Pratite nas

Komentar

Gjenero: Milanovićeva kandidatura je pokušaj bijega od napornog rada u poslovnom sektoru

Objavljeno

na

SDP-ov kandidat Zoran Milanović ušao je u kampanju posve nepripremljen te nije pokazao nikakvu političku volju niti ideju što bi radio kao predsjednik Republike, dok je Miroslav Škoro vrlo uvjerljivo iznio svoj koncept reforme Ustava, koja bi osnažila ulogu predsjednika te je puno bolji kandidat za pomiriteljsku ulogu, ocjenjuju analitičari za Hinu

“Zoran Milanović ušao je u kampanju posve nepripremljen, bez ijedne nove ideje i bez najave o tome što bi bili ciljevi njegova predsjedništva. Za razliku od njega, Miroslav Škoro je vrlo uvjerljivo iznio svoj koncept reforme Ustava, koja bi osnažila ulogu predsjednika Republike”, kazao je za Hinu politički analitičar Davor Gjenero.

Ističe kako je koncept “plebiscitarne demokracije” koji Škoro nudi de Gaulleova koncepcija vladavine, kojoj je i prilagođen ustavni model V. republike, a hrvatski je Ustav u velikoj mjeri nastao po uzoru na francuski Ustav V. republike.

Škoro, dodaje, traži pravo na odložni veto na zakone, na to da predsjednik, vjerojatno u savjetovanju s akademskom zajednicom, Vrhovnim sudom i odvjetničkom komorom, predlaže suce Ustavnog suda, a da ih i dalje bira Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom. Traži pravo na sazivanje sjednice Vlade, traži pravo na referendumsku inicijativu i u referendumu vidi mogućnost pritiska na Sabor i Vladu.

Gjenero pritom smatra da nema opasnosti od toga da bi Škoro djelovao kao uzurpator unutar političkog sustava, već koncept “plebiscitarne demokracije” doživljava kao mehanizam za prevladavanje aktualne krize stranačkog sustava.

“Naglašava činjenicu da je predsjednik jedini akter koji dobiva investituru izravno od naroda i traži manevarski prostor da u toku mandata bude glas naroda, upravo uz pomoć mehanizama “plebiscitarne demokracije”. Politička kultura u tom modelu od predsjednika zahtijeva da, ako neki njegov zakonodavni koncept ne prođe na referendumu, on prizna gubitak legitimiteta i odrekne se predsjedničke funkcije”, istaknuo je.

Milanovićeva kandidatura tek pokušaj bijega od napornog rada u poslovnom sektoru

Gjenero je za Milanovića kratko prokomentirao da mu se čini da je za njega predsjednička kandidatura “tek pokušaj bijega od napornog rada u poslovnom sektoru, u kome nije ostvario neki relevantan uspjeh”.

S time se složio i politički analitičar Žarko Puhovski, ocijenivši da Milanović smatra da je njegova osoba, njegov karakter dovoljan program.

“Problem je što implicitno govori nešto slično kao i Škoro jer naš Ustav nema potrebu za predsjednikom s jakim karakterom. Naš sustav ima potrebu za predsjednikom koji je posrednik i pomiritelj, a to nije baš uloga koja bi se pripisala Zoranu Milanoviću”, kazao je taj politički analitičar za Hinu.

No, za Škoru ipak smatra da tu ulogu može imati jer se, kaže, pokazao kao netko tko je izrazito pristojan, uvijek iznova odbija radikalne formacije zbog čega smatra da je on u tom pogledu bolji kandidat za pomiritelja.

Za aktualnu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović je komentirao da je ulogu pomiriteljice shvatila tako da je vrludala – “bila je jako desna, pa malo prema centru, pa opet desno”. “To nije pomiriteljica, nije pokazala dovoljno čvrstoće. Zato je očito kod Milanovića slogan s karakterom više upravo kao polemika s Grabar-Kitarović kao onom koja nije pokazala dovoljno karaktera”, ustvrdio je.

Škoro zastupa stari program, Tuđmana za 21. stoljeće

Za Škoru kaže da kao više-manje novo lice u političkom životu zapravo zastupa stari program, Tuđmana za 21. stoljeće “i to radi na jedan umiveniji i manje oštar način jer je drugo vrijeme”.

“To je populistički program, populizam je danas zadnja politička moda i Škoro je na nivou suvremene mode onoga što se nosi u velikim centrima svijeta. To ga ojačava, a slabi ga pitanje koliko je desnica koja je iza njega jaka. Tim više što odbija čak i spomenuti termine ljevice i desnice, znači želi ostati neokrznut time, a bez desnice nema nikakve šanse. Samo s desnicom ne može imati dovoljnu podršku”, ustvrdio je Puhovski.

S druge strane, kaže Puhovski, Milanović je čovjek kojeg ljevica želi, a opet on ne želi biti kandidat ljevice i za razliku od Grabar-Kitarović koja bi htjela biti kandidatkinja desnica – desnica nju ne želi.

“Imamo čitav niz kompliciranih relacija u kojima se meni i dalje čini vjerojatnijim da će u drugom krugu biti par Milanović i Grabar-Kitarović nego bilo koja druga varijanta, ali sada više niti ostale varijante nisu isključene”, zaključio je taj politički analitičar.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ćirilici nije mjesto u Vukovaru – Ona u ovom slučaju nije obično pismo, nego sredstvo agresije

Objavljeno

na

Objavio

1. Svakoj normalnoj državi koja drži do sebe, svoga digniteta, pravnog poretka i dobrobiti svojih građana, bilo bi u interesu da najprije kazni ratne zločince koji su u Hrvatskoj pa i gradu Vukovaru počinili bestijalne zločine: masovne egzekucije, silovanja, razaranja – a ne bi kao svoj prioritet odredila nametanje bilo čega, pa i ćiriličnog pisma, pogotovu na stratištima i mučilištima kakvo je bio Vukovar;

2. I danas se u potpunosti zanemaruje Članak 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji glasi:

„Odredbe ovog Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima“. (Vidi)

Dakle, zakon isključuje svako nametanje građanima lokalne samouprave bilo kojeg manjinskog prava ako to remeti razumijevanje i snošljivost u toj sredini, a sve se mora provesti i sa svrhom poštivanja ne samo manjina, nego i hrvatskoga naroda;

3. Nad Vukovarom je počinjen genocid, urbicid i ekocid – najgori i najveći zločin u poratnoj Europi. To su počinili Srbi: Srbi koji su bili u „JNA“, Srbi koji su bili četnici, Srbi koji su bili „teritorijalci“, Srbi koji su tamo dolazili iz Srbije s Arkanom, Šešeljem, Jovićem, Bokanom i drugim četničkim vojvodama, Srbi koji su bili pripadnici paravojnih postrojbi „Vojske Krajine“, Srbi koji su izlazeći iz podruma predavali naše civile agresoru koji ih je ubijao;

4. Na granatama i bombama koje su razarale Vukovar i ubijale nedužne civile natpisi su bili na ćirilici, na čela našim zarobljenim žrtvama urezivana su ćirilicom četiri „ocila“ (ćirilična slova „S“) koja su ujedno i dio velikosrpske, četničke ornamentike – oznake čije značenje je za Hrvate jednako onomu što ga ima četnička „kokarda“;

5. Naše zarobljenike i logoraše velikosrpski agresori su pod prijetnjom smrti tjerali na to da kleče pred tim oznakama i ćiriličnim natpisima i parolama, oni su ispisivani njihovom krvlju, prije smrti su doživljavali poniženja i mučenja – i sve je to bilo obilježeno velikosrpskom simbolikom uključujući ćirilicu kao njezinu bitnu sadržajnu komponentu;

6. Ćirilica se ultimativno nameće Vukovaru, iako je nema niti u Beogradu i gradovima Srbije, što je još jedan u nizu dokaza kako je ona u ovom slučaju samo sredstvo ponovne viktimizacije hrvatskih žrtava, metoda provokacije i u suštini sredstvo puzajuće velikosrpske agresije koja ne dolazi samo iz Srbije, nego i iz redova SDSS-a, odnosno političkih lidera Srba u Hrvatskoj: Milorada Pupovca, Dejana Jovića, Borislava Miloševića, Dragane Jeckov i drugih. Bez njih ne bi Srđan Milaković u Vukovaru činio to što čini niti bi se Đorđe Ćurčić (dožupan Vukovarsko-srijemske županije) ponašao tako kako se ponaša;

7. Ultimativno nametanje ćirilice u Vukovaru ide u korak s onim što u smislu puzajuće agresije poduzima i danas Srbija, što je više nego očito prati li se sve što tamo događa, a naročito uzme li se u obzir dugoročna velikosrpska strategija zacrtana u „Memorandumu 2“ (Vidi: https://hr.wikipedia.org/wiki/Drugi_Memorandum_SANU) ;

8. Provokacija koju je dana 18. listopada 2019. godine osmislio i u Gradskom vijeću Vukovara smišljeno izveo dogradonačelnik Vukovara Srđan Milaković sračunata je na dizanje tenzija i stvaranje nemira i nereda u ovom gradu, pa i šire u Hrvatskoj, jer dotični i njegovi suradnici i nalogodavci jako dobro znaju što u ovoj situaciji znači na sjednicu Gradskog vijeća donijeti i gradonačelniku Vukovara gurnuti pod nos Statut grada ispisan ćirilicom, Dokaz kako je ćirilica samo jedno od sredstava za vođenje specijalnog rata protiv Hrvatske, jeste i izjava istoga Srđana Milakovića koji je neposredno poslije incidenta za hrvatske medije u opuštenoj i relaksiranoj atmosferi (budući da je svoj cilj postigao) izjavio među ostalim kako će „ako ne reagira, Plenkoviću Vukovar doći glave“. (Vidi: https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/dogradonacelnik-milakovic-za-tportal-ako-ne-reagira-plenkovicu-ce-vukovar-doci-glave-foto-20191018). Ne dokazuje li to kako i srpski politički lideri na nižim razinama – a ne samo saborski zastupnici, imaju ambicija uređivati Hrvatsku po svojoj mjeri, neovisno o pravima i osjećajima većinskog, hrvatskog naroda?;

9. Hrvatska već dugi niz godina ima jako negativno iskustvo s političkim liderima srpske manjine (pogotovu Miloradom Pupovcem i njegovim suradnicima), koji ne samo da smišljeno provociraju i javno vrijeđaju hrvatski narod i većinu građana ove zemlje, nego protiv Hrvata i Hrvatske vode specijalni rat preko svojih ‘Novosti’ i portala u kojima i na kojima se neštedimice, vulgarno, rasistički, primitivno i javne komunikacije nedostojno to čini. Ovaj primitivizam i rasistički šovinizam krije se iza „njegovanja manjinske kuture, jezika i pisma“ i financira novcem iz državnog proračuna;

10. Nas Hrvate nitko ne mora podučavati što je ćirilica. Mi jako dobro znamo kako je ona u prošlosti bila i hrvatsko pismo, ali ovdje je u pitanju ODNOS PREMA PUZAJUĆOJ AGRESIJI I ĆIRILICI KAO SREDSTVU GRUBE PROVOKACIJE I PONOVNE VIKTIMIZACIJE ŽRTAVA U VUKOVARU, ALI I SVIH DRUGIH ŽRTAVA KOJE JOŠ UVIJEK NISU DOČEKALE ZADOVOLJŠTINU KAŽNJAVANJA NAJVEĆIH I NAJGORIH RATNIH ZLOČINACA I SILOVATELJA.

Zakoni Republike Hrvatske ne smiju se primjenjivati selektivno, nitko (pa ni Ustavni sud) ne može i ne smije zanemarivati pojedine članke Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, nitko nema pravo na temelju lažnih popisa stanovništva manipulirati pravima manjina ili silom i protiv volje većinskog naroda činiti bilo što u bilo kojoj lokalnoj sredini, nitko (pa ni najviše institucije ove države) nema i nemaju pravo tražiti od žrtve pokornost, poslušnost i pristanak na ponižavanja kojima kraja nema…

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Jan Ivanjek: Znakovito je da se u toku turskih napredovanja oslobađaju teroristi ISIL-a

Objavljeno

na

Objavio

Turska ofenziva u Siriji, koja je započela prije desetak dana, usporena je jučerašnjim dogovorom o privremenom, petodnevnom prekidu vatre.

Turska kurdske snage, SDF, smatra teroristima zbog vlastitih dugotrajnih sukoba s kurdskom manjinom, te joj je cilj osigurati zonu sigurnosti širine 32km između turske granice i kurdskih snaga unutar Sirije.

Također se spominju planovi naseljavanja dijela sirijskih izbjeglica u Turskoj unutar te zone, čime bi se izmjenila etnička slika pograničnog pojasa.

Nekoliko brigada turske vojske sudjeluje u operaciji, zajedno s više od 10,000 islamističkih boraca različitih proturskih frakcija, te su primirje dočekali s ograničenim, ali značajnim uspjehom presjecanja autoceste M4, ključne prometnice i opskrbne linije.

Kurdske snage u regiji broje oko 50,000 ljudi. Premda je turska vojska znatno oslabljena čistkama časničkog kadra kao posljedice neuspjelog turskog puča 2016., vatrena nadmoć omogućila je napredovanje protiv kurdskih snaga, a znakovito je da se u toku turskih napredovanja oslobađaju teroristi ISIL-a, no nimalo iznenađujuće s obzirom na intenzivnu tursku suradnju s islamističkim skupinama.

Ipak, ograničeni karakter turske intervencije upućuje na selektivnost izvršavanja nominalnog cilja stvaranja sigurnosne zone duž cijele tursko-sirijske granice.

Složene geopolitičke okolnosti po svoj su prilici bile važniji faktor u pokretanju turske operacije od stvaranja same sigurnosne zone, te je vjerojatno da će se riješenje tražiti u političkom kompromisu, no bez njega samo primirje neće biti dovoljno za obustavu operacija, s obzirom na maksimalistički zahtjev Turske da se sve kurdske snage povuku iz graničnog sigurnosnog pojasa da bi turske snage obustavile operaciju.

Za više o ovoj temi pogledajte moje sutrašnje gostovanje na HTV 1 u emisiji Agenda: Svijet, u 15:52, komentirao je vojni analitičar Jan Ivanjek

 

Poučna priča o narodu bez države

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari