Pratite nas

BiH

Glasovita širokobriješka gimnazija još nije dala samo nobelovca

Objavljeno

na

Učenici i profesori 1939. g.

Širokobriješka je franjevačka gimnazija prvi put prestala s radom u zimu 1943. u jeku krvavih borbi Drugoga svjetskog rata i tada je gimnazijski prostor pretvoren u bolnicu za njemačke vojnike.

Povijest današnje gimnazije »Fra Dominika Mandića« na Širokom Brijegu duboko je vezana uz franjevce koji su 1844. godine došli u Hercegovinu iz Bosne Srebrene i ovdje počeli javno djelovati.

Zahvaljujući franjevačkoj zauzetošću za opće dobro i obrazovni razvoj svoga pomlatka, po propisima tadašnjih zagrebačkih gimnazija, odlukom Hercegovačke franjevačke provincije i Uprave naukovnog zavoda u Širokom Brijegu u školskoj godini 1889./90 utemeljen je prvi razred gimnazije.

Godinu dana kasnije osnovan je i drugi razred, dok je treći razred osnovan 1897. godine dolaskom innsbruških profesora. Od tada dolazi do konstantnog rasta gimnazije zahvaljujući tadašnjem ravnatelju fra Mirku Matijeviću i fra Didaku Buntiću.

Četvrti je razred osnovan 1900. godine, da bi u najvećem jeku dogradnje južnog krila gimnazije u franjevačkom Probandatu u Širokom Brijegu tijekom 1903. godine uveden i peti razred. Jedna od novina u gimnaziji bilo je otvaranje iste za eksterne učenike (eksterniste), odnosno one koji nisu imali namjeru ući u svećenički red.

Brojni profesori imali su doktorate znanosti

Sve do 1904. godine, kada ju je fra Didak Buntić preimenovao u Franjevačku gimnaziju, širokobriješka je gimnazija nosila naziv Probandat.

Naime, fra Didak je prva osoba koja ju je službeno nazvala Franjevačka gimnazija u svome dopisu provincijalnom starješinstvu. Godine 1910. postao je ravnateljem gimnazije i ista se pod njegovim vodstvom kvalitetom uzdigla i stvorila pretpostavke za stjecanje prava javnosti.

To se dogodilo u školskoj 1917./18. godini kada je na Širokom Brijegu održana prva matura s pravom javnosti, čime se širokobriješka Franjevačka gimnazija svrstala uz bok Isusovačke gimnazije u Travniku i Franjevačke gimnazije u Visokom. Naime, širokobriješka se gimnazija tada reformirala u pravu, javnu i potpunu gimnaziju.

Na krilima odluke o dobivanju prava javnosti, fra Didak je Buntić kao ravnatelj gimnazije predložio franjevačkim provincijalima osnivanje konvikta za profesore franjevačkih gimnazija, a kao provincijal već 1920. predlaže gradnju nove gimnazijske zgrade na Širokom Brijegu.

Mjesto provincijala mu je otvorilo nove mogućnosti pa je odlučio mlađe i nadarene učenike poslati na inozemne studije po Austriji, Švicarskoj, Francuskoj i Italiji.

Plodove svoga rada, nažalost, nije uspio vidjeti. Rana smrt mu nije dozvolila vidjeti udarene temelje nove zgrade gimnazije u listopadu 1924. godine i potpuno stjecanje prava javnosti širokobriješke gimnazije koje joj je 1926. godine posebnom odredbom dodijelila Vlada Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Nova velebna zgrada njegove gimnazije dovršena je u školskoj 1931./32. godini, a već sredinom tridesetih godina proglašena je najboljom školom takve vrste u staroj Jugoslaviji. Od 20 profesora, u školskoj 1938./39. godini, njih 15 je imalo titulu doktora znanosti, što najbolje govori o vizionarskim planovima fra Didaka Buntića.

„Gimnazijska zgrada, prema tadašnjim godišnjim statističkim izvješćima, udovoljavala je svim školskim i higijenskim propisima koji su u ono doba vrijedili. Profesori, nakon okončanja teološkoga studija, završavaju studij iz predmeta koji predaju na gimnaziji, a nerijetko iz toga predmeta postižu magisterije i doktorate.

Kako bi životni uvjeti učenika bili na što višoj razini, Provincija na rijeci Lištici – uz Fratarsku mlinicu iz 1860., a dijelom i u samoj mlinici – podiže hidroelektranu kako bi gimnazijska zgrada, konvikt, samostan te prateći objekti imali rasvjetu i vodu za piće i potrošnju.

Na samostanskom imanju sijalo se žito i uzgajalo voće i povrće da bi djeca imala što bolju i odgovarajuću prehranu“, istaknuo je u razgovoru za Bljesak.info zamjenik provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Ivan Ševo.

Partizani su potpuno uništili Franjevačku gimnaziju 1945.

Imajući na umu važnost ovog događaja i značaj širokobriješke gimnazije za razvoj hercegovačkog puka, Hercegovačka franjevačka provincija iz Mostara, Franjevački samostan na Širokom Brijegu, Županija Zapadnohercegovačka, Grad Široki Brijeg i sama Gimnazija »Fra Dominika Mandića« u utorak i srijedu, 02. i 03. listopada 2018. godine, priređuju proslavu 100. obljetnice prve mature s pravom javnosti u gimnaziji na Širokom Brijegu.

Prvoga dana u samostanskoj dvorani na Širokom Brijegu bit će održan Međunarodni znanstveno-stručni skup na kojem će sudjelovati 20 izlagača različitih obrazovnih profila.

Drugi dan proslave ove obljetnice započet će svetom misom zahvalnicom u 10 sati u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu, nakon koje će u školskoj dvorani biti upriličena prigodna priredba koju sa svojim profesorima priređuju i vode učenici gimnazije.

„Odluka o dobivanju prava javnosti širokobriješke gimnazije iz 1918. godine predstavljala je veliki poticaj, ne samo za obrazovni, nego i za gospodarski i kulturni razvoj ovoga kraja. Ovom proslavom, naime, želimo dostojno obilježiti taj povijesni trenutak i našim učenicima i široj javnosti pokazati kakvu je ulogu ova gimnazija imala kroz povijest.

Vjerujem kako će ova proslava naše učenike učiniti ponosnima te biti motiv drugim učenicima da završavaju ovu školu“, kazao je u razgovoru za Bljesak.info Miro Bošnjak, današnji ravnatelj širokobriješke gimnazije i član organizacijskog odbora za proslavu spomenute obljetnice.

Širokobriješka je franjevačka gimnazija prvi put prestala s radom u zimu 1943. u jeku krvavih borbi Drugoga svjetskog rata i tada je gimnazijski prostor pretvoren u bolnicu za njemačke vojnike.

Za Široki Brijeg kobne 1945. godine partizani su zapalili gimnazijsku zgradu, a preostale knjige, zajedno sa župnim maticama, uništili 1947. godine, čime su nestali svi gimnazijski kabineti i zbirke te knjižnica s oko 70.000 svezaka.

Partizansku najezdu na Široki Brijeg preživjelo je samo 7 profesora. „Na čelu cijele njezine organizacije bila je Hercegovačka franjevačka provincija, jer je gimnazija uistinu bila veliki provincijski projekt. Sve do te kobne godine franjevci su izuzetno uspješno upravljali obrazovanjem u ovome kraju.

Godine 1955. gimnazija je ponovno otvorena, a najveće zasluge pripadaju Petru Leki, koji se morao suočavati s brojnim otporima komunističke vlasti. U obnovljenoj gimnaziji, za vrijeme ravnateljstva Ante Vasilja (1962. – 1980.), događale su se silne promjene u organizaciji školstva.

Sve je kulminiralo 1979. godine kada se čudnovatim Šuvarovim Zakonom o školstvu ukidaju gimnazije i uvodi tzv. usmjereno obrazovanje“, objašnjava Miro Bošnjak. Željko Olujić, Jure Klarić, Ćiro Grubišić, fra Mladen Hrkać, Drago Zovko Đido, Mile Boras, Andrija Zeljko, fra Vinko Nikolić, samo su neki od članova Odbora za obnovu gimnazije u Širokom Brijegu na čijem se čelu nalazio Antun Vrdoljak.

Zahvaljujući njihovoj inicijativi i borbi da se gimnazijsko obrazovanje ponovno uvede u sustav školstva, širokobriješka je gimnazija treći put rođena 1990. godine, a prvi su učenici u njoj upisani u školskoj 1991./92. godini.

Obnovljenu gimnaziju na velebnoj svečanosti 19. svibnja 1993. otvorio je tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.

Gimnazija je imala spasonosno poslanje i prometejsku ulogu

Od tada do danas kroz širokobriješku gimnaziju je prošlo 3550 učenika. Brojna su poznata i uspješna imena iz svih sfera društvenog života pohađala širokobriješkoj gimnaziji ili predavala u istoj (Ćiril Kos, Gojko Šušak, Slobodan Praljak, Zvonimir Janko, Serafin Hrkać, Lucijan Kordić, Pero Zubac…).

Učenici širokobriješke gimnazije vrlo su često donosili i još uvijek donose najbolje nagrade s mnogobrojnih natjecanja u kojima sudjeluju.

U konkurenciji 452 hrvatske škole širokobriješka je gimnazija 2010. godine osvojila prvo mjesto na svehrvatskom natjecanju „Lijepa naša“ u Puli.

„Kristalno je jasno kako je ova franjevačka gimnazija svojim radom, europski profiliranim programskim sadržajima, svojom ulogom i izvrsnim dometima djelovanja, proslavljena zaslugama i postignućima uzornih profesora te odabranih učenika među kojima je više poznatih ljudi u Domovini i svijetu, što su bili dostojni franjevačke žrtve, časti širokobriješke gimnazije i uspravna hoda svojih pređa, imala spasonosno poslanje i prometejsku ulogu ne samo za hercegovački puk, nego i za narod na širem području na kojem žive Hrvati“, naglasio je fra Ivan Ševo u razgovoru za Bljesak.info.

Današnji ravnatelj širokobriješke gimnazije Miro Bošnjak ističe kako je, ipak, teško uspoređivati jedno vrijeme s drugim, jer svako vrijeme ima svoju mjeru vrijednosti i teško se može kazati koja je gimnazija bila bolja.

„Ne možemo se oteti činjenici kako danas imamo djece širokog obrazovanja, promijenila se svijest o školstvu i obrazovna struktura roditelja koji mogu adekvatno pratiti obrazovni put svoga djeteta, a kada svemu tome dodamo i bogatstvo medija koji nude razne vrste samoučenja, promjena u obrazovnim procesima je evidentna. Međutim, gimnazija je bila i ostala najbolja škola i to nije moje subjektivno mišljenje.

Naime, gdje god smo se pojavljivali, redovito smo osvajali visoka mjesta i najbolje nagrade. U pravilu su naši učenici prepoznatljivi. Oni su danas na brojnim rukovodećim pozicijama i vrlo uspješni u svome poslu (akademici, doktori znanosti, rektori, dekani, olimpijci…). Dovoljno je reći kako naša gimnazija samo još nije dala nobelovca“, zaključio je Miro Bošnjak.

Gimnazija »Fra Dominika Mandića« u sustavu je financiranja Županije Zapadnohercegovačke i njihova je komunikacija, kako ističe ravnatelj Miro Bošnjak, dobra. Međutim, danas je najveći problem gimnazije smanjenje broja učenika.

Ona danas broji 460 učenika raspoređenih u 20 odjela, tri manje nego prošle godine, a čak 10 odjela manje nego prije četiri godine kada su gimnaziju pohađala 702 učenika.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Dragan Čović: Htjelo se zasjeniti sve ono što se radilo na konferenciji u Neumu

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović rekao je kako će dužnosnici ove stranke u državnom Vijeću ministara zatražiti istragu navodne afere s vrbovanjem selefija od hrvatske obavještajne agencije SOA-e nazivajući prikupljanje i objavu informacija paraobavještajnim djelovanjem unutar BiH s ciljem diskreditiranja skupa o ustavnim promjenama u Neumu na kojemu je bio i hrvatski premijer Andrej Plenković.

“Mi smo zatražili da se o tome odmah očituje Vijeće ministara i institucije koje se bave sigurnošću u BiH. Tko je obmanuo javnost neka vrlo jasno odgovara”, rekao je Čović na konferenciji za novinare u Mostaru.

Po njegovim riječima, u BiH se zloporabe institucije sigurnosti te se objavljuju konstrukcije bez ikakva utemeljenja.
“Moramo do kraja iskorijeniti paradjelovanje jer je ono danas prisutno na svakom koraku u Bosni i Hercegovini”, kazao je predsjednik HDZ-a BiH i dodao kako takvo što izaziva zabrinutost.

“Kad kroz institucije države dadete doprinos da se kaže nešto za što nemate ama baš nikakva utemeljenja, onda se svi trebamo zabrinuti za sebe i svoju sigurnost”, dodao je. Naveo je kako smatra da se radi o čistim špekulacijama po kojima se u aferu navodnog podmetanja naoružanja selefijama bili uključeni zamjenik ministra sigurnosti BiH Mijo Krešić, koji je i član HDZ-a BiH, konzul RH u Tuzli Ivan Bandić te novinar Mato Đaković.

“Meni se čini da su to vrlo usmjereno koordinirane dezinformacije kako bi se napravio učinak u javnosti. Nedopustivo je da se špekulira s tim informacijama koje su objavljene uoči skupa u Neumu da bi se zasjenilo sve ono što smo radili na toj konferenciji”, dodao je Čović.

Po njegovim riječima slično paraobavještajno podzemlje je ubilo i doministra unutarnjih poslova Federacije BiH Jozu Leutara, čija je dvadeseta godišnjica atentata tijekom vikenda obilježena u Sarajevu.
“Činjenice se manje-više znaju. Parasustav je to napravio”, izjavio je čelnik najsnažnije hrvatske stranke u BiH.

Ivo Lučić: Mnogi se trude vratiti BiH u stanje arkadije i raja – stanje prije demokracije

Hrvatski mediji u BiH objavili su posljednjih dana fotografije na kojima zajedno sjede novinar Žurnala Avdo Avdić koji je u javnosti plasirao informaciju o navodnom podmetanju oružja selefijama od hrvatske SOA-e, u društvu s ministrom Draganom Mektićem koji je potvrdio da postoje takva optužbe, a za istim stolom je i šef Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Osman Mehmedagić Osmica.

Mehmedagić je za vrijeme rata bio tjelohranitelj bošnjačkog člana BiH Predsjedništva Alije Izetbegovića, a danas ga se smatra jako bliskim njegovom sinu i predsjedniku najveće bošnjačke Stranke demokratske akcije Bakiru Izetbegoviću. Upravo su navode o navodnom djelovanju SOA-e razotkrili djelatnici OSA-a, u javnost plasirao novinar Avdić, a sve izjavama potkrijepio ministar Mektić.

(Hina)

 

Davor Dijanović: OSA i specijalni rat protiv Hrvatske

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Uz pomoć ‘države’ ubijen je Jozo Leutar

Objavljeno

na

Objavio

Članovi obitelji Joze Leutara, nekadašnjeg zamjenika ministra unutarnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine i pripadnici Uprave policije federalnog MUP-a jučer su u Sarajevu molitvom, polaganjem vijenaca i cvijeća te paljenjem svijeća odali počast ovom hrvatskom dužnosniku koji je ubijen u atentatu prije dvadeset godina, a počinitelji i nalogodavci ni do danas nisu otkriveni i procesuirani, piše Večernji list BiH.

Uz spomen-ploču podignutu u sarajevskom naselju Ciglane u kojemu je Leutar živio i gdje je na njega i izvršen atentat postrojili su se pripadnici počasne postrojbe federalne policije, dok su članovi obitelji te bivši kolege polagali cvijeće i palili svijeće.

Među njima je bio i sin pokojnog doministra Ivica koji je podsjetio kako već dva desetljeća traje borba da se dozna istina o ovom zločinu.

AID-ov rukopis

Istinu će biti jedino moguće doznati kada iz parapolicijskih i obavještajnih službi iščeznu oni koji su godinama prikrivali i podmetali dokaze te čak i prijetili, izmišljali.

Najprije sa samim vozilom i eksplozivom koji je podmetnut pod vozilo koje je eksplodiralo u ranim jutarnjim satima.

Leutar je teško ozlijeđen 16. ožujka 1999. kada je u službenom automobilu kojim je iz stana putovao do sjedišta MUP-a eksplodirala podmetnuta naprava. Najteži šrapnel koji mu je završio u glavi koštao ga je života.

Uslijed teških ozljeda preminuo je 28. ožujka u sarajevskoj bolnici. Uz Leutara je u automobilu bio i njegov vozač Željko Ćosić koji je također ozlijeđen, ali je preživio atentat.

Ćosić je na temelju lažnog iskaza zaštićenog svjedoka bio osumnjičen kao atentator na Leutara pa je bio i optužen te je u zatvoru proveo punih 30 mjeseci, a na kraju je pravomoćno oslobođen tih optužbi.

Stvarni počinitelji ubojstva Joze Leutara i dalje su nepoznati, no službe bi ih mogle vrlo lako pronaći. Najprije treba započeti sa svjedočenjem Armana Jašarevića koji je vrlo kratko nakon ubojstva posvjedočio kako je bošnjački politički i policijski vrh odgovoran za njegovu likvidaciju.

Do u potankosti je govorio o detaljima urote i pripreme ubojstva, no bošnjačke službe pod nadzorom zloglasnog MOS-a, a kasnije AID-a i uz asistenciju odabranih policijskih, pravosudnih i medijskih trabanata, odlučile su počiniti novi zločin.

Za ubojstvo Leutara optužile su Hrvate, a na popisu onih koji nikada nisu optuženi između redova, uz ostala, stajalo je i ime tadašnjeg predsjednika HDZ-a BiH i hrvatskog člana bh. Predsjedništva Ante Jelavića. Sve to bio je sastavni dio obavještajne hobotnice kojom je upravljao SDA te je i danas održava živom i koristi po potrebi.

Lušija, Žilić …

Kako bi ovaj monstruozni plan potvrdili, izabrali su kriminalca Merima Galijatovića za tajnoga svjedoka koji je jedno vrijeme bio član i Kažnjeničke bojne.

No, tijekom postupka obrana je razvalila ovoga kriminalca, kao i njegove laži te uprla prstom na Faika Lušiju, Mehmeda Žilića, koji pak nikada nisu bili ispitani.

Kada je prije nekoliko godina aktualizirana istraga u SIPA-i, protiv šefa toga tima i nekoliko članova mafijaška struktura AID-a je ‘isposlovala’ prijave i suspenziju ovih dužnosnika.

Nakon toga istraga je posve zaustavljena. Danas prijeti nastupanje zastare jer je prošlo dvadeset godina od zločina.

Obilježeno 20 godina od atentata na doministra policije Joze Leutara, počinitelji i dalje nepoznati

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari