Pratite nas

Kolumne

‘Gladni’ Hrvati ove godine stukli desetke milijuna kuna na pirotehniku

Objavljeno

na

Foto: Igor Kralj/PIXSELL

“Narod je u Hrvatskoj gladan”. “Ljudi kopaju po kontejnerima”. “Nikad nije bilo gore”. “Nemamo za kruh”.

Koliko smo samo puta čuli ovakve katastrofične izjave sa saborskih govornica, iz usta sindikalista, novinara, aktivista civilnog društva, oporbenih političkih prvaka, na uličnim okupljanjima?

Razni analitičari koji se bave socijalnom problematikom, izračunali su kako barem četvrtina stanovnika Republike Hrvatske (ukupno negdje oko milijun ljudi ili čak više od toga) živi na rubu siromaštva.

(Vidi: http://www.poslovni.hr/hrvatska/u-hrvatskoj-28-posto-stanovnistva-zivi-na-rubu-siromastva-346028)
To se navodi i kao glavni razlog iseljavanja u Irsku i druge zapadnoeuropske ili prekooceanske zemlje. Ide se “trbuhom za kruhom” – vele mnogi. Stječe se dojam da smo na pragu velike kolektivne gladi i da su siromaštvo i neimaština masovna pojava.

I onda, u vrijeme blagdana, pogotovu Uskrsa, Božića i Nove Godine, u sezonama skijanja i ljetovanja, rušimo sve dosadašnje rekorde u potrošnji.

Ni prosinac 2018. godine nije bio izuzetak. Predviđa se čak rekordna potrošnja, a prave ćemo podatke znati za koji dan.
Nije li to dvolično? Na jednoj strani kukati o masovnom siromaštvu, a na drugoj se masovno bahatiti? Tko je u toj priči lud, kakve su to katastrofičarske prognoze, čemu služe i s kojim se ciljem guraju u javnost i medije?

Pokušajmo barem ugrubo izračunati koliko smo novca bacili na ono što nam doista nije potrebno: prekomjerna kupnja hrane, pića, razno-raznih ukrasa, skupih darova, pa i pirotehnike.

Uz pijančevanje i prežderavanje, “pucačina”, kao vid najgluplje i najprimitivnije zabave što ju ljudski rod prakticira, u nas Hrvata, vrlo je omiljen sport.

Na tone pirotehnike raznih vrsta – od sitnih dječjih petardi do “topovskih udara”, razno-raznih raketa i kompleta za vatromete, svakoga se prosinca utroši na uznemiravanje bližnjih i remećenje mira, a za zanemariti nisu ni ozljede šaka i drugih dijelova tijela, što je popratna posljedica svega toga.

S “pucačinom” se uglavnom započinje već oko polovice mjeseca (prosinca) – ponegdje i ranije – a kako se približava vrijeme Božića i Nove Godine, ona postaje sve učestalija i žešća, da bi svoju kulminaciju dostigla za Badnjak i na Staru godinu (Silvestrovo).

Na stranu što to prelazi svaku mjeru i uznemirava one kojima do takve vrste “zabave” nije, ali upitajmo se:
Koliko sve to skupa košta i imamo li se pravo tako bahatiti, a na drugoj strani kukati zbog “gladi” i “neimaštine”?

Nije li to cinizam i dvoličnost prvog reda i na kraju krajeva drskost i bezobrazluk? Ne pokazujemo li time neosjetljivost prema onima koji doista nemaju što staviti na blagdanski stol ili priuštiti djeci i najskromniji dar?

Zar naši “pucači” nisu mogli barem polovicu onoga što su stukli u pirotehniku dati u humanitarne svrhe, odnijeti prilog u Karitas, Crveni križ, u neku od pučkih kuhinja, umjesto što pune kase trgovcima i usput danima svakoga prosinca teroriziraju nas, svoje sugrađane i kućne ljubimce (pogotovu pse)?

Je li što od tih desetaka milijuna kuna koje su bacili u vjetar moglo završiti u nekom fondu za plaće radnika brodogradilišta “3. MAJ”, socijalnim programima, programima za pomoć invalidima, djeci s poteškoćama u razvoju ili biti darovano onima koji nemaju novca za prijeko potrebne lijekove ili liječenje?

Moramo li svoj primitivizam (kad ga već nismo u stanju potisnuti) pokazivati tako javno, bahato i nametljivo i iza sebe ostavljati zelene površine, parkove i ulice prekrivene smećem nakon svojih “pucačina” koje ne rijetko prelaze u višesatna divljanja pri čemu se ne rijetko oštećuju prometni znakovi, ulične kante za smeće, javna rasvjeta, cvjetnjaci?

Ima li pametnijeg, korisnijeg i svrhovitijeg načina za potrošnju novca od ulaganja u “pucačinu”?
Obraćam se Vama, dragi moji Hrvati, Vama koji se dičite svojim “moralom”, “kršćanskom vjerom” i “domoljubljem” i to pitam prije svega Vas!

Bahatimo se, prežderavamo, ločemo, rasipamo, natječemo tko će kupiti bolji i skuplji dar (kao da je u tomu smisao Božića i Novog ljeta), mijenjamo garderobu i mobitele, međusobno se nadmećemo tko će voziti bolji auto, a u isto vrijeme lijemo krokodilske suze nad siromaštvom svojih bližnjih!

Koliko se nas sjetilo odnijeti ručak ili kakav skromni dar onima koji nemaju? Jesmo li na bilo koji način pokazali svoju solidarnost i u život pretvorili ono u što se zaklinjemo odlazeći u crkve i na hodočašća? Jesmo li? Ne sumnjam da su mnogi učinili i takve geste, ali sam jednako uvjeren da velika većina nije.

Nemam ništa protiv slavlja. Ni protiv toga da se prigodno obilježe blagdan Božića i Nove Godine. Radi se to svugdje u svijetu. Ali, možemo li biti malo umjereniji, okupiti se na ulicama i trgovima (pa i uz neki skromni vatromet – koji ionako gotovo svaki naš grad upriliči u ponoć, na isteku Stare godine), ali bez divljanja i bahatosti? Ako ni zbog čega drugoga, a ono iz osjećaja solidariziranja s onima koji nemaju i u potrebi su.

Možemo li, braćo Hrvati, “katolici” i “domoljubi”?
Je li došlo vrijeme da se odreknemo svoje farizejštine i ponešto od onoga što slušamo u crkvama na Svetim Misama i zagovaramo pretočimo u život svagdanji?

Zlatko Pinter / Kamenjar.com

 

Svijet vatrometima i proslavama na otvorenom dočekao 2019.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Pupovac naprijed, Penava – stoj!

Objavljeno

na

Objavio

Mirna reintegracija o kojoj se i ove obljetnice govori kao o “mirnoj” uopće nije bila “mirna reintegracija”, nego posljedica veličanstvenih oslobodilačkih, ratnih (!) operacija Hrvatske vojske.

Kapitulacija

Naša je vojska u dvije oslobodilačke akcije, Bljesak i Oluja, pokazala takvu moć, motivaciju i znanje da se danas uče kao genijalne vojne pobjede na najvišim vojnim učilištima svjetskih sila, posebno Oluja.

Pomesti u nekoliko dana do zuba naoružana okupatore, ušetati se u Knin i Okučane kao da su pregazili plitak potok, bio je signal Srbima koji su pod okupacijom držali istok Hrvatske da ih uskoro čeka ista sudbina.“Što još da vam obećam?” upitao je Franjo Tuđman u Splitu okupljeno mnoštvo oduševljeno uspjesima Hrvatske vojske. Sjećate li se odgovora mase na Rivi: “Vukovar, Vukovar, Vukovar!!!!”

Dakle, ovo što nazivaju mirnom reintegracijom ne samo da je pogrešno nego i orvelovski opasno jer se od okupatora poput Voje Stanimirovića napravilo – mirotvorca!? Zato smatram da vraćanje u ustavnopravni poredak RH teritorija istoka Hrvatske, s Vukovarom kao simbolom te epopeje Domovinskog rata, treba prestati zvati “mirnom reintegracijom”, nego točnim imenom ratne terminologije – kapitulacijom!

Kapitulacijom koja je bila jedini izbor pobunjenih Srba, četnika i (bivše) JNA, nakon Oluje i Bljeska. Nisu se pobunjeni Srbi “mirno reintegrirali” jer im je bilo do mira i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske, naprotiv, nije im ni danas, nego zato što su bili de facto vojno poraženi. Potučeni do nogu. Pobunjeni Srbi nisu se “mirno reintegrirali”, nego su položili oružje, kapitulirali, jer bi ih u suprotnom opet pregazili kao plitak potok.

Mi danas ne obilježavamo nikakvu “mirnu reintegraciju”, nego vojnu pobjedu i kapitulaciju srpske okupacijske vojske koja je etnički očistila cijeli istok Hrvatske i počinila, uz Srebrenicu, najveće zločine u Europi nakon Drugog svjetskog rata.No postoji jedna žalosna činjenica.

Pobunjeni Srbi su vojno kapitulirali, vojno su poraženi, “integrirani”, ali nisu politički, u smislu provođenja politike Beograda i velikosrpskih mitova i laži danas, naprotiv, politički su ojačali i na čelu s Pupovcem i Stanimirovićem koji je zapamćen po izjavi da je pala vukovarska bolnica “zadnje ustaško uporište” dugo su vremena, pa i danas, dio vladajuće većine.

Pupovac je tijekom Domovinskog rata činio goleme štete “svojoj” domovini. Nekažnjeno. Dovoljno je samo spomenuti brutalnu laž o tisućama prekrštenih Srba u jeku agresije na Hrvatsku, što je odjeknulo u tada nama nesklonoj tzv. međunarodnoj zajednici.

No Pupovac može voditi, a ova laž o “prekrštavanju” to jest, specijalni informacijski rat protiv Hrvatske nekoć, može danas biti na skupu na kojem Šešeljev učenik, predsjednik Vučić, koji je tijekom Domovinskog rata na okupiranim područjima držao “motivacijske govore”, uspoređuje Hrvatsku s nacističkom Njemačkom, Pupovac koji provodi politiku Beograda o “ravnoteži krivnje”, šuti o zločinu nad dr. Šreterom, Pupovac može sve bez ikakve (političke) odgovornosti, naprotiv čuva ga se kao “suho zlato”.

Packe

Da ne spominjem što rade Pupovčeve Novosti financirane “ustaškim” kunama. Ali kada gradonačelnik Vukovara Ivan Penava upozorava da u Vukovaru zločinci šetaju ulicom, da velikosrpski projekt u Vukovaru nije mrtav, da su vlastitu djecu zagadili mržnjom prema hrvatskoj (i) himni, da za Vukovar nitko nije odgovarao, i to smirenim, uravnoteženim, argumentiranim govorom i tonom, onda je Andrej Plenković u mahu udijelio packu gradonačelniku Penavi koji govori istinu, vapi za pravdom i stao u obranu – Pupovca.

Pupovac smije lagati, izvrtati povijest i činjenice od devedesetih do danas, ali Penava ne smije govoriti istinu. Zato Plenković poručuje Penavi kako “politiku HDZ-a vodi vodstvo stranke, predsjednik, Predsjedništvo i nitko drugi”.

Izjava je promašena jer Penava je govorio o stanju u Vukovaru, a ne o politici stranke, no dirnuti u Pupovca istinom i činjenicama za Plenkovića je napad na – politiku HDZ-a!? Zemljo – otvori se! Pupovac naprijed, Penava – stoj.

Ivica Šola / Glas Slavonije

 

Plenković: Penava razumije da je suradnja sa SDSS-om i srpskom zajednicom strateški interes

 

 

 

Penava: Hoćemo li mi danas šutiti na činjenicu da učenici koji školu pohađaju na srpskom jeziku sjede kada se izvodi hrvatska himna

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Barbara Jonjić: Crvena banda omogućava Aci emisiju iz godine u godinu…

Objavljeno

na

Objavio

Mirna reintegracija
Taj pojam mi je sam po sebi
Čudo jedno

Obljetnica jon je ovi’ dana

Nu
Ivan Penava reka’ ton prigodon
Kako je Vukovar epicentar puzajuće velikosrpske agresije
Ha
Svaštatićeš
Ne bi ja to baš tako rekla moj Ivane

Meščini
Kako su se oni odavno uspravili
Nit’ više puzu
Nit’ se kriju
Uvik dubu

Sidu jedino kad naša himna svira

Nego
Sve se propeli na zadnje noge
Pa zaskaču
I vrtu repicon
K’o ćuko kad mu sve od ruke iđe

Plenki se raspištoljijo na našega Ivana
Dašta
Pa ‘ko je ikad vidijo da se Plenki rećemo raspištoljijo na nekoga Jovana

Ja nisan

Što se mene tiče
Ima i pravo
On se satraje oko Pupija
A
Svako zeru nađe se ne’ki mudrijaš Hrvat koji mu na Pupija i Srbe urta

Što ni zere nije ured
Zna se
On sunjima najozbiljnije posle sklada
Radi na miru i ustavljanju mržnje
I to u dvi a ne samo u jednoj državi
A manitovi ga davu su nekakvin puzajućin agresijama
Nestalima
Poginulima
Pobunjenima

Ma
Živu u prošlosti i gotovo

Došlo dotlen da Plenkiju ruke i Brkić mora dat

Nisi ti moj Ivane ured
Nit’ u trendu
Nikako
Di su ti brajo heštegovi
Nema u tebe k’o u Bojana – Ja ne mrzin
Nema u tebe k’o u Čovića – Stop mržnji
Sve se nešto okrićeš prošlosti
Pa kopaš grebe i zamećeš smutnju
Umisto da k’o svaki pošteni i kohezivni Hrvat pričaš o budućnosti i EU fondovima u interesu naroda

Saberi se brate zeru
Vakat je
Nisi dugovit u stranki nastaviš li ‘vako
Ne more stranka bit’ taoc jednoga čovika

Jesi ti to smetnijo?

Neboj se
Sitit će te Plenki toga, kad se već sam sitit ne znaš

Lipo ti je Plenki reka’ kako ti ne krojiš politiku hdz-a
Dašta
Istina živa
Tek je triba ovako nadodat pa reć, zeru ušire

– Ti i tak’i ne krojite politiku hdz-a! Krojimo je mi kohezivni!

Jerbo nisi samo ti sporan Ivane
Sporan je i svaki oni koji ti plješće
I svaki oni koji daje prostora tin tvojin zaostalin idejama

Ae
Manitiji ste od oni Pernarovi’ pacijenata
Što se zasiplju vitaminin iz De eM kutijica

Nego
Komšo zvani Rupa u izbornomu zakonu Nan stiže

Vrcon na HTV
Tako čujen
Šta?
Niste čuli za Komšu?
On van je nekako najviše Obuljenka đir Samo iz BiH
Ono, ni’ko ga od Hrvata k’liko se meni čini nije tijo a ni bira
Al eto, baš on se na postolju Hrvata ukaza

Zanimljivo, ne iđe obać’ Plenkiju spornu Bujicu
Nego baš na nespornu državnu televiziju koju naš proračun plaća
Čudo jedno

Aaaaaa ‘ko’no proračun izglasava?
Ih
I ja mislin

Kažu kako će se razgovorit su Acon okolo dva

Ma ne virujen u to niti zere
Očekujen velike prosvjede
Na ti dan
Iste onak’e k’o kad je Aca ima emisije su raznin četnikima ili kad je vriđa
Provinciju neuku i Domovinski rat
Gorilo sve od prosvjeda

Cila baza našega hdz-a digla se u taj vakat na noge pa oplela po njemu
Odman mu emisiju vjerodostojno makli
Zavidila
A vratijo je tek sdp
Ae
‘Taćeš
HDZ makne, SDP vrati
Crvena banda omogućava Aci emisiju
Iz godine u godinu
Ne more tute HDZ, neka se trsi
Baš ništa

Već vidin
Gotov je Komšo kad ga se Plenkijevi Pretorijanci dočepaju
Zna se kako oni nikako ne podnosu kad se ne poštuje volja naroda
Ništa nji’ ne ljuti k’o to

Ako ništa drugo
Skočit će oni barenko nekon
Prosvjednon noton
Samo ne znan oće li ta nota bit’ polovinka ili četvrtinka
‘Oće’l bit’ povisilice prid njon il’ snizilice

Vrime će pokazat’ ‘oće li bunt bit’ našaran heštegon na tviteriću
Ili statuson na fejsu

Uglavnon, čut će se gusle

A Komšo će pobić glavon brez obzira
Brzin vlakon za uru u Split
Pa unda
Morskin puton kući
Plovit će kruzeron iz Splita u međunarodnu luku Neum
Bit’ će to uplovljavanje
U bobu
Prvi red stabala popilat će se za te zgode
Poradi bolje vidljivosti cile te razvedene obale
Pa će unda Komšo nabacit selfi su onin prvin stupon u moru
Tako da ima šta pokazat svojin gazdama u Sarajevu
Ae
Znade on kako njizi ništa na svitu ne veseli k’o naš most u izgradnji

Eto, tako će Komši u Zagrebu bit’
Tako il’ nikako

Ako i’ko,
Plenki i njegova Vlada znaju skočit’ za svoj narod

I ne sikiran se kad to znaden
Ni za Vukovarce
Ni za Hrvate u BiH
Ni za se’

Pridala san sve Plenkiju u ruke
Tamo je najsigur’ije

Lipo naš narod kaže
Daj dite materi
I sve ured

Pa ja lipo na lašnje teme
Cenin od smija
Doklen čitan šta naša Mirela Holy piše
Ona Oraj gospoja
Ona, što je moj svekar koludricon zove

Mirelu sikiraju diviji gudini
Lov
I biskupi
Pa unda
Uspoređuje divije gudine i malešnu dicu
Ono, živa bića njoj su baš sva ista
I maovina i dite
Ubit dite i izist list salate
Po njoj
Isto je

A meni palo na pamet
Kako bi vrvo bilo
Komšu i Mirelu metnit
Na naslovnicu Novosti

Uparit nekako ta dva lipa, topla, urbana pogleda

Jerbo kako san na novo s’vatila
Nakon onoga derneka SNV
Novosti u biti samo promiču kršćansku satiru

To in je na prvomu mistu

Tek na drugomu mistu in je pokazivanje ljubavi prema Državi u kojoj izlazu

Jerbo da nije tako
Nikad oni kune iz našega proračuna vidili ne bi
Nikad

Ova Vlada
To se znade
Ne da ti ni kune ako kršćanin i domoljub nisi

Ni kune

I ima i pravo
Pa jesmo li Država su većinskin kršćanskin narodon ili nismo

E,
A kad već jesmo
I red je da se to vidi u svemu što se iz proračuna plaća

Bravo Plenki
Priznan ti i tuten rađu maksimalno

Pusti ti Ivane
Raznorazne
Dezerteri neka predaju od neki puzajući agresija

Za te straja nema
Svaku agresiju ti i u mraku pripoznaš i razabireš

Iskustvo je to veliko
Ne dolazi to tek tako

‘Ko to ne konta neka komodno su Mirelon, Beron, Komšon i tak’ima drće i komentira

Neka lipo šara o tomu
Doklen sve upiru
Duševni, diviji gudini
I koje bi sve nacijonalnosti mogli bit’ Komšini Jugo glasači

Il’ neka broji otoke
Na Komšinoj razvedenoj obali kojoj
Jedan most u izgradnji
Osinj
Odman iza ručka pravi.

 

Barbara Jonjić / Narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari