Glasnović: Na stotine hrvatskih žrtava još uvijek leže zakopani u masovnim grobnicama

U petak 13.05. u bleiburškoj crkvi Sv. Petra i Pavla održana je sveta misa za žrtve komunističkog terora.

Propovijed don Tomislava Markića potiče na razmišljanje, ali u isto vrijeme dok čekamo Božju pravdu, nedostaje ovozemaljska pravda, gdje su žrtve tog terora ne samo demonizirane nego su i totalno zanemarene i ugurane u fusnotu povijesti. Mi, u ovom našem kratkom životnom vijeku, još uvijek nismo doživjeli jednu istinsku katarzu.

Mantre i floskule o pomirenju i oprostu bez rasvijetljene istine i zaslužene pravde lansirane od prerušenih neokomunističkih elita slušamo već desetljećima. Dok Komisije za pomirbu i istinu već duže vrijeme djeluju od Južne Afrike do Europe, u Hrvatskoj nema niti istine niti pomirbe. Hrvatska i Slovenija su jedine članice EU koje su ostale zaglavljene s druge strane Berlinskog zida.

Krezube Rezolucije vijeća Europe za osudu komunističkih zločina nikoga ne obvezuju niti će ikada biti provedene u RH. Više stranaka s komunističkim predznakom sjede ili su sjedili u EU parlamentu.

Šef mađarske tajne policije 92-godišnji Béla Biszku 2014. godine osuđen je na 5 godina i 6 mjeseci zatvora za ubojstvo 40 civila iz 1956. godine. Rumunjska je 2014. godine pokrenula sudski proces protiv svog Jože Manolića, 89-godišnjeg tamničara Alexandra Visinescua itd.

Dok su u Bugarskoj zabranjeni svi komunistički simboli, kod nas petokraka, srp i čekić vrište s nebodera. U Njemačkoj su vlasti oduzele imovinu i novčana sredstva koja su bila prebačena na Zapad od strane bivših funkcionera DDR-a (komunističke istočne Njemačke). A Hrvati su postali žrtve komunističke mantre: “zaboravi prošlost, brini se o budućnosti”!

Tko se danas sjeća propovijedi pomoćnog biskupa zagrebačkog Pozaića koja je održana u Sesvetama prije nekoliko godina u kojoj je biskup upozorio kako u Hrvatskoj vlada udbaško komunistički kalifat?

Komunistički režimi su 4.2 puta efikasniji u ubijanju i 7.6 puta smrtonosniji od svih takozvanih desnih režima XX. stoljeća.

Stotinama tisuća žrtava komunizma na području bivše SFRJ uskraćena je ne samo istina i pravda nego i najtemeljnije kršćansko pravo, tzv. 7. djelo tjelesnog milosrđa (mrtva pokopati!), a to je pravo na označen grob. Odnos države prema svojim mrtvima je mjerilo ne samo vladavine prava nego i civilizacijsko mjerilo tj. stupanj razvijenosti jednog društva se mjeri i odnosom prema mrtvima.

Sve civilizirane zemlje imaju Komisiju za ratne grobove i memorijalne zidove na kojima su zabilježena imena, prezimena, datumi i mjesta stradavanja žrtava. U Hrvatskoj imamo bezdan i ponor neodgovornosti i nebrige za ubijene.

Na stotine hrvatskih žrtava još uvijek leže zakopani u masovnim grobnicama, rovovima, rudnicima, škrapama i jamama. Simbol toga je zagrebački Mirogoj. Čak i mrtve ih se ubija po drugi put i oduzima im se ljudsko dostojanstvo.

Željko Glasnović

Što vi mislite o ovoj temi?