Pratite nas

Hrvatska

Georg List: Jakovčić me u restoranu tražio 500.000 eura mita

Objavljeno

na

Georg List je u hrvatskoj javnosti postao poznat kao osoba koja je zaslužna što je Ivanu Jakovčiću prošloga tjedna oduzet zastupnički euro parlamentarni imunitet

Jakovčiću sam došao s projektom, a on je odmah tražio da platim 500.000 eura mita na tvrtku Branka Curića. Zbog sudskog postupka Jakovčiću je ukinut imunitet u Europarlamentu.

Na temelju mojega trinaestogodišnjega iskustva u Istri mogu zaključiti sljedeće: Hrvatska je bogomdana zemlja, kako po ljepoti tako i prema svojemu gospodarskom potencijalu. Jedna je od najboljih svjetskih destinacija što se navedenoga tiče, no, na žalost, ona je i po korupciji na vrhu. Tu joj malo tko može konkurirati.

Kada sam sa svojom suprugom, opernom pjevačicom, boravio u Brazilu, bio sam na jednome druženju s dvadesetak vrlo bogatih Brazilaca. Svi su oni suglasni s onim što sam rekao o Hrvatskoj, međutim mnogi od njih također su znali da je Hrvatska korumpiranija čak i od Južne Amerike, uključujući i njihov Brazil. U Hrvatskoj je, naime, kompletan sustav korumpiran, a ne samo dijelovi pojedinih institucija kao što je to, manje-više, i u drugim državama svijeta.“

[ad id=”68099″]

Riječi su to Georga Lista, njemačkoga poduzetnika i investitora u RH, koji je u hrvatskoj javnosti postao poznat kao osoba koja je zaslužna što je Ivanu Jakovčiću prošloga tjedna oduzet  zastupnički euro parlamentarni imunitet nakon što ga je javno prozvao i optužio da je od njega tražio mito u visini od 500.000 eura kako bi mu omogućio polo – projekt u blizini Motovuna, u središnjoj Istri. Osim toga, Jakovčić ga je svojedobno, na novinarski upit pred TV kamerama, nazvao idiotom, uz dodatnu opasku da on idiote „ne komentira“.

Pošteni poduzetnici nemaju nikakve šanse u Istri

jakovcic polo web 4_1Gospodin List u nastavku razgovora kaže „kako je u demokratskoj Europi i svijetu nepojmljivo da političari  poduzetnike i investitore dijele na dobre i loše, pametne i glupe, ili kako Jakovčić kaže, idiote. To jednostavno nije način javnoga komuniciranja političara u demokratskim državama, a što ovaj bez imalo oklijevanja i zadrške čini. On čak ne preže od tvrdnji kako su, od stotina investitora u Istri, poduzeće Rockwool i on njegovo najveće negativno iskustvo u karijeri.

Pitam ja njega neka navede barem nekolicinu onih koji su po njemu dobri i pozitivniinvestitori, a da su ovdje uložili relevantan novac. Da nisu to možda oni povezani s Hypo bankom oko koje će se još dugi niz godina vući kriminalna trakavica u Austriji, a vjerujem uskoro i u Hrvatskoj?

Čileanska Lukšić grupa u Istru je ušla mimo njega, a drugih velikih i poslovno korektnih investicija jednostavno nema, jer se uglavnom radi o špekulativnom kapitalu s netransparentnim vlasništvom.

Pošteni investitori koji raspolažu svojim legalno stečenim novcem jednostavno nemaju šansu ulagati u Istri, jer vrlo brzo postanu žrtve reketa i ucjena. Ja sam uložio gotovo šest milijuna eura, a da sam već dugi niz godina potpuno blokiran zbog samovolje lokalnih moćnika u politici i pravosuđu. To je nešto nepojmljivo za demokratski ustrojenu državu, članicu EU u kojoj bi se trebala primjenjivati vladavina prava. Ovdje se od strane političara mešetari s privatnim vlasništvom gotovo kao na tržnici. A privatno bi vlasništvo trebalo biti svetinja.“

U njegovome konkretnom slučaju investicija koju želi pokrenuti s polo projektom i ukazivanje na zapreke na koje je nailazio potakle su ga da zamoli Ivana Jakovčića za prijam nadajući se da će se ovaj svojim autoritetom i odgovornošću zauzeti kako bi se nepravilnosti na koje nailazi otklonile. No ostao je već zaprepašten činjenicom što ga je istarski župan pozvao, umjesto na službeni sastanak u prostorije Istarske županije, u porečki restoran Cotton Club, gdje se pojavio u društvu Branka Curića.

Nakon što mu je uspio djelomično elaborirati svoj problem, u jednom ga je trenutku Jakovčić prekinuo i rekao kako bi on trebao uplatiti 500.000 eura u tvrtku gospodina Curića te da će nakon toga  svi problemi s njegovim projektom biti riješeni. To ga je šokiralo jer se ni u snu nije nadao takvu „rješenju“. Odgovorio im je kako mu takvo što nije ni na kraju pameti jer je već platio više od 300.000 eura najboljim svjetskim konzultantima za izgradnju polo igrališta i popratne infrastrukture. Nakon što ih je odbio, projekt mu je bio blokiran na način što općinski čelnici, mimo njegova znanja, određuju građevinsku zonu na pozicijama koje nisu bile od njega primarno predviđene.

Povisili cijene zemljišta više od deset puta

A sve je započelo davne 2002. godine kada se List odlučio na polo projekt u središnjoj Istri nakon što je sa svojim društvom posjetio Motovun, a na sugestiju tadašnjeg načelnika Općine, IDS-ovca, Slobodana Vugrinca. Konzultira se sa svojim savjetnicima, arhitektima iz Španjolske i Argentine, stručnjacima za polo projekte, koji mu govore kako Motovun ima potencijal postati vodeće mjesto za polo turnire u Europi.

Godine 2004. održava se na Brijunima polo turnir sa svjetskim jet-setom u organizacijiUmberta Angelonija, vlasnika modne kuće muških odijela Brioni, a pod pokroviteljstvom župana Jakovčića.  Nakon toga Georg List ima osjećaj kako će za svoj projekt imati gotovo bezrezervnu potporu u Istri jer je taj turnir stvorio poprilično oduševljenje kod lokalnih političara.

No nakon što nije prihvatio uvjete Ivana Jakovčića o plaćanju mita u visini od 500.000 eura, lokalni IDS-ovci mijenjaju koncept i određuju tri građevinske zone na parcelama koje su u vlasništvu općinskih vijećnika i njihovih prijatelja koji su ih kupovali neposredno prije donošenja izmjene plana.  U zoni C1 nalaze se velikim dijelom parcele u vlasništvu općinskoga vijećnika  Valtera Kotige, u zoni C2 zemljišne parcele je određivao Jakovčićev alter ego, intimus i glavni tajnik IDS-a Emil Soldatić, zvan Suslov, a zemljišta u zoni C3 kupile su dvije obitelji iz Zagreba koji su u prisnim prijateljskim  odnosima s tadašnjim predsjednikom Općinskoga vijeća Motovuna Efremom Močibobom.

Kada je Georg List pregovarao o kupnji 30.000 četvornih metara zemljišta u zoni C3 u vlasništvu Lučana Valente, preduhitrile su ga obitelji iz Zagreba, Čavala i Salak, koje su ga platile 16.000 eura. Neposredno nakon kupnje novi vlasnici ponudili su to zemljište Georgu Listu za, ni više ni manje, nego 1,240.000 eura.

Općinskome vijećniku Valteru Kotigi njegovih je desetak tisuća četvornih metara također urbanizirano pa on za to zemljište, koje je prije urbanizacije na tržištu vrijedilo 30-ak tisuća eura, sada nudi Listu za 400.000 eura.

Godine 2009. Georg List odlučuje kupiti poljoprivredno zemljište, bez znanja IDS-ovaca, a s nakanom da na njemu organizira jake polo turnire te na taj način Motovun pozicionira u vrh europskih polo turnira. Odustao je od bilo kakve izgradnje. No tada ga Općina tuži „prema zakonima iz 1945. godine“. List dobiva dva spora protiv Općine i jedan protiv države, no ovi se žale te tako produljuju vrijeme u kojem je on u blokadi i onemogućen da bilo što radi. Za to vrijeme AZRRI (Agencija za ruralni razvoj Istre) obrađuje i koristi njegovu zemlju bez ikakvoga upita i odobrenja.

Na posljednjim lokalnim izborima IDS gubi vlast u Motovunu, a nezavisni Tomislav Pahović, novi načelnik, želi pomoći rješenju naslijeđene situacije, ali bez uspjeha jer su mu ingerencije i utjecaj skučene. Takav status quo traje sve do danas, a List umjesto da i dalje čeka, odlučuje istupiti u javnost sa svojim problemima i započeti borbu s mafijaškom strukturom u Istri svevladajućega IDS-a koju predvodi župan i predsjednik stranke Ivan Jakovčić.

Na detektoru laži

Nakon što je Jakovčić osporio istinitost Listovih tvrdnji da mu je Jakovčić tražio mito u visini od 500.000 eura, on se dragovoljno podvrgava detektoru laži kod jednoga od samo nekolicine renomiranih i ovlaštenih instituta u Europi ( u Dortmundu), a javno poziva da to i Jakovčić učini. Ovaj se, pak, izvlači kako će to tek napraviti nakon okončanja sudskoga postupka, a što bi moglo jako dugo potrajati. Nakon toga Georg List šalje zahtjev za ukidanjem zastupničkog imuniteta Ivana Jakovčića u EP i u tomu uspijeva.

Na pitanje što je htio postići skidanjem imuniteta Ivanu Jakovčiću, List kaže da se njega treba spustiti u „na zemlju“ jer on nije nikakav nedodirljiv Bog već čovjek kao i svaki drugi. Sa skidanjem imuniteta, za Georga Lista tek započinje prava borba u kojoj ne želi posustati, borba protiv samovolje i bahatosti Ivana Jakovčića koji je od IDS-a „napravio pravu kriminalnu, mafijašku organizaciju koja je uvela klasični mafijaški način vladanja u  Istri.“  Lista „čudi“ kako to već i mnogi građani na cesti znaju, ali tijela represije navodno nemaju pojma.

„ Otkad sam postao vizualno prepoznatljiv u nekoliko TV istupa, ljudi mi se obraćaju na cesti, čestitaju, zahvaljuju, a neki dan sam dobio i dva poljupca od nepoznatoga starijeg gospodina. Nisam bio ni svjestan koliko je ljudima sve to što se u Istri radi poznato, ali mnoge je doslovce strah o tome govoriti. Žalosno, ali istinito. Europska bi komisija trebala pojačati nadzor nad pravosuđem u Hrvatskoj, ono ne smije biti u funkciji interesnih grupa i politički moćnih pojedinaca, već potpuno neovisno o politici.

Istrani će se prije ili kasnije morati opredijeliti: ili takav neprihvatljiv IDS, ili pak investitori koji će ulagati i razvijati Istru i zapošljavati ljude. Čujem da i brojna i bogata hrvatska dijaspora nije, zbog ovakva neprihvatljivoga stanja, spremna ulagati u državu iz koje potječe, a možete si zamisliti kako je tek nama koji nismo Hrvati ? No Hrvatska je sada dio EU i ja kao građanin te EU ne ću šutjeti, već se želim, prije svega, boriti za svoju pravnu sigurnost koja mi europska pravna stečevina jamči.“

George List naglašava da je on zapravo apolitičan čovjek kojega politika vrlo slabo zanima, ali u Hrvatskoj se ona nameće kao nekakva neizbježna sudbina. „Tako ako se obratite bilo kojem političaru, od premijera Milanovića, ministra poljoprivrede pa sve do županijske i općinske razine te tražite odgovore na vrlo precizna i konkretna pitanja, vi odgovore ni od koga od njih ne možete očekivati. Isto se odnosi i na Cvitanov Dorh.  Nitko se o nekom postojećem problemu očito ne želi u pisanome obliku očitovati, što je nepojmljivo u drugim državama EU. Postoje precizni rokovi u kojima se treba neko državno tijelo očitovati i odgovoriti na upit. I u Hrvatskoj je tako propisano samo toga se ovdje nitko ne pridržava. I …nikome ništa.“

Jedan prevareni Austrijanac umro je od muke

List govori kako poznaje nekolicinu investitora koji imaju manje-više slične probleme kao i on, međutim oni se još uvijek boje istupa u javnosti kako si ne bi još više pogoršali situaciju u koju su upali, nadajući se kako će ipak „možda“ problemi biti sretno okončani. „Jedan Austrijanac tako je od muke čak i umro. Propala mu je tvrtka u Austriji zbog toga što se previše oslanjao na obećanja koja su mu davali u Istri u svezi s golf projektima. Obećavali su mu dva terena s 18 rupa, no jedva je pokrenuo „mini golf“ sa 6 rupa. Otac ga se gotovo potpuno odrekao, ništa mu nije testamentarno ostavio … eto čak ima i takvih teških i žalosnih sudbina.“

Od svoga polo projekta Georg List ne kani odustati. Previše je novca uložio da bi se sada povukao. Ali, kako sam kaže, nije jedino novac u pitanju, već i dugi niz godina, dobar dio života vezao je za Istru koja mu je prirasla srcu i jednostavno ne želi iz nje otići, povući se bez borbe. Polaže nadu i u novu predsjednicu Hrvatske koja je dugo živjela u SAD-u i na Zapadu te bi morala znati kako se tamo razmišlja i radi. Zna da ona nema ingerencije kojima bi operativno mogla konkretno pomoći, ali se nada i vjeruje da svojim autoritetom, javnim istupima i utjecajem može pomoći da u Hrvatskoj postupno dođe do kvalitetnih promjena, prije svega u načinu razmišljanja.„Korupcija šteti svakome kućanstvu, svakome građaninu jer u  takvim uvjetima nitko ozbiljan ne investira, zaostaje se u razvoju, ne otvaraju se radna mjesta, čitav lanac negativnosti povezan je s korupcijom.“

Višesatni nedjeljni susret i razgovor s Listom okončali smo u predvečerje, nakon što je List trebao krenuti po suprugu u Torino gdje je nastupila dan ranije. Oprostio sam se od njega  kao da ga poznajem već jako dugo. Bit će vjerojatno zato što nam se mišljenja gotovo u cijelosti podudaraju glede odnosa prema korupciji i stanja u hrvatskoj državi i društvu.

Na putu za Pulu razmišljao sam o žalosnoj činjenici da se u Hrvatskoj moraju, oko nefunkcioniranja pravne države, sve više javno eksponirati i angažirati stranci koji su k nama došli iz potpuno drugih razloga. Baš kao što nam stranci moraju preuzeti suđenja zločinačkoj Udbi koja još uvijek živo djeluje i dan danas, punih 25 godina od prvih višestranačkih izbora posredstvom svojih dobro pozicioniranih i organiziranih eksponenata.

Pokušaj diskreditacije Lista podvalama o preprodaji droge

Nakon zahtjeva za ukidanje zastupničkoga imuniteta Ivanu Jakovčiću u EP, neki su portali objavili namjerno dezinformaciju kojom su htjeli diskreditirati Georga Lista o tomu da ga je navodno hrvatska policija uhitila i privela zbog sumnje u preprodaju droge. Navodno je to odradio Tedi Chiavalon, Jakovčićev mezimac, tako da je i jedan tjednik s kojim je Chiavalon tijesno i unosno surađivao (Istra News Metro) pokušao takvoj notornoj laži dati određenu ozbiljnost i težinu. I sam ministar unutarnjih poslova to je javno demantirao, no Jakovčić sumnja da policija štiti sumnjivu osobu u odnosu na njega, hrvatskoga europarlamentarca.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

SAD Inženjerskoj satniji Hrvatske kopnene vojske donirao mehanizaciju vrijednu 7,8 milijuna kuna

Objavljeno

na

Objavio

Foto: MORH

U Vojarni “Kamensko” u Karlovcu u ponedjeljak je održana primopredaja šest kamiona i jednog kopača utovarivača, vrijednih 7,8 milijuna kuna, koje je vlada Sjedinjenih Američkih Država donirala Satniji za inženjerijsku potporu Hrvatske vojske.

Zahvalivši na šest kamiona “ford” i kopaču utovarivaču, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević je ocijenio da je ta donacija potvrda “istinskoga i strateškog savezništva Republike Hrvatske i SAD-a”.

Podsjetivši da je SAD od 1996. godine do danas za opremanje i modernizaciju Hrvatske vojske osigurao više od 500 milijuna dolara, posebno je istaknuo da slijedi donacija dvaju helikoptera “crni jastreb”, koji će znatno “promijeniti sliku Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva u pogledu sposobnosti i tehnologije budući da uvođenje spomenutih sustava znači prelazak na zapadnu tehnologiju i ogroman tehnološki iskorak za Hrvatsku vojsku”.

Ministar Krstičević također je istaknuo koliko je važna suradnja i sudjelovanje hrvatskih časnika na američkim vojnim školama, i to na operativnoj i strateškoj razini.

“Kroz ove oblike izobrazbe dosad je prošlo više od tisuću naših najperspektivnijih časnika, a izobrazba na američkim vojnim školama omogućuje nam držanje koraka s najmodernijim vojskama svijeta i doprinosi usvajanju najnovijih doktrina i taktika modernog ratovanja”, rekao je te ocijenio da je u mirovnim misijama i operacijama Hrvatska “kontinuirano vrlo odgovorna saveznica te će nastaviti svoje sudjelovanje u djelokrugu definiranim odlukama Hrvatskoga sabora”.

“Naši su pripadnici trenutačno prisutni u operacijama UN-a u Indiji i Pakistanu, Libanonu te Zapadnoj Sahari.

Upravo je inženjerijska satnija odradila izvrstan posao u Libanonu, na čemu im čestitam, a osim u UN-u nastavljamo naše sudjelovanje i u NATO-misijama u Afganistanu, Iraku i Kosovu, u operaciji Inherent Resolve te NATO-aktivnostima ojačane prednje prisutnosti u Poljskoj i uskoro ponovno u Litvi”, zaključio je ministar Krstičević.

Veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj Robert Kohorst izrazio je zadovoljstvo suradnjom dviju država te profesionalizmom Hrvatske vojske, dodajući kako vjeruje u daljnju suradnju dviju država na obostrano zadovoljstvo. Za konkretnu je donaciju rekao kako vjeruje da će Inženjerijskoj satniji pomoći u izgradnji i obuci za terenske inženjerijske sposobnosti i u potpori miru.

Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske general zbora Mirko Šundov također je zahvalio veleposlaniku Kohorstu, ističući da će ta “inženjerijska sredstva povećati učinkovitost i sposobnost te postrojbe, koja je već pokazala da je spremna na sve zadaće”. Zbog dosadašnje suradnje, istaknuo je, SAD je “najvažniji strateški partner u održavanju i razvijanju hrvatskih obrambenih sposobnosti”, a obrambena suradnja, dodao je, “predstavlja okosnicu bilateralnih odnosa SAD-a i Republike Hrvatske”.

Na kraju su ministar Krstičević, veleposlanik Kohorst i general Šundov razgledali mehanizaciju za građevinske radove, izgradnju mostova, pontonskih mostova, protuminske radove, miniranja i rušenja.

Krstičević je zahvalio zapovjedniku Hrvatske kopnene vojske general bojniku Siniši Jurkoviću na doprinosu u mirovnim misijama i na pomoći domaćim civilnim institucijama, što je, rekao je, vrlo važna zadaća Hrvatske vojske.

Donacija Vlade Sjedinjenih Američkih Država Republici Hrvatskoj omogućena je novcem Global Peace Keeping Operations Initiative (GPOI) programa.

Foto: MORH

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Hrvatska

Guverner Boris Vujčić: Ljudi odlaze, nema radnika, treba povećati plaće…

Objavljeno

na

Objavio

Guverner Hrvatske narodne banke (HNB) Boris Vujčić poručio je u ponedjeljak da je nedostatak kvalificirane radne snage postao glavna prepreka rastu u mnogim zemljama, pa je tako nužno stvarati okruženje koje će poticati ostanak talentiranih pojedinaca, što između ostalog uključuje i podizanje plaća.

Vujčić je to poručio na otvaranju međunarodne konferencije “Demografija, zapošljavanje i rast: Upravljanje budućnošću u srednjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi”, koju HNB zajednički organizira s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF).

Konferencija je usredotočena na tržište rada i demografske izazove, budućnost rada i politike potrebne za održiv gospodarski rast i dostizanje razine dohotka razvijenih zemalja zapadne Europe. Uz predstavnike MMF-a i HNB-a, na njoj sudjeluju i predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković, ministar financija Zdravko Marić, kao i petnaestak guvernera središnjih banaka i ministara financija iz srednje, istočne i jugoistočne Europe, predstavnici Svjetske banke, Europske komisije, Banke za međunarodne namire i drugih institucija, te ugledni stručnjaci sa sveučilišta Oxford, London i Tartu.

Vujčić je kazao da je razumijevanje veza između demografije, radnih mjesta i rasta tema koja je sve važnija za zemlje srednje, istočne i jugoistočne Europe (CESEE), budući da radna snaga, čiji se broj ubrzano smanjuje, potiče tendenciju smanjenja potencijala za hvatanje koraka s ostatkom Europe.

U isto vrijeme, kaže Vujčić, tema je relevantna i za mnoge druge zemlje koje su pogođene starenjem stanovništva, kao i ekonomskom migracijom.

Kako napominje, s obzirom na učinkovitije javne zdravstvene sustave i niže stope plodnosti, prosječni europski građanin danas je stariji nego ‘u ne tako dalekoj prošlosti’, pri čemu se srednja dob u EU od početka stoljeća povećala za 4,5 godina.

Za manje razvijene europske zemlje, izazov starenja stanovništva povezan je i s izazovom vanjske migracije, a ta kombinacija stvara im velike strukturne probleme, pri čemu ne samo da ugrožava održivost mirovinskih i zdravstvenih sustava, već može utjecati i na njihov potencijalni rast, upozorava Vujčić.

Tijekom posljednje produljene recesije u Europi su se dogodile značajne migracije, a radnici su se preselili iz zemalja koje su najviše pogođene krizom u one naprednije. “Danas, kada dolazi do gospodarskog oporavka diljem kontinenta, nedostatak kvalificirane radne snage postao je glavna prepreka rastu u mnogim zemljama. Prema istraživanju EIB-a iz 2018. godine, tvrtke u CESEE-u smatraju da je ograničena dostupnost kvalificirane radne snage jedna od najvećih prepreka ulaganjima”, ističe Vujčić.

U tom kontekstu, poručuje, stvaranje i očuvanje kvalificirane radne snage pojavilo se kao ključni cilj za kreatore politike u tim zemljama. Njegovo postizanje zahtijeva stvaranje okruženja u kojem će talentirani pojedinci biti motivirani ostati i raditi u svojoj domovini. Povećanje plaća do dovoljno visoke razine u tim zemljama je tek dio rješenja, s obzirom da je važan čimbenik i sigurnost zaposlenja, bez kojeg, unatoč i dovoljno visokoj plaći, brojni napuštaju pojedine zemlje.

Vujčić napominje da postoje i brojne mjere koje nadilaze politike tržišta rada i mogu pružiti prave poticaje za ostanak radne snage, a odnose se primjerice na priuštivo stanovanje, posebno za mlađe obitelji, kao i obrazovanje.

“Konkretno, provedba reformi za usklađivanje ishoda obrazovnog sustava s potrebama korporativnog sektora neće samo doprinijeti izgradnji vještih i motiviranih zaposlenika, već će također smanjiti vjerojatnost da će takva radna snaga dugo vremena ostati nezaposlena i tako postati očajna i obeshrabrena”, poručio je Vujčić, koji se osvrnuo i na prošlost, odnosno na Dubrovačku Republiku, njezino gospodarstvo i javne politike u području zdravstva, socijalne skrbi i obrazovnog sustava, kojima se nastojalo zadržati domaću radnu snagu i privući stranu.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari