Pratite nas

Povijesnice

General zbora HVO-a Stanko Sopta: Oluji su prethodile četiri uspješne vojne operacije koje je izveo HVO

Objavljeno

na

Operacijom Cincar 94  oslobođen je Kupres, bila je to strateški iznimno bitna vojna pobjeda. Akcija Zima 94,  te Skok 1 i Skok 2, bile su preduvjet za akciju Oluja, kaže u intevjuu general Stanko Sopta Baja.

U analizama operacije Oluje manje se spominju vojne akcije koje su odvijale na području Bosne i Hercegovine, a koje su bile priprema  za Oluju. Pojasnite nam ili naglasite vojnostrateške odrednice.

Vojna agresija JNA i srpskih formacija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu prijetila je stvaranjem velike Srbije što bi geostrateški dugoročno destabiliziralo jugoistok Europe. BiH u toj agresiji bila je ujedno i sredstvo i cilj, što je vidljivo iz činjenice da su svi napadi na Hrvatsku izvođeni s teritorija BiH, osim istočne Hrvatske.

Washingtonski sporazum stvorio je preduvjete  za zaustavljanje projekta velike Srbije. Partnerski odnosi sa SAD-om, u kojim je jednu od ključnih uloga imao ministar obrane RH Gojko Šušak, bili su dobrodošli za planiranje i provedbu operacija oslobađanja RH i dijelova BiH te deblokadu UNPA zone Bihać.

Navedite nam strateški bitne vojne operacije koje su prethodile Oluji?

Operacija Cincar 94, oslobađanje Kupresa bila je prva i strateški iznimno bitna operacija te je označila početak niza velikih operacija koje su završile vojno redarstvenom operacijom Oluja 95. Snage HVO-a u studenom 1994. oslobodile su Kupres i Kuprešku visoravan.

Nakon nje u prosincu slijedi operacija Zima 94, na livanjsko-glamočkoj bojišnici. U toj operaciji 2. gbr. zauzima planinski masiv Male Golije, koji dominira i vizualno nadzire veći dio Glamočkog polja stvarajući povoljne preduvjete za oslobađanje Glamoča.

Operacije Skok 1 i Skok 2, zadaća 2. gbr. je obrana u sektoru 4 z/o s. Šegrti-Kremešnica-Maksov Vrh–Mala Golija-Tikva-Velika Golija-Koričina; isključivo vrijeme izvršenja zadaće od siječnja do srpnja 1995. godine.

U operaciji Ljeto 95, nakon teških borbi od 25. do 28. srpnja, 2. gbr. HVO-a je presjekla komunikaciju Livno-Koričina-Glamoč te je zauzela prijevoj Koričina i Poljanski vrh, u ranim jutarnjim satima 29. srpnja ušla u Glamoč. Nakon toga smo ovladali dominantnim objektima iznad Glamočkog polja; Čemernicom, Gradinom i Matrakom.

Oluju su pripremale tri gardijske brigade HVO-a koje su na sebe vezale neprijateljske snage. Zbog čega Vi mislite da su navedene vojne operacije vrijedne izučavanja? 

Za uspjeh Oluje vrlo su važne operacije koje su se odigrale na grahovsko-glamočko-kupreškom bojištu. Prva, druga i treća gardijska brigada HVO-a provele su taktički manevar improvizirajući napad prema Vitorogu čime su vezale neprijateljske snage na sebe i omogućile brz prodor hrvatskih snaga u izbijanju na granice RH.

Vi odnosno 2. gardijska brigada se uključuje i u operaciju Maestral, do oslobađanja Jajca i Pougarja?

Druga gardijska brigada HVO-a uvedena je 10. rujna u operaciju Maestral. Tada prolazimo kroz borbeni raspored 4. gbr., udaramo u bok i leđa neprijatelju te nastavljamo napad smjerom Draganić Podovi, Strojice, Pribeljci, Vukovo i rijeka Vrbas i presijecamo komunikaciju Kupres-Šipovo.

U nastavku operacije ide se k oslobađanju Jajca. Zapovjednik hrvatskih snaga general Ante Gotovina radi pregrupiranje, formira operativni pravac i određuje glavne snage na njemu koje čine 2. gbr. HVO, specijalna policija HRHB; bojna Jajce, ppn Gavran i 81. gb HV. Zapovjednikom na tom pravcu imenuje mene a zamjenikom generala Mije Jelića.

Paralelno na lijevom boku napadna djelovanja provodi 1. gbr Ante Bruno Bušić, 60. gb Ludvig Pavlović, 22. diverzantski odred, sts GS HV i 12. rujna u večernjim satima oslobađaju grad Šipovo, te nastavljaju napadna djelovanja prema selima Trnovo i Majdan.

Nakon višednevnih danonoćnih borbi u jutarnjim satima 13. rujna 1995. 2. gbr. s ostalim postrojbama oslobađa hrvatski kraljevski grad Jajce, Podmilačje svetog Ive i cijelo Pougarje.

U nastavku bojnih djelovanja postrojbe 2.gbr. i specijalne policije izbijaju na rijeke Ugar i Riku i s.Vinac, zauzimaju hidroelektrane Jajce 1 i Jajce 2, Barevo, Mile i zaposjedaju dominantne objekte u odnosu na neprijatelja.

Recite nam više o operaciji Južni potez.

U operaciji Južni potez na mrkonjićgradskoj i banjalučkoj bojišnici 2. gbr. angažirana je 10. listopada 1995. umjesto 3. gbr. HVO, a na desnom boku 7. gbr. Tada smo izveli napad smjerom Barevo-Crna rijeka-Manjača i izbili u širi rajon Manjače, a posebna zapovijed  generala Gotovine bila je da nastavimo napadna djelovanja  te u sljedeća 24 sata izbijemo na objekte  koji su ključni na smjeru prema Banjoj Luci. Tako sam s postrojbama 1.pb i 3.pb. i izvid. satnije nakon cjelonoćnog forsiranja smjera u potpunosti realizirao zadaću i u ranim jutarnjim satima sam o tome izvijestio službujućeg časnika u zapovjedništvu HS. Sljedećeg dana smo zauzeli planinu Čemernicu, hidroelektranu Bočac, širi rajon s. Baljvina te zatvorili komunikaciju Kotor Varoš-Bočac.

Trebalo je uistinu dobro poznavati i teren, tlo, a i suborce, koji su to sve bili u stanju usklađeno izvesti. Kako se to odvijalo?

Sve ove operacije zahtijevale su veliku prilagodljivost u rješavanju zadaća koje je diktirala dinamična bojišnica. Brigada je pokazala sposobnost, usklađenog djelovanja, brzinu manevriranja usredotočenosti na sintezu pokreta i paljbene potpore i konačno sposobnost zauzimanja dominantnog terena.

Presudnu ulogu za dobivanje bitaka u svim ovim operacijama uz usklađeno djelovanje svih elemenata  sedam borbeno operativnih sustava imale su male borbene skupine koje su bile strukturirane  i sposobne  koncentrirati pješačku paljbu i protuoklopni boj na bliskim udaljenostima.

Smjelost, odvažnost i inicijativa ovih branitelja koji su potpuno svjesni što znači prelazak crte bojišnice, crte između života i smrti, ta njihova hrabrost bila je presudna tijekom cijelog Domovinskog rata  kao i prilikom ovih operacija. Oni su istinski heroji o kojima i danas razmišljam sa zahvalnošću i divljenjem.

Posljednji među njima koji je darovao život za našu slobodu je Toni Dragoje, zapovjednik 3.pv/3.ps/2.pb/2.gbr. HVO-a   na banjalučkom bojištu 18. listopada 1995. predvodeći borbenu grupu u zauzimanju kote 437. Zadnji je poginuli branitelj Domovinskog rata.

Svim poginulim vitezovima Domovinskoga rata sloboda kraljevskoga grada Knina i hrvatskoga kraljevskoga grada Jajca i slobodna Domovina ime je vaše i naše pobjede!

Uloga HVO-a je nezamjenljiva i neupitna. Hrvatska vojska i hrvatski narod su u oslobađanju svojih teritorija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini pokazali jedinstvo, čvrstoću i hrabrost. Može li politika, međunarodne ili domaće, znatnije utjecati u srž tih odnosa i narodnog zajedništva?

Ove oslobodilačke operacije mogu se smatrati i jesu provedbom rezolucija UN o zaštićenim zonama UN-a u BiH. Znamo da je Srebrenica pala a jedina zaštićena  UNPA zona Bihać je obranjena od strane HV-a, HVO-a i ABiH. I one se mogu smatrati početkom mirovnih operacija HV.

Bez HVO-a nije bilo moguće provesti sve ove operacije odnosno izboriti slobodu hrvatskom narodu, obraniti i stvoriti samostalnu BiH i neovisnu Republiku Hrvatsku.

Dubravka Vidak/Hrvatsko slovo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

28 godina od raketiranja Širokog Brijega

Objavljeno

na

Objavio

U ranim jutarnjim satima 7. travnja 1992., dok je većina građana bila u duboku snu, zvuci sirene označavali su zračnu opasnost. U 6.20 sati dva zrakoplova jugoslavenske vojske, koja su uzletjela iz Podgorice, nadletjela su Široki Brijeg i raketama zrak-zemlja i opakim kazetnim bombama zasuli civilne ciljeve u užem dijelu Širokog Brijega.

U tim napadima živote je izgubilo šest širokobriježana pred svojim obiteljskim domovima u naselju Njivice, a više je osoba teže ili lakše ozlijeđeno.

Smrtno su stradali – Josip Hrkać, Mladen Hrkać, Jozo Hrkać, Rajko Hrkać, Božo Soldo i Veselko Topić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

7. travnja 1995. – Operacija HV-a i HVO-a – SKOK1

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hrvatski Domobran

7. travnja 1995. godine, odigrana jednodnevna operacija HV-a i HVO-a pod zapovjedništvom generala Gotovine, SKOK 1.

Za akciju su bili zaduženi 7. Gardijska brigada “Pume” te 126. Domobranska pukovnija HV-a. Slijede operacije Skok 2, Ljeto ’95 te veličanstvena Oluja.

Operacija Skok 1 je bila jednodnevna akcija HV-a i HVO-a, kada su Srbi 7. travnja 1995. ponovno poraženi na Dinari.

Oslobođeno je dodatnih 75 četvornih kilometara.Hrvatske su se snage proširile bočno, prema zapadnoj strani, pa je time sigurnost postrojbi na Dinari postala stabilnija, a posebice sigurnost Livanjskog polja.

Cilj operacije

Operaciji Skok 1 prethodila je operacija Zima ’94 tijekom koje je zauzeta glavnina Livanjskog polja i važni visovi planine Dinare.

Međutim, operacija Zima ’94 završila je na Badnjak 1994. i zauzeti položaji nisu bili dovoljno povoljni.

Cilj provedbe operacije je bio zauzeti povoljnije položaje na Dinari u područjima Crvene Grede i Zelenog Brda, približiti se selu Uništa i selu Cetina te isključiti mogućnost protunapadaja neprijatelja iz smjera sela Uništa.

Hrvatske postrojbe

  • 7. Gardijska brigada HV
  • 126. domobranska pukovnija HV
  • Zapovjednici
    Flag of Croatia.svg Ante Gotovina Flag of Serbian Krajina (1991).gif Milan Martić
    Flag of Serbian Krajina (1991).gif Ratko Mladić

Rezultat operacije

Na planini Dinari iznad Knina hrvatske postrojbe oslobodile su područje širine 15, a dubine 5 km, ukupne površine 75 četvornih kilometara.

Zauzet je i strateški iznimno važan vrh Veliki Bat iznad sela Uništa s kojeg se mogao vizualno uočiti i grad Knin.

HV je stavio pod paljbeni nadzor neprijateljska uporišta na području Uništa i Cetine; pokušaji neprijatelja, koji je djelovanjem topništva iz okruga sela Cetine (teritorij Republike Hrvatske) prekršio Zagrebački sporazum, da u protunapadima vrati izgubljene položaje, nisu uspjeli.

Poginuli pripadnici HV u toj operaciji su Robert Rai] pripadnik 14.TRD HV, Tomislav Krajnik iz Lobora u Hrvatskom Zagorju, pripadnik 7.GBR HV i dr.

Važan segment operacija na Dinari bio je zahtjevan i iznimno težak posao probijanja cesta na vrlo nepristupačnom planinskom području putem kojih se na najviše visove Dinare moglo dopremiti teško naoružanje – topovi i tenkovi.

Probijanje cesta obavila je inžinjerija HV i HVO-a pod vodstvom generala Ljube Ćesića Rojsa.

Time je učinjen kolosalni starteški preokret – do tada nepristupačna planina Dinara postala je glavna cesta prilaza tenkovima HV-a, što će posebno doći do izražaja u predstojećoj operaciji “Oluja”.

2.pjesacki vod

2.pjesacki vod
Glavne snage napada:
7.gbr “PUMA” Varazdin126.dp Sinj

1.DAN 06.04.1995.

Dana 06.04.1995.postrojbe 7.gbr “PUMA” i 126.dp.iz Sinja nalazile su se u stanju spremnosti i čekale zapovijed za napadno djelovanje jednodnevne operacije Skok-1!

Glavna snaga za napad određena je 2.pb/7.gbr “PUMA” a 3.pb/7.gbr “PUMA” nalazila se na području predviđenom za pomoćni pravac napada dok je 1.pb/7.gbr “PUMA” nastavila provoditi aktivnu obranu u svojoj zoni odgovornosti.

2.DAN 07.04.1995.

Operacija SKOK – 1 započela je u ranim jutarnjim satima 07.04.1995.iznenadnim napadom na neprijateljske položaje gdje 2.pb bez poteškoca ovladala zacrtane ciljeve!

Najvazniji rezultat ove jednodnevne operacije Skok-1 bilo je stvaranje povoljnijih uvijeta za buduce oslobodilacke akcije HV-a.

Obrana novih položaja dostignutih u akciji Skok-1 provodila se do 13.04.’95.kada je nastavljeno s napadnim djelovanjem prema Crvenim gredama u skladu zapovijedi OG Livno.

Dana 14.04.’95. snage 3.pb/7.gbr “PUMA” su ovladale s jos oko 20km2 novog prostora na Dinari..

(Miroslav Tokić-Tokan & Kamenjar.com)

Andrija Matijaš Pauk izvukao je tenkove na Dinaru, na 1800 metara visine. To je šokiralo srpske oficire

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari