Pratite nas

Intervju

Generalni direktor Aluminija Dražen Pandža – ‘Aluminij nema više vremena’

Objavljeno

na

Vrijeme u Aluminiju ne mjeri se na uobičajen način. U mostarskoj kompaniji već odavno kazaljka stoji na 12:05 i svatko normalan zna što to znači. Pogotovo jer se vrijeme ne može vratiti unazad.

Generalni direktor Dražen Pandža je već nekoliko puta ponovio ‘Aluminij nema više vremena’, uz to što nema ni novca za struju, ni sirovina, ni rezervnih dijelova… Aluminij proživljava kliničku smrt. Dugovi su preopteretili nekadašnji ponos, ne samo Hercegovine, već i BiH, i pitanje je postoji li uopće rješenje. Tračak nade nude potencijalni kupci, Glencore i tvrtka iz Dubaija WAQT Trade LLC, s kojim pregovara Vlada FBiH.

Upravo danas je na rasporedu nova runda razgovora s Glencoreom… Može se reći da je danas ‘Dan D’ za Aluminij, jer u slučaju da se barem ne približe stavovi dvije pregovaračke strane o Aluminiju će se pričati kao o ‘nekadašnjoj tvornici’. Nešto više od 900 radnika će na ‘ulicu’. Ne treba napominjati kakav je to gospodarski ali i demografski udar prije svega na Mostar, a potom i šire, preko kooperanata.

Generalni direktor Dražen Pandža u intervjuu za Dnevni list nije izrazio previše optimizma po pitanju današnjeg sastanka u Vladi FBiH. Pandža ne želi davati lažnu nadu, ali napominje da će se kompanija boriti dok postoji i minimum šanse za preživljavanje…

Za početak, hoće li Aluminij preživjeti idućih 48 sati? Već nekoliko puta u posljednjih godinu dana tvornica je bila pred gašenjem, ali se uvijek nekako izvlačila i preživljavala. Hoće li tako biti i ovaj put?

-Procijeniti hoće li će tvornica i dalje radit nakon utorka teško je. Ona je, po svemu što se do sada događalo, trebala biti zatvorena još u subotu. Radi održavanja još jednog kruga razgovora s investitorima, taj termin je pomaknut za utorak. Što će dalje biti ovisi o razgovoru u ponedjeljak (danas, nap.a). S obzirom na stajališta Vlade i pozicija investitora okupljenih oko Glencorea, nažalost nisam optimist. Stavovi su i više nego udaljeni te je nemoguće očekivati njihovo približavanje za sat do dva razgovora. Ipak, sve dok se priča, postoji i neka nada za dogovor i kompromis, premda u ovom slučaju ne vidim prostora za postizanje toga. Realno, bojim se da su šanse male ili minimalne i ne bih podržavao bilo kakav lažni optimizam.

U eteru se trenutačno vrti puno različitih informacija vezano za situaciju u Aluminiju. Možete li vi malo razjasniti što se točno događa? Je li situacija doista tako dramatična?

-Situacija je više nego dramatična i stanje se komplicira iz sata u sat. Sva zbivanja utječu na naše kupce i dobavljače o kojima nitko i ne piše. Kako očekivati produženje bilo kakvih ugovora s kupcima kada ne znaju hoćemo li uopće nastaviti s radom? Kakav stav očekivati od dobavljača nego da se mora plaćati avansno radi nesigurnosti u kojoj se nalaze. Nikom od njih ne zamjeramo, naprotiv zahvaljujemo im na povjerenju i strpljenju te činjenici da su nas godinama nosili i trpjeli naše dugove prema njima. Naš upit je što ako propadnu pregovori sa investitorima?! Stav i nalaz revizora jasan je – privatizacija ili stečaj! Mi sredstava za daljnji rad više nemamo, javno smo obznanili da nam je ova četiri dana života, do utorka u ponoć, kupio nas partner osiguravši nam i struju i sirovine. Ako u ponedjeljak opet bude fijasko, nama nema dalje! Sada je sve do Vlade Federacije BiH koja treba pokazati odlučnost ako želi sačuvati ovu kompaniju od čijeg opstanka ovisi u dobrome dijelu i sudbina cijele regije.

Kako radnici podnose trenutačnu krizu?

– Našim radnicima mogu samo zahvaliti na predanom radu i trudu koji pokazuju u ovim trenucima. Moram spomenuti da se stalno potenciraju plaće uposlenika. Ima li nekih preplaćenih mjesta i viška rukovodećih mjesta, ima. Stav Uprave je bio da se uštede rade na tim stvarima. Ljudima koji rade u proizvodnji plaće se ne smije dirati. To su djelatnici koji rade i danju i noću, i petkom i svecem, što kažu naši stari. I Božić i Novu godinu. Zimi, kada je hladno, i po ljetnim vrućinama. Svima koji tvrde da je plaća velika, preporučio bih da obuku ćelijaško odijelo i na mostarskih +45 odu u halu gdje su temperature veće još za 30 stupnjeva i rade u vatrostalnim odijelima osam sati. Ili da idu na visoke peći, ili da lijevaju tekući metal. Nakon toga, neka ocjene njihove plaće, jesu li previsoke ili ne. Administracija i smanjivanje plaća, racionalizacija radnih mjesta – da, umanjenje proizvodnim radnicima – ne. Uostalom, proizvodi li netko drugi nešto i donosi li novac u ovu državu? I stavite se njihovo mjesto, raditi tako predano u tolikoj nesigurnosti, a izvršavati sve svoje radne zadaće s manjkom opreme i rezervnih dijelova. To su heroji! Radi naših radnika, inženjera i održavatelja, ovo Društvo i radi dalje. Jamčim Vam da bi se u ovakvim uvjetima, s ovakvom oskudicom rezervnih materijala, svaki drugi aluminijski proizvođač davno ugasio. Jedinu snagu za daljnji rad mi kao Uprava crpimo iz njihova rada i strpljive šutnje. Hvala im jer na kraju, kakav god bio, svojoj djeci mogu pričati da sam radio s herojima i da ne trebaju gledati nigdje drugo. Naši radnici su moji uzori.

Što se događa u pregovorima s potencijalnim kupcima? Objavljuju se različite informacije… Nejasno je šta tko nudi i planira činiti s Aluminijem?

-Kao što sam već spomenuo, kakva je alternativa ako investitori odustanu, stečaj ili zatvaranje. Ovdje moram naglasiti da je svaki investitor koji će zadržati proizvodnju i radna mjesta dobrodošao i da mi ne biramo ni njegovo podrijetlo ni kako se zove. Kapital je kapital i on kao takav ima univerzalnu i prihvatljivu vrijednost. Uostalom, engleski klubovi su to davno prepoznali. Uprava je do sada jedini službeni kontakt imala s predstavnicima Glencoreova konzorcija te o tom dijelu možemo nešto i pričati. Službeno smo, i usmeno i dopisom, tražili da budemo sudionici sastanka Vlade i potencijalnih investitora iz arapskoga svijeta, ili ako se još bilo tko pojavio, jednako kao što smo sudjelovali i na sastancima s Glencoreom.

Danas je novi krug razgovora s Glencoreom. Kakva su vaša očekivanja? U javnost je procurilo da je najveći spor cijena električne energije. Kako to riješiti?

– Stavovi konzorcija poprilično su poznati i javnosti, te nema potrebe dalje ih obrazlagati. Tiču se cijene električne energije, za što Vlada tvrdi da nema mehanizama da regulira bilo kakvom odlukom te da mora biti tržišna. Kratkoročno ni dugoročno, cijene koje su na Hudex-u, Aluminiju ne daju nikakvu šansu za preživljavanje. To znači i kada bi se pronašla bilo kakva kratkoročna premosnica, bez daljnjega angažmana na pitanju cijene struje, rad Aluminija nema nikakvog smisla niti ekonomske opravdanosti, kako za sam Aluminij tako i za rad potencijalnih investitora. Ukoliko i govorimo o razvijanju potencijala za daljnju obradu i preradu metala, i tu pričamo o projektima za čiju realizaciju bi se tražilo možda i par godina. Može li netko nositi Aluminij par godina dok se to ne bi realiziralo, ne znam. To je ipak pitanje za ulagače.

Kako uopće riješiti problem električne energije? Imate li vi neki kratkoročni ili dugoročni plan ili model?

– Društvo je dalo par prijedloga za rješavanje pitanja opskrbe električnom energijom. Prvo je pitanje otvaranja energetske bilance i pozicioniranje Aluminija unutar nje. Drugo je diferencijacija cijena, jer se moramo složiti svi –  ne može biti da i najmanji i najveći potrošači imaju ista pravila nabave. Pogotovu kada imamo takav nerazmjer u potrošnji. Pa mi smo najveći potrošač struje u jugoistočnoj Europi a struju nabavljamo kao i obična piljara, molim da se nitko ne ljuti na usporedbu. Ako Vlada kaže da se mora dobavljač (mi teritorijalno pripadamo EP HZ HB i moramo biti u njihovoj bilanci, premda oni nemaju proizvodni kapacitet da nas opskrbljuju) vezivati na burzu radi pravila EU-a, mi predlažemo definiranje struje po europskoj burzi. Ako idemo u Europu, zašto onda za nas nije referentna europska burza? Zašto mađarska burza koja je najskuplja u Europi? Zašto se prvo ne zadovolji domaća potreba, a onda struja prodaje vani? Znate koja je najporaznija činjenica kojom se mi uvijek hvalimo? Da je Aluminij najveći izvoznik. Umjesto da se mi, kao Federacija i država, izgrađujemo na način da višak struje ostane u FBiH, da mi naš metal ne izvozimo nego prodajemo desetinama prerađivačkih kompanija koje bi radile od Save do Neretve, mi izvozimo struju i izvozimo aluminij?! I pitamo se zašto propadamo! Konkretno što predlažemo je ukidanje naknada koje su najveće u Europi i iznose skoro 8 Eura, diferencijacija potrošača na način da oni koji troše preko 1 TWh imaju mogućnost da se struja nabavlja po europskoj burzi. Na ovaj način bi riješili kratkoročne a nadamo se i dugoročne probleme oko opskrbe.

Navodno, Vlada FBiH želi mijenjati Upravu Aluminija. Kako to komentirate? Bježi li 44-postotni vlasnik od odgovornosti? Vlada je neki dan objavila priopćenje u kojem je navela sve sto je učinila za Aluminij… Komentar?

– Već izvjesno vrijeme iz određenih se lobija plasira priča oko smjene Uprave i nama nije nepoznanica tko to priča i otkud priča ide. Put i procedura za smjenu se zna i nije je problem niti provesti niti ćemo se mi protiviti ako se pokrene. Vlasnik ima isključivo pravo da određuje tko će voditi nešto što je u njegovom vlasništvu i to je sasvim normalno da bude tako. Mi ćemo raditi svoj posao najbolje što znamo i dati sve naše kapacitete za spas Društva. Hoće li to dovoljno, ne znam, ali mi dajemo naš maksimum. Ono što odgovorno mogu reći jest da kriza u kojoj se nalazimo nadmašuje kapacitet bilo kojeg pojedinca pa taman da se zove i Bill Gates ili Waren Buffet ili Jack Welch. U rješavanje problema mora biti uključen puno širi krug s maksimalnom vanjskom pomoći i potporom sviju. Mislim, baš sviju! Vlada je, istina, nabrojala sve što je dosad napravila. Mi imamo dobru komunikaciju s Vladom, resornim ministrom, dopremijerkom i premijerom. Ne sumnjam ni u njihovu dobru volju, znanje i kompetencije da se problem riješi. Uostalom imamo nekih pozitivnih primjera konkretne pomoći ove i prethodnih vlade u rješavanju problema Energoinvesta, Krivaje, rudnika te se iskreno nadamo da će se i za nas naći rješenje.

Čini li vam se da će politička pozadina borbe oko Aluminija u vas uprijeti prstom ukoliko kompanija ne preživi?

– Ja se zaista nadam da se vrijeme koje nam curi neće iskoristiti za upiranje prstom i traženje krivca nego da će se utrošiti u pokušaje pronalaska rješenja. Kriza u Aluminiju ne traje godinu dana već puno duže. Svaka je uprava imala sve teži zadatak i sve manje resursa za rješavanje problema. Ja se nadam da mi nismo zadnja uprava nego da će biti još njih dosta poslije nas. Bez obzira na to tko će biti vlasnik ili direktor Aluminija.

Kako je Aluminij došao u ovakvo teško stanje?  

– Zadnjih deset godina problemi se samo gomilaju. Rješenja su kratkoročne prirode i nije se našlo ono pravo i dugoročno. To je ono o čemu sada pričamo, kapacitet Federacije ili države da nađe rješenje opskrbe električnom energijom. Jučer sam dobio članak u kojem stoji kako jedna Kanada subvencionira proizvođača aluminija s 830 uposlenih. U ovoj državi su stotine milijuna otišle na subvencije poljoprivredi i neka su. Država to treba raditi, to je valjda i neki njen smisao od vremena kada su se prvi neandertalci počeli skupljati u pećinama i okupljati s mišlju da je zajednički rad spas za sve. Dugovi su stalno rasli i došli smo do trenutka kada neke stvari treba presjeći jer je očigledno da ovako više ne može dalje. Zadnjih deset godina, Aluminij niti jednom nije završilo godinu s pozitivnim rezultatima. Promijenilo se osam uprava, a dugovi samo rasli. Očigledno je da srž problema leži negdje dublje i dalje od današnjega vremena.

Kakve posljedice bi proizvelo gašenje kompanije?

– Zadnjih sam dana pogledao komentare i izvještaje pojedinih medija. Ono što me boli kao čovjeka i građanina jest tolika količina mržnje prema Aluminiju i ljudima koji u njemu rade. Nevjerojatna količina medijskih informacija i komentara koji odišu s toliko nesnošljivosti da se ponekad zapitam je li Thomas Hobbs bio u pravu kada je rekao da je čovjek čovjeku vuk, ili hijena u našem slučaju. Tko u ovoj državi može profitirati gašenjem Aluminija, ja ne znam. Ali znam da ono što izgubimo ne možemo nadoknaditi financijski, 56 milijuna davanja za mrežarine, obnovljive izvore energije, NOS, carine, poreze, doprinose… Znam  da će nestankom nas nestati i duša Hercegovine i srce Mostara. Kakav će to biti rezultat za ljude i koliko će životnih drama tu nastati i nestati, strah me je i pomisliti. Užasavam se od pomisli. Ne želim u utorak izići pred radnike i reći – Laka ti noć i zbogom, dragi naš Aluminij!/HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Davor Ivo Stier: Europski izbori su pokazali da je naše biračko tijelo praktički podijeljeno na pola

Objavljeno

na

Objavio

Na unutarstranačkim izborima odlučit ćemo s kojim ljudima i s kakvom političkom platformom ćemo ići na parlamentarne izbore. Do tada, naša odgovornost je, a posebno vodstva, da damo potporu Kolindi Grabar-Kitarović za pobjedu na predsjedničkim izborima i da kvalitetno odradimo predsjedanje Europskom unijom rekao je Davor Ivo Stier u intervjuu za jutarnji list

Saborski zastupnik HDZ-a Davor Ivo Stier rekao je kako je rekonstrukcija Vlade nešto što joj je potrebno kako bi se održala, jer bi bilo vrlo neodgovorno prema državi da HDZ još jednom izglasa nepovjerenje svojoj Vladi i da ide na prijevremene izbore.

Na pitanje o rekonstrukciji Vlade koja slijedi, Stier je rekao kako su problemi s kadrovima odraz jednog dubljeg političkog problema.

“To je problem politike koja nije u prvi plan stavila borbu protiv klijentelizma. To, naravno, ne znači da u nekim segmentima nije bilo dobrih rezultata u borbi protiv korupcije. Vidimo da je policija tu postigla neke značajne rezultate. Ali u političkom smislu, klijentelizam kao društveni fenomen i kao politički problem nije stavljen u prvi plan. Od lipnja 2017. u prvi plan stavljena stabilnost vlasti i u tom kontekstu je napravljena koalicija s HNS-om i SDSS-om, suradnja s Milanom Bandićem i nekolicinom zastupnika koji su izvorno izabrani na listi SDP-a”, rekao je Stier u intervjuu za Jutarnji list.

Ta politika, kaže, prvi put testirana kod građana na europskim izborima u svibnju i doživjela je neuspjeh.

“Građani su nam poslali poruku da žele da borba protiv klijentelizma bude u prvom planu. Rekonstrukcija Vlade, pogotovo ako će ići ka smanjenju resora i povećanju učinkovitosti, može sigurno biti korak u tom smjeru. Kuščevićev odlazak iz Vlade je bio očekivan i potreban. Iz svake situacije se, naravno, može nešto naučiti, a jedna od pouka jest da moramo brže donositi odluke”, rekao je Stier.

On smatra da je zbog ulaska u koaliciju s HNS-om došlo do podjele unutar HDZ-ovog biračkog tijela.

“Ono što moramo promijeniti jest to da se više ne smijemo konfrontirati s dijelom našeg biračkog tijela, a to se dogodilo od lipnja 2017. do danas. Rezultat toga je da se naše biračko tijelo podijelilo. Europski izbori su pokazali da je to naše biračko tijelo praktički podijeljeno na pola.

Kad pogledamo koliko su ukupno imale sve ove druge opcije koje su bile desno od centra, a koje su na izbore išle fragmentirano, to je otprilike nešto manje od HDZ-a. Dakle, mi moramo ići k tome da ponovno ujedinimo naše biračko tijelo.

A za to je, po meni, potrebno dovesti u balans HDZ i to tako da u središtu bude jedna demokršćanska politika koja će s jedne strane inzistirati na borbi protiv klijentelizma, pravnoj državi, na vladavini prava, dakle, ako hoćete, na tekovinama zapadne, neki bi rekli, liberalne demokracije, a s druge strane svjetonazorski biti inspirirana kršćanskim vrijednostima i kršćanskim socijalnim naukom”, poručio je Stier.

“Mi smo sada ostvarili određeni gospodarski rast, poboljšali kreditni rejting, imali odgovornu fiskalnu politiku. No, da to bude održivo i da Hrvatska doista napravi jedan skok i približi se razvijenijim državama, želimo provesti politiku koja bi se ukratko mogla definirati ovako – želimo pojeftiniti državu da bi ojačali i obogatili naciju.

Mi danas imamo, od Baltika do Jadrana, jednu od najskupljih država. Oko 45 posto BDP-a je udjel države u našoj ekonomiji, oko 65 do 70 posto hrvatskih građana, izravno ili neizravno ovisi o državnoj potrošnji. Državni aparat je preskup za naše gospodarstvo. Naš je zadatak to promijeniti”, poručio je Stier.

Na pitanje o tome hoće li on biti kandidat za novog šefa HDZ-a, odgovorio je – Zašto ne?

“Ali o tome ću preciznije kada bude vrijeme unutarstranačkih izbora, a oni još nisu raspisani”, dodao je.

Trenutnu situaciju u HDZ-u Stier je komentirao u pogledu planova za budućnost.

“Otvarao sam konkretna pitanja kada je trebalo, uvijek s namjerom da HDZ bude što jači. I sada to činim, ne gledajući toliko unatrag već s rješenjima za budućnost. Mogu reći da se puno ljudi doista slaže s takvim pogledom, da tu ima niz gradonačelnika, načelnika, nekih župana koji su stekli već važno iskustvo i vrlo su uspješni u svojim sredinama, a za koje smatram da će na unutarstranačkim izborima imati priliku preuzeti odgovornost u prvoj postavi na nacionalnoj razini. Dakle, HDZ ima tu snagu, može ići s jednom suvremenom i uvjerljivom demokršćanskom platformom koja može dobiti većinsku potporu građana”, rekao je Stier.

Na predstojećim predsjedničkim izborima Stier smatra da Kolinda Grabar-Kitarović ima dobre šanse za pobjedu.

“Njen suparnik je u ovom slučaju Zoran Milanović, a izbor koji je pred hrvatskim građanima je – žele li Kolindu Grabar-Kitarović ili ponovno ljevicu na Pantovčaku. Mislim da će se na tome bazirati ova kampanja, a ja vjerujem da će većina građana podržati Kolindu. A mi iz HDZ-a, bez obzira na pluralnost koja postoji unutar stranke, svi trebamo dati potporu aktualnoj predsjednici”, rekao je Stier, te dodao da “treba poštivati svakog kandidata, ali je jasno da će na kraju izbor pred građanima biti – Kolinda ili Milanović i njegova politika društvenih podjela i tenzija”.

Rekao je kako neće biti član Kolindinog izbornog stožera, niti će u kampanji sudjelovati operativno.

“Smatram da joj ljudi koji imaju određene stranačke ulogu trebaju dati potporu. Ako me iz stožera pozovu na njen skup da održim neki govor, to ću svakako učiniti. Dakle, u stožer ne, ali sudjelovanje u kampanji u smislu javne potpore njenoj kandidaturi, apsolutno da”, rekao je Stier.

HDZ je odlaskom Lovre Kuščevića ostao i bez političkog tajnika, no Stier je rekao da se on, u slučaju da ga pozovu na tu poziciju, svakako ne bi vratio.

“Ne vraćam se na stare pozicije. Moja je intencija raditi na tome da se ujedini stranku, a onda i naše biračko tijelo prije parlamentarnih izbora”, rekao je Stier.

“Mislim da će ova Vlada završiti svoj mandat, bilo bi neodgovorno prema državi da HDZ još jednom izglasa nepovjerenje svojoj Vladi i da ide na prijevremene izbore u ovom kontekstu. Ako je u nekom trenutku to bilo na stolu kao legitimna opcija, to je bilo onda kad smo se razišli s Mostom.

Ali s obzirom na to da se tada odlučilo da se ne ide na izbore, onda vjerujem da će ova Vlada završiti mandat u skladu s ustavnim rokovima. Što se tiče same stranke, i unutarstranački izbori bi se trebali održati u statutarnim rokovima, bez izvanrednih situacija”, poručio je Stier.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Čović: Hrvati bi doživjeli poraz u BiH da se opredijele između Bošnjaka i Srba

Objavljeno

na

Objavio

Dragan Čović o europskim izborima i odnosima s Plenkovićem, zastojima u Bosni i Hercegovini i problemima oko ustroja vlasti te obavještajnim aferama

Osam mjeseci prošlo je od izbora, a BiH još nema vlast. Čak i unatoč tome čini se kako je to trajno stanje daytonske države zamrznutog konflikta – podijeljena na dva dijela u kojoj većine čine Bošnjaci i Srbi koji svakim danom jačaju dominaciju i snažnije se vezuju uz Tursku, odnosno Rusiju. Bh. Hrvati uzdaju se u europske integracije i Zagreb. Predsjednik Hrvatskog narodnog sabora i HDZ-a BiH Dragan Čović posebno važnom smatra ulogu premijera RH Andreja Plenkovića za BiH, napose za bh. Hrvate.

Razgovarao: Zoran Krešić / Večernji list BiH

Iako je teško praviti bilo kakve procjene, kakvom za deset godina vidite Europsku uniju, BiH, Hrvatsku…?

– U pravu ste. Teško je prognozirati u ovome vremenu, pogotovo kad je turbulentno. Posebno što će biti u globalnim okvirima. Ali ja sam duboko uvjeren da će EU-a biti, da će biti sadržajniji. Apsolutno sam uvjeren da će čitav ovaj dio Europe postati dijelom EU-a. Jedino bi izvan toga kruga mogao ostati ovaj dio nekadašnjeg Sovjetskog Saveza. Pitanje je sada samo kakvi će se odnosi graditi među pojedinim zemljama.

Posebno će to biti vidljivo u Njemačkoj, a evidentno ona mijenja svoju politiku, što će se vidjeti u predstojeće dvije godine. Ali što se tiče koncepta EU-a, mislim da će on ući u jednu višu fazu. Sada je samo bitna snaga lidera. Uz to će se pojaviti jedna potpuno nova grupacija ljudi poput Andreja Plenkovića. Očekujem da će ti ljudi stvarati novi ambijent jer s druge strane imamo posve nove izazove, kao što su migrantska kretanja, koji prijete narušiti sve što smo do sada znali.

Na tome će se temelju graditi jedna jaka Europa kako bi se očuvali njezin duh i vrijednosti. Mislim da će za deset godina biti BiH, uz moje očekivanje da ćemo imati jednakopravnu poziciju hrvatskog naroda. Hrvatska će se u sljedeće dvije-tri godine vidno izvući, a to već sada pokazuju rezultati gospodarskog rasta.

Stalno se govori o novim regionalnim rješenjima. Nakon Makedonije, Crne Gore, je li red na Kosovo i BiH?

– Pitanje Kosova trebalo bi se uskoro riješiti. Bio je jedan pokušaj zamjene dvaju prostora. To, očito je, sada više nitko neće prihvatiti. Sada se, rekao bih, ulazi u završnu fazu rješavanja. Nadam se da će se nakon toga uspostaviti posve drukčiji odnosi. Kada se to dogodi, imat ćete čistu situaciju s Makedonijom i Crnom Gorom, bez obzira na određene unutarnje podjele. U Albaniji se također stvari dinamiziraju i tamo će se dogoditi promjene. Očekujem da će se nakon toga i pitanje BiH početi rješavati.

Stječe se dojam iz vaših riječi kako je na izvjestan način Hrvatima u BiH ostavljena pozicija graničara. Hoće li uspjeti izdržati i opstati do očekivanog cilja, članstva zemlje u EU i NATO?

– Mi moramo biti dio EU-a jer nam daje mogućnost da opstanemo kao narod. Mi se možemo politički izboriti za autonomnu poziciju unutar države, ali ako ne stvorimo veću kvalitetu života, mladost će nam odlaziti. Možemo mi to uljepšavati i tješiti se kako odlaze Srbi i Bošnjaci, ali, iskreno, nemamo nikakve koristi od toga. I da odgovorim na vaše pitanje. Da, naša je uloga kroz povijest bila graničarska. No, istodobno, naš pristup i inzistiranje na EU naš su snažan adut. Posebno je važna potpora hrvatskog premijera.

Ako bi BiH postala dio takvih integracija, imamo izglede snažnije graditi svoj opstanak. Ali, ipak, iznad svega ključna stvar na kojoj moramo raditi je gospodarstvo. Ako uspijemo izgraditi sustav koji je u stanju prehraniti ljude ovdje, onda ćemo uspjeti.

No, naš je najveći problem što nema države i što smo u stalnoj borbi za jednakopravnost. S druge strane, imamo utjecaje neeuropskih država, što se ne smije podcijeniti. Tu treba biti najviše svjestan i utjecaja koji pokazuje Turska prema ovome dijelu Balkana. Zatim, tu je i migrantski val koji je dio jednoga projekta kojim se Europa počinje baviti, a nije isključeno i da nama bude još snažnije isporučen.

Često se iz BiH, ali i s desnice u Hrvatskoj, osporava uloga premijera Plenkovića, a to je posebno intenzivirano nakon izbora ministrice vanjskih i europskih poslova Marije Pejčinović Burić za glavnu tajnicu Vijeća Europe, da se nije dovoljno učinilo za obranu nacionalnih interesa, a napose Hrvata u BiH. Vaš komentar?

– Kad je gospođa Pejčinović Burić izabrana, odmah sam je zvao i čestitao joj, a nakon toga sam zvao i gospodina Plenkovića. Osobno mislim da je ovo najvrednija stvar nakon onoga što su napravili nogometaši u Rusiji u posljednje vrijeme. Ne može se uspoređivati euforija s nogometašima koja se stvorila kod naroda, ali to je doista te razine. Sada je izvjesno kako ne može nitko iz Hrvatske biti u visokim strukturama EU-a. To je jedan od problema.

E, sada, to stavite u kontekst male Hrvatske koja ima kompetentnu osobu za jednu takvu poziciju. On je bio ključni kandidat za predsjednika Europske komisije, sada je glavni pregovarač u EPP-u. To govori o njegovoj vrhunskoj razini.

Ne ulazim pri tome u ocjene o lokalnim političkim temama i odnosima stranaka. No, na kraju će ispasti kako premijer Plenković genijalno vodi Vladu jer ključne probleme rješava bez velikih potresa. A na kraju će imati BDP oko 4 posto. Onaj tko sve to ne zna cijeniti, ima problema sam sa sobom. U tome vidim golemu prigodu i za nas. U svakoj drugoj kombinaciji mi smo gubitnici. Mi se moramo otvarati i biti dio velikih integracija.

Zašto je vlast u BiH u blokadi?

– Činjenica je da smo i mi sami govorili da ako se ne promijeni Izborni zakon, uslijedit će kriza nesagledivih razmjera. Ali smo učinili sve da do te krize ne dođe zbog našeg utjecaja. Odmah smo se uključili iako smo razočarani načinom na koji su političari iz Sarajeva postavili pravila igre. Izabrali su dva bošnjačka člana Predsjedništva misleći da će time napraviti ogromnu štetu Hrvatima. No sada je jasno da su napravili ogromnu štetu BiH. To se, nažalost, nastavlja.

SDA je, tobože, šest mjeseci tražio partnere za vlast, čak iako im nije trebao nijedan partner jer su imali dovoljno ruku s nama i SNSD-om u Parlamentu. Zatim se nastavilo s odugovlačenjem promjene vlasti. Mislim da će se ovakvo stanje zadržati mjesec, dva, nakon čega SDA više neće moći manipulirati time. Ključna je razdjelnica trenutak kada predsjedatelj Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić postane predsjedatelj Zastupničkog doma BiH. Automatizmom bi onda morao podnijeti ostavku na čelu Vijeća ministara.

Kako komentirate špekulacije da navodno SDA ima plan SDS-ovu Mirku Šaroviću prepustiti prvu poziciju u Vijeću ministara BiH?

– To je dio igre jer je SDA razradio vješto jedan model. Pridobio je kod Bošnjaka nekoliko stranaka koje su se predstavljale lijevima. Malo je nedostajalo da i SDP bude dio tog paketa, ali je zbog pritiska unutar stranke to propalo. To je, općenito, dio jedne bošnjačke strategije koja se nastavlja. Istodobno, u Vijeću ministara imaju potporu kroz SDS-ove kadrove, prije svega Mektića, kako bi pravili štetu SNSD-u. I ti ljudi su glasnogovornici takve SDA-ove politike.

Slično je i kod Komšića koji je rezultat jedne takve bošnjačke politike. S druge pak strane, za njih je ključna igra kako držati policijski i obavještajni sektor pod rukom. Taj je sektor danas potpuno u rukama jednog naroda, stranke, a moguće čak i jedne ili dviju osoba. Oni vjeruju da su izgubili “nadzor” nad tužiteljstvima, VSTV-om, sudovima i zbog svega toga sve ove afere proizvode kako bi skrenuli pozornost i uvijek drugog okrivljavali. Sve to radi se u cilju da se kupuje vrijeme kako bi sačuvali te pozicije.

Kada se pak pojednostavljeno sluša odgovor iz takvog Sarajeva, onda se ponavlja mantra kako se to radi da bi se “Bosna sačuvala od osovine zla Dodik – Čović”?

– To prilično vješto rade. Ta kampanja traje stalno i osobito je bila aktualna u vrijeme izbora – a cilj je spriječiti Hrvate i Srbe da izaberu svoje članove u Predsjedništvu. Tobože bi tada bilo 2:1 protiv BiH.

Je li “rezultat” još aktualan?

– Postavljam protupitanje. Je li se ikad do listopada 2018. i izbora u BiH dogodilo da sam ja, kao član Predsjedništva, kada smo imali situaciju 2:1, s kolegom preglasao Bošnjake? Odgovor je – ne. Nijednom u četiri godine. To je jedina institucija u kojoj se nije događalo nacionalno preglasavanje.

Što vam takva poruka Sarajeva govori?

– To je vrlo jasno pozicioniranje prema Hrvatima u FBiH kako bi ih se spriječilo da o bilo čemu odlučuju. Ili da pojednostavim – postaviti nas u status kulturno-umjetničkog društva.

Postavlja se pitanje kakav odgovor mogu ponuditi Hrvati, je li to treći entitet?

– Kada smo nedavno imali posjet izaslanstva SDA u HDZ-u, dobili smo izravan upit o tome. Tada sam izjavio da do takvog promišljanja može doći samo neodgovornom bošnjačkom politikom. Ona je danas više nego neodgovorna.

Naglašava se, tobože, veza između nas i predstavnika srpskog naroda, medijski brutalno i na svaki drugi način. Sjetite se samo kada sam išao u Banju Luku, kakva je to haranga bila! Bio sam i prije četiri godine i to nije bilo ni zabilježeno. Ali, nažalost, sve je to leglo na plodno tlo. Čak i u Hrvatskoj. Stvaralo se ozračje kako smo mi protiv nečega i nekoga, što nema veze s istinom. Mi održavamo korektan odnos i s predstavnicima srpske strane, gdje je pobjednik SNSD s kojim smo partneri. To isto želimo i sa SDA.

Zašto ga nemate?

– To je procjena druge strane. Nedavno smo sjedili u Sarajevu, prva tema bila je Aluminij, ali smo se dotaknuli suradnje dviju stranaka i odnosa dvaju naroda. Predložio sam da se doslovno stavi na papir sve što trebaju Hrvati mijenjati, a mi bismo stavili što mi želimo. No, do toga se ne može doći jer druga strana nađe način da se to ne dogodi.

Što je pet zahtjeva HDZ-a na kojima inzistirate?

– Vrlo jasno – potpuna ustavna jednakopravnost hrvatskog naroda. To se može napraviti na tisuću načina. Ako to imamo, o svemu drugome možemo jednostavno razgovarati. A dio te jednakopravnosti jest da vas predstavljaju legitimni predstavnici u vlasti.

Što je onda sa “Sejdić – Finci” i pravima manjina?

– Ta, kao i još niz drugih presuda iz Strasbourga, da se ugraditi, pa čak i izmijeniti Ustav. No, problem je što je glavna nakana s druge strane izbaciti narod iz Ustava i stvoriti državu jednog naroda.

Hoćete li na takvo što pristati?

– To se nikada neće dogoditi. Hrvatski predstavnici nikada neće prihvatiti taj koncept koji bi značio potpunu izmjenu političkog sustava i društvenog uređenja.

A što ako bi ipak došlo do izmjene Ustava, što tražite?

– Ako se netko želi poigravati brojnošću kako bi ostvario dominaciju, onda se vraćamo na prijedlog po kojemu će u BiH biti tri ili četiri federalne jedinice. Ali to je, prije svega, posljedica politike koja se vodi iz Sarajeva. Možda će netko reći da pretjerujem, ali u jednu takvu politiku uloženo je više stotina milijuna eura, od medija, lobističkog djelovanja, izgradnje raznih mreža koje to pokrivaju.

Daje li to onda za pravo Hrvatima da grade paralelne službe, uključivo i paraobavještajni sektor?

– SDA, a time i bošnjački narod, danas ima potpuno paralelan sustav kada je u pitanju policijska i obavještajna struktura. To nije tajna. Tako djeluju, rade. Srpski narod ima nešto slično, ali njima nijenužan takav oblik organiziranja jer imaju entitet kroz koji mogu sve osigurati.

Kada smo ovih dana razgovarali o imenovanju ravnatelja Federalne uprave policije, jer je cijela natječajna procedura okončana, vrlo jasno nam je kazano da to Hrvati nikada neće dobiti. Rečeno nam je da nam se to “ne smije dati”. Policijska i reforma obavještajnog sektora u BiH nikada nije okončana tako da sva tri naroda imaju utjecaj, kao što je bilo s vojskom i drugim institucijama.

Stječe se dojam da je upravo ovaj paraobavještajni sustav vrlo vješt s manipuliranjem i obmanama, pa čak i dobrog dijela međunarodne zajednice?!

– Vješti jesu. Ali međunarodna zajednica, ili onaj dio koji im treba, stvari vrlo pojednostavljeno gleda. Uzmu ono što im treba…

Mislite na pitanje terorizma i sigurnosti?!

– Naravno. A ostalo im prepuste da misle kako su važni i onda se to zloporabi na mikroprostoru. Ali za nas je to preznačajno. U jednome trenutku taj parasustav mogao je podignuti kaznenu prijavu kome želi i procesuirati osobu koju želi razvlačeći je godinama…

Hoćete li inzistirati na tome da se taj parasustav dokine u BiH?

– To radimo u posljednjih deset godina. Ali nije dovoljno samo inzistirati.

To govorite zato što ne postoji parlamentarno tijelo?!

– Čak i da ga ima, moram vam reći da taj sustav nitko ne nadzire. Apsolutno nitko. Ovo nije pravna država u cjelini da bih odgovorio na ovo vaše pitanje. Da se dogodi u bilo kojoj susjednoj zemlji, znalo bi se čiji je zadatak to riješiti.

Možete li zamisliti situaciju da je američka NSA stavila pod nadzor Washington Post ili NBC?

– Naravno da ne mogu. Ali, ako je netko bio izložen medijskim napisima, obmanama, manipulacijama, onda sam to bio ja. No, nikada nisam ružne riječi rekao o bilo kojem novinaru. Smatram to jako važnim i svetinjom izgradnje demokratskog društva. Za mene je apsolutno neprihvatljivo da na bilo koji način bilo tko može ulaziti u sustav nadzora bilo kojeg novinara.

Uključujući, naravno, Večernji list. To se evidentno radi i čak se jednostavno da uklopiti u zakonske okvire. Ako govorimo o Večernjem listu, te novine nisu vjerojatno službena tema za bilo kakav nadzor. Jedan od poslova agencije jest praviti siže, analize koje se dostavljaju i predstavnicima vlasti. No, kako bi došli do detaljnih informacija, očigledno im se žuri, ne čekaju da vi nešto objavite. Čim vas stave pod nadzor, i sva komunikacijska mreža prema vama je pod nadzorom.

OSA nije opovrgnula navode gospodina Dodika da se pod nadzor stavlja deset medija, ali nijedan nije iz dominantno kruga bliskog bošnjačkoj politici. Što vam to govori?

– To je to. Nastoji se izgraditi ozračje straha te opet, rekao bih, uprijeti prstom u dva “zločesta tipa” (Čović – Dodik) kako bi se legaliziralo ovakvo ponašanje. Slično je bilo i s prisluškivanjem dužnosnika iz RH, vrbovanja selefija, afere s VSTV-om…

Što su stvarni razlozi zašto je vaša zamjenica Borjana Krišto povukla apelaciju iz Ustavnog suda o izmjeni izbornih propisa i kako komentirate identične tvrdnje dijela stranaka koje s vama djeluju u HNS-u i gospodina Komšića da se radi o porazu politike HNS-a?

– U HNS-u imamo stranaka koje su prepoznale svoj interes, ali koje koriste svaku prirodu pokazati da su žive. A jedino u čemu uspijevaju jest u kritikama. Mi smo uvjereni da smo povlačenjem dali šansu za dogovor o izbornom zakonodavstvu. Isto tako, posve sam siguran da u HNS-u o 99% tema imamo zajedničko stajalište. Ne bih čak isključio ni dodatni pritisak na rad HNS-a kao dio igara oko odugovlačenja uspostave vlasti.

Vidite li mogućnost promjene srbijanske i srpske politike oko NATO saveza?

– Ne. Mislim da se u najmanje dvije, tri godine ta politika neće promijeniti iz jednostavnog razloga jer nije riješeno pitanje Kosova, gdje će pokušati izvući maksimum, kakav god bio. Nakon toga svašta je moguće. Čak mislim da će doći do regionalnog približavanja kao dio odgovora na druge pritiske.

Kada su u pitanju naše NATO integracije, ja sam i na posljednjem sastanku Vijeća za provedbu mira (PIC), koje nadzire rad OHR-a, jasno ukazao da je njihova odgovornost što nisu u srpnju prošle godine aktivirali Akcijski plan za članstvo (MAP), nego su kalkulirali zbog naših izbora. Prije toga nam je gospođa Merkel rekla da će to biti učinjeno.

Druga je stvar kandidacijski status s EU. Meni je jedan visoki dužnosnik prošle godine rekao da ga mi imamo i da će nam se otvoriti prostor za pregovore. Mi smo sve formalne uvjete bili ispunili. I zato mislim da je bila pogreška zemalja članica EU-a što nam tada nisu dale status kandidata. Srbija, Makedonija i Crna Gora imaju otvoren proces i jedino je BiH ostala postrani.

Koliko god sada stvari izgledale nerealne, mislim da će se sve u paketu priključivati Uniji. Zato je velika prigoda iskoristiti četverogodišnji mandat u EU, posebno u prvih pola godine 2020. kada će Unijom predsjedati Hrvatska.

Razgovarao: Zoran Krešić / Večernji list BiH

 

ČOVIĆ: Uvjereni smo da SDA kontrolira obavještajni sektor

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari