Pratite nas

Razgovor

Glasnović Štefaniću s N1: Vi ste agitpropovac, ponavljate velikosrpske laži o Hrvatskoj!

Objavljeno

na

U Pressingu N1 televizije gostovao je saborski zastupnik i general u mirovini Željko Glasnović. Novinar N1 televizije Petar Štefanić, nekadašnji HRT-ov novinar i urednik, vodio je intervju na neprofesionalan način, iznoseći niz neistina, napadao je generala Glasnovića, postavljao je pitanja i davao odgovore, ponašajući se kao član SDP-a koji tuguje zbog toga što su izgubili izbore, dajući lekcije i patronizirajući zastupniku u Hrvatskome saboru.

Izabrani ste prvi put u povijesti kao zastupnik u dijaspori, a koji nije iz HDZ-a?

Pošto nisam htio statirati i biti fikus, naučio sam vojnički raditi, da se vidi svaki dan pomak, da vas ljudi ocjenjuju, a to se tamo nije događalo. Zato sam odlučio biti samostalni zastupnik.

Navodno to niste Vi odlučili već Andrej Plenković?

Ja sam odlučio, kratko smo razgovarali, dvojio sam do zadnje minute, a pošto nisam korisna budala, nakon procjena, okrenuo sam se i pokrenuo svoj plan B. Rezultat je vidljiv.

Jeste se čuli s Plenkovićem nakon izbora?

Nakon izbora se nismo čuli.

Hoćete li podržati Vladu?

Tko god će vratiti dostojanstvo dijaspori i napraviti katarzu, ja ću ga podržati, ali to se za mene presporo događa. Šesnaest milijardi kuna dolazi izvana od dijaspore, a ti ljudi nemaju prava. To je kvazi demokracija.

Bi li podržali Vladu u kojoj je Milorad Pupovac?

Za mene to ne dolazi u obzir. Rekao sam ako su ciljevi državotvorni, ja bih je podržao. Predložio bih svima da se bore na političkom biralištu i da ostvare svoja prava, pa i manjinama. Pupovac za mene nije državotvoran. Onaj tko kaže da svakom Hrvatu treba biti petokraka na srcu, za mene nije državotvoran. Ovi crveni Kmeri unutar SDP-a, oni imaju ‘e-mail građane’, a za njih oni koji žive vani ne postoje.

Što mislite o Andreju Plenkoviću?

Ne znamo se. Ljudi se dijele po djelima. U Hrvatskoj nikada nije vladala jedna konzervativna stranka. Lustracija najprije mora početi u HDZ-u.

Što kažete o Tomislavu Karamarku?

Nikada s njim nisam razgovarao nasamo. Kao i u vojsci imate neka pravila, prvo da se nikome ne ulizujete, a drugo, da nema cinkarenja.

Što mislite o Zlatku Hasanbegoviću?

Ljudi su jalni na njega jer je ukinuo privilegije. U toj kulturnoj kaljuži, jedan je snimio film o zločinima na Dvoru na Uni, a oni nisu imali veze s Hrvatskom vojskom, i on je dobio novac. Ako oslobodi kulturni prostor, ja sam uvijek za njega.

Je li on spreman napustiti HDZ ako ne bude ministar kulture?

On je izabran. Do sada je pokazivao da shvaća srž problema u kulturnom prostoru.

Jeste li u kontaktu s Brunom Esih koja se također zalaže za lustraciju?

Nisam. Jedino sam čestitao Culeju.

Je li za Vas NDH zločinačka država?

Krivo pitanje. Kako je nestala? Je li Jugoslavija zločinačaka tvorevina? Bilo je zločina u ratu, treba se baviti činjenicama. NDH je bila hrvatska država, zločina se dogodilo unutar te četiri godine.

Jesu li Vam lijevi i desni totalitaristički zločinački sustavi jednaki? Jesu za vas oba totalitarizma isto?

Svaka smrt nevinog čovjeka mene umanjuje kao čovjeka. Nisu jednako odgovorni. Lijevi totalitarizam nikada nije osuđen. Samo u Sloveniji imate deset Srebrenica. Nikada nije provedena međunarodna istraga komunističkih zločina na području Europe.

Naglašavate uvijek ovaj lijevi komunistički! Zašto nikada niste osudili zločine desnog totalirizma?

Ako se povijest non stop fabricira, to je uzrok ratova na ovim prostorima. Nisu jednako odgovorni lijevi i desni totalitaristički sustavi.

Smeta li Vam kada Vas zovu da ste ekstremni desničar?

Ja znam što jesam, zašto bi mi smetalo. Neka svjetlo tone, ja ću uvijek raditi ono što mislim da je ispravno.

Jeste li za lustraciju?

Lustracija nije lov na vještice, ljudi ne znaju što je to. Kako možete imati u svim slojevima ljude iz bivšeg sustava. Imate 20 sudaca koji su prijetnja nacionalnoj sigurnosti.

Tko ne bi prošao lustraciju u HDZ-u?

Koliko ljudi u HDZ-u je bilo u Centralnom komitetu? Prvo, ljudi moraju znati što je lustracija, a drugo je otvaranje arhiva.

Možemo li pričati mirno, bez ovoliko tenzija?

Ajmo zaboraviti partizane i ustaše. Zašto je Hrvatska paradajz republika? Zato što imate iste osobe, to je sustav koji je pobio pola milijuna ljudi, a nitko nije osuđen.

Demokratizacija društva dogodila se devedesetih godina, kako je moguće da 25 godina nakon toga u Hrvatskoj vladaju iste osobe?

Demokratska revolucija je počela, ali nikada nije završila, jer nije dovršena tranzicija. To je proces, postoji točno ono što se mora napraviti. U sudovima su ljudi iz bivšeg sustava, s tim ljudima se ne može modernizirati država. Tko sjedi u Ustavnom sudu? Razina korupcije je kao u Rumunjskoj. Ako su se ljudi ogriješili, oni su prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Kako takvi ljudi mogu sjediti u Ustavnom ili Vrhovnom sudu? Hrvatska je danas u totalnoj medijskoj blokadi. Morate za urednike postaviti ljude koje nisu okaljani. Zašto bivši kadrovi još djeluju u javnom prostoru?

Postoji li nešto što je vrijedilo u bivšoj državi? Kad Vas slušamo, ovdje je bio pakao na zemlji.

Bavim se činjenicama. Recite mi što je proizvela ta država. Znate li tko je napravio zadnju bolnicu u Hrvatskoj – Ante Pavelić, to je činjenica. Živjela je od gastarbajtera i američke pomoći.

Pa Vi niste ni živjeli u komunističkom sustavu?

Sve nam je bilo oduzeto, ljudi su poubijani, da bi ovi koji su došli 1945. ušli u njihove stanove.

Gdje su pošteni građani koji bi trebali voditi ovu državu?

Vi to očekujete od ‘drpislava’ iz državnih poduzeća. Zna se za Sanadera i Vidoševića, a gdje su drugi?

Plenković je danas za njemačku televiziju izjavio da će HDZ očistiti od ekstremizma?

Nemam pojma što je rekao.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Andrija Hebrang: Bi li Slovenija pristala da joj uzmemo 25 bledskih jezera?

Objavljeno

na

Objavio

Gost Novog dana na N1 televiziji bio je bivši HDZ-ov ministar zdravstva i obrane Andrija Hebrang.

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović počinje u srijedu trodnevni službeni posjet Bosni i Hercegovini u sklopu kojeg će posjetiti Sarajevo i srednju Bosnu te prvi put Bosansku Posavinu. Bilo je mnogo burnih reakcija na njezin posjet turskom predsjedniku Erdoganu. Može li predsjednica posjetom BiH riješiti neke probleme između dvije zemlje?

“Mislim da su burne reakcije upravo zbog toga što nakon dugo vremena Hrvati u BiH imaju punu podršku politike Republike Hrvatske. Iako su političari po našem Ustavu obavezni pomagati Hrvatima u BiH, to baš nije slučaj. Predsjednica doista vodi jednu pozitivnu politiku. Hrvati u BiH bez lobiranja i vanjske podrške nemaju spasa, nema opstanka.”

Što ako predsjednicu dočekaju prosvjedi?

“Bilo bi logično na jedan način, obespravljanjem prava Hrvata drugi povećavaju svoja. Ne bih ja tome pridavao neki veći značaj.”

Hoće li se promijeniti Izborni zakon u BiH?

“To je pitanje međunarodne zajednice jer međunarodna zajednica je majka BiH. Kao sudionik tog vremena nisam razumio kako se tri konstitutivna naroda mogu smjestiti u dva entiteta, kako to može na dugi rok opstati. Mnogi su tada govorili da je to moguće, general Klein me uvjeravao da će to biti dobro rješenje, da će se Hrvati i muslimani stopiti u jednu cjelinu. To se nije dogodilo, Hrvati imaju puno manja prava i međunarodna zajednica koja je stvorila taj ambijent mora ga korigirati.”

U posljednje se vrijeme počelo podosta pričati o takozvanom Daytonu 2.

“Kako nisam sad više aktivno u politici nemam dovoljno informacija, navodno se u Americi počelo govoriti o korekciji Daytona i mislim da bi takva jedna korekcija, da se Hrvatima daju prava da ne budu narod niže razine, bila dobar potez. Ako to dođe iz Amerike ima šansu uspjeti, ako ne dođe od tamo ne vidim da Europska unija može nešto napraviti.”

Može li Europska unija napraviti nešto po pitanju graničnog spora Hrvatske i Slovenije?

“Ne može, EU brine sasvim druge brige, a ne svojih članica. Brine brigu o subjektu zbog kojeg je napravljena.

Ja se čudim da se diže bura oko sukoba sa Slovencima, problema nema. Problem je riješio Ustav – suverenitet Republike Hrvatske se proteže nad kopnom, morem i zračnom prostoru. Jasno smo rekli da je suverenitet nedjeljiv, neprenosiv i neutuživ. O čemu mi raspravljamo? Znamo da je granica sredina Savudrijske vale i da nitko ne može uzeti Hrvatskoj 35 kvadratnih kilometara. Granice jedino može mijenjati Sabor, a on se jasno opredijelio – ne prihvaća arbitražu jer je kompromitirana tako da tu ne vidim apsolutno nikakav problem.

Taj spor će se rješavati sljedećih godina i godina bilateralnim pregovorima.”

Je li rješenje da se arbitraža preimenuje u bilateralni sporazum?

“U tom slučaju bi se netko morao odreći 35 kvadratnih kilometara hrvatskog područja. Tko bi to bio? To je kao da mi uzmemo 25 bledskih jezera. Bi li to Slovenija prihvatila?”

Bili ste ministar zdravstva, u kakvom je stanju naš zdravstveni sustav?

“Zdravstveni sustav u Hrvatskoj je u usporedbi s novcem koji izdvajamo izvanredno dobar. Izdvajate 700 eura po glavi stanovnika, a želite Njemačku koja izdvaja 3000. Bunite se što su liste čekanja tolike, a izdvajate dva puta manje nego Slovenija. Ne može se restrikcijama uštedjeti toliko koliko malo uplaćujemo.

Mi danas prvo moramo izračunati koliko ukupno i kojih zdravstvenih usluga Hrvatska treba pa onda izračunati koja je to cijena. I reći građanke i građani mi trebamo četiri milijarde godišnje, a imamo tri. Tako će se doći do istine. Ne možemo biti zadnji u EU po izdvajanju za zdravstvo, a po mogućnosti usluge smo pri vrhu. U zadnjih 15, 20 godina medicina je strahovito poskupjela: nove tehnologije, novi lijekovi, dijagnostika… To sve košta strahovito puno, a imamo zdravstveni zakon koji sam ja donio 1993. Ono je bio zakon za one gabarite, ovo je sad nešto drugo.”

Treba li smanjivati usluge ili povećavati cijene?

“Nema trećega. Ja nisam za smanjivanje usluge, ali sam da izdvajamo za zdravstvo koliko i drugi. Ima novca, koliko dajemo za zdravstvo toliko dajemo za alkohol i cigarete. Nije li vrijeme da se preraspodijele davanja, mora se naći konsenzus.”

Vidite li neke nove, snažne osobe u hrvatskoj politici?

“Teško mi je reći jer ova današnja politika je sasvim drugačija, ide mirnijim i kompromisnijim smjerom. Mi smo ušli u eksperiment velike koalicije HDZ-a, HNS-a. Velika koalicija znači da za stolom sjede dvije ideološki potpuno različite strane. To znači kočnicu za reforme, tome sad svjedočimo.”

facebook komentari

Nastavi čitati

Naši u svijetu

MIROSLAV PIPLICA: NAKON TURIZMA, ISELJENICI NAJVIŠE PUNE PRORAČUN

Objavljeno

na

Objavio

Razgovor Mladena Pavkovića s Miroslavom Piplicom, dugogodišnjim predsjednikom Austrijsko – hrvatske zajednice za kulturu i šport u Beču

Miroslav Piplica je dobro znano ime među hrvatskim građanima koji žive u inozemstvu, poglavito u Austriji, gdje je među ostalim i dugogodišnji predsjednik Austrijsko-hrvatske zajednice za kulturu u i šport. Početkom Domovinskog rata napustio je sigurno zaposlenje u Beču, vratio se u Hrvatsku i pridružio hrvatskim braniteljima. Uvijek je u pokretu, uvijek u nekim akcijama, prije svega humanitarnim. Dosad je organizirao veliki broj humanitarnih akcija i manifestacija, a pomagao je i obiteljima Gotovine, Markača i Kordića, kad je najviše trebalo. Od prvih dana vezan je uz HDZ-e, predsjednik je ogranka ove stranke za Austriju, a ponovno je izabran, na mandat od četiri godine,  kao  predstavnik Hrvata iz Austrije pri vladinom uredu za iseljeništvo.

Razgovarali smo s njim o njegovoj borbi za Hrvatsku, problemima dijaspore, ali i očekivanjima brojnih iseljenika.

Pa, gospodine Piplica, kakav je danas položaj Hrvata u Austriji? Naime, dugo radite i živite u ovoj državi, pa nam možete reći jesu li Hrvati složni, je li se druže, odnosno kakav je njihov odnos prema hrvatskoj Domovini?

 

Hrvati su počeli dolaziti u Austriju još prije pet stoljeća, a Gradišćanski Hrvati, imaju status Hrvatske manjine u Austriji. Mi koji smo došli na privremeni rad u Austriju dosta dobro smo se snašli. Evo već treće i četvrte generacije završavaju i fakultete, tako da je njima puno bolje nego mnogima koji su došli za vrijeme rata i nakon Domovinskog rata. Austrijsko Hrvatska zajednica za kulturu i šport u Beču je najbrojnija i najaktivnija zajednica Hrvata u svijetu. Unutar zajednice imamo 18 udruga koje su iznimno dobro povezane. Naravno, uvijek nedostaje vodećih ljudi, sve manje želi raditi u društvenim organizacijama, jer je to vrlo nezahvalno, uvijek se nađe netko tko kritizira one koji se trude i rade, ti koji daju kritike većinom su ljudi koji ne rade ništa. Što se tiče odnosa sa hrvatskom Domovinom,  jako smo emotivni, Na žalost, Domovina nam i nije baš u poziciji kakvu bi mi željeli, ali nadamo se uvijek boljem. Od prije četiri godine imamo državni ured za Hrvate izvan RH, to pomalo približava iseljenike i matičnu Hrvatsku.

Predsjednik ste i najveće i najznačajnije udruge koja okuplja Hrvate u Austriji. Koliko ima članova, koje su vam najvažnije aktivnosti?

Naša zajednica,, kao što sam već rekao, ima brojne udruga i oko pet tisuća aktivnih i „pasivnih“ članova. Sve je više na žalost onih koji spadaju u ovu drugu kategoriju. Ali svakako moram pohvaliti stotinjak ljudi koji neumorno rade i održavaju Hrvatske udruge , ne štedeći vremena , a ni novca. Imamo osam folklorni društava, tamburaški sastav, Hrvatsku nogometnu ligu, dosta organiziramo humanitarne akcije…

Osobno ste poznati i cijenjeni i kao iznimno veliki humanista. Naime, često pomažete, poglavito hrvatske branitelje i stradalnike. Imate li u tome potporu i drugih?

Dosad sam, poglavito od početka Domovinskog rata pa do danas, organizirao toliko humanitarnih akcija da ih ne mogu ni pobrojati. Kako u Austriji tako i u Hrvatskoj. U tome mi pomažu i neki moji prijatelji i na tome ih veliko hvala. Na žalost, riječ je manje-više uvijek o istim ljudima, sa velikim srcem! No, kako svakodnevno primamo veliki broj poziva za pomoć nemoguće je svima udovoljiti.

Sudionik ste i hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata. Dragovoljno ste napustili siguran posao u Beču i krenuli u obranu Domovine. Kako se danas osjećaju ljudi iz dijaspore koji su branili i obranili hrvatsku državu?

Otišao sam iz rodnog Imotskog i mojih Zmijavaca 1987. u Njemačku, tj. Frankfurt,  a zatim me posao odveo i u Luksenburg. U Beč sam došao 1990., oženio se, sredio radnu dozvolu, imao dobro zaposlenje, ali stan i automobil Na žalost, nisam mogao dugo uživati u svemu tome, počela je agresija na Hrvatsku. Nisam mogao gledati putem medija, osobito televizije, u mirnom Beču kako svakodnevno ubijaju, protjeruju nevini hrvatski narod, pale kuće, siluju, pljačkaju…Stoga sam gotovo preko noći odlučio napustiti lijep život i sređenu obiteljsku situaciju. Srce me vuklo natrag u Hrvatsku, u borbu protiv srbijanskog agresora. Prijavio sam se u 4. brigadu, tj. u 72-gu. Vojnu policiju. Zadnji moj teren bio je oslobađanje Hrvatskog juga bliže Cavtata. Zbog obiteljske bolesti vratio sam se u prosincu 1992. u Austriju. Međutim,  dok sam bio odsutan izgubio sam radnu dozvolu, pa nedugo i brak. Srećom dao sam se u sport, pa sam to lakše podnosio sve muke, a nakon godinu dana ponovnog rada na crno dobio sam radnu dozvolu, te se još više posvetio sportu i prikupljanju raznih humanitarnih pomoći obiteljima poginulih hrvatskih branitelja i invalidima Domovinskog rata, To mogu potvrditi deseci invalida ponajviše iz Imotske krajine. U sportu sam napravio zavidnu karijeru bio sam višestruki  profesionalni prvak Europe i svijeta u kick boxingu, imao sam dosta i humanitarnih mečeva. Danas se mnogi branitelji, a i Hrvati pitaju zašto smo se borili? Ja nisam ni blizu prošao kao mnogi drugi u ratu, posebno oni koji su dali svoje živote i dijelove tijela, koji su ostali teški invalidi. Jedan sam od onih koji znaju za što smo se borili i izborili. I da sutra ponovno treba ići braniti Domovinu bio bih među prvima, bez obzira na godine života. Čvrsto vjerujem u našu Domovinu i hrvatski narod i nadam se da će  sutra biti bolje. Ne smijemo čekati da nam netko nešto da pa da će nam biti bolje. Svatko  od nas mora dati nešto od sebe. Uvijek se držim tog da ako ne posijemo nemamo što ni brati.

Nego, što ste stekli, ako se smije znati, dugogodišnjim radom u inozemstvu?

­ Kada radite humanitarne stvari onda ste često pod kritikama i optužbama zavidnih, čak ih možemo nazvati i zlobnih ljudi. Na žalost, u mojih 30 godina rada vani još nisam napravio kuću nigdje u Hrvatskoj, imam na obiteljskoj kući jedan stan u Zmijavcima koji još nisam ni završio, u Beču također nemam svoj stan, ja i prijatelji smo otvorili kafić u Beču, tu smo u najmu, nemam ni štedne knjižice, ali sam, vjerujte, ipak jako bogat. Bogat sam jer sam zdrav, što imam krasnu obitelj gdje vlada ljubav i zajedništvo, od moje žene i djece, braće, sestara, njihove djece, jako puno prijatelja i  ljudi kojima sam pomogao, što mi svakodnevno zahvaljuju, iako ako pomažete ne treba vam nikakva zahvala.

Mnogi danas, na žalost, odlaze iz Hrvatske i vjeruju da je vani – „med i mlijeko“. Je li to baš tako?

Već sam istaknuo da sam otišao prije rata na privremeni rad u Njemačku i završio u Austriji i ne mogu ljudima reći da ostanu u Hrvatskoj i da je u Hrvatskoj dobro. Svi znamo da nije, da je Hrvatska na žalost još daleko od tzv. pravne države, da se ne kažnjavaju ratni zločinci, da su ljudi pod ovrhama, da ima lopovluka na sve strane, itd.  No,  ne mogu više reći kako se za razliku od Hrvatske dobro živi u Austriji ili Beču. Do prije ulaska u EU u Austriji je bilo med i mlijeko, ali na žalost svake godine je sve gore i teže.  Ja sam ugostitelj, ali i predsjednik velike Hrvatske zajednice pa znam da ima puno ljudi koji ovdje jedva preživljavaju, koji krpaju od mjeseca do mjeseca.  Ako, srećom,  muž i žena rade može se čak i relativno dobro živjeti. Nama je problem što živimo dva života, jedan je u državi gdje radimo i trenutačno živimo, a drugi u Domovini Hrvatskoj ili BiH, ovisno gdje je tko rođen. Tako da novac koji zaradimo imamo za osobne potrebe, ali uvijek dio šaljemo i svojima u Domovinu.

U Beču, kažete, vodite i kafić. Čujemo da se kod vas jedino ne svira folk ili narodna glazba!?

Prije toga, imao sam godinama jedan mali kafić i nikada nisam pustio narodnu muziku, dok sada sa prijateljem držim kafić malo veći. Također ne dopuštamo sviranje folk glazbe, ali to je vjerujte na našu štetu. Mnogi nas zbog toga nazivaju „ustaškim kafićem“, zato što svira i pjeva Mate Bulić Mišo Kovač, Škoro, Rozga, svira i Severina i Ivan Zak, Oliver, Jole, Zečić i svi hrvatski pjevači.  Naravno da pustimo i Thompsonove pjesme. Bez toga ne ide. No, na žalost ako voliš svoje danas si odmah nacista, fašista ili ne znam ni ja što. Želim da mladi slušaju hrvatsku glazbu, da uče hrvatsku povijest da kao ja ne mrze nikoga, ali da vole – svoje.

Ljudi poput vas često su, kako ste i sami rekli, na meti i raznih „kritičara“. Tko su ti i zbog čega vas povremeno napadaju?

Da, već sam istaknuo da ima „kritičara“, ali to su oni koji ne rade i nisu pomogli nikom ništa, Njima smeta nečiji rad, nečiji uspjeh. Danas je inače popularno ljude ogovarati i veseliti se tuđim nevoljama, neuspjesima ili propasti. Ti koji i mene povremeno bez razloga nadaju su obični zlobnici i ljudi bez trunke morala.  Razmišljate li ipak  o povratku u Hrvatsku?

U stvari ja, vjerujte, nikada nisam ni otišao iz Hrvatske, mogu se vratiti sutra ili bilo kada. Učinio sam mnogo za svoju Domovinu, a neke i  „zadužio“  koji bi mi sutra pomogli da dobijem dobar posao, oni mi kažu da sam to i zaslužio. No, opet nekako mislim da bi bilo kritičara koji bi rekli kako sam došao iz Beča i nekome uzeo jedno ili dva radna mjesta. Kada sam otišao u sveti Domovinski rat u rat, mnogi su mi rekli da su ovakvi ljudi kao ja potrebniji vani, ali srce me vuklo nakon što sam vidio patnje svojeg naroda. Neke statistike govore da ljudi iz dijaspore donesu i ostave godišnje oko 15  milijardi kuna u Hrvatsku, ali ja vjerujem da je to i preko dvadeset. Nakon turizma mi smo druga grana popunjavanja hrvatskog proračuna! – rekao nam je Miroslav Piplica, predsjednik jedne od najbrojnijih i najorganiziranijih hrvatskih zajednica u svijetu.

Razgovarao: Mladen Pavković/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Komentari