Pratite nas

Intervju

General Željko Glasnović: Narode moj, ne daj se više idiotizirati!

Objavljeno

na

Hrvatska ima generala, a od posljednjeg saziva Sabora i političara koji govori ono što misli. To je Željko Glasnović (62), rođen u Zagrebu, odrastao u Kanadi, a bio je u tri vojske – kanadskoj, Legiji stranaca i u hrvatskim snagama: HV-u i HVO-u. Deset godina radio je u pravosudnoj policiji. Kad je Hrvatska napadnuta, bez razmišljanja je stao u obranu svoje napadnute domovine, iz koje je njegova obitelj nakon progona i godina zatvora u Jugoslaviji, pedesetih godina 20. stoljeća morala bježati u Ameriku i Kanadu, piše Snježana Šetka / Slobodna Dalmacija.

Oca nije stigao upoznati, jer je 1954., one godine kad se on rodio, otac otišao u Ameriku gdje je vrlo mlad i umro. A završio je Glazbenu akademiju u Rimu i radio kao glazbenik u Americi. A onda je njegov djed 1960. povukao njega, brata blizanca i majku im u Kanadu, gdje je i proveo najveći dio života. General je to koji bez kompleksa razgovara sa svim predstavnicima stranih vojski i to tako kompetentno da većina ostane bez teksta. A takav je i u politici. Potkovan studijem političkih znanosti i povijesti posvetio se proučavanju povijesti, osobito hrvatskih žrtava.

Lažna slika

– Mi ne možemo voditi politiku bez povijesnog konteksta. Mi možemo sebe uvjeriti da ne trebamo razgovarati o Drugom svjetskom ratu, ali to drugi rade za nas. To je rekao Orwell. Prošlost nije prošla. Ja sam živio vani 30 godina. Nas svi gledaju kroz lažnu sliku Drugog svjetskog rata koju su plasirali neprijatelji hrvatskog naroda. Mi bez konteksta, bez analitike ne možemo živjeti posljedice i uzroke. Nama je izbrisana kolektivna memorija, a ostala nam je prazna ploča po kojoj pišu agitpropovci u medijima, u politici. Zato moramo uzeti kulturni prostor, ne samo pravni sustav. Što ako mi dobijemo funkcionalnu državu a nismo uzeli kulturni prostor? Onda nemamo državu – kaže Glasnović.

Evo ministar Hasanbegović to nastoji napraviti…

– Na njega je gnjevno crveno plemstvo kojima je ukinuo sredstva. Nama su uzeli kulturni prostor ovi koji vladaju ovdje od 1945. i njihova djeca. Pitao sam pravaše, koliko imate profesora na Fakultetu političkih znanosti? Nula. A 10 pravaških stranaka. To je lako vidit, samo mi smo izgubili taj duh prosuđivanja.

– Zašto Hrvati ne smiju reći da vole svoju zemlju a da pritom ne budu optuženi da su nacionalisti i ustaše?
– To su totalne gluposti. Sve zemlje imaju svoj ponos. Mi se ne trebamo nikome ispričavati ni ustručavati, a ni dozvolit da nam neko drži povijesne lekcije. Hrvatski časnik u Napoleonovoj vojsci je rekao da je iznimno važno da svaki državljanin – stanovnik države zna svoju prošlost i proučava je. To i danas vrijedi. Jer nas su predugo učili samo jedno oko povijesti. I danas se nama čita jedno oko povijesti.

– Što je nama danas glavni problem?

Privatni album

Privatni album

– Najveći problem hrvatske države je što mi nismo uredili pravni sustav, jer bez efikasnog pravnog sustava utemeljenog na jasnim standardima, mi nećemo ići daleko. I prvi korak bi trebao biti profesionalizacija državne administracije, ne samo sudstva nego organa koji će provoditi zakone na terenu, to su policija, porezni inspektori, itd. Vi nećete dobiti policajca profesionalca za 4500 kuna. To je zastrašujuće. Moramo stvoriti državu gdje se poštuje pisani ugovor i gdje ljudi imaju pravnu zaštitu i sigurnost.

– Kako vratiti povjerenje ljudi u političare koji se bore samo za vlastite privilegije, a narod zaborave čim zagaze nogom na vlast?

– Narod je rob svog mentalnog sklopa. Jer njemu je u tih 50 godina vladavine komunizma, te sekularne religije, oduzeta sposobnost da razmišlja na kritičan način. A to je jako važno. On ne može odvajati kritične informacije od nebitnih. Drugo, on svoje informacije dobiva većinom od službenika iz bivšeg sustava koji rade na TV-u, u elektronskim medijima, u svim sustavima.

– Zašto to rade?

– Pa da zaštite svoje sinekure, prošlost, bankovne račune. Zapitajmo se je li zbilja toliko grozno u Hrvatskoj? Ajmo napravit paralelu. Ja sam vani živio 30 godina. Od 2006. do 2010. u Indiji je umrlo 3,5 milijuna djece djece od zagađene vode, u Americi imate 40.000 ubojstava samo od vatrenog oružja, više od desetine ljudi je funkcionalno nepismena. U Kanadi u gradu veličine Zagreba mogli ste 80-ih godina kupiti jednosoban stan za 85 tisuća dolara. Sad je isti stan 350.000 dolara, a satnica je ostala ista. Znači nigdje nije bajno. Ali treba ovo napomenuti. To pranje mozga, sustavno, ta destruktivna kritika ljude baca u, rekao bih, umjetnu atmosferu očaja. Gledajte, mi uvijek gledamo šta nemamo a ne šta imamo. U nas 90 posto ljudi ima krov nad glavom. U Kanadi imate na desetke tisuća beskućnika na ulici. Kad ga vidi Englez, šta kaže: ko ga šljivi, nije htio raditi. Nama mana neće padati s neba. Mi smo poprimili taj parazitski odnos prema državi iz bivšeg sustava. Ali taj sustav je također živio parazitski. Krali su direktori na najvišim razinama. Evo sad gledajte slučaj Mustač-Perković, otvara se pitanje kako su u tom društvu gdje su svi morali biti jednaki prebačene stotine milijuna dolara na bankovne račune vani? Kako to da je SDP stavio moratorij da je državna arhiva zatvorena još 20 godina?

Privatni album

Privatni album

– Čega se boje?

– Boje se da će se možda otkrit ljudi koji su živjeli s tajnim službama protiv svojega naroda koji su danas na vlasti. Boje se da će netko pronaći njihovo porijeklo imovine koju su stekli pljačkom i danas je vraćaju natrag kao direktnu stranu investiciju. To pokazuje i slučaj Mustač-Perković koji su oni pokušali minirat.

– Nesretni smo u svojoj zemlji…

– Ako danas napravimo analizu, zaključujemo da smo dobili po svim elementima državu istovjetnu onoj iz koje smo izašli. Možemo je slobodno zvati Croslavija. Taj sustav je propao jer je bio neetičan, nemoralan i promovirao je kulturu varanja. I danas imamo istu stvar. I zašto se čudimo kad smo mi još zarobljeni u tom mentalnom sklopu?

– Kako možemo izići iz toga?

– Pogledajte, ako je egipatsko kraljevstvo trajalo 250 generacija, a mi državu dobili tek prije 25 godina, ne može se sve preko noći napraviti. Ali ove druge postkomunističke zemlje su napravile ono što mi nikada nismo napravili, prvenstveno Mađarska, Poljska i Njemačka do neke razine. I Makedonija je to napravila. Lustraciju. Kako možemo očekivati da ljudi koji su vodili državu do 90-e, prevaranti, lopovi, ljudi sa lažnim biografijama i kvalifikacijama, ljudi koji nisu u ništa vjerovali nego u onih njihovih 10 zapovijedi: Druže, snađi se, U se, na se i poda se, Malo radi, puno kradi, Niko me ne može tako malo platit koliko ja mogu malo radit, itd., kako će nas voditi danas ti ljudi koji su i danas aktivni u političkoj areni, a ljudi glasaju za njih.

– Kako bi trebalo provesti lustraciju?

glasnovic_1

Privatni album

– Najprije ljude treba naučit da znaju šta je to. Lustracija nije lov na vještice ni vješanje ljudi. Lustracija je istina. Lustracija je također objavljivanje menadžerskih kredita. Također da vidimo šta je bilo, gdje je novac otišao 80-ih godina, gdje su ti tajni računi koji se sad vraćaju natrag kao izravna strana investicija. Ako ste vi zaposleni u politici, u MUP-u, a radili ste za UDBU, imate dosje u Beogradu, vi ste prijetnja nacionalnoj sigurnosti, vi ne možete tu raditi. Drugo je otvaranje arhiva. I treće, onda idemo na kadrovsku. Jer ti su ljudi iz bivšeg sustava umreženi u sve pore hrvatskog društva. Zato ne možemo naprijed. Oni su rezultat tog propalog sustava. I što je najgore, ti su ljudi okupirali onaj prostor koji drže nevladine udruge. Ti ljudi koji su u bivšem sustavu kršili ljudska prava i njihovi nasljednici danas, cinkarili nekoga ili osuđivali za verbalni delikt, ili su krali novac, ti ljudi su se danas, preko noći kao preobratili u pluraliste, humaniste, demokrate. A to je varka totalna. I kako vjerovati tim ljudima? A gdje je Hrvatska tu? I što je najgore, oni nas predstavljaju vani. U normalnom sustavu napreduje se po profesionalnosti i integritetu. Negativna selekcija kadrova kod nas sprječava istinski napredak Hrvatske. Kod nas je uništen osjećaj za individualnu odgovornost. Pa čekajte, nisam ja kriv što ste napravili građevinu na ilegalnom zemljištu i sada zovete mene kao saborskog zastupnika da interveniram. Meni je dolazilo dnevno barem pet ljudi, od kojih su me najmanje dvojica htjela prevariti. U Hrvatskoj je važnije imati portabilni detektor za laž nego ručni bacač ili kalašnjikov.

– Vidite da je lakše bilo biti vojnik nego političar.

– Lakše je bilo ’91. Priznajem. Ali ovo nije očajavanje. Ako ćete raditi, morate napraviti analitiku i onda razvijate pravce djelovanja. Ovo je poziv hrvatskom narodu da se više ne da idiotizirati.

– Prijeti li Hrvatima nestanak ako se ne uključe aktivno u politiku?

Privatni album

Privatni album

– Ako se umoriš od politike, to ne znači kraj politike, to znači kraj toga naroda. Vi trebate vremena da se mentalni sklop promijeni. Gledajte, u Americi imate više sekti u jednom gradu nego u cijeloj Hrvatskoj. Ali najubojitija sekta u kojoj su ljudi bili zarobljeni 50 godina je taj marksizam – lenjinizam od 19. stoljeća nadalje. I nisu izišli iz toga. I vi ne možete naprijed ako ne prihvaćate neke stvari.

– Zašto je Hrvatska dala zeleno svjetlo Srbiji za otvaranje pregovora za poglavlje 23., a nije riješila pitanje progona hrvatskih branitelja?

– Branitelji su se s pravom digli na noge. Treba im blokirat sva ostala poglavlja i onemogućit pregovore. Srbi provode SANU 2, totalnu relativizaciju svega, a to su prihvatili neki naši klimoglavci, što je kriminalno djelo. Tužbom za genocid je dokazano da su više od 95 posto zločina u RH i BiH počinili Srbi, nasljednici propale Jugoslavije. Mi moramo blokirat svako poglavlje koje žele otvorit. Moramo lobirat dok ne odustanu od monstruoznog progona hrvatskih branitelja i relativizacije Domovinskog rata. To se mora objasniti ljudima vani i tražiti odštetu. Apsurdno je da hrvatska država svojim braniteljima šalje ovrhe na mirovine, dok agresori dobivaju stanove. Apsurdno je i da RH nije riješila status pripadnika HVO-a koji su se borili za hrvatsku državu. Ako može plaćati 20 tisuća boračkih penzija partizanima, 15 tisuća nasljednih iz NOB-a i drugih, onda mora i svojim braniteljima. A još važnije od te materijalne strane jest da im u rješenju piše da su se borili za teritorijalni integritet i slobodu hrvatske države.

Snježana Šetka / Slobodna Dalmacija.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Bevanda: Ne mogu se načuditi raznim stručnjacima koji imaju, blago rečeno, čudne prijedloge

Objavljeno

na

Objavio

Koronavirus pokazao je brojne slabosti, ali, nažalost, ponovno i iste bolesti s kojima se suočava BiH. I u ovome vremenu krize umjesto struke progovara se jezikom populizma. Jedna od takvih je i inicijativa da se pomakne datum naplate PDV-a ili pak da se porez na dodanu vrijednost plaća tek po naplati faktura. Takvo što olakšalo bi život gospodarstvenicima, ali bi dovelo do potpunog sloma funkcioniranja cijeloga sustava. Vjekoslav Bevanda, zamjenik predsjedatelja Vijeća ministara BiH i ministar financija, u intervjuu za Večernji list BiH govori o posljedicama koronavirusa, zaduživanju, proračunu…

Što je potrebno da se odgodi plaćanje PDV-a, je li dovoljno samo usvojiti takav zahtjev u Parlamentu BiH?

Dvije takve inicijative dobili smo od gospodina Zvizdića i Vlade Federacije BiH. Ako se sjećate, reagirao sam više nego jasno. Ako se želi stvari dalje komplicirati, onda se radi na ovaj način. PDV se plaća na ostvareni promet roba i usluga. Da još jednostavnije objasnim. Ako netko, primjerice, nešto uveze, platit će na to PDV i isporučiti ga kupcu koji se nalazi u nizu. PDV je osnovni instrument kojim se osiguravaju javni prihodi i njega konzumiraju sve razine vlasti. Ovako naprasno pomicanje roka plaćanja dovelo bi do problema s likvidnošću, prije svega županija. Može se razmišljati o tome u nekom normalnome vremenu, ali sada to napraviti u vremenu borbe s koronom, značio bi potpuni slom sustava. Takvo što jako je neodgovorno tražiti.

Kako pak komentirate zahtjeve gospodarstvenika da se tek po naplaćenoj fakturi obračunava PDV budući da sve kasni s plaćanjem?

Što bi onda dobili…

Ja ne znam, nisam stručnjak u toj oblasti, zato vas i pitam…?!

Imali bi sljedeću situaciju. Netko bi prodao robu i nakon toga bi prestala sva njegova odgovornost, a država bi se trebala baviti nečijim poslovnim odnosima. Nećete valjda davati robu onome tko neće platiti. Ovo tumačim na takav način, ne kao bilo kakav stručnjak nego čovjek koji je dugo proveo u gospodarstvu.

Ali sada ljudi upravo imaju problem s naplatom potraživanja?!

Kada bi sustav bio apsolutno uvezan i kada bi postojala obveza kao nekada davno s virmanskim nalozima, onda bi to moglo tako funkcionirati. Ali mi nemamo te instrumente u sustavu platnog prometa.

Pitanje je možda za neka buduća vremena, ali treba li razmišljati da se takvo što omogući?

Kod nas se, nažalost, još uvijek razmišlja kako izbjeći neko plaćanje. Kako ćete pomoći, intervenirati ako apsolutno ukinete prihode. To, jednostavno, nema smisla.

Treba li onda država sada puno snažnije intervenirati…

Kada se kaže država, naš Ustav apsolutno je jasan. Nadležnosti su jasne. Postoji država BiH, entiteti, županije, općine. Jednostavno se ne mogu načuditi raznim stručnjacima koji imaju, blago rečeno, čudne prijedloge. Bit je da svaka razina vlasti nosi svoj dio odgovornosti. Ako je to tako, onda svaka razina mora imati svoje prihode kako bi mogla intervenirati. Zato se naziv država često koristi kao paravan.

Treći mjesec bio je jako izazovan za gospodarstvenike, ali i za sve ljude. Neizvjesno je kada će ovo svojevrsno izvanredno stanje završiti. Jesu li se radile procjene koliko će svima biti potrebno, ne samo vlastima nego i ljudima koji doslovno već nemaju što za jesti?

U ovome vremenu treba imati na umu dvije stvari. Najprije treba prekinuti s mentalitetom “meni ne može ništa biti” jer tako štitimo sebe, ali i druge. Svatko od nas potencijalni je nositelj koronavirusa. Zato se treba pridržavati svih propisanih mjera. Bez toga sve je uzalud.

Zajedno s time treba odati priznanje i počast našim medicinarima koji daju od sebe da bi nas liječili. Drugi važni segment je da mora biti jasno izražena empatija i solidarnost. Sve razine vlasti moraju učiniti najviše što mogu kako bi svima bio zaštićen minimum egzistencije i da proživimo ovo teško vrijeme.

Kako gospodarstvu najbolje pomoći da izađe iz ove teške krize?

Ne bih želio komentirati set mjera koje donose druge razine vlasti kako ne bih bio dio problema, što je ovdje praksa. Treba tim ljudima pomoći, ali mislim da i sami gospodarstvenici moraju pokazati jednu nužnu empatiju prema ljudima, radnicima. Svjedoci smo bili masovnog odlaska ljudi. Sada su granice zatvorene. Ova kriza traje jako dugo i, nažalost, moj je dojam da nismo ponovno gledali što se događa u svijetu i okruženju. Kod nas je opet dio razmišljao da će nas sve to mimoići. Sada smo na početku travnja i ne mogu razumjeti poslodavce koji rade, a da najavljuju masovna otpuštanja. Mora se imati spremnost za napor kako bi se izdržalo 20, mjesec dana. Čini mi se da su najugroženije djelatnosti koje su niskoakumulativne, a imaju puno pravnih subjekata. Ako je zapovijed da se zatvori frizerski salon, a tamo radi dvoje ljudi, oni nemaju nikakvih drugih prihoda i ne mogu platiti obveze. Zatvoreni su hoteli, kafići, čitav jedan sektor uslužnih djelatnosti. Treba, prije svega, misliti o malim, a ne samo velikim sustavima. Veliki sustavi kombinirano s mjerama potpore se mogu prilagoditi.

Prethodnih dana najavljeno je dosta aranžmana, MMF, EBRD, Europska unija najavljuje potporu, Svjetska banka. Nije baš sve tako crno?!

Želio bih biti brutalno iskren o ovome. Mi imamo međunarodne financijske institucije, općenito međunarodnu zajednicu i najavljuje se dosta stvari. Ali treba razdvojiti dvije stvari. Radi se o kreditima koje ćemo nekada vraćati. Sasvim je normalno da država pribjegava i zaduženju zbog problema da svi ne mogu plaćati obveze i da su ugroženi javni prihodi. Mislim da ne treba povlačiti neodgovorne poteze i da kada ovo sve prođe, iza nas ne ostane spaljena zemlja. Ministarstvo financija zaokružilo je inicijative nakon dugih procedura koje su provodili entiteti te je uputilo na Vijeće ministara inicijativu za aranžman sa Svjetskom bankom. Vrijednost toga aranžmana je 35,6 milijuna eura. Nadam se da ćemo glede toga ovoga tjedna donijeti odluku i uputiti u daljnju proceduru. Drugi je aranžman s MMF-om…

Prije dva mjeseca uglavnom se govorilo protiv toga aranžmana…

Upravo tako. Bili ste svjedoci da nikome ne treba MMF, a sada ta sredstva svima trebaju. Želim jasno reći kako ni marka od ovih aranžmana ne ide za državu. Ovo posebno naglašavam jer se stalno naglašava to pitanje o veličini državnog proračuna. Stvar je entiteta da se dogovore glede postotaka raspodjele tih aranžmana. Do sada, međutim, nemamo dogovora oko te raspodjele. Budući sam član Fiskalnoga vijeća, gdje se donosi konačna odluka za aranžman s MMF-om, moram reći da tamo nema suglasnosti između entiteta. No, tamo sam i jasno poručio kako se nikada neću suglasiti s tim aranžmanom MMF-a ako u pismu namjere ne budu uključene županije. Oni mogu donijeti tu odluku s pet glasova, ali ja se nadam da će biti toliko odgovornosti, posebno predstavnici Federacije BiH i da će, jednostavno, županije u to biti uključene. Kao što nema prihoda od tih aranžmana na razini države, iskreno mislim da novac treba biti, uz entitete, usmjeren i na županije u Federaciji BiH. Prije svega stoga što je borba protiv koronavirusa pitanje zdravstva, a koje je pak podijeljena nadležnost Federacije BiH i županija. Bilo bi krajnje neodgovorno da u ovome trenutku ne budu uključene i županije. Uz sve ove inicijative, kao ministar financija započeo sam razgovore o uvođenju moratorija na zajmove koje smo uzeli. Nositelj nijednog zajma nije država. To su i entiteti, županije i gradovi. Time ću nastojati pokušati dobiti moratorij od godinu dana za otplate. To je, po mom mišljenju, najjeftiniji put.

Što će biti s proračunom. Kada će biti na dnevnome redu?

Očekivao sam da se polemika o proračunu vodi prije nekoliko mjeseci jer mi smo draft završavali čekajući na proračunski zahtjev Predsjedništva koji je stigao s pet mjeseci zakašnjenja. Tada nikome proračun nije bila top-tema. Srećom, u međuvremenu smo usvojili privremeno financiranje tako da možemo opuštenije funkcionirati u travnju. BiH treba dobiti proračun. Nikada se proračun ne usvaja bez napetosti i sukobljavanja mišljenja, pa je i sada tako, i još tome treba dodati probleme koje je donio koronavirus. Meni je bitno da smo u Ministarstvu financija i riznice BiH postupili profesionalno i da smo, čim su se stekli uvjeti, uradili nacrt proračuna. Sasvim je normalno da nisu svi zadovoljni. Kada smo radili proračun, u fokusu smo imali eskaliranje migrantske krize i problem kapaciteta Granične policije BiH kojoj nedostaje i ljudi i opreme. Imali smo povećanje plaće policajaca i sindikalne zahtjeve za povećanje osnovice na plaću nakon osam godina od smanjenja plaća i svih naknada. Imamo obveze na putu k EU i moramo osposobiti institucije da odgovore svakoga trenutka tim izazovima.

Ali ovoga puta imamo izvanrednu situaciju …

Naravno, kada dođe u pitanje zdravlje građana i ovakva situacija kakvu imamo sada da će se red prioriteta mijenjati. I nitko to ne spori. Proračun je, nažalost, usvojen većinom glasova u Vijeću ministara, a jednoglasno, te je upućen ustavnom predlagaču Predsjedništvu BiH i moguće ga je mijenjati i predlagati onako kako to predlagač želi. No, konačnu riječ dat će zastupnici i izaslanici u Parlamentarnoj skupštini BiH. Ništa tu nije ni novo ni nepoznato niti se događa prvi put. Ministarstvo financija i riznice tu je da to sve održi u zakonskom okviru i da uklopi zahtjeve s iznosom koji nam je na raspolaganju. Priznat ćete da to nije nimalo lak posao. Želja je mnogo, a mogućnosti su ograničene. Vidjet ćemo što će uraditi Predsjedništvo BiH koje je Ustav ovlastio da predlaže proračun. Nadam se da nam neće dodatno otežati stanje. Volio bih da se ne upuste u pustolovine pa da se novac usmjerava u razne fantomske fondove. Ja sam protiv bilo kakvih eksperimenata koji bi doveli u pitanje mogućnosti nadzora trošenja tih sredstava, ali i takvih promjena koje bi dovele do ugrožavanja sustava te uvođenje pararješenja. Unatoč svemu, nadam se da će do isteka ove odluke o privremenom financiranju proračun biti usvojen.

Kako gledate na prijedlog da se smanje rezerve Centralne banke BiH i usmjere entitetima?

Najprije želim reći da ministar financija nema nadležnosti za rad Centralne banke. Postoji menadžment ove institucije, Upravno vijeće i oni odgovaraju Predsjedništvu BiH.

Ali kakav je vaš stav o tome prijedlogu?

Fiskalni sustav u BiH još je uvijek stabilan. Međutim, kako je ovo krizno vrijeme, mi iz dana u dan dobivamo podatke, jer sam član Odbora za financijsku stabilnost BiH koji čine ministri financija i guverner, o stanju cijelog sustava. Na moj upit o tome kakvo je stanje s podizanjem gotovine, podaci su u prvim danima bili alarmantni. Posebno vezano za euro. Sustav, jednostavno, ne bi mogao podnijeti takav pritisak da se takvo što nastavilo. Da se vratim vašem pitanju. Ističem svoj stav. Nisam za uspostavu tzv. fondova za koje se ne zna ni tko upravlja ili kako se novac troši.

U desetak dana imali smo različite igre pa se zbog odluka Sarajevske županije posve paralizirao rad državnog i federalnog Parlamenta. Kako komentirate mogućnost da se odluke koncentriraju samo na izvršnu vlast?

Gotovo 14 godina sam u izvršnoj vlasti na različitim pozicijama. Za mene, nažalost, ništa neočekivano. Mi se godinama nalazimo u krizi vlasti. Ne bih želio biti pogrešno shvaćen, ali od mandata kad sam bio predsjedatelj, imamo pokušaje prijevara, stalne tenzije, nemamo uspostavljenu vlast po vertikali i nedostaje suglasje s jednim ili drugim entitetom. Politička trvenja i neki vid izborne kampanje traju gotovo šest godina. U kratkim intervalima uradimo nešto dobro, postignemo dogovor i onda opet počnu krize. Tako je bilo s Reformskom agendom, Mehanizmom koordinacije, izmjenama zakona o trošarinama i blokadama novca stranih kreditora, onda su došli problemi s ilegalnim migracijama, nedostatkom dobre reakcije i koordinacije. U svemu ovome kao pojedinac mogu se truditi raditi svoj posao odgovorno i sukladno zakonima, pa i kad to javnosti ili nekoj grupaciji ne odgovara. Kao dužnosnik jedne od ključnih političkih stranaka u BiH mogu se boriti za naš program i naša načela, a kao pripadnik jednog od triju konstitutivnih naroda mogu i moram inzistirati na jednakopravnosti. Kad me pitate o samom pokušaju urušavanja ovog demokratskog sustava podjele, moram reći da je to prestrašan pokušaj suspendiranja Ustava i rada zakonodavne vlasti. To je put u autokraciju. Ovdje se onda može precrtati Sjevernu Koreju. Ima načina kako Parlament može raditi u ovim posebnim okolnostima.

Kakav je vaš stav o Trgovskoj gori i navodnoj najavi da će Hrvatska tamo graditi odlagalište radioaktivnog otpada?

Iskreno, ne znam što je službeni stav Republike Hrvatske. S druge strane, BiH ima Agenciju za radijacijsku i nuklearnu sigurnost, od koje još uvijek nisam dobio stav. U Vijeću ministara jedino što sam čuo bila su kakofonija, napadi i kritike. Ne znam je li itko od ovih što kritiziraju održao sastanak ili tražio službeni stav Hrvatske. Prije Trgovske gore imali smo Pelješki most, prije toga su bile nekretnine, Luka Ploče… Sada će se izmisliti nešto peto. A onda kad treba s Hrvatskom rješavati prolazak kamiona, onda se traži posredovanje Hrvata iz BiH. Kao što sam zvao gospodina Milanovića kada su bile poplave ili požari. Ja bih prepustio ovo pitanje struci, institucijama, a nikako politici i politiziranju. Naši susjedi trebaju biti naši prijatelji s kojima ćemo otvoreno o svemu razgovarati, naravno, štiteći naše interese na ravnopravnoj osnovi.

U jeku koronavirusa dogodila se smjena agenta Vijeća ministara BiH pri Sudu za ljudska prava u Strasbourgu, gospođe Monike Mijić. Jeste li s time upoznati i kako to komentirate?

Naravno da sam upoznat s time jer sam član Vijeća ministara. U tome resoru na čelu je zamjenik ministra. Zna se da je istekao mandat agentu. Sve je dostavljeno na Vijeće ministara. Upozorio sam predsjedatelja i zamjenika ministra da ne rade to što rade. Međutim, nažalost, to još nije došlo na Vijeće ministara. To je, nažalost, još jedan slučaj kada se u ovakvim vremenima pokušao zloporabiti sustav, a cilj je, očito, da stvari ne funkcioniraju.

Kada očekujete da ćemo ponovno u prvome planu imati europske reforme, posebice stoga jer je EU prvi priskočio pomoći BiH oko zdravstva, ali i potpore ekonomiji?

To je dio priče za koju se moja stranka najsnažnije zauzima. Sve što radi predsjednik Čović i dužnosnici iz ove stranke, a to se može vidjeti na svakome koraku, pa i u ovome odnosu s Hrvatskom koja predsjeda Vijećem Europske unije, radi se da se pretvori u našu prednost. Iskreno, mislim da reforme na putu k EU ne treba prekidati. Unatoč koroni. Dapače. Mi se moramo mijenjati unutar sebe kako bismo se prilagodili i kako bi nam u konačnici bilo bolje. Svi pokušaji mešetarenja u krizama, bojim se, međutim, da nas dovode ne do europskih standarda nego sjevernokorejskih.

Zoran Krešić/Večernji list BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Čović: Moramo se prilagođavati uvjetima, neki zaključci se prebrzo donose

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik HDZ-a i aktualni predsjedatelj Doma naroda državnog parlamenta Dragan Čović za Večernji List BiH govorio je o aktualnoj krizi izazvanoj koronavirusom, reakciji institucija BiH, odnosu prema nižim razinama, ali i mehanizmima pomoći gospodarstvu.

U posljednjih nekoliko dana intenzivno razgovarate s liderima drugih vodećih stranaka, ali i s brojnim diplomatama. Što su ključne teze dogovora?

Prije svega čini mi se kako je to najbolji način da dam neki doprinos kad sam već u samozolaciji i ovoj poziciji, kad parlament ne zasjeda ni blizu onom dinamikom kako bi trebao, da pokušamo povezati sve prijatelje u Bosni i Hercegovini, izvan Bosne i Hercegovine, kako bi Bosna i Hercegovina sačuvala svoje mjesto i kad su u pitanju mreže svih onih fondova, kada govorimo o pomoći koja može doći izvana i iz Europske unije, ali i iz svih drugih prijateljskih zemalja, a s druge strane kako bismo unutar Bosne i Hercegovine sačuvali jedan sustav, ono što se ne smije desiti, urušavanje našeg ustava zakonitosti, procedure u krizi su jasne, moraju se donositi puno brže. To je osnovni razlog zašto sam se angažirao da s kolegama iz političkog života, ali i svim diplomatama u BiH i izvan BiH, ključnim ljudima gdje ja mogu doprijeti, gdje ja sutra mogu pomoći oko zdravstvenog sektora. Od jutros sam imao bar pet stručnih sastanaka, od zemalja prijatelja iz okruženja pokušali smo nabaviti ono najnužnije za naše zdravstvene radnike, a kako bi oni zaštitili svoje živote, da bi nama mogli štititi živote.

HDZ se oglasio povodom zakazane vanredne sjednice Parlamenta FBiH koja je, evo, otkazana. Zašto smatrate da bi Ustav FBiH bio ugrožen?

Prije svega mislim kako trebamo imati način rada prilagođen trenutnim uvjetima kada je riječ o zakonodavnoj vlasti, zato se slažem s našim ljudima koji su u Zastupničkom domu, koji su tražili da se održi ta sjednica. Ako se ne može održati u ambijentu kako se do sada održavalo, onda se mora naći neki drugi prostor koji bi omogućio uvažavanje svih mjera koje se traže, bez obzira na to je li u pitanju ta socijalna distanca ili nešto drugo. U svakom slučaju ne smijemo suspendirati Ustav BiH, zakonodavna vlast mora donositi svoje odluke taman te odluke donijeli da ovlaste nekoga da može u nekom razdoblju od mjesec-dva po jednom drugačijem sustavu donijeti one odredbe koje su nam nužne kako bi danas Ustav funkcionirao u Bosni i Hercegovini. Znači, predsjednik FBiH, formalno šef izvršne vlasti u Federaciji prema Ustavu, sve to treba složiti nekako da dobijemo jedan tim ljudi koji može brzo odlučivati za ključne mjere kako bi se brinuli o našim životima, ali opet s druge strane ne smijemo napraviti anarhiju, bezvlašće, jer ovo je kriza, a u krizi uvijek imate onih koji će nastojati zloupotrijebiti neke stvari, iskorisiti, što znači kako se mora osigurati jedan transparentan proces. Zato su naši ljudi kazali da parlament treba zasjedati, sad način na koji će zasjedati je pitanje tehnike i načina kako se to može organizirati. Ne smije nitko imati moć i vlast u rukama, moramo napraviti jedan tim koji će po osnovu ustava koji vrijede u BiH, pa i entitetima i nadležnim županijama, iskoristiti ustavne ovlasti, što znači da Parlamentarna skupština, Dom naroda, sve to trebaju definirati i vrlo precizno staviti tko mora raditi, to treba biti timski rad. Sve drugo će biti osjećaj zloupotrebe i prijevare. Mogu se odluke brzo donositi, nema razloga da se čeka. Mi čekamo već sedam dana da vidimo hoće li zasjedati parlament, to se moglo uraditi za dva dana i sve odluke su već mogle biti donesene. Ja sam za onaj sustav dinamike koji se mora prilagoditi današnjim uvjetima, jer jednostavno koronavirus gazi i nemamo neprijatelja kojeg vidimo pa da se prema njemu možemo prilagoditi.

Moramo koristiti neke standarde koje koriste eksperti i medicina u svijetu i naše eksperte koji razumiju problem i ja sam lično uvjeren da žurno trebamo imati sjednice parlamenta u uslovima u kojima ga možemo organizirati. Moguće je i videokonferenciju organizovati, može biti organiziran u nekom potpuno drugom prostoru kako bi se donijele ključne odluke da opet bude sve po Ustavu, a da taj proces znatno ubrzamo.

Za kakve se konkretno ekonomske mjere zalažete kako bi se pomoglo gospodarstvu? Je li generalno BiH zakasnila i zašto se ne donose konkretniji potezi za spas, naročito malih poduzetnika?

Znam odlično stanje kod naših susjeda i širih susjeda, to je samo privid, svih susjeda, ne samo Srbija, Crna Gora i Hrvatska. Kad bismo razgovarali s njihovim ljudima iz socijalnog sektora, socijalno partnerstvo koje se veže za ekonomiju, gospodarstvo, vladu i sve ono što uvezuje taj sustav, otprilike bismo imali isto razmišljanje kao i kod naših ljudi. Ja osobno sam uvjeren kako u svezi s ovim moramo biti vrlo oprezni. Mi smo ovih dana s više razina vlasti, kako nam je Ustav i definirao nadležnosti, izašli s idejama kako neki ljudi ne moraju plaćati ove ili one obveze. Znate što to znači? Da ćemo u potpunosti urušiti naš fiskalni sustav, da ćemo u potpunosti urušiti zdravstveni sustav, ako pričamo primarno o zaštiti ljudi. Ako netko neće uplaćivati dopinose za zdravstvo, kako će naši zavodi funkcionirati za mjesec dana. Kako ćemo osposobiti našim liječnicima sve one preduvjete da bi nam mogli dati uslugu koja nam treba. Znači, mi moramo prvo izaći sa sredstvima, to ozbiljne zemlje rade, velike, da taj teret sutra ne raspodijele na male diljem svijeta. Mi moramo imati fond, odnosno sredstva kojima ćemo prepoznati stabiliziranje gospodarstva za dva ili tri mjeseca kad sve ovo skupa stane. Za ono što moramo odmah reagirati ako se uruši neki od ovih fondova da možemo nadomjestiti.

Mirovinski je lako nadomjestiti, jer smo ga sada vezali za proračun. Ako dođe do umanjenja sredstava u mirovinskom, bez problema proračun Federacije to može kompenzirati na različite načine. Znači, mi ćemo morati sad na toj fiskalnoj razini i političkoj dogovoriti način kako osigurati određenu sumu novca, jel to milijarda ili deset milijardi, da ne špekuliram o tome, morat ćemo znati da taj novac odnekud možemo dobiti i njim znati izbalansirati ono što će se narušiti ovih nekoliko mjeseci koliko će sigurno trajati koronavirus. Hajdemo i to ekspertima prepustiti, ja u tome imam osobni stav sa svoje razine znanja koje ja imam u gospodarstvu, ali prebrzo donosimo ove zaključke, prebrzo izlazimo u javnost s njima i bojim se da smo već sada nekoliko izjava debelo narušili.

Provjerite kod bilo kojeg zdravstvenog fonda, u bilo kojem od deset naših županija i vidjet ćete kako je pad prihoda u ovih 15 dana na mjesečnoj razini 50-60 posto i recite mi za mjesec dana je li to znači da ćemo potpuno uništiti sustav. Bojim se da idemo u tom pravcu, što znači da ćemo morati vrlo brzo djelovati, spašavati gospodarstvo. Zato s te strane mislim da nismo ni zakasnili, nesnalaženje je opće. Pa nitko nije mogao predvidjeti prije dva mjeseca kako ćemo imati ovo u svijetu, što znači da mi imamo još dovoljno vremena, imamo dovoljno i znanja ljudi koji znaju i marko i mikro ekonomiju, prepoznati ove krizne situacije, samo moramo biti koegzistentni do kraja, imati sistematičnost u odlučivanju, eliminisati bilo šta što može izazvati nepovjerenje u političkom smislu donošenja odluka i kreacija.

Kako pomoći najugroženijim općinama i jesu li opravdane kritike kako je Konjic ostavljen od HNŽ i federalne razine?

Što se tiče Konjica ili takvih sredina, oni su prije svega zdravstveno ugroženi i svaka druga naša sredina, pogledajte brojke zaraženih u BiH, ti trendovi će se mijenjati u narednih deset dana, oni će biti drastično viši. Ovo nije nikakva crna prognoza, to je logika brojeva, progresija tih brojeva, prateći naše okruženje. U Konjicu su se morale donijeti odluke i čitav Konjic staviti u karantin i pomoći tim ljudima.

Prije svega da zaštitimo njih same od širenja unutar njih, a i s druge strane im pomoći u zdravstvenom i svakom drugom smislu. Ne mislim da ih je napustila županijska vlada, šta više. Jednostavno, jedna nesmotrenost u organizaciji jednog događaja za koji niko nije mogao predvideti da će dobiti ovu dimenziju i koja nas je danas dovela u stanje koje imamo i ja bih kazao i s federalne i županijske razine trebamo na jedan poseban način pratiti što se događa u Konjicu, ali slično i u drugim sredinama. Imat ćemo mi još žarišta slično konjičkom žarištu. Vidjet ćete u sljedećih od sedam do deset dana u FBiH i moramo imati sustav kako djelovati. Najbolji je samozolacija, eliminirati mogućnost kretanja. Bez obzira na to što su neki ljudi počeli razumijevati kolika je ozbiljnost i opasnost koronavirusa, bojim se da još ima onih koji vjeruju kako se ovo nama ne događa, kako možemo riješiti nekim drugim putem. Ja sam siguran da ćemo, ne budemo li do kraja provodili mjere izolacije, a osobito samoodgovornosti samoizolacije, imati mnogo više problema nego što ih danas imamo.

VečernjiList BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari