Pratite nas

Događaji

General Mijo Jelić: Suprotstavite se političkoj agresiji na branitelje, Domovinski rat i Hrvatsku!

Objavljeno

na

Na tribini hrvatskog generalskog zbora u srijedu razgovaralo se o pravomoćnoj presudi hrvatskoj šestorki u Haagu koja se očekuje u studenome.

U studenome se očekuje pravomoćna presuda hrvatskoj šestorki u Hagu kojima se sudi za ratne zločine u Bosni i Hercegovini. O tome se, između ostaloga, razgovaralo i na sinoćnjoj tribini hrvatskog generalskog zbora. 

U srijedu, 27. rujna 2017. u dvorani Vijenac na Kaptolu u Zagrebu, u organizaciji Hrvatskog generalskog zbora, održana je tribina „Procesi protiv hrvatskih branitelja u BiH i posljedice za hrvatski narod u BiH i RH“.

Tribinu je vodila gospođa Tanja Popec, a predavači su bili generali Hrvatskog vijeća obrane, Zlatan Mijo Jelić i Željko Šiljeg.

Gospođa Popec je naglasila kako je Hrvatski generalski zbor održao već 16 ovakvih tribina diljem Hrvatske, u kojima se progovara u javnosti prešućena istina o tim temama, te kako sve dosada nitko nije osporio nijednu činjenicu iznesenu na tribinama. Posebno je pozdravila mlade koji su došli, zahvalivši im za njihov interes za ovu temu.

Prvi predavač, general Zlatan Mijo Jelić donio nam je kratak uvod u problem uhićenja i optužnica protiv hratskih branitelja u BiH od strane pravosudnih tijela BiH, iznoseći problem nejednakih uvjeta pod kojima se procesuiraju Hrvati, pri čemu im se retroaktivno sudi provođenjem Kaznenog Zakona donesenog 2003., umjesto onog iz bivše SFRJ.

Kronološki iznoseći dobro poznate činjenice iz razdoblja Domovinskog rata u BiH, general Jelić je još jednom pokazao kako Hrvatska ni u jednom trenutku nije imala pretenzije na prostor Bosne i Hercegovine, nego je, naprotiv, osigurala postojanje cjelovite Bosne i Hercegovine i pridonijela njezinom međunarodnom priznanju.

Podsjetio je na događaj rušenja hrvatskog sela Ravnog u Hercegovini 1991. prilikom srpskog napada na dubrovačko područje, nakon kojega je Alija Izetbegović svojom izjavom pokazao kako smatra da se ti događaji ne tiču Bosne i Hercegovine (“Ovo nije naš rat”), na primanje bošnjačkih izbjeglica u Hrvatskoj čitavo vrijeme rata u BiH, pa i za vrijeme sukoba Hrvata i Muslimana, na dostavu oružja Armiji BiH preko Hrvatske, također i za vrijeme sukoba s Hrvatima, što je, kaže, nezabilježeno da jedna strana u ratu „propušta oružje drugoj strani, iako zna da će iz tog istog oružja biti napadana“, na opremanje i naoružavanje jedinica Armije BiH u Hrvatskoj, na činjenicu kako su svi hrvatski zastupnici u Parlamentu BiH 1992. podržali odluku o referendumu o samostalnoj i nedjeljivoj Bosni i Hercvegovini, „isti oni zastupnici koji donijeli odluku o formiranju hrvatske zajednice Herceg-Bosne, čime su jasno pokazali kako zajednicu Herceg-Bosnu ne vide kao samostalno državu već kao dio Bosne i Hercegovine“.

Izlaganje je nastavio nabrajanjem pojedinih zločina koji su počinjeni nad Hrvatima u BiH od Vojske Republike Srpske, ali i od Armije BiH, što je na okupljene ostavilo izrazito snažan dojam.

General Jelić, protiv kojega je također podignuta optužnica od strane pravosudnih tijela BiH, završio je svoje predavanje riječima:
„Pozivam sve hrvatske političare koje je hrvatski narod izabrao, bez obzira na svjetonazor te pozivam i hrvatske intelektualce (…) da budu kao hrvatski branitelji, koji su se 1990-tih godina suprotstavili ratnoj agresiji: (…) sada se vi suprotstavite pravoj i političkoj agresiji na hrvatske branitelje, na Domovinski rat, a samim time i na nacionalne interese i opstanak Republike Hrvatske.“

Drugi predavač bio je general Željko Šiljeg koji je naglasio kako „nakon što utihne oružje“ započinje “specijalni rat”, kojim oni koji u oružanom ratu nisu uspjeli ostvariti svoje političke ciljeve, nastavljaju borbu za njih drugim sredstvima. Citiajući autentične dokumente, ukazao je na politiku stvaranja muslimanske BiH koja nastoji istisnuti hrvatski element, a koja se ogleda na mnogim poljima, od rada pravosudnog sustava do školstva.

Nakon tribine razgovarali smo s generalom Jelićem. On nam je progovorio o sudbinama mnogih hrvatskih branitelja iz BiH protiv kojih su podignute optužnice. „Nalaze se u Hrvatskoj, odvojeni od svojih obitelji, a prelsakom granice prijeti im uhićenje“ rekao je, naglasivši kako oni ne bježe od sudskog procesa kroz koji mogu dokazati svoju nevinost, već očekuju pravedan postupak suđenja, u kojem im se, prije svega, neće retroaktivno suditi po naknadno donesenom Zakonu, kao što se to događa u radu pravosuđa BiH.

Među okupljenima bili su posebno pozdravljeni: ministar obrane RH Damir Krstičević, izaslanik predsjednice RH, Ante Deur, izaslanstvo ministra branitelja Medveda, izaslanik ministra unutarnjih poslova Božinovića, hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu Davor Ivo Stier, zastupnici u Hrvatskom saboru: Miro Kovač, Ivica Mišić, Goran Dodig i Miroslav Tuđman, ravnateljica Državne agencije za odgoj i obrazovanje, predstavnici gradske vlasti grada Zagreba, izaslanik zagrebačkog nadbiskupa kardinala Bozanića, Ante Nazor iz Memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, hrvatski domoljubi i stradalnici Nikola Štedul, general Dario Kordić, sisački biskup Vlado Košić te predstavnica Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. (narod.hr)

Bivši predsjednik Sabora Vladimir Šeks,  je za dio krivnje za nepravomoćnu osuđujuću presudu prozvao bivše predsjednike Mesića i Josipovića. “Sada je tu krivu Drinu vrlo teško ispravljati. Sada Hrvatska vlada i hrvatska predsjednica imaju ogromnu zadaću da taj kotač krivo nasađen, da ga pokušaju vratiti natrag”, smatra bivši predsjednik Sabora Vladimir Šeks. 

Bivši šef diplomacije Davor Ivo Stier  je rekao da je slučaj važan za sve Hrvate.
“Tu, kao što znate, se učinilo, barem u mandatu ove vlade, sve što je bilo moguće. Jasno neki procesi su već bili lansirani, ali treba se sagledati ovo i sa sigurnosnog aspekta i sigurnosti Republike Hrvatske, ali i sigurnosti Europe”, rekao je Davor Ivo Stier, bivši ministar vanjskih poslova (HDZ).

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Na Bilima obilježen Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima

Objavljeno

na

Objavio

foto: Kamenjar.com

Ukopom posmrtnih ostataka neidentifiranih žrtava iz Drugog svjetskog rata u subotu je u mjestu Bilama kod Mostara obilježen Europski dan sjećanja na žrtve nacionalsocijalizma, fašizma i komunizma.

Na Groblju mira pokopano je 41 tijelo pronađeno u brojnim masovnim grobnicama nastalim potkraj i nakon završetka Drugog svjetskog rata. Na groblju je trenutno 235 podignutih križeva.

Na komemoraciji je kao izaslanik premijera Andreja Plenkovića bio ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman te saborski zastupnik Božo Ljubić, izaslanik predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića.

Grlić Radman je novinarima izjavio kako je potrebno njegova kulturu sjećanja na žrtve. “Ovdje smo došli na dan žrtava svih totalitarnih i autoritarnih režima, pokloniti se, odati počast i iskazati pijetet žrtvama. Moramo njegovati tu kulturu sjećanja kako se takve stvari više nikada ne bi dogodile“, rekao je šef hrvatske diplomacije.

Vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić istaknuo je da su se brojni vjernici okupili kako bi probudili “svijest i odgovornost te poštovanje prema žrtvi koja je napravljena zbog vjere, naroda i rodne grude”.

Na Groblju mira pokopano je 41 tijelo pronađeno u brojnim masovnim grobnicama nastalim potkraj i nakon završetka Drugog svjetskog rata – foto: kamenjar.com

Dodao je kako je jedna od takvih žrtava bio i kardinal Alojzije Stepinac koji je javno osuđivao zlo, što njegovi protivnici nisu željeli čuti.

Kardinal Puljić je istaknuo kako će 20. stoljeće ostati najkravije zbog ratova, ali i “vladavine tiranije fašizma, nacizma i komunizma”.

“Jedni su terorizirali u ime naroda i države, u ime nacije, a drugi radničke klase i svete revolucije. Ovdje ne uspoređujem zlo, jer ga ne treba uspoređivati. Tko god brani takve stavove, on je sudionik u zločinima. Nažalost, u brojnima je ostao duh tog mentaliteta“, istaknuo je.

Predsjednik HNS-a BiH Dragan Čović smatra kako se i danas Hrvati u BiH suočavaju sa sličnim iskušenjima kao u vrijeme totalitarizma.

“I danas se želi iz ustava izbrisati nešto što je hrvatsko. To su željeli i 1945. Zaštiti to je zadaća nas u vlasti i politici. To se nikada neće dogoditi”, rekao je Čović.

Zaravan Bile iznad Mostara i Širokog Brijega u veljači 1945. bila je mjesto krvavih okršaja. Danas se tu, na površini od 100.000 m2 uzdiže Groblje mira, spomen-područje za sve pobijene katolike Hrvate.

Na groblju je trenutno 235 podignutih križeva. – foto: kamenjar.com

Po podacima Odjela za Drugi svjetski i Domovinski rat HNS-a BiH, na području Hercegovine je tijekom i potkraj Drugog svjetskog rata poginulo ili ubijeno 20.000 Hrvata.

Europski parlament je posebnom rezolucijom odredio da se 23. kolovoza obilježava Europski dan sjećanja na žrtve komunizma, nacionalsocijalizma i fašizma.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Govor akademika Željka Reinera na Lepoj Bukvi 23. kolovoza 2019.

Objavljeno

na

Objavio

Govor potpredsjednika Hrvatskoga sabora i izaslanika predsjednika Hrvatskoga sabora akademika Željka Reinera obilježavanju Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih sustava na Macelju 23. kolovoza 2019.:

Poštovani

– predsjedniče Udruge Macelj 1945., gospodine Zdravko Čepo,

– izaslanice Predsjednice Republike Hrvatske, gospođo Anamarija Kirinić

– izaslanice predsjednika Vlade Republike Hrvatske, gospođo Zdravka Bušić,

– poštovani uzvanici,

čast mi je i zadovoljstvo da vas mogu pozdraviti u ime predsjednika Hrvatskoga sabora i u svoje osobno ime u prigodi Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih sustava kojeg obilježavamo slijedom Deklaracije Europskog parlamenta donesene 23. rujna 2008. godine o proglašenju upravo 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma. Taj je datum odabran jer je 23. kolovoza 1939. godine potpisan pakt o nenapadanju između nacističke Njemačke i komunističkog Sovjetskog saveza, poznat kao Sporazum Molotov-Ribbentrop, kojim je postignut javni sporazum o nenapadanju i tajni o podjeli interesnih sfera u Istočnoj Europi, dakle bjelodano se pokazala zapravo istovjetnost dva totalitarna, i u biti gotovo identična, režima – nacističkog i komunističkog. Ovaj datum obilježavamo i zbog činjenice da je slijedom Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu donesene 2. travnja 2009. godine, Hrvatski sabor 2011. godine proglasio upravo taj dan spomendanom na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima u Republici Hrvatskoj. Takvi su režimi u Hrvatskoj, kao i u ostalim europskim zemljama, doveli do strašnih tragedija, kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda te progona i ubijanja političkih neistomišljenika ili naprosto onih drugačije nacije ili vjere.

Zato je osobito važno ukazivati na uzroke nastanka i na tragične posljedice vladavine nedemokratskih režima, nacističkog, fašističkog, ustaškog komunističkog i drugih. Suočavanje s prošlošću, pijetet prema žrtvama i obrazovanje mladih o zločinima totalitarnih režima imperativ je kojim se moramo trajno voditi, i to ne zbog prošlosti, jer mrtve na žalost ne možemo oživjeti, već zbog budućnosti.

Osuda nacističkog i ostalih totalitarnih režima i njihovih zločina neprijeporna je tekovina suvremenoga demokratskog društva pa svako pozitivno pozivanje na njih u javnom prostoru izaziva osudu demokratske javnosti, što ponegdje uključuje i zakonske sankcije. Ne smijemo, međutim, zaboraviti da su strašni zločini i kršenja ljudskih prava činjeni i za vrijeme komunističke vladavine, ne samo neposredno nakon drugog svjetskog rata nego konstantno, sve do sloma komunizma. O tome govori Rezolucija 1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka (režima) koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 25. siječnja 2006. godine. I oko ovog mjesta na kojem sada stojimo, razasute su kosti tisuća nevinih ljudi koje su komunisti pobili nakon završetka rata i bez suda, a svatko ubijen bez suda je po definiciji nevin.

Činjenica je da postoji pogubna i ničim opravdana asimetrija između dobro poznatih zločina nacističkog, fašističkog i ustaškog režima koji su odavno javno osuđeni te dugo prikrivanih i gotovo neistraženih, komunističkih zločina. O tim se zločinima desetljećima nije smjelo niti govoriti, dapače u početku je njihovo spominjanje značilo smrt, pa i za njihove najbliže, koji su ih makar htjeli oplakati ni ne znajući gdje leže kosti njihovih najdražih, kasnije je to značilo zatvor ili neku drugu kaznu, dok je još kasnije na sve to silom nametnut veo zaborava. Zloćudna asimetrija očitovala se i u tome što je zločince koji su strahote radili u ime jednih totalitarnih režima najčešće stigla zaslužena kazna a ti su režimi nedvosmisleno osuđeni, dok su zločinci drugog režima – onog komunističkog, umjesto zaslužene kazne, dobivali odličja, stanove i vile otete svojim žrtvama, napredovali u svojim karijerama i stizali na vrhunske položaje ne samo u politici i vojsci već i u upravi, gospodarstvu, sveučilištima. A kao što je svaka nevina žrtva jednaka i trebamo joj odati pijetet, tako je i svaki zločinac jednak, bez obzira kojem režimu on pripadao i kojim razlozima i ideologijama on ili oni koji to čak i danas brane, pokušavaju opravdati zločin. A nemojmo se zavaravati, takvih itekako ima još i danas.

Stoga je važno naglasiti da ne smijemo dopusti relativiziranje i banaliziranje, a pogotovo ne opravdanje bilo kojeg zločina. Nema takvoga političkog cilja koji bi opravdao ubijanje i jednog čovjeka a kamo li desetke tisuća. Ti su ljudi zločinci i bezbožnici. Jer sve velike monoteističke religije to osuđuju. Zar ne piše u Svetom pismu Peta Božja zapovijed: „Ne ubij“? Zar ne piše u Kur’anu Časnom u suri Al-Ma’ide 32 “Ako netko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao“. Zar ne piše u Mišni, odnosno Talmudu 4:9 „Tko ubije čovjeka kao da je ubio čitav svijet“?

Teško je vjerovati da je 20. stoljeće bilo doba najvećih znanstvenih, medicinskih i tehnoloških postignuća, ali i najkrvavije stoljeće modernoga doba. Znanost su zadužili europski velikani poput Alberta Einsteina, Marie Curie, Alexandera Fleminga i desetci drugih, dok su u isto vrijeme dvojica europskih diktatora Staljin i Hitler, ali i niz njima sličnih, odgovorni za smrt više od 100 milijuna ljudi. Životi onih među nama koji su preživjeli dva svjetska rata i Domovinski rat zasigurno nisu obilježeni samo znanstvenim postignućima 20. stoljeća već upravo boli, patnjom i gubitkom. Zbog njih i njihovih potomaka osobito je važno da trajno podsjećamo na zločine totalitarnih i autoritarnih režima.

Ove godine obilježavamo i 30. obljetnicu pada komunističkih diktatura u srednjoj i istočnoj Europi i pada Berlinskog zida. Koristim ovu prigodu da naglasim važnost sjećanja i obilježavanja događaja koji su doveli do dugo iščekivane demokracije u nas. Hrvatska je na težak način krvlju svojih najboljih sinova i kćeri stekla svoju neovisnost i slobodu pobijedivši velikosrpske agresore koji su također bili vođeni nacionalsocijalističkom ideologijom i stoga je obilježavanje Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih sustava u nas možda još i važnije nego u nekim drugim zemljama: podsjetnik na tešku i krvavu nedavnu prošlost, upozorenje da izopačena ljudska psiha, pohlepa za tuđim i zloća uvijek mogu ponovo u crno zaviti svaku državu. Stoga na to moramo sustavno podsjećati, zalagati se za mir, dijalog i zajedništvo. Daj Bože da se to više nikada ne ponovi!

Čuvao Vas sve dragi Bog, čuvao nas od zla ovakvih režima i čuvao nam jedinu i vječnu Hrvatsku.

Macelj – najveće stratište žrtava komunističkog režima nakon II. svjetskog rata na području Hrvatske

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari