovao udrugu »Hrvatska zvona« koja je već prikupila podatke o svim zločinima nad hrvatskim narodom, i to s imenom i prezimenom. Tu je zatim točno vrijeme stradanja, mjesto, postrojba koja je počinila zločin, tko je izvršio, a tko zapovjedio zločin, je li netko odgovarao i po kojem zakonu?

General Jelić navodi da su pripadnici Armije BiH ubili 1051 civila, od toga 121 dijete. Službena vlast na čelu s Alijom Izetbegovićem otvorila je 331 logor u Bosni i Hercegovini. Kroz te su logore prošla 14 444 Hrvata. Nitko nije za te zločine odgovarao. Svi znaju za Ahmiće i Stupni Dol i to nitko ne pravda, premda su bila borbena djelovanja. Ivica Rajić odgovarao je za zločin u Stupnom Dolu, dakle priznao je i osuđen je, pa se postavlja pitanje kako se to stavlja na teret Praljku ako je netko već za to odgovarao? Za zločine počinjene nad Hrvatima zapovjednici Armije BiH su nagrađivani, promicani u više službe, o čemu postoji dokumentacija, a među njima je i Šerif Patković. I na što se onda naslanja Haaški sud? Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine i sudovi koji progone Hrvate imaju dvostruka mjerila, po jednom se zakonu sudi Hrvatima, a po drugom Bošnjacima, i to u istoj državi. »To nema nigdje u svijetu«, navodi general Jelić.

I sam je general Jelić optužen te očekuje od institucija Republike Hrvatske da razmotri optužnicu, dostavi dokaze. Kaže da se ne boji suđenja, nego je žalosno da ga nitko nije pozvao, suočio s optužnicom. Dužnost je i obveza Republike Hrvatske štititi svoje državljane, hrvatske branitelje, hrvatske generale, a ne da se njima poigravaju vlasti u susjedstvu kako im i kada padne na pamet.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Ministrica Gabrijela Žalac: ‘Ne znam kome smetam, ali obrisi mi se kristaliziraju’

Objavljeno

na

Objavio

O svim detaljima slučaja s Mercedesom i političkoj pozadini s ministricom Gabrijelom Žalac u Dnevniku Nove TV razgovarala je reporterka Sabina Tandara Knezović. Ministrica je rekla i da ima indicije da je napad na nju prenuo iz HDZ-a.

Zašto odmah jučer niste rekli da je auto od Vaših roditelja?

Upit koji je došao do našeg Ministarstva je pitao je li auto koji je parkiran u dvorištu u vlasništvu mene ili mog supruga i mi smo odgovorili da niti je u vlasništvu niti je u najmu moje obitelji.

Mislite li da ste rekli čiji je, već jučer otklonili sve sumnje?

Ne mislim. Mislim da smo sve rekli jučer, prekjučer, jutros ili popodne, bilo bi sve isto.

Oporba smatra da su Vam izjave bile kontradiktorne?

Mislim da sam bila apsolutno precizna. Oporba je da svaki dan kritizira, to je njihov zadatak. Kad govorimo o ugovoru o najmu, ja sam ga donijela, da ne bi bilo nešto krivo. Sklopila ga je moja majka s rent-a-carom. Ima i aneks ugovora, ovjeren kod javnog bilježnika. Mislim da se krši Zakon o GDPR-u. Zašto bih izlazila s ugovorom koji je vezan za moje roditelje?

Gospodin Stojanović je rekao da ste vi dozvolili da se pokaže.

Nakon svega, naravno da smo se dogovorili da ćemo ga pokazati, jer ništa ne krijemo, niti imamo što skrivati.

Jeste li spremni sve predočiti i Povjerenstvu ukoliko slučaj dođe do njih?

Apsolutno. Svu svoju imovinu, sve što imam i do sada i ubuduće i prijavila u svoju imovinsku karticu i sigurna sam da kada budem kupovala auto, da ću ga prijaviti u imovinsku karticu, što je i moja obveza.

Planirate kupiti auto?

Planiram dogodine kupiti auto, s obzirom na to da sam imala prometnu nesreću.

Tko plaća mjesečne uplate za auto?

Moja majka ima ugovor o najmu vozila i aneks ugovora. Cijene koje su tamo bile izložene nisu prihvatljive.

Možete nam reći koliki je mjesečni najam?

Mjesečno 599 eura plus 304 eura za kasko, osiguranje vozila, registraciju, ugovor je sklopljen na godinu dana. Hoće li ga roditelji u konačnici kupiti ili neće to je njihov odabir.

Uplatnice ste spremni isto predočiti Povjerenstvu?

Predočit ću sve. U ovoj situaciji u kojoj se ja nalazim, a to je medijski linč, sigurno da ću predočiti.

Je li Vam gospodin Stojanović tu pogodovao? Je li bilo kakvih popusta?

Meni nije pogodovao sigurno. Poznajem ga, poznavala sam ga i poznavat ću ga. Ovo što se danas pokušalo insinuirati, a govorimo o HBOR-ovom kreditu koji je dan.

To je izjava gospodina Marasa.

Sve je u redu, ali taj kredit koji je gospodin dobio za hotel je u mandatu SDP-ove Vlade. Ja sam član nadzornog odbora i pitam se ako si član nadzornog odbora kao što ja jesam, ako poznajem neke ljude koji su bili na razgovoru kod mene za bespovratna sredstva, pa smo ih mi uputili u HBOR-u jesam li ja u sukobu interesa. Kad govorimo o autobusima – da, autobusi su kroz operativni program kohezivnog programa ugovoreni u gradu Splitu, zajedno s ministarstvom prometa i središnjom agencijom za financiranje i ugovaranje, Promet d.o.o. koji je u vlasništvu grada. Promet d.o.o. objavljuje natječaj kao korisnik europskih sredstava, javni otvoreni postupak na kojem može sudjelovati bilo tko. Do danas nisam znala da je gospodin Stojanović aplicirao na to. Odluku o odabiru vrši Promet d.o.o. i ja ne vidim ništa sporno. Mogla bih dnevno oko tisuću projekata razgovarati se o bilo čemu sa svima.

Možemo li očekivati da se njegovo ime opet pojavi u još nekom natječaju?

Pa ja to ne znam. Svaka tvrtka na tržištu ima se pravo javljati na otvorene postupke.

Koliko dugo poznajete gospodina Stojanovića?

Od kad sam ministrica, par puta smo ručali i vidjeli se u njegovom hoteli prilikom našeg boravka i to je sve.

Jeste li mu pogodovali?

Ne. Ni u kom slučaju.

Stojanovićeva tvrtka dobila je na tom natječaju da splitskom Prometu isporuči 20 autobusa. 80 posto tog novca je išlo iz tih fondova. Vi apsolutno tvrdite da nemate tu nikakve veze?

Nemam. Niti u bilo kojem drugom projektu. Korisnik kad dobije europska sredstva, on objavljuje javni poziv, otvoreni postupak nabave u kojem se može svatko natjecati, tajno se otvaraju se ponude, odluka o odabiru se vrši u toj tvrtci koja je korisnik europskih fondova.

Je li Vama netko smješta ministrice?

Rekla bih nakon ovih deset dana iskustva, rekla bih apsolutno da.

Tko?

Pa imam nekakve insinuacije, ali o tome ćemo…

Unutarstranački sukobi ili?

I tu se nekako obrisi daju naslutiti.

Iz stranke da Vam netko smješta?

Da.

Ne možete nas sada ovako ostaviti.

Mogu. Ostavit ću vas skroz u nedoumici. Do određenog trenutka.

Zašto, koji su razlozi?

Iz svega što ste mogli vidjeti u proteklom vremenu. Posebice blaćenja mene kao ministrice, moje obitelji, uznemiravanja moje djece i svega ostalog, za sada ću ostati suzdržana.

Bi li trebalo doći do nekakvih preslagivanja unutar stranke?

Piše se o tome već neko izvjesno vrijeme.

Što se piše?

U medijima se piše štošta. Puno je neistina izgovoreno o meni i mojoj obitelji i tome slično. Prema tome, ovo što je danas u medijima vezano za mog supruga, moju majku, moje djece…

Imate li ambicije napredovati u stranačkoj hijerarhiji?

Vidjet ćemo kad budu unutarstranački izbori.

Je li tu srž problema?

Ne znam u čemu je srž problema, ali sigurno insinuacije i dokaze imam, pa doći će i vrijeme kada ćemo o tome razgovarati.

Je li to problem u smjeni generacija na području Slavonije?

Vidjet ćemo. Uvijek je problem u smjeni generacija.

Čeka se odluka tužiteljstva, što se tiče nesreće. Dođe li do kaznenog progona, jeste li spremni podnijeti ostavku?

Uvijek sam spremna podnijeti ostavku, ali što se tiče kaznenog progona i onoga što će reći DORH, u konačnici na svima je da rade svoj posao. I vama medijima, u konačnici, kad ste me pitali.

Koliko ste vozili na sat?

Rekla sam da će to utvrditi sudski vještak, odnosno policija. Vjerujem da sam vozila između 30 i 40 na sat maksimalno. Meni je dijete jednostavno izletjelo ispred auta. Ja sam izbjegavala. Ne bi voljela da se to ikome dogodi. Nisam bila pribrana u ponedjeljak, nisam ni u subotu.

Biste li nešto promijenili u toj cijeloj priči?

Ne bih.

Ne bi drugačije nastupili?

Ne bi sigurno davala izjave nikome u subotu. To sam rekla i odmah jer nisam bila u stanju dati izjave niti mislim da je prigodno da se u takvim situacijama daju izjave. U ponedjeljak sam došla pred novinare i pokazala moju vozačku dozvolu koja je istekla, za što mi je žao.

Tri godine.

Znam. Vozačku sam izvadila 1997. Ona je vrijedila do 65 godina. 1999. sam se udala. 2006. sam mijenjala sve dokumente.

Vi morate biti primjer.

Znam da moram biti primjer. To je moj propust i ja sam ga priznala. Nisam znala da mi je istekla vozačka dozvola.

Je li Vam premijer tu prigovorio?

Nije mi premijer tu prigovorio. Rekla sam mu o čemu se radi. Niti sam išta krila, niti išta krijem.

Jeste li danas s njim razgovarali?

Jesam. Razgovarala sam i jučer sa šefom oko toga. Ali ponavljam, da smo jučer dali taj ugovor ista bi situacija bila u medijima.

Vidimo da ste u skupovima uz premijera. Dakle, kome smetate?

Ne znam kome smetam, ali obrisi mi se kristaliziraju.

Kad ćete nešto konkretno reći?

Neću sad još ništa reći. Ima vremena i doći će vrijeme kada ćemo o tome razgovarati.

Jeste li izvadili novu vozačku?

Apsolutno.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Rad u hrvatskoj inozemnoj pastvi dobar je za dugovječan život

Objavljeno

na

Objavio

Nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu preč. dr. Tomislav Markić govori za portal www.kerigma-pia.hr:

“Jedno od temeljnih načela ove službe je suradnja. Ona se ostvaruje na svim razinama, a posebno kako sa crkvenim tako i sa civilnim ustanovama koje se bave iseljeništvom. Ravnateljstvo je uključeno u rad Saborskoga odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske, aktivnosti Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH, surađuje sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan RH, s Hrvatskom maticom iseljenika, Hrvatskim svjetskim kongresom, Hrvatskom bratskom zajednicom i drugima koji rade za dobro naših iseljenika. Postoje i susreti s diplomatskim predstavnicima Republike Hrvatske u inozemstvu, a rjeđe i s diplomatskim predstavnicima drugih zemalja u Republici Hrvatskoj, kaže preč. dr. Tomislav Markić.

Dr. Markiću, nedavno ste dobili povjerenje naših biskupa da i u novom petogodišnjem mandatu vodite Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu. Očito ste u prvom mandatu opravdali očekivanja…

-Zahvaljujem ocima biskupima na ukazanom povjerenju kada su mi povjerili tu službu i po prvi puta prije pet godina kao i da je nastavim u novom petogodišnjem mandatu. Teško je prosuđivati svoj rad, no gledajući neki kontinuitet i odgovornost prema povjerenom, doista treba neko vrijeme upoznavanja bilo kakve nove službe, pa i ove, a zatim da i one kojima si upućen upoznaš te budeš kompetentan i na raspolaganju odgovorno obavljati ciljeve i zadaće koji se očekuju, stoga može biti olakšavajuće za neku službu da mandat potraje i duže razdoblje. S druge strane, radi se o vrlo dinamičnoj službi, koja i meni osobno odgovara i sviđa mi se.

Hrvatska inozemna pastva djeluje kroz 189 misija. Veliki je to broj. Kako uspijevate iskomunicirati i odraditi brojne projekte koji se postavljaju pred Vas?

 -Prije svega, valja reći da su misije, odnosno negdje su to župe, centri ili zajednice, u crkveno-pravnoj nadležnosti Crkve domaćina te kao samostalne pastoralne jedinice djeluju prema već uhodanoj praksi. U tom kontekstu, Ravnateljstvo ima ulogu posrednika između domovinske i iseljene Crkve u personalnim pitanjima i drugim za misiju relevantnim pitanjima. Među važnije zadaće Ravnateljstva spada održavanje veze s hrvatskim katoličkim župama i misijama diljem svijeta, s područnim delegatima za hrvatsku inozemnu pastvu u pojedinim zemljama i na pojedinim kontinentima te sudjelovanje na radnim i prigodnim sastancima hrvatskih misionara i pastoralnog osoblja u inozemstvu. U to se ubraja i nastojanje oko dobre suradnje s mjesnim ordinarijima biskupija, u kojima djeluju naši dušobrižnici kao i s nacionalnim ravnateljima za pastoral stranaca, osobito u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, gdje postoji već broj naših misija, zatim koliko je to moguće, s referentima za strance pojedinih biskupija pa sve do dekana, rektora crkvi i župnika župa, u kojima se održavaju misna slavlja na hrvatskom jeziku.

Koji su osnovni problemi s kojima se susreću naši ljudi u inozemstvu. Ovdje ponajprije mislimo na svećenike, jer pored pastoralnoga rada, naši su svećenici i nositelji kulturnih i svih drugih zbivanja u sredinama u kojima djeluju.

-Problemi su zasigurno slični kao i drugdje, no valja istaknuti neke koji su specifični za misije a prouzročeni su suvremenim promjenama. S jedne strane dio dušobrižnika suočen je s opadanjem broja vjernika, napose u zajednicama koje stare i čiji se pomladak integrirao i asimilirao u sredini u kojoj žive, što se odražava i na pastoral i s čime je povezano nestajanje nekih misija. S druge strane, suvremenim priljevom velikog broja novih doseljenika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u nekim se područjima broj vjernika znatno povećao te se osjeća pastoralni pritisak uslijed nedovoljnog broja dušobrižnika koji bi za njih skrbili. Tome valja pridodati da se promjene koje doživljava Crkva uopće odražavaju i na misije pa tako Crkva domaćin uslijed krize duhovnih zvanja i uopće, očekuje sve veći angažman upravo naših svećenika u njihovim župama što između ostaloga, predmnijeva služenje naših dušobrižnika stranim jezikom. Nadalje, tu su uslijed spomenute krize i pritisci ekonomske prirode, dakle, smanjenje financija za pojedinu misiju posljedično i pastoralnog osoblja, a ponegdje su izraženi i medijski te društveni pritisci koji stavljaju pod povećalo provođenje nekih društvenih aktivnosti u misijama.

Primjećujemo kako imate dobru suradnju s našim institucijama koje se bave iseljeništvom (Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Hrvatska matica iseljenika…).

 – Jedno od temeljnih načela ove službe je suradnja. Ona se ostvaruje na svim razinama, a posebno kako sa crkvenim tako i sa civilnim ustanovama koje se bave iseljeništvom. Ravnateljstvo je uključeno u rad Saborskoga odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske, aktivnosti Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH, surađuje sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan RH, s Hrvatskom maticom iseljenika, Hrvatskim svjetskim kongresom, Hrvatskom bratskom zajednicom i drugima koji rade za dobro naših iseljenika. Postoje i susreti s diplomatskim predstavnicima Republike Hrvatske u inozemstvu, a rjeđe i s diplomatskim predstavnicima drugih zemalja u Republici Hrvatskoj.

Vrlo ste posvećeni svom poslu. Ne zaboravljate niti čestitati rođendane našim pastoralcima u inozemstvu?

-Vjerujem kako ovim pitanjem ciljate na nedavni 100. rođendan s. Manuele Panjkrc-Čuček koja je veći dio svojega dugog redovničkog života posvetila našim iseljenicima u Francuskoj i Belgiji. Imamo i nekoliko drugih pastoralnih djelatnika koji su doživjeli stotu pa se može reći kako je rad u Hrvatskoj inozemnoj pastvi dobar za dugovječan život.

Koji su planovi koje ravnateljstvo želi postići u 2019. godini?

-Ravnateljstvo u svom godišnjem izvješću objema biskupskim konferencijama, hrvatskoj i bosanskohercegovačkoj, naznačuje i plan za tekuću godinu. Tu su već ustaljeni programi i  aktivnosti, od mnogobrojnih imenovanja/razrješenja svećenika koja treba provesti u opsežnoj administrativnoj proceduri, mnogih putovanja i sudjelovanja na različitim sastancima u zemlji i inozemstvu, suorganizacije raznih događanja, suradnje na sastancima i radnim tijelima crkvenih i civilnih ustanova koje se bave iseljeništvom i dr. Uglavnom tekuća 2019. ne bi trebala biti u znaku nekih drugih projekata i aktivnosti od onih koje su već uobičajene.

Razgovarao: Anto Pranjkić

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari