Pratite nas

Istaknuto

Gimnazijalci koji su prosvjedovali za Jokićevu reformu školstva odbili pisati ispit jer za njega nisu dobili gotova rješenja

Objavljeno

na

“Jokićeva reforma u praksi”

Danas su mi maturanti jedne opće gimnazije bezobrazno i bahato odbili pisati ispit. Ja sam im tek došla na zamjenu. Prvo sam mislila da se šale. No, kada su kao OPRAVDANI razlog naveli da nisu dobili rješenja za ispit (oni to zovu “materijal za ispit” u kojem se nalaze sve riječi i svi zadaci za ispit i broj bodova koji pojedini zadatak nosi i još koješta što mi nisu htjeli reći jer su vidjeli da sam šokirana), kroz glavu mi je prošlo da je upravo to razred koji je prosvjedovao u Zagrebu na Trgu za reformu školstva i držao tamo govor tražeći “školu u kojoj će morati misliti svojom glavom, a ne učiti napamet” i shvatila sam da im je Jokić (sa svojim pajdašima) podvalio priču kako će zahvaljujući reformi morati manje učiti, odnosno u potpunosti prestati misliti i kako su medijski izmanipulirani.

Nisam znala što napraviti. To u životu nisam doživjela! Pokušala sam razgovarati, ali klan je udarao i tražio svađu, a kada su vidjeli da na to nisam pristajala i da mi je sve to bilo jednako komično koliko i tragično, postajali su sve agresivniji.

Lijepo sam upisala u e-Dnevnik da je cijeli razred kategorički odbio pisati ispit iako je trećina razreda htjela pisati, no bojali su se izbacivanja iz američkog klana kojeg se igraju, i otišla po ravnateljicu šokirana time što su mi upravo ti Jokićevi predstavnici koji su vrlo aktivno prosvjedovali i vucarali se po medijima pljujući trenutni školski sustav (da, o punoljetnim gimnazijalcima govorim) izrekli iako su točno znali godinu dana unaprijed kada je ispit i još što će sve biti u njemu i vježbali slične zadatke.

Sada sve to javno pišem i šaljem u ministarstvo i u medije. Dosta je bilo straha, dosta je bilo uljepšavanja i guranja pod tepih! Ovo je prava istina koju škole u strahu od skandala skrivaju i koju se i same sebi boje priznati.

Samo napominjem da ovo nije prvi puta da su me učenici tražili rješenja za ispit jer su tako navikli. I onda se pitate zašto su nam tako loši rezultati na PISA testovima?!

Sada znate zašto.

Ostali razredi pisali su ispit normalno i bez ikakvih teškoća usput još komentirajući kako ispit uopće nije bio težak. Naravno da nije težak! Ako si pratio na nastavi, za 3 možeš bez problema napisati, a ako si još doma i ponovio, to je pjesma!

Ako su ovakvi maturanti slika hrvatskog društva, a jesu, i to svježa i direktno iz škole, ovo su oni kojima su mediji dali najviše pažnje i koji su bili najglasniji za tu famoznu reformu (ne znajući, jadni, da su ih samo iskoristili kao žrtvenu janjad koja puno laje, a mlijeka ne daje) onda jao si ga nama!

Ako ste sada pomislili da nam reforma treba, grdno se varate jer reforma je već provedena i to ispod stola. Ja sam ju nazvala TIHA REFORMA.

NITKO NE ZNA KADA JE PROVEDENA, NO ONA JE TU.

Zbog nje su učenicima puna usta njihovih prava, prijete odvjetnicima i roditeljima “poduzetnicima” i hvataju se za svaku riječ u pravilnicima i zakonima, naravno, tumačeći ih kako njima odgovara, a u svemu im pomažu nadobudni roditelji koji od svoje djece žele napraviti idiote uopće ne shvaćajući koliko im doživotne štete nanose.

Ne treba nama nikakva reforma, treba samo još više povisiti kriterije znanja i kriterije ponašanja, pojačati kazne i vratiti izbacivanje iz škola za ovakvo ponašanje i ovakve zahtjeve (jer izričito su rekli da ne žele znanje, nego šalabahtere – prema tome – ne moraju ići u školu!!!) i imat ćemo i zemlju znanja i zemlju Zdravih Odgovornih Odgojenih Odraslih Ljudi koji ne bježe od svojih obaveza i koji ne traže kruha bez motike.

Kad smo već kod motike, u istom razredu ostavila sam dušu pokazujući im pozitivne strane naše Hrvatske koju nezanemariv broj učenika blati, o njoj vrlo ružno govori, koju ne smatraju svojom domovinom, već “najgorom zemljom na svijetu iz koje treba otići prvim autobusom ili avionom čim završiš fakultet i više se nikada ne vratiti jer se ovdje ništa ne isplati, ništa ne valja, ništa se ne može postići…” (gotovo ih je nemoguće zaustaviti kada počnu negativno govoriti o Hrvatskoj pozivajući se na svoje roditelje koji im doma tako ružno govore o vlastitoj domovini.

Zaboravih reći – otkaz u toj školi sam već najavila. Odradit ću još samo toliko da ne napravim problem ravnateljici i učenicima koji to nisu zavrijedili iako sam danas bila spremna pokupiti svoje stvari, tražiti učenike da mi ponove sve još dok ih snimam i onda sve to dati u javnost jer ja nisam studirala i dala i srce i dušu i ostavila svoj vid na skupljanju znanja koje želim prenijeti njima, a niti plaćala svojim novcem razna usavršavanja da bi mi onda takvi neodgojeni i zlobni mladi ljudi (koji više nisu djeca) planski sabotirali rad i onemogućavali mi da pošteno odradim ono što sam pripremila.

I upravo zato i jesam stalno po zamjenama u ovom školskom sustavu jer korupciju prezirem, a za zamjene se uspijem izboriti svojim kvalifikacijama i svojim znanjem, vještinama, sposobnostima i zasluženom diplomom koju nisam stekla kao neki ministri, nego pravim studiranjem i autorskim diplomskim radom kakav bi trebao napisati svaki student koji želi dobiti diplomu, a ne samo copy-paste metodom citiranja citiranih.

Gdje je tu moje dostojanstvo i gdje je poštivanje mene kao Čovjeka prvenstveno, a onda i mog rada?!

Uskočiti nekome na zamjenu pred kraj godine dok je kriza stručnih predavača engleskog jezika i doživjeti ovo…

Fakat vrijedim više.

Radije ću prati podove čitav život, i to ću raditi s guštom (jer rada se nikada bojala nisam i vrlo sam spretna u svemu čega se uhvatim jer su mene moji roditelji i moji učitelji tog “lošeg starog školskog sustava” naučili da se ocjene ne dobivaju na lijepe oči, prijetnjama, podvalama i prepisivanjem, a niti raznoraznim “novokomponovanim dijagnozama”, već vlastitim trudom i znojem), nego da mi netko svake minute svakoga radnoga dana pokušava sabotirati moj radni dan koji sam voljna i dužna odraditi i svoju plaću pošteno zaraditi.

Čitav vikend ispravljala sam eseje i ispravke proteklih ispita iz kojih su nadobivali jedinice tijekom cijele ove školske godine, ali i ispravke ispravaka jer sve me to zateklo i omogućila sam učenicima da tko god želi, ocjenu može vlastitim radom i znanjem ispraviti ili poboljšati.

Jutros sam u školu došla kao i inače – vedro, veselo i puna radnog elana jer zaista volim raditi!

I zato što sam duboko uvjerena da je

Rad = Dar.

To je jedna od prvih životnih stvari koje se trudim prenijeti svakom svom učeniku.

I onda me dočekalo ovo o čemu sada pišem.

Zar za ovo ja dajem svoje zdravlje?!

Gdje su moja prava kao učitelja i kao Čovjeka koji samo želi u miru i s ljubavlju raditi ono za što je plaćen?!

Ne želim biti dio ovako trulog sustava. Iako nije kriv sustav sam. Krivi su svi učitelji u posljednjih 12 godina njihovog školovanja koji su ovom razredu i svim ostalim razredima dozvolili ovakve “pripreme za ispit”, koji nisu zauzeli čvršći stav, koji nisu branili znanje i profesiju iznad raznih podmetnutih gluposti koje nam izvana podmeću, krivi su psiholozi i pedagozi koji su u škole na velika vrata unijeli sva moguća dječja prava kojima straše i učitelje i roditelje, a o obavezama nikada niti slova, a kamoli žive riječi i krivi su ponajviše sami roditelji koji su im usadili potpuno kriv način suočavanja sa svojim svakodnevnim odgovornostima.

Neka probaju to napraviti na državnoj maturi. Ako su junaci. Neka probaju.

Takve učenike trebalo bi istog trena izbaciti iz škole pa neka maturu polažu u večernjoj skoli.

Oni koji će ju morati polagati. Oni koji, kako mi danas rekoše učenici tog četvrtog “a” razreda, imaju roditelje bogate poduzetnike, oni će si ionako kupiti diplome na nekom od privatnih visokih škola ili fakulteta gdje će ovakvi koji traže rješenja za ispit biti dobrodošla pojava nakon što plate školarinu cca 30 000 kuna.

Učenicima sam rekla veliko hvala (i ponovit ću im i napismeno i usmeno) te da mi je žao što nismo na istoj frekvenciji jer meni moja ljudska i profesionalna etika ne dozvoljavaju da od njih pravim zdrave invalide i činim im doživotnu medvjeđu uslugu dajući im praktički gotova rješenja za ispit.

A možda zaista nije potrebno investirati 12 godina u učenje engleskoga jezika i plaćati tolike učitelje tolike godine kad oni samo žele šalabahtere za ispit i kad prvim avionom planiraju pobjeći iz Republike Hrvatske jer ih negdje u Njemačkoj, Kanadi, Švedskoj ili Austriji “čeka med i mlijeko, bogatstvo i raj uz nerad i neznanje” jer ionako će vani prvo prati zahode, a jezik mogu učiti usput.

Prema tome, ako se ovakvo ponašanje učenika, i to već punoljetnih maturanata, ne smije ozbiljno sankcionirati, a prema važećim pravilnicima koji im sve to dozvoljavaju niti ne može (pismena opomena i/ili ukor – tko se još toga boji?!), uz sve silne “dušebrižnike” koji im sve to blagoslivljaju, molim ministra ovog i ovakvog sustava da otpusti sve učitelje stranih jezika i tako državi uštedi znatna sredstva.

Oni sposobni i koji zaista vrijede naći će si novi posao ili se prekvalificirati, a oni koji loše rade i protiv kojih se učenici u pravilu nikada ne bune (već sam u nekoliko škola naišla na praksu gotovanluka i davanja rješenja za ispite pa su mi ravnatelji prijetili ako to iznesem u javnost, no nitko od učenika i roditelja to nije htio prijaviti jer im je to odgovaralo), ionako će prirodnom selekcijom otpasti i tako više neće nanositi štetu, kvariti sustav, a niti će država nepotrebno u njih investirati ono čega u ovoj državi više nema – novac poreznih obveznika.

Enough is enough.

I rest my case.

Živjela “ZEMLJA ZNANJA”!

Ja u takvoj farsi više ne želim sudjelovati. Nisam se za to školovala, a niti se neprestano za takav rad obrazujem.

Bernarda Jug

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari