Pratite nas

Intervju

General Mijo Jelić: Hercegbosanska šestorka treba biti oslobođena!

Objavljeno

na

Drugostupanjska presuda u Hagu treba biti oslobađajuća, jer optužbe nisu utemeljene  na dokazima o udruženom zločinačkom pothvatu, i široko rasprostranjenom napadu protiv civilnog stanovništva, rekao je u intervjuu za Dnevnik.ba general HVO-a Mijo Jelić:

Poštovani generale Jelić, prošla je prvostupanjska presuda u Haagu i Ratko Mladić je dobio doživotnu zatvorsku kaznu. Obitelji bošnjačkih žrtava donekle su dobile potrebnu satisfakciju, no što je s hrvatskim žrtvama, zašto se o njima premalo govori?

Mladić je dobio zasluženu kaznu, Provodio je velikosrpsku  politiku u RH i BiH. Nažalost nije mu suđeno za zločine koje su postrojbe pod njegovim zapovjedništvom počinile u RH, kao i blizu tisuću pobijenih Hrvata civila i zarobljenih vojnika HVO od Posavine do Sjeverozapadne Bosne, Središnje Bosne i Hercegovine Ove podatke ćemo objaviti u knjizi koja će biti objavljena do  sredine iduće godine. U ovoj prvostupanjskoj presudi je izostavljena uloga Srbije koja je bila generator agresije na Republiku Hrvatski i Bosu i Hercegovinu.

Zašto su Hrvatski branitelji neravnopravni pred pravosuđem BiH ?

U Bosni i Hercegovini  na snazi su dva kaznena zakona; Kazneni zakon iz bivše SFRJ, koji je bio na snazi u vrijeme navodnog počinjenja kaznenog djela, a drugi zakon – Kazneni zakon Bosne i Hercegovine donijet 2003.godine. Razlika između ova dva zakona je u tome što je kazneni zakon BiH stroži zakon i proširen je u odnosu na pravnu kvalifikaciju kazneni djela. Kazneni zakon iz bivše SFRJ je blaži i  bio je na snazi u vrijeme rata.  Također, u kaznenom zakonu bivše SFRJ nema pravne kvalifikacije kaznenog djela selektivne zapovjedne odgovornosti, zločina protiv čovječnosti i udruženog zločinačkog pothvata. U ovakvoj situaciji pravosuđe BIH  podiže optužnice po različitim pravnim kvalifikacija za ista ili slična kaznena djela. Tako se  pripadnici  HVO  optužuju za zločin protiv čovječnosti, da su sudjelovali u širokom i rasprostranjenom napadu s ciljem progona muslimansko-bošnjačkog stanovništva. Do sada nijedan pripadnik A RBiH nije optužen niti presuđen za kaznena djela zločina protiv čovječnosti koji uključuje progon, a znamo koliko je Hrvata protjerano tijekom rata sa područja pod kontrolom A RBiH. Nacionalna struktura Tužiteljstva BiH je takva da od 39 tužitelja samo su dva Hrvata. U situaciji kada su na snazi dva kaznena zakona, trebalo bi se  suditi prema zakonu koji je bio na snazi prilikom počinjenja kaznenog djela ili po drugom zakonu ako je to povoljnije za osumnjičenika. Ta odredba kaznenog prava se ne poštuje kada su u pitanju hrvatski branitelji.

Kakav je odnos hrvatskih političkih predstavnika  u BiH spram optužnicama koje se dižu protiv hrvatskih branitelja?

Legitimni i legalni predstavnici Hrvatskog naroda U BiH, unatoč ovakvoj situaciji nikada nisu pokrenuli inicijativu za parlamentarnu raspravu na temu stanja u pravosuđu, retroaktivne primjene kaznenog zakona i optuživanje po različitim pravnim kvalifikacijama za ista ili slična kaznena djela u procesuiranju ratnih zločina. Umjesto rasprave na ovu temu, hrvatski zastupnici na sjednici Parlamentarne skupštine BiH održane 19.7.2017. godine glasuju za izvješće o radu Suda i Tužiteljstva BIH za 2016.godine. Zastupnici HDZ-a BIH glasuju za izvješće, zastupnik HDZ 1990 je suzdržan, samo Mario Karamatić iz HSS-a BIH  glasovao je protiv. Biti suzdržan je isto što i podrška ovom izvješću. Ovo ne bi bilo čudno da upravo u 2016. godini Tužiteljstvo nije podiglo na desetine optužnica protiv Hrvatskih branitelja, iz Orašja i drugih mjesta za udruženi zločinački pothvat , te optužuje Republiku Hrvatsku da je izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Dakle, hrvatski zastupnici osim onog koji je bio protiv, podržavaju ovakve postupke Tužiteljstva.

Također zabrinjava činjenica da je Vlada HNŽ i hrvatski ministri u Vladi 30.lipnja 2017. donijeli odluku o dodjeli 20.000,00 KM Udruzi „Centar za mir i multietničku suradnju“ koju vodi Safet Oručević koja svojim aktivnostima sudjeluje u kreiranju optužnica za ratne zločine protiv hrvatskih branitelja u BiH.

Imaju li hrvatski branitelji kakvu institucionalnu pomoć od predstavnika vlasti iz reda hrvatskog naroda?

Institucionalne i cjelovite pomoći optuženim hrvatskim braniteljima nema. Nema sustavne pravne pomoći optuženim braniteljima. Nema sustavnog rješavanja zapošljavanja socijalno ugroženih obitelji osuđenih  i optuženih hrvatskih branitelja kao i skrbi o obiteljima hrvatskih branitelja koji su se zbog nepravednih optužbi u BiH sklonili u RH. Tako su obitelji uglavnom prepuštene same sebi. Ima primjera da pojedine općine pomažu ovim braniteljima i njihovim obiteljima u granicama svojih mogućnosti različito od općine do općine.

Za nekoliko dana čeka nas konačna presuda za šest naših uznika iz Herceg-Bosne. Poznato je da ste dva puta bili svjedok obrana hrvatskih uznika u Hagu i da ste još sudjelovali u pomoći i dugih obrana branitelja u Hagu u BiH. Što očekujete od drugostupanjske presude 29.11.našim uznicima?

Mišljenja sam da drugostupanjska presuda u Hagu treba biti oslobađajuća, jer optužbe nisu utemeljene  na dokazima o udruženom zločinačkom pothvatu, i široko rasprostranjenom napadu protiv civilnog stanovništva.

HVO je svojim djelovanjem i spremnošću na kompromis i politički dogovor čitavo vrijeme rata djelovao kao ona snaga koja se zauzimala za suverenost i opstanak BiH. Samo se na takav način može tumačiti hrvatsko pristajanje na međunarodne prijedloge (i Coutileireov, i Vance-Owenov i Owen-Stoltenbergov). Hrvatska Republika Herceg Bosna potpisnica je Washingtonskog sporazuma (o ustrojstvu Federacije BiH i njezine konfederacije s Republikom Hrvatskom), a temeljem dogovora o Federaciji predstavnik Hrvata BiH (i HRHB) je potpisnik i Daytonskog mirovnog sporazuma. Na koncu Vojska Federacije uspostavljena je od postrojbi ABiH i Hrvatskog vijeća obrane što je regulirano člankom 37. zakona o obrani Federacije BiH (iz 1996.).

A kad je u pitanju Republika Hrvatska optužnica o navodnom udruženom zločinačkom pothvatu  je besmislena. Republika Hrvatska je tijekom rata zbrinula  stotine tisuća bošnjačkih izbjeglica. Postrojbe su im se obučavale i naoružavale u Republici Hrvatskoj. Vojnom operacijom Oluja bošnjačka enklava sjeverozapadne Bosne (Bihać) spašena je od sudbine Srebrenice. Optužiti hrvatsku za agresiju i Udruženi zločinački pothvat može netko tko je krajnje zloban i ciničan i tko bi i danas na račun Hrvata u BiH htio ostvarivati svoje ratne ciljeve.

Bošnjački politički vrh se u izjavama sve više radikalizira, a Izetbegović je nedavno pozvao i na rat. Kako komentirate tu muslimansku radikalizaciju?

Muslimanski politički vrh nastavlja sa radikalizacijom istom onakvom kakvu su imali za vrijeme ratnih sukoba 1992. Do 1995.godine, u kojim su ubili 1051 Hrvata civila od toga 121 dijete, 644 zarobljena vojnika HVO. Za vrijeme rata otvorili su 331 logor kroz koji je prošlo 14.446 zatvorenih Hrvata, od čega je više od dvije trećine civila,  među kojima je bio  veliki broj žena, djece i staraca.

A sada nakon ratne agresije vrši političku i pravnu agresiju na hrvatski narod  i hrvatske branitelje, preko montiranih političkih procesa koristeći  retroaktivno donesen kazneni zakon iz 2003 godine, kao i nametnuti izborni zakon  iz 2000.godine po kojem Muslimani Hrvatima biraju političke predstavnike u tijela vlasti F BiH i člana Predsjedništva, kao i nametnute ustavne promjene iz 2002.godine na štetu Hrvatskog naroda  po kojim su Hrvati izgubili ravnopravnost i konstitutivnost.

Dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Predsjednica: Mislim da se štrajk učitelja pretvorio u politički igrokaz

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Media servis

Uoči službenog početka kampanje za predsjedničke izbore u Intervjuu tjedna Media servisa aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović progovorila je o kampanji, izborima, štrajku prosvjetara, ali i gafovima zbog kojih je kroz tekući mandat često bila na meti kritika. S predsjednicom je razgovarala urednica Media servisa Andrea Barać.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

ANTON KIKAŠ: JNA je znala da dolazimo, ali nisu znali kada

Objavljeno

na

Objavio

Anton Kikaš, Ivan Ban, Rijeka - Pula

Hrvatski iseljenik, poduzetnik i pjesnik Anton Kikaš ovih dana obilazi Istru i Primorje. Prenio je dojmove i pozitivne reakcije publike na njegov film ”Nisam se bojao umrijeti”, koji govori o njegovom hrabrom pokušaju dovođenja aviona s 18 tona oružja u Hrvatsku 31. kolovoza 1991. godine. Isto tako, ovdje je i zbog filma “Hrvatske sportske legende – 120 godina hrvatskog sporta”, čiji je producent. Riječ je o filmu koji prikazuje najslavnije trenutke hrvatskog sporta. Oba filma u režiji su Jakova Sedlara, piše direktno.hr

Anton Kikaš za vrijeme Domovinskog rata pomagao je Hrvatskoj na razne načine. Prije svega, za obranu Hrvatske prikupio je milijune dolara, a svojim i novcem hrvatskih iseljenika kupio je oružje za obranu domovine.

Riječ je o čovjeku koji je za svoj doprinos Kanadi 2012. godine dobio Dijamantnu jubilarnu medalju Kraljice Elizabete II. Na pitanje oprašta li ljudima koji su mu činili zlo u vojnom zatvoru u Beogradu, u jednom dahu govori kako ih ni u jednom trenutku tih tri mjeseca nije mrzio jer njegovo srce… I zastaje. Hrabro nastavlja kako ga batine i prijetnje nisu slomile.

Za što su vas teretili i gdje ste nalazili svoj mir? Što vas je očuvalo da ne klonete?

Pripisivali su mi da radim po nalogu dr. Franje Tuđmana, da se hrvatski bojovnici obučavaju na mojoj farmi blizu Toronta, da rušim Jugoslaviju i tome slično. Međutim, uporno sam tvrdio da sam organizirao dobrotvorne večere za osnivanje hrvatskih katedri na američkim sveučilištima, da sam prikupljao i davao novac za gradnju hrvatskih crkvi, uključujući i izgradnju nove velebne crkve Kraljice Mira u Hrvatskom franjevačkom središtu u Norvalu pokraj Toronta, te Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu itd. Pisao sam pjesme i čitao pravnu literaturu. To me držalo.

Imali ste najbolju namjeru, no želja se pretvorila u noćnu moru. Kao što vidimo u filmu, plan je bio da se ide u Trst, no greškom pilota ruta je promijenjena?

Na upit kontrole leta iz Beograda, umjesto da kaže da zrakoplov ide u Trst, pilot je rekao da ide za Ljubljanu, nakon čega su se digla dva MIG-a JNA iz Pule i prisilila nas da sletimo na Pleso. Znalo se da dolazimo, ali nisu znali kada jer ni ja nisam točno znao kada do zadnjeg trenutka. Ubrzo sam uhićen i helikopterom odveden u Bihać, a potom avionom u Beograd na Batajnicu. Iako je hrvatska dijaspora nudila novac za puštanje, nakon torture od tri mjeseca na kraju sam ipak razmijenjen za generala JNA Milana Aksentijevića i nekoliko oficira, uz, naravno, posredstvo hrvatske Vlade i tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška. Nakon povratka u Kanadu, održao sam tiskovnu konferenciju i na kraju sam rekao novinarima: ”Ne daj Bože, kad bi moja nova domovina Kanada bila napadnuta od stranog agresora kao moja Hrvatska, ja bih za Kanadu učinio isto što i za svoju domovinu Hrvatsku”. Tek su s takvim objašnjenjem Kanađani shvatili dubinu moje akcije i domoljublja. No, unatoč neuspjehu, sve bih ponovio bez razmišljanja. Žao mi je samo što smo bili nadomak cilju.

Kako gledate na današnju situaciju u Hrvatskoj i kakav je osjećaj domoljublja u inozemstvu?

Nisam sasvim zadovoljan. Kao narod znamo, možemo i moramo bolje, jer naši potencijali su u svakom spektru društva ogromni. Svatko pojedinačno mora dati sve od sebe i truditi se da bude bolje. Imamo svoju zajednicu i državu i potrebno ju je uređivati. Moj životni moto uvijek je bio: ”Res non verba – Djela, a ne riječi”. Mi Hrvati diljem svijeta itekako pratimo situaciju u domovini. U mom biću spojila su se dva podneblja, ono iz Hrvatske i BiH, te ono iz Kanade, moje druge domovine. Ovo je moj sedmi dolazak u Lijepu našu u posljednjih godinu dana, što samo po sebi govori kako se lijepo osjećam, kao da nikad nisam ni otišao, a bilo je to prije 50 godina. O potvrdi snažnih veza govori i činjenica da postoje direktne avionske linije Toronto-Zagreb.

Mislite li da dijaspora mora biti više uključena u hrvatska zbivanja?

Dijaspora ne smije biti ni zanemarena ni favorizirana. Domovina nam leži u srcu i uvijek smo spremni pomoći. Istini na volju, druga domovina živi u inozemstvu. Pitanje je, čini li druga strana ono što bi morala činiti djelima? Hrvatska mora privući investitore, a ne da ih koči birokracija i nedostatak povlastica kojima ih druge države privlače.

Mislite li se aktivnije uključiti u razvoj Hrvatske? Koja je vaša vizija?

Hrvatsku sanjam u najljepšim bojama. Sanjam je kao što smo je sanjali 15. siječnja 1992., kada je priznata kao neovisna i suverena država. Odgojen sam u duhu koji njeguje obitelj, ljubav, vjeru i domoljublje. Sve je na nama. Imamo bogomdan geografski položaj, imamo pamet i sve je na nama. Vrijeme ne treba gubiti.

Bili ste zapaženi sportski djelatnik u Kanadi. Godine 1988. bili ste predsjednik nogometnog kluba Croatia Toronto, jednog od najstarijih i najtrofejnijih klubova u dijaspori. Što nam možete reći o tom razdoblju?

Davne 1982. godine poklonio sam Nogometnom klubu Dinamo američku turneju. Bio sam organizator gostovanja Hrvatskog narodnog kazališta, hrvatskih glazbenika, projekcije velikog broja hrvatskih filmova, predavanja i promocije novih knjiga iz Hrvatske, a što činim i danas. Vodim i uređujem hrvatski televizijski program CROATICA TV. Mladi se kroz sport povezuju i poistovjećuju s Hrvatskom. Bio bih najsretniji čovjek kada bi naši Vatreni došli na turneju među jaku hrvatsku zajednicu u SAD-u i Kanadi. To bi bio najljepši dar nama iseljenim Hrvatima. Trofeji i trenuci slavlja, to je ono meni najsvetije, ono što nas spaja.

Vaša su ljubav također pjesma i poezija? Koji motivi dominiraju u Vašim pjesmama?

Tako je. Pisao sam pjesme za Đuku Čaića, Tomislava Ivčića i Mladena Grdovića, Krunoslava Cigoja, Veru Svobodu i druge glazbenike. Ponosan sam na svoj hrvatski narod što se najbolje oslikava u mojim stihovima. Objavio sam zbirku pjesama i omogućio izdavanje nekoliko knjiga na engleskom jeziku s hrvatskom tematikom. I dozvolite mi još nešto, inertnost ustanova i institucija prema povijesnom filmu “Hrvatske sportske legende” motivirala me da se aktivno uključim kako bi film ugledao svjetlost dana, jer kroz njega promoviramo i potvrđujemo da je Hrvatska u sportu svjetska velesila. Nemjerljiv je doprinos hrvatskih sportaša i pjevača bio u promociji zemlje 90-tih.

Priredio: Ivan Ban

Izvor: direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari