Pratite nas

BiH

General Praljak i nerazumna “Hrvatska” pravna znanost

Objavljeno

na

O nerazumnoj pravnoj znanosti u Hrvatskoj koju najupornije zagovara Predsjednik Ivo Josipović po kojoj se stvarna pravna znanost izvrgava ruglu, a za interese svjetskih moćnika već sam pisao. Naime, Josipović kao profesor na Pravnom fakultetu činio je sve da se dodvori svjetskim moćnicima u optuživanju RH u Haagu, sve što je najbolje opisao sudac Meron nazvavši tako nešto NERAZUMNIM. Otud i naziv Nerazumna pravna znanost!

Međutim, general Slobodan Praljak je upravo svojom knjižicom: „Ex – ili“ funkcija (Činjenice i pitanja) ukazao kako ima puno toga što je sadržano u takvu „znanost“.

General Praljak završio je tri fakulteta:

godine 1970. diplomirao je kao inženjer elektrotehnike na Fakultetu elektrotehnike u Zagrebu s prosjekom ocjena 4,5;

godine 1971. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, filozofiju i sociologiju.;

godine 1972. je diplomirao na Akademiji za kazalište, film i televiziju (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu.

slobodan-praljakU tri uzastopne godine dobivati diplomu tako raznorodnih fakulteta može vjerojatn jedino Slobodan Praljak, pa ga već to svrstava u izuzetne intelektualce. A tome treba dodati da je slično u bilo čemu čega se on dohvati. U Domovinskom ratu postao je general, a nakon toga i veoma uspješan gospodarstvenik.

I na sudu u Haagu odigrao je nevjerojatnu ulogu: očitao je lekciju i svjetskim moćnicima i njihovim slugama i na tom „Sudu“ i u Hrvatskoj.

I jedni i drugi su mu se osvetili pokušavajući ga materijalno uništititi.:

U Hrvatskoj porezom na knjige (po zakonu o šundu) koje je tiskao u cilju obrane i koje su kao takve i prihvaćene u Haagu, a koje je besplatno slao na mnoge adrese, pa je tako raskrinkavao izdajničku politiku u RH.

U Haagu tako što su lažno prikazali njegovu imovinu i traže ogroman novac da plati za obranu koju nije ni tražio.

Zapravo, u ovoj knjižici general Praljak uči suce Vrhovnog suda RH što je to pravna znanost. Uči ih da se trebaju baviti pravnom znanošću, a ne Nerazumnom pravnom znanošću. Naravno, i general zna da su oni postali to što jesu, kao i predsjednik Države, upravo zbog toga što za interese svjetskih moćnika, a protiv interesa svoje države i svog naroda, preferiraju Nerazumnu pravnu znanost.

O čemu piše naš general? Govori o presudama generalu Branimiru Glavašu. Naime, Županijski sud tvrdi „da tijekom studenog i prosinca 1991. godine HRVATSKA još uvijek nije imala status države“ odnosno da je priznata država tek od 15. siječnja 1992. godine.

To „ispravlja“ Vrhovni sud koji tvrdi da je RH država od 8. listopada 1991. i upravo je to ono što zanima našeg generala.

Izgleda da o ovoj knjižici nitko u Hrvatskoj nije pisao osim Dražen Boroš

(Dnevno.hr, 30. svibnja 2014.) u tekstu  General Praljak: ‘Molim hrvatsku državu da utvrdi protiv koga smo se i za što borili ako RH do 8. listopada 1991. nije imala status države!’

Ako nisam branio državu kao ni 30-tak tisuća mladića i djevojaka, koga sam i koju državu rušio, koji sam ustavnopravni poredak ugrožavao? Ako RH nije bila država, a SFRJ u to vrijeme jest država, može li se logično, zaključiti da sam bio razbojnik, ustanik, pobunjenik, terorist i kakve pravne-kaznene konzekvence moraju uslijediti zbog takove rabote, jer Vrhovni sud RH, čija je presuda konačna i obvezujuća, tvrdi da Hrvatska do saborske odluke iz Ininog podruma nije ni postojala.

(…)

Jesu li hrvatski branitelji bili razbojnici?

Iako je već objavio dvije knjige o svim aspektima haškog suđenja, prije nekoliko dana General Praljak pozvao je sve nadležne institucije RH da istraže nekoliko spornih činjenica. Dakle njega prije svega zanima kakav se rat zapravo vodio u Hrvatskoj ako prema presudi Vrhovnog suda u slučaju Glavaš RH do 8. listopada 1991. godine nije imala uopće status države. „Jesu li onda druge države ili vojske znale da pucajući, granatirajući i ubijajući po Hrvatskoj čine bilo kakva agresivna djela?” Praljak se nadalje pita tko je onda ubio Josipa Jovića na Uskrs 1991. i sve druge poslije njega do 8. listopada 1991.? Tko je i s kojim pravom 28. lipnja 1991. u Zagrebu, u Kranjčevićevoj ulici izvršio smotru hrvatskih oružanih snaga? Što su znali, što su mogli znati i što su, a prema presudi Vrhovnog suda RH trebali znati zapovjednici onih postrojbi koji su sa 60 tenkova i drugih vojnih borbenih vozila, 03. srpnja 1991. godine, umarširali u Baranju i istočnu Slavoniju?

– Dosljedno tumačeći presudu Vrhovnog suda RH, zaključujemo kako je raketiranje Banskih dvora 7. listopada 1991. bilo samo dio taktičke vojne vježbe svih rodova JNA, u susjedstvu s dobrovoljačkim postrojbama iz Srbije i Crne Gore, a kolateralna žrtva i materijalna šteta trebaju se nadoknaditi iz fonda predviđenog za takve slučajeve pri izvođenju širih i obimnijih vojnih vježbi, ističe Praljak.

Zablude i činjenice

“Ako je tome tako, institucije hrvatske države moraju mi odgovoriti zašto je Sabor RH zasjedao u podrumu Inine zgrade u Šubićevoj, a ne na Markovom trgu i da li bi uopće zasjedao 8. listopada 1991. godine, da se tridesetak tisuća djevojaka i mladića nije usprotivilo narečenim vojnim vježbama zbog temeljne zablude koja ih je motivirala, zablude da se zapravo radi o čistoj i jasnoj agresiji na njihovu domovinu.

– Kada sam 3.rujna 1991. (poslije nekoliko bezuspješnih pokušaja) dospio na bojište, meni obučenom u odoru Hrvatske vojske, na kojeg su neke budale svakodnevno pucale, ubijali i ranjavali suborce, odluka Sabora od 8. listopada nije značila ništa, tvrdi Praljak, dodajući kako je Sabor samo potvrdio već postojeće stanje, a tehničko i političko odgađanje razdruživanja, bio je samo ustupak „međunarodnoj zajednici” u davanju šanse „mirnom rješenju jugoslavenske krize”.
– Po mom mišljenju ustavnopravno taj dokument od 08. listopada 1991. godine ne znači ništa, kaže Praljak i nastavlja: Ili sam ja bio vojnik regularne vojske, hrvatske, ili sam bio rebel, ili sam imao Vrhovnog zapovjednika ili se on lažno deklarirao, ili napadač nije bio agresor te je s punim legitimitetom ubijao pobunjenike i s punim pravom branio Ustav SFRJ.

Procesuirajte me kao pobunjenika protiv SFRJ!

Ako je to sve tako, Praljak se pita je li onda na temelju presude Vrhovnog suda on do 8.listopada bio pripadnik paravojne skupine?

– Jesam li se u Sunji branio i od koga ako me nitko nije napadao, ako nije bilo agresije ili oni koji su napadali nisu mogli znati da je to agresija, jer napadaju nepostojeću državu? Ako nisam branio državu, jer je nema, koga sam i koju državu rušio, koji sam ustavnopravni poredak ugrožavao, i to vojnom pobunom – oružjem? Ako RH nije bila država, a SFRJ u to vrijeme jest država, može li se logično, zaključiti da sam bio razbojnik, rebel, ustanik, pobunjenik, terorist i kakve pravne-kaznene konzekvence moraju uslijediti zbog takove rabote, kako to presuđuje Vrhovni sud, čija je presuda konačna i mora se provesti.

Na kraju Praljak zahtjeva od hrvatskih institucija i vlasti da utvrde je li njegovo sudjelovanje – „u nečemu” – do 08. listopada 1991. godine utjecalo na njegovo dobijanje čina – general-pukovnika HV-e i svih ostalih “privilegija koje uz to idu.

Od Glavnog državnog odvjetnika traži da, u skladu s presudom VS RH, pokrene protiv njega postupak utvrđivanja kaznene odgovornosti u oružanoj pobuni i protiv koga i čega. Ako bi, slučajno, mišljenje Glavnog državnog odvjetnika bilo drugačije od odluke VS RH, traži i zahtijeva da mu to obrazloži i da mu točno navede po kojim se zakonskim odredbama abolira Slobodana Praljka od krivične i kaznene odgovornosti zbog vojnih aktivnosti koje sam imao do 08. listopada 1991. godine.

Od Ministra pravosuđa RH zahtijeva da postupi u skladu s presudom VS RH i uskladi citate i datume u presudama Županijskog suda u Zagrebu i Vrhovnog suda RH u postupku Branimiru Glavašu, sa svim hrvatskim zakonskim propisima i Ustavom.

Zapravo, najubitačnije po hrvatsku pravnu „znanost“ su Praljkovih 11 „zabluda“ i pratećih 11 priloga! U njima Praljak pokazuje što se sve događalo prije datuma koji spominju ustavni sutci i što bi i osrednji pravnici morali uzeti u obzir pri donošenju nekakve svoje odluke. A vidimo da to kod nas na čine ni županisjski, a još strašnije je i sutci Vrhovnog suda.

Prva zabluda govori o liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag i preustroju vojnih oblasti JNA u tom cilju s odgovarajućim kartama u Prilogu.

U drugoj i trećoj zabludi Praljak upozorava na djelove Ustava RH, FNRJ i SFRJ koje su sutci trebali proučiti prije donošenja svojih odluka.

U četvrtoj zabludi se govori o otuđivanju naoružanja Teritorijalne obrane  (sjednica Predsjedništva SR Hrvatske od 23. svibnja 1990. godine, a u prilogu je dan između ostalog popis pokradenog naoružanja od strane JNA).

Peta zabluda govori o balvan revoluciji i helikopterskoj agresiji JNA.

Šestoj zabludi ću posvetiti malo više prostora jer se radi o nečemu što su čini mi se mnogi u Hrvatskoj zaboravili ili se prave da su zaboravili. Radi se o Ustavu Republike Srbije koji je objavio 28. septembra 1990. godine „Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 1. iz koga je razvidno da je tada Srbija izašla iz SFRJ, napustila tu zajednicu, separilara se, otišla van tih okova, i sve tome slično, sveudilj. Praljak posebno u prilogu naglašava našim sucima Vrhovnog suda i svima kojima je njegova knjižica namijenjena članke 1., 2., 3., 4., 6., 72., i 83. pa ću ih ovdje navesti:

Polazeći od vekovne borbe srpskog naroda za slobodu, njegove slobodarske, demokratske i državotvorne tradicije, istorijskog razvoja i zajedničkog života svih naroda i narodnosti u Srbiji … građani Srbije donose

 

USTAV

REPUBLIKE SRBIJE

 

I OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Republika Srbija je demokratska država svih građana koji u njoj žive, zasnovana na slobodama i pravima čoveka i građanina, na vladavini prava i na socijalnoj pravdi.

Član 2.

Suverenost pripada svim građanima Republike Srbije.

Građani ostvaruju suverenost referendumom, narodnom inicihjativom i preko svojih slobodno izabranih predstavnika.

Član 3

(…).

Član 4.

Teritorija Republike Srbije je jedinstvena i neotuđiva.

O promeni granice Republike Srbije odlučuju građani referendumom.

(…)

Član 6.

U Republici Srbiji postoje Autonomna pokrajina Vojvodina i Autonomna pokrajina Kosovo i Metohija, kao oblici teritorijalne autonomije.

(…)

Član 72.

Republika Srbija uređuje i obezbeđuje:

1.     Suverenost, nezavisnost i teritorijalnu celokupnost Republike Srbije i njen međunarodni položaj i odnose s drugim državama i međunarodnim organizacijama;

2.     (…)

3.     Obranu i bezbednost Republike Srbije i njenih građana; mere za slučaj vanrednog stanja.

Član 82

Predsednik republike:

(…)

4.     Obavlja poslove iz oblasti odnosa Republike Srbije sa drugim državama i međunarodnim organizacijama u skladu sa zakonom.

5.     Rukovodi oružanim snagama u miru i ratu i narodnim otporom u ratu; naređuje opštu i delimičnu mobilizaciju; organizuje pripreme za odbranu u skladu sa zakonom;

6.     Kad Narodna skupština mije u mogućnosti da se sastane, po pribavljenom mišljenju predsednika Vlade, utvrđuje postojanje neposredne ratne opasnosti ili proglašava ratno stanje;

(…)

U Sedmoj zabludi Praljak objašnjava sucima Ustavnog suda što bi trebali znati iz tzv. Božićnog ustava RH iz 1990. godine, a u prilogu im daje posebno naznačeno te djelove (da bi lakše naučili).

Poslije toga ih prirodno podsjeća na referendum (Osma zabluda) koji je tražila “međunarodna zajednica“ (Badinter) od 19. svibnja 1991. kada se narod plebiscitarno odlučio za neovisnost, na odgovarajuću odluku Predsjednika Republike o tome 23. 05. 1991. (Deveta zabluda) i na odluku Sabora od 25. lipnja 1991 (Deseta zabluda).

U Jedanaestoj zabludi general Praljka objašnjava sucima i ne samo njima kako isticanje 15.01.1992. godine kao dana priznanja RH izvan političko psihološkoga, nema nikakvo pravno značenje, pa im u prilogu daje popis država koje su nas priznale prije i poslije tog datuma.

Na kraju general Praljak kaže slijedeće:

U pitanju je „EX ILI“ funkcija – ili jedno ili drugo.

Ili sam bio vojnik regularne vojske, hrvatske, ili sam bio rebel,

Ili sam imao Vrhovnog zapovjednika ili se on lažno deklarirao.

Ili napadač nije bio agresor te je s punim legitimitetom ubijao pobunjenike i s punim pravom branio USTAV SFRJ, ili to nije tako.

TERTIUM NON DATUR.

Zapravo, generalova knjižica je prava studija koja raskrinkava jednu odluku Vrhovnog suda i pokazuje kako je strašno kada sudstvo nije odvojeno od politike onih na vlasti. Na žalost, generalova studija pokazuje još jednom što su sve spremni bili i što su sve radili oni koji su danas na vlasti, odnosno oni u čijim rukama su svi glavni mediji u RH.

Akademik Josip Pečarić

Napomena: O drugim knjigama generala Praljka pogledajte tekstove:

Mate Kovačević, Knjige generala Praljka pravi su arsenal činjenica, Portal HKV-a, 02. 06. 2014.

http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/i-lj/kova-mate/17796-m-kovacevic-knjige-generala-praljka-pravi-su-arsenal-cinjenica.html

Hrvoje Hitrec,  Dvije knjige generala Praljka, Portal HKV-a, 03. 06. 2014.

http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/hhitrec/17812-h-hitrec-praljkova-enciklopedija-rata-u-bih.html

glasbrotnja.net

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Na Jaklićkoj planini snimani kadrovi filma o ”Duvandžijama”

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ramski vjesnik

Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale teški život duvandžija i borbu za preživljavanje stanovništa.

Na Jaklićkoj planini i Makljenu u Rami, proteklog su vikenda snimani kadrovi dokumentarnog filma o duhanskim putovima koji su vodili iz Hercegovine prema Bosni i obrnuto, kada se iz Bosne išlo u Hercegovinu po duhan.

Već ranije, snimani su dijelovi filma u Grudama tijekom sadnje duhana, zatim misa za ”Duvandžije” na Blidinju, obavljeno je niz razgovora sa još uvijek živućim  Duvandžijama.

U subotu su snimljene zanimljive scene na Blidinju.  Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale taj teški život i borbu za preživljavanje. U tim scenama  širem gledateljstvu bit će vidljive ne samo teškoće duvandžijskog puta, nego i života stanovništva Rame i drugih mjesta kuda su se kretale duvandžijske družine na svojoj ruti.

U Jaklićkoj planini snimane su scene u autohtonoj obiteljskoj kući Tadića i njezinu okruženju.  Ta ambijentalnost dat će sigurno posebnost igranim scenama ovog dokumentarnog filma.

Projekt snimanja filma o Duvandžijama ideja je Ivice Perića Maradone iz Ždrimaca, Uskoplje. Perić je dobio zanimljiv nadimak Maradona ne zato što svojim izgledom podsjeća na njega, nego zato što je baratao nogometnom loptom kao Maradona. Nažalost, u ratu je ranjen u nogu te se morao oprostiti od nogometa.

Za Ramski vjesnik Perić je o svojoj produkciji za film kazao: ”Ideja za film je došla od mojih djedova i oca, jer su i oni išli u Hercegovinu po duhan kako bi ga dalje preprodavali i tako zarađivali za život. Zanimljivo je da su do sada uglavnom snimani filmovi o švercu duhanom u Hercegovini. Ovo je prvi slučaj da je Bosna vezana za taj duhan. Ljudi su odavde iz Bosne išli u Hercegovinu i vraćali se sa duhanom. Zamolio sam Josipa Mlakića da napiše scenarij i projekt je dobro podržan od Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i HAVC-a iz Republike Hrvatske.

Ljudi su ovdje preživljavali od šverca duhanom, a mlađi to ne znaju. U filmu ćemo vidjeti kroz koja su sve područja ljudi prolazili i što su sve doživljavali. Započeli smo snimanje u Grudama gdje se najviše duhana i sadilo te smo obavili niz razgovora sa živućim švercerima duhana iz Hercegovine, ali i iz Bosne.

Snimali smo upravo taj put kuda se nosilo duhan. Najviše materijala za film dobili smo upravo od samih sudionika šverca duhanom i pokušavamo praviti rekonstrukciju njihova putovanja i svega što su na tim putovima proživjeli.” Scenarij za film je napravio naš poznati književnik i scenarista Josip Mlakić, također iz Uskoplja.

O svom radu na scenariju Mlakić je za Ramski vjesnik rekao: ”Što se tiče ove teme dosta sam je istraživao. Ali to nije trebalo puno istraživati jer mit o švercu duhanom živi u svim ovim krajevima, od Hercegovine, pa preko Rame i sve do Srednje Bosne odakle su ljudi odlazili u Hercegovinu po duhan i krijumčarili ga, jer je to jedno vrijeme bio jedini način opstanka za pojedine ljude. U tim istraživanjima naišao sam na dosta zanimljivih podataka. Jedan od takvih je da je tog hercegovačkog duhana koji se švercao bio ljubitelj i Staljin.

Nedavno sam čuo i da je ministar vanjskih poslova Rusije Lavrov ljubitelj hercegovačkog duhana”. Za pripremu scenarija Mlakić je istraživao povijest sadnje duhana na ovim prostorima, dolazak duhana u Europu i ove krajeve u 17. stoljeću kada se pojavio. Zanimljivo je da je u tim prvim danima pojave duhana u nekim europskim zemljama bila propisana smrtna kazna za uživanje u njemu.   ”Do sada je snimljeno sve od samog početak, od sadnje, branja i sušenja duhana i razgovaralo se sa jako puno sudionika tih događanja.

To su mahom ljudi u kasnoj životnoj dobi i čini mi se da smo se za ovaj film odlučili u posljednji čas. Sniman je također i dio razgovora u Uskoplju s ljudima koji su se time bavili. Završne scene su ovdje, jer su putovi išli preko Vrana, Draševa, Raduše i Vranice, a odatle dalje”, kazao je Josip Mlakić o dosadašnjem snimanju filma. Projekt snimanja filma duhanskih putova dobio je podršku iz Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i dio sredstava stigao je iz Hrvatskog audio-vizualnog centra.

Na taj način financijska konstrukcija za ovaj film je zatvorena. Snimatelj filma je većim dijelom Mirko Pivčević, poznati hrvatski snimatelj koji radi sa Kristijanom Milićem, Arsenom Oremovićem i nizom drugih hrvatskih i svjetskih redatelja. Određene scene je snimao i Zdenko Jurilj koji je do sada snimio cijeli niz dokumentarnih filmova među kojima se izdvaja Bijeli put. Ovaj film je nedavno premijerno prikazan. Tu je i njegov film Dom koji je na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu dobio specijalno  priznanje žirija. Statisti za film su uglavnom iz Uskoplja.

Drugi dio ekipe je iz producentske kuće Kadar iz Širokog Brijega gdje će se film, najvjerojatnije i montirati sa kompletnom postprodukcijom. Budući da je riječ tek o snimanju još se ne može govoriti o tome gdje će biti i kada prikazan ovaj film. Ovo snimanje na Jaklićkoj planini još jednom je pokazalo da ovakve lokacije u Rami mogu ponuditi originalnu scenografiju bez bilo kakvih kulisa. Dodajmo ovome da je na Draševu snimljen jedan od najvećih filmskih kadrova u duljini od pet kilometara koji je napravi Veljko Bulajić u filmu ”Neretva”.

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Da nije bilo Herceg Bosne Hrvati ne bi opstali u BiH

Objavljeno

na

Objavio

FENA

Predsjedavajući BiH Predsjedništva Dragan Čović, koji je i hrvatski član državnoga vrha, izjavio je u subotu u Mostaru da su utemeljenjem Hrvatske zajednice Herceg Bosne na današnji dan 1991. Hrvati osigurali opstanak u BiH te je poručio kako će se razočarati oni koji očekuju da će Haaški tribunal pravomoćnom presudom šestorici dužnosnika Herceg Bosne kriminalizirati sve Hrvate.

“Da nije bilo toga (Herceg Bosne) teško da bi bilo hrvatskog naroda. Hrvati sigurno ne bi bili politički narod niti bi mogli zagovarati jednakopravnost. S te strane, velika zahvala onima koji su imali snage i mudrosti da donesu ključne odluke kako bi se zaštitio hrvatski narod”, rekao je Čović u izjavi za medije.

On je sa čelnicima Hrvatskog narodnog sabora BiH koji okuplja najveće hrvatske stranke u BiH, te predstavnicima Hrvatske zajednice Herceg Bosne položio vijence i zapalio svijeće ispred središnjeg spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na Trgu hrvatskih velikana u Mostaru.

“Diljem BiH i Hrvatske danas se pale svijeće i prisjećamo se teških vremena, vremena za povijest. Hrvatska zajednica Herceg Bosne je vrijeme ponosa, ona ima prevelik značaj”, rekao je Čović.

Upitan što očekuje od drugostupanjske presude šestorici dužnosnika Herceg Bosne, Čović je kazao kako se radi o časnim ljudima koji osobno nisu počinili nijedan zločin ili udruženi zločinački pothvat.

Izrazio je očekivanje kako će u sudskom pravorijeku biti uklonjeni navodi o kolektivnoj krivnji bh. Hrvata. “Mnogi očekuju da se kriminalizira sve što ima veze sa hrvatskim narodom, no bit će razočarani”, istaknuo je hrvatski član Predsjedništva BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari