Pratite nas

Intervju

General Željko Glasnović: Narode moj, ne daj se više idiotizirati!

Objavljeno

na

Hrvatska ima generala, a od posljednjeg saziva Sabora i političara koji govori ono što misli. To je Željko Glasnović (62), rođen u Zagrebu, odrastao u Kanadi, a bio je u tri vojske – kanadskoj, Legiji stranaca i u hrvatskim snagama: HV-u i HVO-u. Deset godina radio je u pravosudnoj policiji. Kad je Hrvatska napadnuta, bez razmišljanja je stao u obranu svoje napadnute domovine, iz koje je njegova obitelj nakon progona i godina zatvora u Jugoslaviji, pedesetih godina 20. stoljeća morala bježati u Ameriku i Kanadu, piše Snježana Šetka / Slobodna Dalmacija.

Oca nije stigao upoznati, jer je 1954., one godine kad se on rodio, otac otišao u Ameriku gdje je vrlo mlad i umro. A završio je Glazbenu akademiju u Rimu i radio kao glazbenik u Americi. A onda je njegov djed 1960. povukao njega, brata blizanca i majku im u Kanadu, gdje je i proveo najveći dio života. General je to koji bez kompleksa razgovara sa svim predstavnicima stranih vojski i to tako kompetentno da većina ostane bez teksta. A takav je i u politici. Potkovan studijem političkih znanosti i povijesti posvetio se proučavanju povijesti, osobito hrvatskih žrtava.

Lažna slika

– Mi ne možemo voditi politiku bez povijesnog konteksta. Mi možemo sebe uvjeriti da ne trebamo razgovarati o Drugom svjetskom ratu, ali to drugi rade za nas. To je rekao Orwell. Prošlost nije prošla. Ja sam živio vani 30 godina. Nas svi gledaju kroz lažnu sliku Drugog svjetskog rata koju su plasirali neprijatelji hrvatskog naroda. Mi bez konteksta, bez analitike ne možemo živjeti posljedice i uzroke. Nama je izbrisana kolektivna memorija, a ostala nam je prazna ploča po kojoj pišu agitpropovci u medijima, u politici. Zato moramo uzeti kulturni prostor, ne samo pravni sustav. Što ako mi dobijemo funkcionalnu državu a nismo uzeli kulturni prostor? Onda nemamo državu – kaže Glasnović.

Evo ministar Hasanbegović to nastoji napraviti…

– Na njega je gnjevno crveno plemstvo kojima je ukinuo sredstva. Nama su uzeli kulturni prostor ovi koji vladaju ovdje od 1945. i njihova djeca. Pitao sam pravaše, koliko imate profesora na Fakultetu političkih znanosti? Nula. A 10 pravaških stranaka. To je lako vidit, samo mi smo izgubili taj duh prosuđivanja.

– Zašto Hrvati ne smiju reći da vole svoju zemlju a da pritom ne budu optuženi da su nacionalisti i ustaše?
– To su totalne gluposti. Sve zemlje imaju svoj ponos. Mi se ne trebamo nikome ispričavati ni ustručavati, a ni dozvolit da nam neko drži povijesne lekcije. Hrvatski časnik u Napoleonovoj vojsci je rekao da je iznimno važno da svaki državljanin – stanovnik države zna svoju prošlost i proučava je. To i danas vrijedi. Jer nas su predugo učili samo jedno oko povijesti. I danas se nama čita jedno oko povijesti.

– Što je nama danas glavni problem?

Privatni album

Privatni album

– Najveći problem hrvatske države je što mi nismo uredili pravni sustav, jer bez efikasnog pravnog sustava utemeljenog na jasnim standardima, mi nećemo ići daleko. I prvi korak bi trebao biti profesionalizacija državne administracije, ne samo sudstva nego organa koji će provoditi zakone na terenu, to su policija, porezni inspektori, itd. Vi nećete dobiti policajca profesionalca za 4500 kuna. To je zastrašujuće. Moramo stvoriti državu gdje se poštuje pisani ugovor i gdje ljudi imaju pravnu zaštitu i sigurnost.

– Kako vratiti povjerenje ljudi u političare koji se bore samo za vlastite privilegije, a narod zaborave čim zagaze nogom na vlast?

– Narod je rob svog mentalnog sklopa. Jer njemu je u tih 50 godina vladavine komunizma, te sekularne religije, oduzeta sposobnost da razmišlja na kritičan način. A to je jako važno. On ne može odvajati kritične informacije od nebitnih. Drugo, on svoje informacije dobiva većinom od službenika iz bivšeg sustava koji rade na TV-u, u elektronskim medijima, u svim sustavima.

– Zašto to rade?

– Pa da zaštite svoje sinekure, prošlost, bankovne račune. Zapitajmo se je li zbilja toliko grozno u Hrvatskoj? Ajmo napravit paralelu. Ja sam vani živio 30 godina. Od 2006. do 2010. u Indiji je umrlo 3,5 milijuna djece djece od zagađene vode, u Americi imate 40.000 ubojstava samo od vatrenog oružja, više od desetine ljudi je funkcionalno nepismena. U Kanadi u gradu veličine Zagreba mogli ste 80-ih godina kupiti jednosoban stan za 85 tisuća dolara. Sad je isti stan 350.000 dolara, a satnica je ostala ista. Znači nigdje nije bajno. Ali treba ovo napomenuti. To pranje mozga, sustavno, ta destruktivna kritika ljude baca u, rekao bih, umjetnu atmosferu očaja. Gledajte, mi uvijek gledamo šta nemamo a ne šta imamo. U nas 90 posto ljudi ima krov nad glavom. U Kanadi imate na desetke tisuća beskućnika na ulici. Kad ga vidi Englez, šta kaže: ko ga šljivi, nije htio raditi. Nama mana neće padati s neba. Mi smo poprimili taj parazitski odnos prema državi iz bivšeg sustava. Ali taj sustav je također živio parazitski. Krali su direktori na najvišim razinama. Evo sad gledajte slučaj Mustač-Perković, otvara se pitanje kako su u tom društvu gdje su svi morali biti jednaki prebačene stotine milijuna dolara na bankovne račune vani? Kako to da je SDP stavio moratorij da je državna arhiva zatvorena još 20 godina?

Privatni album

Privatni album

– Čega se boje?

– Boje se da će se možda otkrit ljudi koji su živjeli s tajnim službama protiv svojega naroda koji su danas na vlasti. Boje se da će netko pronaći njihovo porijeklo imovine koju su stekli pljačkom i danas je vraćaju natrag kao direktnu stranu investiciju. To pokazuje i slučaj Mustač-Perković koji su oni pokušali minirat.

– Nesretni smo u svojoj zemlji…

– Ako danas napravimo analizu, zaključujemo da smo dobili po svim elementima državu istovjetnu onoj iz koje smo izašli. Možemo je slobodno zvati Croslavija. Taj sustav je propao jer je bio neetičan, nemoralan i promovirao je kulturu varanja. I danas imamo istu stvar. I zašto se čudimo kad smo mi još zarobljeni u tom mentalnom sklopu?

– Kako možemo izići iz toga?

– Pogledajte, ako je egipatsko kraljevstvo trajalo 250 generacija, a mi državu dobili tek prije 25 godina, ne može se sve preko noći napraviti. Ali ove druge postkomunističke zemlje su napravile ono što mi nikada nismo napravili, prvenstveno Mađarska, Poljska i Njemačka do neke razine. I Makedonija je to napravila. Lustraciju. Kako možemo očekivati da ljudi koji su vodili državu do 90-e, prevaranti, lopovi, ljudi sa lažnim biografijama i kvalifikacijama, ljudi koji nisu u ništa vjerovali nego u onih njihovih 10 zapovijedi: Druže, snađi se, U se, na se i poda se, Malo radi, puno kradi, Niko me ne može tako malo platit koliko ja mogu malo radit, itd., kako će nas voditi danas ti ljudi koji su i danas aktivni u političkoj areni, a ljudi glasaju za njih.

– Kako bi trebalo provesti lustraciju?

glasnovic_1

Privatni album

– Najprije ljude treba naučit da znaju šta je to. Lustracija nije lov na vještice ni vješanje ljudi. Lustracija je istina. Lustracija je također objavljivanje menadžerskih kredita. Također da vidimo šta je bilo, gdje je novac otišao 80-ih godina, gdje su ti tajni računi koji se sad vraćaju natrag kao izravna strana investicija. Ako ste vi zaposleni u politici, u MUP-u, a radili ste za UDBU, imate dosje u Beogradu, vi ste prijetnja nacionalnoj sigurnosti, vi ne možete tu raditi. Drugo je otvaranje arhiva. I treće, onda idemo na kadrovsku. Jer ti su ljudi iz bivšeg sustava umreženi u sve pore hrvatskog društva. Zato ne možemo naprijed. Oni su rezultat tog propalog sustava. I što je najgore, ti su ljudi okupirali onaj prostor koji drže nevladine udruge. Ti ljudi koji su u bivšem sustavu kršili ljudska prava i njihovi nasljednici danas, cinkarili nekoga ili osuđivali za verbalni delikt, ili su krali novac, ti ljudi su se danas, preko noći kao preobratili u pluraliste, humaniste, demokrate. A to je varka totalna. I kako vjerovati tim ljudima? A gdje je Hrvatska tu? I što je najgore, oni nas predstavljaju vani. U normalnom sustavu napreduje se po profesionalnosti i integritetu. Negativna selekcija kadrova kod nas sprječava istinski napredak Hrvatske. Kod nas je uništen osjećaj za individualnu odgovornost. Pa čekajte, nisam ja kriv što ste napravili građevinu na ilegalnom zemljištu i sada zovete mene kao saborskog zastupnika da interveniram. Meni je dolazilo dnevno barem pet ljudi, od kojih su me najmanje dvojica htjela prevariti. U Hrvatskoj je važnije imati portabilni detektor za laž nego ručni bacač ili kalašnjikov.

– Vidite da je lakše bilo biti vojnik nego političar.

– Lakše je bilo ’91. Priznajem. Ali ovo nije očajavanje. Ako ćete raditi, morate napraviti analitiku i onda razvijate pravce djelovanja. Ovo je poziv hrvatskom narodu da se više ne da idiotizirati.

– Prijeti li Hrvatima nestanak ako se ne uključe aktivno u politiku?

Privatni album

Privatni album

– Ako se umoriš od politike, to ne znači kraj politike, to znači kraj toga naroda. Vi trebate vremena da se mentalni sklop promijeni. Gledajte, u Americi imate više sekti u jednom gradu nego u cijeloj Hrvatskoj. Ali najubojitija sekta u kojoj su ljudi bili zarobljeni 50 godina je taj marksizam – lenjinizam od 19. stoljeća nadalje. I nisu izišli iz toga. I vi ne možete naprijed ako ne prihvaćate neke stvari.

– Zašto je Hrvatska dala zeleno svjetlo Srbiji za otvaranje pregovora za poglavlje 23., a nije riješila pitanje progona hrvatskih branitelja?

– Branitelji su se s pravom digli na noge. Treba im blokirat sva ostala poglavlja i onemogućit pregovore. Srbi provode SANU 2, totalnu relativizaciju svega, a to su prihvatili neki naši klimoglavci, što je kriminalno djelo. Tužbom za genocid je dokazano da su više od 95 posto zločina u RH i BiH počinili Srbi, nasljednici propale Jugoslavije. Mi moramo blokirat svako poglavlje koje žele otvorit. Moramo lobirat dok ne odustanu od monstruoznog progona hrvatskih branitelja i relativizacije Domovinskog rata. To se mora objasniti ljudima vani i tražiti odštetu. Apsurdno je da hrvatska država svojim braniteljima šalje ovrhe na mirovine, dok agresori dobivaju stanove. Apsurdno je i da RH nije riješila status pripadnika HVO-a koji su se borili za hrvatsku državu. Ako može plaćati 20 tisuća boračkih penzija partizanima, 15 tisuća nasljednih iz NOB-a i drugih, onda mora i svojim braniteljima. A još važnije od te materijalne strane jest da im u rješenju piše da su se borili za teritorijalni integritet i slobodu hrvatske države.

Snježana Šetka / Slobodna Dalmacija.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Miletić: Ratni zrakoplovi neće nadlijetati Istru

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Istarskog demokratskog sabora (IDS) Boris Miletić potvrdio je u razgovoru za Hinu kako ratni zrakoplovi ipak neće nadlijetati Istru nakon nedavne najave kako se bivši vojni aerodrom kraj Pule namjerava ponovno aktivirati u vojne svrhe.

Reagirali ste na najavu kako se bivši bojni aerodrom kraj Pule namjerava ponovno aktivirati u vojne svrhe. U kojoj je to fazi te ima li šanse zaustaviti taj proces?

Uspjeli smo riješiti taj problem nakon sastanka koji smo župan Flego i ja održali s potpredsjednikom Vlade i ministrom obrane Krstičevićem na kojem nam je jasno i decidirano rečeno da se vojni borbeni zrakoplovi neće vratiti u Pulu. Militarizacija Pule i Istre nije opcija i mi ćemo se boriti protiv toga na sve moguće načine. U skladu sa Strategijom o nacionalnoj sigurnosti Ministarstvo će ipak zadržati određene objekte na tom području kako bi vojska bila prisutna u čitavoj zemlji.

IDS će pokrenuti inicijativu vraćanja stope PDV-a u ugostiteljstvu i turizmu sa sadašnjih 25 posto na nekadašnjih 13 posto. Koja je procedura i mislite li da ćete uspjeti u tome?

Kao čovjek koji je i sam radio u turizmu te i sam dolazi iz turističkog grada, ministar Gari Cappelli trebao bi razumjeti važnost smanjenja PDV-a za konkurentnost hrvatskog ugostiteljstva i turizma. Svima je jasno da je odlukom iz 2016.godine, kada je Vlada vratila PDV u ugostiteljstvu s 13 na 25 posto, učinjena velika pogreška.

Dovoljno je reći da se smanjila konkurentnost turističkih destinacija u Hrvatskoj  u odnosu na zemlje u okruženju i da su velike hotelijerske grupacije odustale od najavljenih investicija i zapošljavanja.

Upravo zahvaljujući IDS-u, PDV je 2012. smanjen na 10 posto, čime su se “otvorila vrata rekordnim turističkim sezonama u posljednjim godinama. Ubijati mjeru koja je donijela takve rezultate bilo je posve suludo. Sada tražimo da se ta pogreška ispravi i da država stimulira razvoj turizma kao najvažnije gospodarske grane u Hrvatskoj.

Kako komentirate poražavajući podatak da u Istri postoji nedostatak radne snage u turizmu i ugostiteljstvu, kao što su kvalitetni kuhari i konobari te recepcionari?

To je problem koji treba rješavati s dvije strane odnosno s jedne strane poslodavci trebaju voditi računa o poboljšanju uvjeta rada sezonskih radnika, a s druge država treba ulagati u edukaciju turističkih djelatnika. To je još jedan hrvatski apsurd – imamo previše nezaposlenih, a govorimo o nedostatku radne snage. To znači da u sustavu nešto ozbiljno ne štima.  Činjenica je da hrvatski obrazovni sustav uopće nije usklađen s tržištem rada i to se vidi u svim sektorima. To je dio šireg problema koji uključuje potpuni izostanak obrazovne i razvojne strategije. Rekao bih da je to svojevrsni hrvatski sindrom.

Kako komentirate odnose između oporbenih stranaka odnosno u kakvim ste odnosima s predsjednikom SDP-a Davorom Bernardićem nakon posljednjeg istupa za njegova posjeta Istri ? 

Rekao bih da je odnos između oporbenih stranaka korektan premda je posljednje istupe predsjednika SDP-a teško razumjeti. Pretpostavljam da je riječ o nesnalaženju, ali on time izravno šteti svojim biračima i oporbi. Hrvatskoj danas treba jaka i ujedinjena oporba koja može obraniti Hrvatsku od konzervativnih jurišnika.

Zašto Bernardić razbija oporbu, ne  znam, no iskreno se nadam da u pozadini svega nije plan o stvaranju velike koalicije HDZ-a i SDP-a. Bez jake oporbe nema kvalitetne demokracije. Zato želim da SDP što prije izađe iz krize u koju je upao i da se zajedno borimo za zaštitu ljudskih i građanskih prava te europskih vrijednosti.

Kakva je budućnost platforme koja se temelji na lijevim liberalnim vrijednostima zajedno s GLAS-om i strankom Pametno?

IDS s tim strankama dijeli isti svjetonazor i kao što se pokazalo, zajedno uspijevamo na dnevni red staviti teme koje definiraju Hrvatsku kao civiliziranu državu, poput Istanbulske konvencije. Ta naša neslužbena grupacija već sada osvaja šest posto na izborima i sve više stranaka iskazuje interes da nam se priključi. Nastavljamo dalje, radimo na konkretnim mjerama i zakonskim rješenjima koje Hrvatsku čine boljim, perspektivnijim i ugodnijim mjestom za život. Još uvijek nismo razgovarali o izlasku na nadolazeće izbore, jer je to odluka koju moraju donijeti stranačka tijela svih triju stranaka.

Kako komentirate posljednji ispad Vojislava Šešelja prilikom boravka hrvatskog izaslanstva u Beogradu?

Ispad Vojislava Šešelja je ispod svake ljudske i moralne razine te je takvim redikulima cilj privući pažnju vulgarnim provokacijama. Teško mi je procijeniti je li odluka da se prekine posjet bila ispravna, no činjenica je da se dužnosnici Srbije nisu odmah ispričali i osudili ponašanje ovog srpskog zastupnika. U takvim okolnostima Hrvatska mora naći načina da se zaštiti.

Koja je po vama sudbina pulskog brodogradilišta Uljanik, nakon što je ovih dana otkazano pet od ukupno 17 brodova koliko ih je u Uljanikovoj knjizi narudžbi ?

Uljanik je bio i ostao jedna od ključnih poluga razvoja Istre, Kvarnera, ali i cijele Hrvatske te tako mora ostati i dalje. Nadam se da će Uljanik s novom upravom znati  iskoristiti ovu situaciju i iskoračiti u budućnost. Na današnjem tržištu nije lako biti konkurentan, ali komparativna prednost Uljanika su njegovi radnici i njihovo znanje. Uljanik ima više od 160 godina akumuliranog znanja koje treba kapitalizirati i kojim može još jednom pokazati svoju snagu”.

Kako mislite da će Danko Končar uspjeti u roku od dvije godine restrukturirati pulsko brodogradilište kada u pet godina, kako je i sam rekao, nije uspio restrukturirati Brodotrogir ?

To je pitanje za Končara. U ovom trenutku važno je da svatko radi svoj dio posla. Lokalna i regionalna samouprava učinile su apsolutno sve što je bilo u njihovoj moći da pomognu Uljaniku i brodogradnji. Prema strateškom partneru, Končaru ili bilo kome drugom, imamo samo jedan zahtjev – da sačuva brodogradnju i radna mjesta! Za nas tu nema alternative.

I konačno, ima li šanse da se napuštena državna imovina u Istri napokon stavi u funkciju gospodarstva ?

Potencijal neiskorištene državne imovine je ogroman, no ako pogledate prijedlog novog Zakona o državnoj imovini jasno je da se tu ništa značajno neće dogoditi. Na žalost, državne strukture jednostavno nisu zainteresirane za rješavanje tih pitanja.

Primjerice, po pitanju Muzila, iz odgovora na naše zastupničko pitanje koji smo nedavno dobili od Ministarstva državne imovine, proizlazi da su za projekt stavljanja u funkciju područja Muzil nadležna čak četiri ministarstva, Državna geodetska uprava, Županijsko državno odvjetništvo i tako dalje. Po našoj slobodnoj procjeni temeljenoj na dosadašnjem iskustvu, a imajući u vidu razinu učinkovitosti i brzinu rada te međusobnu usklađenosti državnih tijela, možemo očekivati da ćemo na konkretne pomake čekati recimo pet, šest ili možda čak i do deset godina! To je iracionalno, smiješno i apsurdno, ali to je hrvatska stvarnost. Država će svaki puta radije udariti po džepu građana nego staviti u funkciju imovinu koja sada predstavlja mrtvi kapital, ili još gore, trošak, i njome puniti državnu blagajnu.

Razgovarao: Daniele Sponza

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Pavković: Monodrama po Hodakovim tekstovima bit će hit nad hitovima

Objavljeno

na

Rado čitane kolumne Zvonimira Hodaka oživjet će i na kazališnoj sceni. Neki su već na samom startu pokušali „minirati“ ovu, kako se najavljuje urnebesnu i zabavnu predstavu o hrvatskoj političkoj patologiji, ali, po riječima Dražena Stjepandića, koji je i osmislio cijeli projekt, to im zasad nije pošlo za rukom. A ni neće!

Predstava nosi naziv „Žikina dinastija u lijevoj našoj“, a u u zagrebačkoj Maloj sceni, Medveščak 2, izvest će je glumac Šiško Horvat Majcan, i to 18., 19. i 20 travnja. Nakon toga slijede gostovanja diljem Hrvatske, a prvo će biti u Gospiću.

Bio je to povod za razgovor s mladim glumcem Šiško Horvat Majcanom, koji nam je otkrio još neke detalje vezane uz ovu, već sada možemo reći, – hit predstavu.

  • Gospodine Šiško, vjerujemo da ste s oduševljenjem prihvatili igrati u „Žikinoj dinastiji u lijevoj našoj“, odnosno što vas je privuklo ovoj monodrami?

Prije svega hvala na interesu za ovu predstavu. Kolumne Zvonimira Hodaka čitam već godinama i na poziv Dražena Stjepandića sam se odazvao bez zadrške. Moram priznati da sam se u početku dosta preispitivao, razgovarao s obitelji i prijateljima i nailazio na različita mišljenja o tome trebam li ja to raditi ili ne. Svi ti razgovori i sati mozganja su me uvukli u taj rad. Shvatio sam da je došlo vrijeme za rizik, umjetnički rizik. Volim jednostavnost a najjednostavniji odgovor mi je dala moja životna suputnica Iva: ‘Kaj razmišljaš, ionak nemaš kaj za izgubit.’

  • Vi ste i sami postavili ovu predstavu. Što to znači: da je „nitko“ nije želio režirati, ili?

Nakon prvih par razgovora Dražen Stjepandić i ja shvatili smo da je to zapravo punk jer je jednostavno iskreno i zabavno, i krenuli smo na avanturu u ‘čizmama slobode’. Nema straha pa nema cenzure ni zadrške. Baš onako kako kazalište i treba biti. Nažalost kazalište danas spava samo i impotentno.  Punkera među redateljima nema.

  • Što gledatelji mogu očekivati u 70 minuta koliko traje?

Bolje im je da ništa ne očekuju jer će se svakako iznenaditi. Pretjerujem ali ovakvih predstava nema. Tu su  stvarne osobe iz našeg javnog života koje ponekad odlutaju u fikciju. Svi likovi i njihovi stavovi i razmišljanja su izvrnuti ruglu. Količina gluposti i laži koju ljudi mogu izgovoriti u javnom prostoru je golema. Hodak to primjećuje i stvara sjajne satirične momente. Za mene je to čista zabava ali znam da će mnogi biti revoltirani.

  • Je li vam to prvo takvo iskustvo?

Da, a moguće i posljednje.

  • Kakva je bila suradnja s autorom kolumni, po kojoj je rađena predstava, Zvonimirom Hodakom, a kakva sa Draženom Stjepandićem, koji je idejni autor predstave?

S gospodinom Hodakom, proveo sam dva sata u ugodnom razgovoru. Kad je shvatio da sam spreman na rizik dao mi je  otvorene ruke i poželio sreću. Nadam se da ga neću razočarati. S Draženom se često družim, on mi je velika podrška i bez njega nikad ne bi uspio ovo napraviti. On je napravio prvi izbor tekstova, nakon toga smo kreirali lik i stvorili situaciju za publiku i mene. On je pravi punker.

  • Je li vas smetalo što je jedan glumac prije vas prvo pristao, a zatim bez objašnjenja odustao od ovog projekta?

Ne, nimalo. Znao sam to od početka. Ljudi imaju različite razloge  i  životne situacije. Ne znam o čemu se radilo u tom trenutku niti me to zanima.

  • Ima li tu i „opasnih“ političkih scena?

A danas je sve ‘opasno’ što znači da se svi boje nekog vraga. Ja se bojim štete koju nam laž i glupost u javnom prostoru stvaraju već godinama. Šarlatani u politici i sijači zla i mržnje u medijima. Da možda je opasno obračunavati s tim ‘sektorima’ ali što je kazalište bez rizika, nula!  Zato cijenim Hodaka, on piše bez straha.

  • Jeste li možebitno u svojoj umjetničkoj karijeri igrali nešto slično?

Ovako eksplicitno ne, ali završni ispit iz lutkarstva je bio svojevrsna diverzija.

  • A, gdje ste sve dosad nastupali, malo nam se pohvalite?

Nastupao sam stvarno posvuda, obzirom da sam freelancer  radio sam svakakvih  projekata. I ne samo kao glumac.  U  Maloj sceni igram u odličnoj obiteljskoj predstavi ‘Muka malog vuka’, to je jedna od rijetkih predstava koju je baš gušt igrati. Prije osam godina napravili smo sjajnu predstavu ‘Dašenjka ili priča o štenetu’ i izveli  je 500 puta, i danas uživam igrajući je. To su predstave zbog kojih živim kazalište. Surađujem i s Festivalom Tolerancije, bio sam inspicijent na dječjoj operi Brundibar, to su projekti za pamćenje.

  • Želite li još nešto reći, dopuniti?

Pozvao bih publiku ,sve,  bez obzira što mislili i kojoj ‘struji’ pripadali.

Preživjeti od umjetnosti – to je najveći art danas.

Razgovarao: Mladen PAVKOVIĆ

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati