Pratite nas

Herceg Bosna

General zbora HVO-a Stanko Sopta: Uloga HVO-a u vojno redarstvenoj operaciji Oluja je neupitna!

Objavljeno

na

U analizama ili ocjenama vojno-redarstvenih operacija, poglavito Oluje, manje se ili često uopće ne spominju vojne operacije koje su bile priprava, uvod i koje su je u velikoj mjeri omogućile, a odvijale su se teritorijalno na području Bosne i Hercegovine pa bismo tome mogli posvetiti više pozornosti o 20. obljetnici „Oluje“. Pojasnite nam ili naglasite vojnostrateške odrednice.

Vojna agresija JNA i srpskih formacija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu prijetila je stvaranjem velike Srbije što bi geostrateški dugoročno destabiliziralo jugoistok Europe. BiH u toj agresiji bila je ujedno i sredstvo i cilj, što je vidljivo iz činjenice da su svi napadi na Hrvatsku izvođeni s teritorija BiH, osim istočne Hrvatske.

HV i HVO odnosno Hrvatska zaslužna je za deblokadu UNPA zone Bihać, čime su spriječene gubitci i eventualne „nove Srebrenice“. Pregovori s američkim i političkim dužnosnicima nisu bili jednostavni, dok su Srbi bili svjesni iznimne važnosti tog cilja i nisu birali sredstva? U nekim dokumentima nalazimo podatke da su u tajnoj operaciji koristili biološka sredstva za trovanje prehrambenih proizvoda, čime su navodno iz stroja htjeli izbaciti 5. korpus Armije BiH?

Washingtonski sporazum stvorio je preduvjete za zaustavljanje projekta velike Srbije. Partnerski odnosi sa SAD-om, u kojim je jednu od ključnih uloga imao ministar obrane RH Gojko Šušak, bili su dobrodošli za planiranje i provedbu operacija oslobađanja RH i dijelova BiH te deblokadu UNPA zone Bihać.

Molimo, navedite nam i ukratko opišite strateški bitne vojne operacije, u skladu s prvim pitanjem. Spomenite i Vašu ulogu, sudjelovanje i brigade koje su nosile najveći dio tereta.

Operacija Cincar 94, oslobađanje Kupresa bila je prva i strateški iznimno bitna operacija te je označila početak niza velikih operacija koje su završile vojno redarstvenom operacijom Oluja 95. Snage HVO-a u studenom 1994. oslobađaju grad Kupres i Kuprešku visoravan.

Nakon nje u prosincu slijedi operacija Zima 94, na livanjsko-glamočkoj bojišnici. U ovoj operaciji 2. gbr. HVO zauzima planinski masiv Male Golije, koji dominira i vizualno nadzire veći dio Glamočkog polja stvarajući povoljne preduvjete za oslobađanje Glamoča.

Operacije Skok 1 i Skok 2., zadaća 2. gbr. HVO je obrana u sektoru 4 z/o s. Šegrti-Kremešnica-Maksov Vrh–Mala Golija-Tikva-Velika Golija-Koričina; isključivo vrijeme izvršenja zadaće od siječnja do srpnja 1995. godine.

U operaciji Ljeto 95, nakon teških borbi od 25. do 28. srpnja, 2. gbr. HVO-a je presjekla komunikaciju Livno-Koričina-Glamoč te je zauzela prijevoj Koričina i Poljanski vrh, u ranim jutarnjim satima 29. srpnja ušla u Glamoč. Nakon toga smo ovladali dominantnim objektima iznad Glamočkog polja; Čemernicom, Gradinom i Matrakom.

Oluju su pripremale tri gardijske brigade HVO-a, pozadinski vežući neprijateljske snage. Bila je potrebna iznimna taktička i vojna spremnost i umješnost. Zbog čega Vi mislite da su navedene vojne operacije vrijedne izučavanja i divljenja? Naravno, potrebno je naglasiti da nije bilo prekomjernih granatiranja i da su žrtve bile minimalne, a gađani samo vojni ciljevi. Što je na kraju dokazano i rušenjem optužnica hrvatskim generalima Gotovini i Markaču u Haagu.

Operacija OLUJA – grahovsko-glamočko-kupreško bojište: 1. gbr HVO, 2. gbr. HVO, 3. gbr HVO provode taktički manevar improvizirajući napad prema Vitorogu čime vežu neprijateljske snage na sebe i omogućavaju brz prodor hrvatskih snaga u izbijanju na granice RH.

Vi odnosno 2. gardijska brigada se uključuje i u operaciju Maestral, do oslobađanja Jajca i Pougarja?

2. gbr. HVO uvedena je 10. rujna u operaciju Maestral, tada prolazimo kroz borbeni raspored 4. gbr., udaramo u bok i leđa neprijatelju te nastavljamo napad smjerom Draganić Podovi, Strojice, Pribeljci, Vukovo i rijeka Vrbas i presijecamo komunikaciju Kupres-Šipovo.
U nastavku operacije ide se ka oslobađanju Jajca. Zapovjednik hrvatskih snaga general Ante Gotovina radi pregrupiranje, formira operativni pravac i određuje glavne snage na njemu koje čine 2. gbr. HVO, specijalna policija HRHB; bojna Jajce, ppn Gavran i 81. gb HV. Zapovjednikom na tom pravcu imenuje mene a zamjenikom generala Jelića.
Paralelno na lijevom boku napadna djelovanja provodi 1. gbr HVO Ante Bruno Bušić, 60. gb Ludvig Pavlović, 22. diverzantski odred, sts GS HV i 12. rujna u večernjim satima oslobađaju grad Šipovo, te nastavljaju napadna djelovanja prema selima Trnovo i Majdan.

Nakon višednevnih danonoćnih borbi u jutarnjim satima 13. rujna 1995. 2. gbr. HVO s ostalim postrojbama oslobađa hrvatski kraljevski grad Jajce, Podmilačje svetog Ive i cijelo Pougarje.

U nastavku bojnih djelovanja postrojbe 2.gbr. HVO i specijalne policije izbijaju na rijeke Ugar i Riku i s.Vinac, zauzimaju hidroelektrane Jajce 1 i Jajce 2, Barevo, Mile i zaposjedaju dominantne objekte u odnosu na neprijatelja.

Recite nam više o operaciji Južni potez.

U operaciji Južni potez na mrkonjićgradskoj i banjalučkoj bojišnici 2. gbr. HVO angažirana je 10. listopada 1995. umjesto 3. gbr. HVO, a na desnom boku 7. gbr. Tada smo izveli napad smjerom Barevo-Crna rijeka-Manjača i izbili u širi rajon Manjače, a posebna zapovijed generala Gotovine bila je da nastavimo napadna djelovanja te u sljedeća 24 sata izbijemo na objekte koji su ključni na smjeru prema Banjoj Luci. Tako sam s postrojbama 1.pb i 3.pb. i izvid. satnije nakon cjelonoćnog forsiranja smjera u potpunosti realizirao zadaću i u ranim jutarnjim satima sam o tome izvijestio službujućeg časnika u zapovjedništvu HS. Sljedećeg dana smo zauzeli planinu Čemernicu, hidroelektranu Bočac, širi rajon s. Baljvina te zatvorili komunikaciju Kotor Varoš-Bočac.

Trebalo je uistinu dobro poznavati i teren, tlo, a i suborce, koji su to sve bili u stanju usklađeno izvesti. Kako se to odvijalo?

Sve ove operacije zahtijevale su veliku prilagodljivost u rješavanju zadaća koje je diktirala dinamična bojišnica. Brigada je pokazala sposobnost, usklađenog djelovanja, brzinu manevriranja usredotočenosti na sintezu pokreta i paljbene potpore i konačno sposobnost zauzimanja dominantnog terena u z/o.

Presudnu ulogu za dobivanje bitaka u svim ovim operacijama uz usklađeno djelovanje svih elemenata sedam borbeno operativnih sustava imale su male borbene skupine koje su bile strukturirane i sposobne koncentrirati pješačku paljbu i protuoklopni boj na bliskim udaljenostima.

Smjelost, odvažnost i inicijativa ovih branitelja koji su potpuno svjesni što znači prelazak crte bojišnice, crte između života i smrti, ta njihova hrabrost bila je presudna tijekom cijelog Domovinskog rata kao i prilikom ovih operacija. Oni su istinski heroji o kojima i danas razmišljam sa zahvalnošću i divljenjem. Posljednji među njima koji je darovao život za našu slobodu je Toni Dragoje, zapovjednik 3.pv/3.ps/2.pb/2.gbr. HVO-a na banjolučkom bojištu 18. listopada 1995. predvodeći svoju borbenu grupu u zauzimanju kote 437. Zadnji je poginuli branitelj Domovinskog rata.

Svim poginulim vitezovima Domovinskoga rata sloboda kraljevskoga grada Knina i hrvatskoga kraljevskoga grada Jajca i slobodna Domovina ime je vaše i naše pobjede!

Uloga HVO-a je nezamjenljiva i neupitna. Hrvatska vojska i hrvatski narod su u oslobađanju svojih teritorija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini pokazali jedinstvo, čvrstoću i hrabrost, za koje vjerujemo da se nikada ne mogu umanjiti niti rasplinuti. Jedno biće. Cjelina. Mislite li da političari ili politike, međunarodne ili domaće, mogu znatnije utjecati ili dirnuti u bit, srž tih odnosa i tog iskonskog istonarodnog osjećaja?

Ove oslobodilačke operacije mogu se smatrati i jesu provedbom rezolucija UN o zaštićenim zonama UN-a u BiH. Znamo da je Srebrenica pala a jedina zaštićena UNPA zona Bihać je obranjena od strane HV-a, HVO-a i AbiH. I one se mogu smatrati početkom mirovnih operacija HV. Bez HVO-a nije bilo moguće provesti sve ove operacije odnosno izboriti slobodu hrvatskom narodu, obraniti i stvoriti samostalnu BiH i neovisnu Republiku Hrvatsku.

Dubravka VIDAK/Hrvatsko slovo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Bile: obilježavanje ‘Europskog dana sjećanja na žrtve komunizma, nacionalsocijalizma i fašizma’

Objavljeno

na

Objavio

Obilježavanje Europskog dana sjećanja na žrtve komunizma, nacionalsocijalizma i fašizma, u organizaciji Odjela HNS-a za Drugi svjetski rat i poraće, ove će godine na Groblju mira na Bilima biti 24. kolovoza (subota najbliža 23. kolovozu).

Sv. misu zadušnicu u 12.00 predvodit će uzoriti kardinal Vinko Puljić koji će ujedno i pokopati pronađene neidentificirane žrtve ratnih i poratnih djelovanja Drugoga svjetskoga rata i poraća. Izaslanstva hrvatskog naroda s obje strane granice položit će vijence i zapaliti svijeće za sve pobijene. Kao i prošlih godina, očekuje se više tisuća osoba koji će sv. misu zadušnicu i događanja pratiti ispod prigodno podignutih šatora. Preporučuje se poći na vrijeme zbog gužvi i mogućih zastoja na cesti.

Zaravan Bile iznad Mostara i Širokog Brijega u veljači 1945. bila je mjesto krvavih okršaja. Danas se tu, na površini od 100.000 m2 polako uzdiže Groblje mira, spomen-prostor na sve pobijene katolike Hrvate iz Herceg Bosne, BiH. Ograđeno je, sazidana je i blagoslovljena crkvica posvećena Sv. Josipu, dovršena kosturnica, zasađena stabla, podignuti prvi križevi, asfaltirane staze. Ostali radovi su u tijeku.

Sve je počelo 2013. u povodu »Europskog dana sjećanja na žrtve komunizma, nacionalsocijalizma i fašizma«. Naum je sazrio kroz rad Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće, povjerenstava za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugoga svjetskog rata i poraća na području pojedinih općina (do sada njih 9) te njihovih suradnika, što se sve kasnije uobličilo u Odjel HNS-a BiH za Drugi svjetski rat i poraće.

Željelo se na jednom mjestu pokopati sve neidentificirane posmrtne ostatke ubijenih u Drugom svjetskom ratu i poraću koje na svom ozemlju pronađu Povjerenstva te postavljanjem prikladnih križeva simbolično pokopati sve one za koje obitelji ne znaju gdje su pokopani tako da bi imali negdje mjesto pomoliti se i zapaliti svijeću za njih.

Spomenimo još da su jugokomunisti za nekoliko dana u veljači 1945., koliko im je trebalo da pregaze Široki Brijeg i odu prema Mostaru, napravili 330 što većih što manjih stratišta i grobišta te da je u Drugom svjetskom ratu i poraću stradao svaki deseti Hercegovac (oko 20.000). Za vrijeme jugokomunizma o tomu se nije smjelo ni govoriti, a kamo li raditi na tomu da ih se dostojno pokopa, što je oduvijek kršćanski a već dugo i civilizacijski doseg.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Tko je kome dužan?

Objavljeno

na

Objavio

Nije ovo prvi puta da Muslimani osporavaju hrvatske zasluge za opstojnost svog naroda i same Bosne i Hercegovine u vrijeme velikosrpske agresije, na što se domaća javnost već pomalo i naviknula. U posljednje vrijeme svjedoci smo čitave kampanje čiji je cilj dokazivanje golemih muslimanskih zasluga za obranu Hrvatske u Domovinskom ratu…

Hamdija Abdić odgovorio Kolindi: Peti korpus je oslobodio dio Hrvatske, vi biste nas trebali odlikovati!“ (faktor.ba, 1. 8. 2019.)

Nakon razbuktavanja polemike između predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović i bošnjačke elite predvođene Željkom Komšićem, u neugodnu raspravu uključio se i nekadašnji pukovnik muslimanske vojske Hamdija Abdić zvani „Tigar“, koji je hrvatskoj predsjednici zamjerio na izjavama o spašavanju Bihaća od strane Hrvatske vojske 1995. godine.

Da podsjetimo, predsjednica je na svečanoj akademiji povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti izjavila kako je „operacija Oluja spasila Bosnu i Hercegovinu i voljela bih da naši susjedi nikada ne zaborave tko im je pružio ruku u najtežim danima“. Takve izjave naši su političari i dosada davali, najčešće u vrijeme proslave Oluje, pa tim prije začuđuje oštra retorika muslimanske strane koja se odjednom našla „pogođenom“.

Bošnjački general protiv Kolinde Grabar-Kitarović: Armija BiH je štitila Hrvatsku

Najviše truda u opovrgavanju povijesnih činjenica dao si je već spomenuti Hamdija Abdić, ratni zapovjednik 505. Viteške brigade Armije RBiH, koji kaže: „U Bihaću se praktično čuvao i Zagreb. Zasluge za očuvanje naroda u  HVO ABiHBosanskoj krajini, koja je bila opkoljena sa svih strana i napadnuta i od domaćih izdajnika, ima samo Peti korpus. Pa nas je napadalo i sa hrvatske teritorije tri i po godine. Borili smo se sa tri neprijatelja i eto sad će nam neko pričati kako nismo mogli i ’95, da bi tad bili gotovi. Kako da ne! Oni su se uvježbavali tri i po godine dok smo se mi borili i ratovali. Dozvolili su samo da poneki helikopter poleti iz Zagreba u svrhu pomoći, a i to su znali po godinu da ne dozvole kad su izbili sukobi dolje u Hercegovini između Armije RBiH i HVO-a. Po godinu dana onda ni ptica sa te strane nije dolazila u Bihać. Tako da ta njihova priča o oslobađanju Krajine i spašavanju Petog korpusa ne pije vode. To valjda zna svako živ. Samo oni ne žele to tako da sagledaju. Oni bi ustvari trebali odlikovati Peti korpus jer im je sačuvao ovamo taj dio Hrvatske. Lika njihova ne bi bila, i ovaj ovamo dio zaleđa, da nije bilo Petog korpusa… Da nas nisu zaustavili, možda bih im ja i u Karlovac došao“ – kaže (skromno) pukovnik Abdić, protiv kojega je tužiteljstvo BiH prošle godine konačno podiglo optužnicu zbog ubojstva generala HVO-a Vlade Šantića. Što bi rekao narod – pravi se našao da odgovara Kolindi!

Alijina „Sjećanja“

Istine radi, mora se priznati da na muslimansko-bošnjačkoj strani postoje i drukčija razmišljanja! Jedno od njih iznio je IzetbegovićAlija Izetbegović u svojim „Sjećanjima“, u kojima potpuno opovrgava pukovnika Hamdiju: „Devetnaestog jula 1995. vojska hrvatskih (kninskih) Srba napala je sa zapadne strane bihaćki džep. Peti korpus se povlačio, ali je pružao ogorčen otpor i usporavao neprijateljsko napredovanje. Obavio sam više telefonskih razgovora sa generalom Dudakovićem. Prvi put Dudek nije bio optimist… Međutim dogodilo se čudo. Kada je kriza bila na vrhuncu, neočekivano me Tuđman pozvao i predložio da dođem u Split na, kako je rekao, ‘važne razgovore’. Tamo nas je dočekala visoka hrvatska vojno-politička delegacija. Predložili su zajedničku vojnu akciju… Ponudu smo odmah prihvatili. Akcija je počela u petak 4. augusta u ranim jutarnjim satima i uspješno završena za manje od tri dana. Hrvati su oslobodili Kninsku krajinu, a mi probili trogodišnju blokadu bihaćke regije. Spas je došao odakle sam se najmanje nadao.“ – zapisao je Alija Izetbegović. Što se u međuvremenu dogodilo, da ni Alijini najvjerniji sljedbenici više ne drže do riječi svog „oca nacije“?!

Igra brojki

Nije ovo prvi puta da Muslimani osporavaju hrvatske zasluge za opstojnost svog naroda i same Bosne i Hercegovine u vrijeme velikosrpske agresije, na što se domaća javnost već pomalo i naviknula. U posljednje vrijeme svjedoci smo čitave kampanje čiji je cilj dokazivanje golemih muslimanskih zasluga za obranu Hrvatske u Domovinskom ratu, pri  HVčemu se ne preza ni od najluđih pretjerivanja, poput često ponavljane tvrdnje da se u HV-u tijekom rata borilo više od 20.000 Muslimana! Mediji u Hrvatskoj redovito objavljuju takve podvale bez ikakvog komentara, ili barem sumnje u točnost navedene procjene.

Poznati novinar Davor Ivanković, u članku posvećenom „histeriji koja se širi iz BiH“, također nekritički prenosi propagandne izmišljotine: „Pa u HV-u se borilo 25.000 Bošnjaka, to Hrvati ne zaboravljaju, koga oni misle posvađati?“ (Večernji list, 4.8.2019.) U međuvremenu, na internetu se pojavio dokument koji govori da je tijekom rata u HV-u služilo 928 Muslimana, što otprilike odgovara udjelu te nacionalne manjine u hrvatskom stanovništvu. Naime, 1991. godine u Hrvatskoj je popisano 40.000 Muslimana, današnjih Bošnjaka. Ako odbijemo žene, djecu i starce, nesposobne i pacifiste, jasno je da stvarni broj Muslimana koji su se u Domovinskom ratu borili na našoj strani nikako ne može biti puno veći od gore spomenutih 928. Čemu, dakle, pretjerivanja o nečemu što se lako može provjeriti?! Osim toga, nikako ne smijemo zaboraviti ni velik broj Muslimana s prostora BiH, koji su se 1991./1992. stavili na stranu agresorske JNA i tako dali nemali doprinos uništavanju Hrvatske. Ekstremisti u Sarajevu o toj mračnoj epizodi svoje prošlosti šute k’o zaliveni, baš kao i njihovi plaćenici u Zagrebu. Za ovu prigodu spomenimo samo trojicu UZP-ovaca koji su se 1991. istaknuli u neprijateljskim redovima!

Tri ratna druga

Prvi među njima, Izet Nanić iz Bužima, zanat je ispekao ratujući kao oficir JNA u Vukovaru. Početkom rata u BiH priključio se obrani Cazinske krajine i dogurao do zapovjednika 505. Bužimske brigade Armije RBiH. Poginuo je 1995. JNAgodine braneći svoj rodni kraj od srpskog agresora; međutim, to ga nimalo ne ispričava od odgovornosti za vukovarsku tragediju. Ako je za svoj narod heroj, za Vukovarce sigurno nije!

Drugi, široj javnosti nešto poznatiji muslimanski oficir je pilot nekadašnjeg Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva Emir Šišić, koji se istaknuo rušenjem helikoptera s europskim promatračima iznad Hrvatskog zagorja početkom 1992. godine. Naš Emir je, inače, porijeklom stopostotni Bosanac iz Živinica kraj Tuzle, a za svoje „junaštvo“ nagrađen je s 15 godina zatvora koje je djelomično odslužio u Italiji i Srbiji.

Treći, najmanje poznati član veličanstvene trojke je Sead Muračkić iz Kozarca pokraj Prijedora, mladi snajperist koji se u redovima svojih suboraca proslavio ratujući protiv „ustaša“ u zapadnoj Slavoniji. Svoje „uspjehe“ ovjekovječio je zarezima na pušci, a njegovu priču zabilježili su video-kamerom amaterski snimatelji. (v. youtube, „komšije LIPIK PAKRAC NOVSKA“). Ovakvih slučajeva ima na tisuće, pa, da ne bi ispalo kako su samo Muslimani nešto krivi, bilo bi dobro da se istraži i udio drugih naroda bivše SFRJ u agresiji na Hrvatsku (primjerice Crnogoraca i Makedonaca) kako nam jednog dana medijska peta kolona ne bi servirala priče o njihovim zaslugama za našu pobjedu. S te strane gledano, istup Hamdije Abdića možemo samo pozdraviti!

Dinko Pejčinović/hkv.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari