Gimnazijalci koji su prosvjedovali za Jokićevu reformu školstva odbili pisati ispit jer za njega nisu dobili gotova rješenja

11
Thinkstock

“Jokićeva reforma u praksi”

Danas su mi maturanti jedne opće gimnazije bezobrazno i bahato odbili pisati ispit. Ja sam im tek došla na zamjenu. Prvo sam mislila da se šale. No, kada su kao OPRAVDANI razlog naveli da nisu dobili rješenja za ispit (oni to zovu “materijal za ispit” u kojem se nalaze sve riječi i svi zadaci za ispit i broj bodova koji pojedini zadatak nosi i još koješta što mi nisu htjeli reći jer su vidjeli da sam šokirana), kroz glavu mi je prošlo da je upravo to razred koji je prosvjedovao u Zagrebu na Trgu za reformu školstva i držao tamo govor tražeći “školu u kojoj će morati misliti svojom glavom, a ne učiti napamet” i shvatila sam da im je Jokić (sa svojim pajdašima) podvalio priču kako će zahvaljujući reformi morati manje učiti, odnosno u potpunosti prestati misliti i kako su medijski izmanipulirani.

Nisam znala što napraviti. To u životu nisam doživjela! Pokušala sam razgovarati, ali klan je udarao i tražio svađu, a kada su vidjeli da na to nisam pristajala i da mi je sve to bilo jednako komično koliko i tragično, postajali su sve agresivniji.

Lijepo sam upisala u e-Dnevnik da je cijeli razred kategorički odbio pisati ispit iako je trećina razreda htjela pisati, no bojali su se izbacivanja iz američkog klana kojeg se igraju, i otišla po ravnateljicu šokirana time što su mi upravo ti Jokićevi predstavnici koji su vrlo aktivno prosvjedovali i vucarali se po medijima pljujući trenutni školski sustav (da, o punoljetnim gimnazijalcima govorim) izrekli iako su točno znali godinu dana unaprijed kada je ispit i još što će sve biti u njemu i vježbali slične zadatke.

Sada sve to javno pišem i šaljem u ministarstvo i u medije. Dosta je bilo straha, dosta je bilo uljepšavanja i guranja pod tepih! Ovo je prava istina koju škole u strahu od skandala skrivaju i koju se i same sebi boje priznati.

Samo napominjem da ovo nije prvi puta da su me učenici tražili rješenja za ispit jer su tako navikli. I onda se pitate zašto su nam tako loši rezultati na PISA testovima?!

Sada znate zašto.

Ostali razredi pisali su ispit normalno i bez ikakvih teškoća usput još komentirajući kako ispit uopće nije bio težak. Naravno da nije težak! Ako si pratio na nastavi, za 3 možeš bez problema napisati, a ako si još doma i ponovio, to je pjesma!

Ako su ovakvi maturanti slika hrvatskog društva, a jesu, i to svježa i direktno iz škole, ovo su oni kojima su mediji dali najviše pažnje i koji su bili najglasniji za tu famoznu reformu (ne znajući, jadni, da su ih samo iskoristili kao žrtvenu janjad koja puno laje, a mlijeka ne daje) onda jao si ga nama!

Ako ste sada pomislili da nam reforma treba, grdno se varate jer reforma je već provedena i to ispod stola. Ja sam ju nazvala TIHA REFORMA.

NITKO NE ZNA KADA JE PROVEDENA, NO ONA JE TU.

Zbog nje su učenicima puna usta njihovih prava, prijete odvjetnicima i roditeljima “poduzetnicima” i hvataju se za svaku riječ u pravilnicima i zakonima, naravno, tumačeći ih kako njima odgovara, a u svemu im pomažu nadobudni roditelji koji od svoje djece žele napraviti idiote uopće ne shvaćajući koliko im doživotne štete nanose.

Ne treba nama nikakva reforma, treba samo još više povisiti kriterije znanja i kriterije ponašanja, pojačati kazne i vratiti izbacivanje iz škola za ovakvo ponašanje i ovakve zahtjeve (jer izričito su rekli da ne žele znanje, nego šalabahtere – prema tome – ne moraju ići u školu!!!) i imat ćemo i zemlju znanja i zemlju Zdravih Odgovornih Odgojenih Odraslih Ljudi koji ne bježe od svojih obaveza i koji ne traže kruha bez motike.

Kad smo već kod motike, u istom razredu ostavila sam dušu pokazujući im pozitivne strane naše Hrvatske koju nezanemariv broj učenika blati, o njoj vrlo ružno govori, koju ne smatraju svojom domovinom, već “najgorom zemljom na svijetu iz koje treba otići prvim autobusom ili avionom čim završiš fakultet i više se nikada ne vratiti jer se ovdje ništa ne isplati, ništa ne valja, ništa se ne može postići…” (gotovo ih je nemoguće zaustaviti kada počnu negativno govoriti o Hrvatskoj pozivajući se na svoje roditelje koji im doma tako ružno govore o vlastitoj domovini.

Zaboravih reći – otkaz u toj školi sam već najavila. Odradit ću još samo toliko da ne napravim problem ravnateljici i učenicima koji to nisu zavrijedili iako sam danas bila spremna pokupiti svoje stvari, tražiti učenike da mi ponove sve još dok ih snimam i onda sve to dati u javnost jer ja nisam studirala i dala i srce i dušu i ostavila svoj vid na skupljanju znanja koje želim prenijeti njima, a niti plaćala svojim novcem razna usavršavanja da bi mi onda takvi neodgojeni i zlobni mladi ljudi (koji više nisu djeca) planski sabotirali rad i onemogućavali mi da pošteno odradim ono što sam pripremila.

I upravo zato i jesam stalno po zamjenama u ovom školskom sustavu jer korupciju prezirem, a za zamjene se uspijem izboriti svojim kvalifikacijama i svojim znanjem, vještinama, sposobnostima i zasluženom diplomom koju nisam stekla kao neki ministri, nego pravim studiranjem i autorskim diplomskim radom kakav bi trebao napisati svaki student koji želi dobiti diplomu, a ne samo copy-paste metodom citiranja citiranih.

Gdje je tu moje dostojanstvo i gdje je poštivanje mene kao Čovjeka prvenstveno, a onda i mog rada?!

Uskočiti nekome na zamjenu pred kraj godine dok je kriza stručnih predavača engleskog jezika i doživjeti ovo…

Fakat vrijedim više.

Radije ću prati podove čitav život, i to ću raditi s guštom (jer rada se nikada bojala nisam i vrlo sam spretna u svemu čega se uhvatim jer su mene moji roditelji i moji učitelji tog “lošeg starog školskog sustava” naučili da se ocjene ne dobivaju na lijepe oči, prijetnjama, podvalama i prepisivanjem, a niti raznoraznim “novokomponovanim dijagnozama”, već vlastitim trudom i znojem), nego da mi netko svake minute svakoga radnoga dana pokušava sabotirati moj radni dan koji sam voljna i dužna odraditi i svoju plaću pošteno zaraditi.

Čitav vikend ispravljala sam eseje i ispravke proteklih ispita iz kojih su nadobivali jedinice tijekom cijele ove školske godine, ali i ispravke ispravaka jer sve me to zateklo i omogućila sam učenicima da tko god želi, ocjenu može vlastitim radom i znanjem ispraviti ili poboljšati.

Jutros sam u školu došla kao i inače – vedro, veselo i puna radnog elana jer zaista volim raditi!

I zato što sam duboko uvjerena da je

Rad = Dar.

To je jedna od prvih životnih stvari koje se trudim prenijeti svakom svom učeniku.

I onda me dočekalo ovo o čemu sada pišem.

Zar za ovo ja dajem svoje zdravlje?!

Gdje su moja prava kao učitelja i kao Čovjeka koji samo želi u miru i s ljubavlju raditi ono za što je plaćen?!

Ne želim biti dio ovako trulog sustava. Iako nije kriv sustav sam. Krivi su svi učitelji u posljednjih 12 godina njihovog školovanja koji su ovom razredu i svim ostalim razredima dozvolili ovakve “pripreme za ispit”, koji nisu zauzeli čvršći stav, koji nisu branili znanje i profesiju iznad raznih podmetnutih gluposti koje nam izvana podmeću, krivi su psiholozi i pedagozi koji su u škole na velika vrata unijeli sva moguća dječja prava kojima straše i učitelje i roditelje, a o obavezama nikada niti slova, a kamoli žive riječi i krivi su ponajviše sami roditelji koji su im usadili potpuno kriv način suočavanja sa svojim svakodnevnim odgovornostima.

Neka probaju to napraviti na državnoj maturi. Ako su junaci. Neka probaju.

Takve učenike trebalo bi istog trena izbaciti iz škole pa neka maturu polažu u večernjoj skoli.

Oni koji će ju morati polagati. Oni koji, kako mi danas rekoše učenici tog četvrtog “a” razreda, imaju roditelje bogate poduzetnike, oni će si ionako kupiti diplome na nekom od privatnih visokih škola ili fakulteta gdje će ovakvi koji traže rješenja za ispit biti dobrodošla pojava nakon što plate školarinu cca 30 000 kuna.

Učenicima sam rekla veliko hvala (i ponovit ću im i napismeno i usmeno) te da mi je žao što nismo na istoj frekvenciji jer meni moja ljudska i profesionalna etika ne dozvoljavaju da od njih pravim zdrave invalide i činim im doživotnu medvjeđu uslugu dajući im praktički gotova rješenja za ispit.

A možda zaista nije potrebno investirati 12 godina u učenje engleskoga jezika i plaćati tolike učitelje tolike godine kad oni samo žele šalabahtere za ispit i kad prvim avionom planiraju pobjeći iz Republike Hrvatske jer ih negdje u Njemačkoj, Kanadi, Švedskoj ili Austriji “čeka med i mlijeko, bogatstvo i raj uz nerad i neznanje” jer ionako će vani prvo prati zahode, a jezik mogu učiti usput.

Prema tome, ako se ovakvo ponašanje učenika, i to već punoljetnih maturanata, ne smije ozbiljno sankcionirati, a prema važećim pravilnicima koji im sve to dozvoljavaju niti ne može (pismena opomena i/ili ukor – tko se još toga boji?!), uz sve silne “dušebrižnike” koji im sve to blagoslivljaju, molim ministra ovog i ovakvog sustava da otpusti sve učitelje stranih jezika i tako državi uštedi znatna sredstva.

Oni sposobni i koji zaista vrijede naći će si novi posao ili se prekvalificirati, a oni koji loše rade i protiv kojih se učenici u pravilu nikada ne bune (već sam u nekoliko škola naišla na praksu gotovanluka i davanja rješenja za ispite pa su mi ravnatelji prijetili ako to iznesem u javnost, no nitko od učenika i roditelja to nije htio prijaviti jer im je to odgovaralo), ionako će prirodnom selekcijom otpasti i tako više neće nanositi štetu, kvariti sustav, a niti će država nepotrebno u njih investirati ono čega u ovoj državi više nema – novac poreznih obveznika.

Enough is enough.

I rest my case.

Živjela “ZEMLJA ZNANJA”!

Ja u takvoj farsi više ne želim sudjelovati. Nisam se za to školovala, a niti se neprestano za takav rad obrazujem.

Bernarda Jug

facebook komentari

  • Malleus_Haereticorum

    Ovo što ću reći mislim sasvim ozbiljno: moderna pedagogija je u samom vrhu zločinačkih ideologija, a pedagozi koji su doveli do opisanog stanja su zločinci protiv čovječnosti.

    Što se pokvarene i razmažene mladeži tiče, koji bi htjeli otići, mogu samo reći–nismo mi te sreće pa da ih se riješimo. Tamo, kamo misle otići, sasvim sigurno ne će imati nikakva razumijevanja za njihovo gotovanstvo i idiotizam, pa će morati nešto naučiti na najteži način. Neka samo odu što prije. Ali, kako već rekoh–nismo mi te sreće.

  • Liam shi-zika

    Sve napisano potpisujem. Ukidanje ocjena na polugodištu, idiotski vremenik ispita, koji ih UČI da ne UČE do trenutka kad ga pišu i uprosječuje i sjajnu djecu jer – zaboga, tko bi se hvatao svakodnevno posla kad ne moraš, ha? (Jovanče – ostavština) Pravilnici, zakonici, svezane ruke učiteljima, napadi roditelja koji te na cesti moljakaju za informacije; ma mogla bih iz gimnazijskog, osnovnoškolskog (radnog), ali i kućnog iskustva napisati 25 tekstova na ovu temu i bilo bi mi malo. Sjetim se svoga školovanja, a nisam dinosaur – ‘izvadite dva lista papira’, curi znoj ispod majice od straha, ali se učiš STRESU i nosiš se s njime, učiš se – odgovornosti, redovitom radu, onome što te čeka kad se zaposliš, životu. Ispiti na fakultetu – 3 semestra, 4 semestra slušaš pa polažeš. Danas – teško, teško, a sve se polaže parcijalno i preko kolokvija. Sve je to izopačeno s ciljem zaglupljivanja mladosti i omalovažavanja obrazovanja kako bi se mladima, tako zatupljenima, manipuliralo. Jučer mi pišu petaši zadaćnicu, i veli jedan, onako važno: “A o čemu ću ja pisati ako mi se nijedna tema ne sviđa?!?” Rekoh, zlato, ni o čemu. Ostavi prazno. Ali to isto učini kad pogledaš ispit iz matematike i reci učitelju da su ti nezanimljivi zadatci i nek ti izvoli smisliti druge. Eto.

  • Bravo poštovana Liam shi-zika! Zahvaljujem na komentaru

  • goranka

    Potpis na Bernardin tekst i na tvoj. “Zlato, ni o čemu. Ostavi prazno!” A potaknuti zlato, motivirati, pridobiti …? Zlato bi moglo plavom telefonu reći da ga se natjeralo na prazan papir.
    Rekli jednom jedni (slični opisanim čegevarama) da im je test iz matematike bio težak. Pita profa zašto. Odgovor: Brojevi su bili preteški. I ja: rest my case.

  • Dusko Besenic

    Svaka čast gospođi Bernardi.Drago mi je da joj je “puknuo film”…šteta što nije i ranije! Nisam zagriženi “moralista”,ali bez elementarnog morala i poštovanja zdravog razuma,propast društva i civilizacije (kakva je da je) je neminovna! Kakve uzore postavljamo djeci ili su i roditelji ostali bez uzora,ili su imali one komunjarske,pa sada bez njih se osjećaju dezorijentirano?! Roditelji dozvoljavaju da im TV ili internet (pretežito taj kretenski Facebook) odgajaju djecu! TV i mediji glorificiraju ispraznost,nemoral i uvjeravaju “klince” kako oni imaju “pravo” na ovo i ono,a podilaze im ne spominjući da imaju i OBAVEZE,a za ispuniti obaveze potreban je određeni trud. Jeste li gledali danas u “Temi dana” (na HRT-u) kakvog su kretena odgojili roditelji koje je prekjučer upucao vlastiti sin?! Odgojili su ga štedeći ga od svakog truda,odgovornosti, obveza i davali mu sve što je želio,jer to je “njihov mali”! Takvih,možda ne toliko drastičnih,monstruma i razmaženih mladih ljudi je sve više,koji žive u lažnom svijetu gdje misle kako je sve podređeno njima da se “osjećaju dobro”,a kako se dolazi do toga njih uopće ne interesira,a i ne znaju! Kada već mnogi roditelji ne znaju odgajati djecu,onda bi država mogla napraviti nešta na njihovom osvješćivanju sa,recimo, vojnim rokom (za dečke i cure!) od 6 mjeseci,bez prava na prigovor savjesti,što je obična moderna izmišljotina i izmišljeno “ljudsko pravo”! Pitajte Izraelce postoji li kod njih institut priziva savjesti?!

  • bubnjar

    Sve što si rade, sami sebi rade. Osobno ne ću više potrošiti ni jedne suze na to družtvo, kad lupe glavom o zid. Šteta pametnih i iskrenih pojedinaca i njihove uzaludne muke.

  • Omnes Omnibus

    Gospoda Bernarda, svaka cast! Dobro ste opisali koncept ucenickog samoupravljanja u skolstvu. Ista stvar je vec provedena na fakultetima, s slicnim rezultatima. Sve ce to lijepo zavrsiti kao i komunisticka ekonomija. Jedna od prvih stvari koju je Zoran Milanovic rekao nakon sto je preuzeo vlast bilo je da su Hrvati odlicni konobari, a nikakovi znanstvenici. Nitko nije reagirao i cica Jova je to proveo.

  • sjena

    Pratim kvalitetu školskih programa (tu mislim prije svega na rad profesora/ca,učitelja/ca )tamo od “Šuvarice ” iz 70-tih godina ,pa 80-te ,a pogotovo 90-te kada su nam djeca išla u škole ,već taDA je bilo očaj .
    jasno sve se uspoređuje sa svojim ,mojim školovanjem .
    Školovanje sam proveo sredinom pedesetih i kraj 60-tih godina. To je bilo vrijeme nastavnog kadra iz “omrznutog NDH “. Imao sam sreću što sam imao taj kadar,u srednjoj školi smo proučavali i dio povijesti Šubića /Zrinjskog, iz filozofije (krščanstvo ,njemačke klassike ,marksiste ) .
    Nije bilo predmeta ,a da nisam imao po tri do pet ocjena iz usmenog,pismenog ,testova i to u jednom polugodištu, a u razredu nas je bilo od 35-42 učenika .
    U odnosu prema NAStAVNICIMA DA I NE PRIČAM ,a imali smo tri sata fizičkog odgoja tjedno (jedan put blok sat ) i t. d.

    Sadašnji nastavni kadar nije u stanju napraviti ni upola toga. Ne znam dali se zna ,zu doba trule NDH preko ljeta 1941 godine ,u jesen nastavne 41/42 školstvo je imalo nove uđbenike ( za razliku od Kraljevine ) ,toliko o nesposobnosti i t.d.

    za dom !
    P.S. sve pohvale i puna podrška Bernardi Jug

  • Slavica Vučko

    Poštovana gospođo Jug, hvala Vam na hrabrosti! Događaju se devijacije u svim strukama ali malo je hrabrih, koji se tome odupiru. Obrazovanje je stup društva i ako tu zakažemo,
    onda se sve ruši poput lego kockica. Cilj je stvoriti od ljudi gojeme, ljude koji ne misle i sa kojim se može upravljati, može ih se porobljavati jer oni više ne znaju misliti i razlučivati dobro od zla. Sve više pametnih mobitela i drugih predmeta pa čak i pametne hrane a sve više glupih ljudi. To je projekat koji traje već nekoliko desetljeća. “Oni” trebaju misliti za nas i kontrolirati naše umove. Prestrašno!
    Krajnje vrijeme je za reći – dosta -! Ukoliko to ne učinimo sada, vrijeme će činiti svoje i ta šačica beščudnika, hedonista, egoista i ljudi bez Duše, zavladat će svijetom i naša djeca, naše najveće bogatstvo, biti će njihovo roblje.

    Poštovana gospođo Jug, otvorili ste Pandorinu kutiju i sada ne odustajte. Želim Vam svako dobro u životu i dajem Vam svaku podršku i ukoliko Vam treba pomoć, stojim Vam na raspolaganju. Majka sam četvero djece i petero unučadi. Oni su mi sve, što je vrijedno na ovome životu.

  • bakran

    Pravu ste istinu rekli kako ti bukači i lajavci nikud ne će otići. Ja znam podosta primjera poznanika koji su slali djecu po Europi, na foru tzv. studentske mobilnosti. Ti njihovi ‘bajni’ mladi ljudi, studenti, odlazili su većinom na neke nezanimljive sveučilišne pripiz….; s ‘idejom’ kako će ‘naučiti i jezik’, i onda ‘ostati vani, u normalnoj zemlji’.. A što je istina?! Da su se SVI vratili, jer te i takve normalne zemlje ne trebaju; osim, eventualno, kao nekvalificiranu radnu snagu.
    Ja često znam i reći kako se svake godine samo mali broj (do recimo dvadesetak po fakultetu, maksimalno) svršenih studenata, sa nekoliko fakulteta na SuZ (FER, Strojarstvo, Građevina, PMF, Medicina,…), može ‘otisnuti u bijeli svijet’ tražiti posao. Za sve ostale to može biti tek sporadična sreća; jer tih i takvih npr. jedna Njemačka svake godine ima ko blata. Tako da će svi oni bahati balavci i balavice, iz gornjeg komentara g-đe Jug, nadrljati; ili, ako su im roditelji ‘imućni poduzetnici’, možda ‘trajati’ neko vrijeme dok i sami, vjerojatno glupi, bahati i neobrazovani, ne potponu skupa sa svojim ‘biznisima’.

  • bakran

    Ja inače na neki ‘egzotičan’ način ‘uživam’ kad mi tu i tamo kao brucoši ‘dopadnu ruku’ mlada ‘dječica’ kao iz gornje gorke priče. Posebno mi je zadovoljstvo, nakon par mjeseci nastave, načiniti eventualne ‘odgojne digresije’ kad npr. kažem kako bi bilo dobro čim prije shvatiti kako uspjeh njihova studiranja zanima jedino njihove roditelje, braću, sestre, djedove i bake; i možda pokojeg dobrog prijatelja. I dodam kako ću ja sasvim mirno spavati bez obzira hoće li ti i takvi za koji mjesec položiti ispit, ili ne. Jasno, niti na predavanja zapravo ne moraju dolaziti, ako baš ne žele; iako im to toplo preporučim.. I onda spazim u očima tešku konsternaciju. Valjda se snebivaju da je pred njima netko koga uopće nije briga ukoliko se oni budu ponašali neodgovorno i šlampavo. I misle ‘kako je to moguće da nas ne će niti nutkati niti vući za rukav’. Nakon toga neki se trgnu, i počnu ‘ubrzano odrastati’, mukotrpno raditi i hvatati priključak; da bi na kraju uspjeli. (Meni je pred tri godine došla u ured apsolventica koja mi se plačući zahvaljivala ‘jer sam ju četiri puta rušio na ispitu’; što je, po njezinim riječima, bio isključivi razlog da je ona shvatila kako treba studirati, i ne odustati od studija. Priznajem, i meni su oči zasuzile taj put..) A neki tu završe ‘dugo’ studiranje; što je i bolje za svih. Sukus svega je u činjenici kako je izbor tijekom života vraška stvar!