Pratite nas

Vijesti

‘Glavni je hrvatski udbaš najzaslužniji da se Hrvatska naoružala …’

Objavljeno

na

Glavni je hrvatski udbaš najzaslužniji da se Hrvatska naoružala u trenutcima kada joj je međunarodna zajednica nametnula embargo na uvoz oružja. Perković je svojim tajnim kanalima osigurao transfer “136 šlepera oružja” i praktički omogućio Hrvatskoj da se obrani u trenutcima kad je brutalno osvojen Vukovar, gorio Dubrovnik, a Osijek i Zadar bili u neprijateljskom okruženju, dok je više od trećine teritorija bilo okupirano.

Zahvaljujući propagandi hrvatskih medija tragikomični slučaj Perković zadobiva sve više obilježja junaka Schillerovih drama. Razlika između povijesnih, faktičkih likova i onih koji su prikazani u Schillerovim dramama toliko je velika da ih se gotovo više ne može ni prepoznati. Zapovjednik katoličke vojske u Tridesetogodišnjem ratu, Albrecht Wenzel Eusebius von Wallenstein bio je okrutni pljačkaš i nemilosrdni ubojica. Schiller ga je u svojim dramama prikazao kao humanog i razboritog vojskovođu koji je fasciniran Kantovom idejom vječnoga mira. Wallenstein je stradao onoga časa kada je napustio životno načelo Aristotelove prudencije i odlučio poslati svojim protivnicima Šveđanima izaslanika s ponudom potpisivanja mira. Slična je situacija s Marijom Stuart, škotskom kraljicom, koja je do dvadesetpete godine života uspjela likvidirati dvojicu svojih muževa, ali je u Schillerovoj istoimenoj drami predstavljena kao idealno oličenje čestite, moralne katolkinje koja u lice svojoj polusestri, korumpiranoj engleskoj kraljici Elizabethi I., može ponosno reći “bolja sam, nego što javnost misli o meni.”

Hrvatska je, kako sada izgleda, u Josipu Perkoviću dobila, zahvaljujući medijima i propagandi najčitanijih novinama, svoga junaka s konturama Schillerove dramaturgije. Gotovo je nemoguće u kratkoj kolumni sažeti sve Perkovićeve zasluge za uspostavu i obranu hrvatske države. Zahvaljujući Perkovićevim prisluškivanjima hrvatski su intelektualci na čelu s dr. Franjom Tuđmanom dobili ozloglašeni tekst Srpske akademije nauka i umetnosti koji je postao platforma velikosrbizma i “puzajuće agresije” na Hrvatsku. Hrvatska je intelektualna krema na temelju Perkovićevih prisluškivanja srpskih akademika Jovana Raškovića i Dobrice Ćosića mogla konačno skužiti da je Titovo proklamirano “bratstvo i jedinstvo” samo paravan za svaranje Velike Srbije. Glavni je hrvatski udbaš najzaslužniji da se Hrvatska naoružala u trenutcima kada joj je međunarodna zajednica nametnula embargo na uvoz oružja. Perković je svojim tajnim kanalima osigurao transfer “136 šlepera oružja” i praktički omogućio Hrvatskoj da se obrani u trenutcima kad je brutalno osvojen Vukovar, gorio Dubrovnik, a Osijek i Zadar bili u neprijateljskom okruženju, dok je više od trećine teritorija bilo okupirano. Perković je profesionalno organizirao obranu zemlje, uspostavio sigurnosno-obavještajni sustav. Da ga se više slušalo i uvažavalo, žrtve i gubitci ljudstva bili bi daleko manji.

Kao kod Schillerovih junaka i kod povijesnoga Perkovića stvari su prekrivene velom zaborava, a diskrepancija između realnoga i idealiziranoga ostaje fascinantna. Mreža agenata jugoslavenske Udbe, kojima je Perković osobno rukovodio sa zagrebačkoga Zrinjevca, imala je kao primarni zadatak štititi hrvatske građane od terorizma koji je navodno prijetio od razgranate hrvatske političke emigracije. Suvišno je isticati da su pripadnici hrvatske političke emigracije posebno mrzili Jadransko more i pripremali na sunčanim plažama od Rovinja do Cavtata atentate po uzore na one koje danas provodi Alkaida. Kada deviznih novaca u socijalističkoj Jugoslaviji nije bilo za kavu i deterdžent, bilo je uvijek za Udbine agente i njihove plaćenike diljem Europe, Australije, Sjeverne i Južne Amerike. U pravilu se lako prepoznavalo te opskurne Udbine plaćenike jer su u uglavnom bili najveći galamdžije i Hrvatine, pristaše i promicatelji oružane borbe za uspostavu nove Nezavisne Države Hrvatske.

Obično su pljuvali po emigrantskim mirotvorcima Branku Jeliću, Mati Meštoviću, Bruni Bušiću, Vinku Nikoliću i zagovarali terorističku borbu po uzoru na Palestinsku oslobodilačku organizaciju (PLO). UDBA je svoju djelatnost posebice intenzivirala za vrijeme Frankfurtskog sajma knjiga na štandu hrvatske emigracije, gdje su svoja izdanja predstavljali Vinko Nikolić i fra Lucijan Kordić. Moram priznati da od ove dvojice dobričina, s kojima sam se uvijek družio kod strica Bože u Frankfurtu, nisam u životu vidio čestitije ljude. Uvijek su nas studente u Njemačkoj očinski upozoravali: “Dečki, nemojte gubiti vezu s domovinom kao mi, sačuvajte jugoslavenske putovnice, pripazite se udbinih galamdžija.”

Na drugoj strani moglo se čuti Perkovićeve operativce “Ubit, je*at i zapalit kuću”. Dovoljno je bilo da preko granice prenesete džepno izdanje Nove Hrvatske pa da dobijete desetak godina robije, kao što je bio slučaj s nesretnim Antom Kovačevićem, bivšim studentom slavistike u Beču i saborskim zastupnikom. Neposredno uoči likvidacije Stjepana Đurekovića u srpnju 1983. godine Perkovićeva je Služba državne bezbjednosti krivotvorila i objavila cijeli broj dvotjednika Nove Hrvatske u kojemu je Đureković na naslovnici pozivao emigraciju na oružanu borbu i terorističke napade na Jugoslaviju. Đureković nije stigao demantirati taj intervju jer je već drugi dan nakon objavljivanja izmišljenoga intervjua bio ubijen u njegovoj garaži u Wolfrathausenu, u blizini Münchena.. Đurekoviću se, očito, moralo imputirati terorizam izmišljenim intervjuom kako javnost ne bi pomislila da je likvidiran zbog objavljivanja knjige “Ja, Josip Broz Tito”, koja je po Perkovićevu svjedočanstvu žestoko razljutila šefa UDBE Staneta Dolanca.

Iz priloženih Večernjakovih intervjua može se izvući jedna jako ozbiljna konstatacija: Hrvatska je još uvijek dobrano premrežena Perkovićevim agentima u svim strukturama vlasti od policije do pravosuđa. Čini se kao da Perkovićeva hobotnica i danas, četvrt stoljeća nakon uspostave hrvatske države, kontrolira sve poluge njezine vlasti. Krvnik sa Zrnjevca postao je schillerovski junak u borbi za očuvanje samostalne, suverene i demokratske Hrvatske. Glavni neprijatelj nije više nepostojeća hrvatska politička emigracija nego njemačka diplomacija, dakle svi oni koji su nekoć na čelu s Hansom-Dietrichom Genschlerom inicirali priznanje hrvatske države. Danas njemačka politika i njemačko pravosuđe po Perkovićevoj prosudbi nemaju sluha za naše prilike, za naš put u demokraciju, za naše posebnosti unutar Europske unije. Zato treba po svaku cijenu spriječiti Prekovićevo izručenje Njemačkoj kako bi hrvatska država sačuvala svoju autonomiju unutar EU-a.

Ako na prvi pogled, iz međunarodne perspektive, izgleda da je donošenjem posebnog Zakona o pravosudnoj suradnji s državama članicama Europske unije, u javnosti poznatijeg kao „Lex Perković”, cijela Hrvatska postala taocem jednoga čovjeka, treba imati na umu da hrvatska država, kako nas poučavaju najčitanije hrvatske novine, zahvaljuje svoju opstojnost jednome čovjeku: Josipu Perkoviću. Kao i u Schillerovim dramama veliki likovi završavaju u pravilu tragično. Tako će biti i s Perkovićem. Bit će izručen njemačkom pravosuđu i najvjerojatnije će dobiti sličnu porciju zatvora kao što je dobio njegov glavni suradnik i špijun za područje Njemačke, Krunoslav Prates, zadužen primarno za likvidaciju političkih emigranata u Njemačkoj.

Nad Perkovićevim intervjuima trebao bi se zamisliti i prvi čovjek Katoličke Crkve u Hrvata, uzoriti kardinal Bozanić. Ima li se u vidu što je sve Perković učinio sa Stepinčevom ostavštinom, s kaležom i njegovim dnevnicima, trebalo bi postaviti pitanje kanonizacije najznačajnijeg hrvatskog udbaša. Nakon izručenja njemačkom pravosuđu Perković će u hrvatskim medijima najvjerojatnije dobiti status kandidata za blaženika. Silne zasluge za osnutak i opstanak hrvatske države neosporna su i neupitna potvrda za Perkovićevu “fama sanctitatis”. “Fama signorum” je njegova odgovornost za likvidiranje brojnih terorista iz hrvatske političke emigracije od Frankfurta do Sydneya.

Priču o prvom hrvatskom obavještajcu završit ću poznatim vicom “Radio Erevana”. Pitali ruskoga sveučilišnog profesora koji mu je trenutak nadraži u životu. On odgovori: “Najsretniji sam kada mi pozvone agenti KGB-a na vrata stana i upitaju ‘jeste li Vi profesor Semjonovič?’ A ja im odgovorim, ne, on stanuje ulaz pored mene.”. Na prvi dan nove godine napisao sam na facebbooku da je nova godina počela u mome susjedstvu kao iz snova. Policija uhitila moga dragog “suseda” Perkovića. Cijelu noć blokirali zgrade, novinari stigli “post festum” kada je baba prošla s kolačima. Kada me opet probude policijske sirene, bit će mi drago kao ruskom profesoru iz vica Radio Erevana jer neće hapsiti mene nego po naredbi iz Berlina moga susjeda.

Jure Zovko,foto Boris Scitar/dnevnohr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Ivica Šola: Gospodine Plenkoviću, trebate se malo zamisliti

Objavljeno

na

Objavio

Kako je (tradicionalna) ljevica padom Berlinskog zida politički poražena i utopila se u bezličnost sveprisutnog političkog centrizma, sukladno Gramscijevu “receptu”, spas pokušava pronaći prebacujući se na područje kulture (kulturkamf) i obrazovanja.

Tako je i kod nas HNS, kao i SDP prije s Jokićem, inzistirao na tim resorima sa zadnjim motivom koji nemaju veze ni s kulturom niti obrazovanjem, već s preodgojem naroda i pojedinaca, rušenjem milenijskih vrednota i tradicija, zahvaćeni nietzscheanskim delirijem “prevrednovanja svih vrijednosti”. U tome, kako kod nas, tako i posvuda po svijetu, djeluju netolerantno i isključivo, piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Ideološka podvala

Podsjećamo da je Jokić kao uvrijeđena frajla dao ostavku samo zato jer se njegovu radnu skupinu željelo pluralizirati, dodati stručnjake i znanstvenike s drugih instituta i institucija, a on, koji se krio iza demagoškog slogana “struka, a ne politika”, u svojoj isključivosti to odbio, prema poznatom milanovićevskom “aksiomu” “ili mi ili oni”. Isti taj Milanović razotkrio je Jokićevo skrivanje iza “struke”, rekavši da je on njihov (politički) izbor, točnije njegovog savjetnika Nevena Budaka, zadnjeg šefa Komunističke partije na Filozofskom u Zagrebu.

Potom ministrica Divjak kao “nezavisna” zajedno s HNS-om uvjetuje Plenkovića, inzistirajući da oni vode glavnu riječ u reformi obrazovanja, da bi u “demokratskom i pluralnom” duhu počeli “čistke”, pri čemu je hajka na profesoricu Vican u duhu “tolerancije” zrcalo ljevičarske isključivosti i agresivnosti koje, naravno, pripisuju drugima, pa u ime slobode guše slobode, u ime tolerancije provode netoleranciju, u ime pluralizma nameću vlastiti svjetonazor na totalitarni način, gdje se svaki drukčiji glas etiketira, omalovažava i isključuje.

I njezina zavodljiva krilatica koja zvuči jako pametno “tehnologija, a ne ideologija” je čista ideološka podvala, jer promovira pristup koji bi i pripadnici ljevičarske frankfurtske škole, od Marcusea do Habermasa nazvali opasnim, upravo – ideološkim, ili pak glupošću na tragu fahidiotizma.

Kada je odgojno-obrazovna reforma u pitanju, s ljevice se rasprava vodila ili etiketama ili floskulama, manje argumentima, kao i prepotentno umišljenoj, samodoznačenoj mesijanskoj ulozi progresista nasuprot zatucanim tradicionalistima. Ove snobovske, progresističke ambicije ljevice Chesterton je još početkom prošlog stoljeća rasturio u samo dvije rečenice.

Prva: “I progresisti su tradicionalisti, samo pripadaju različitoj tradiciji.” I druga: “Što je to progresist? To je osoba koja vjeruje da je četvrtak bolji samo zato što dolazi poslije srijede.”

U ovu orwellovsku situaciju u kojoj je laž istina, čistke su tolerancija (Vican), totalitarizam i isključivost pluralizam, došla je u četvrtak poruka hrvatskih biskupa pod naslovom “Založiti se za temeljne vrjednote obrazovanja i obitelji”, gdje upravo daju svoj prinos raspravi glede nastavnog uputnika (kurikul) i procesa reforme obrazovanja i odgoja.

Nasuprot niže spomenutoj isključivosti, biskupi se zalažu za pluralizaciju odgojno-obrazovnog procesa kada su svjetonazorske odrednice u pitanju (ne matematika, fizika, biologija…), kako to roditeljima jamči i naš Ustav, ne dirajući bilo kojoj svjetonazorskoj skupini u društvu da kroz građanski ili zdravstveni odgoj bira program koji želi, ali isto to ne može se uskratiti ni vjerskim zajednicama, budući da je sloboda savjesti temelj svakog demokratskog društva.

Kakva je to država?

Potom, u duhu najbolje sekularne tradicije, biskupi posebno ističu važnost humanističkih i društvenih znanosti u kontekstu razvijanja kritičkog mišljenja u pluralnim i demokratskim društvima, kao i istine o povijesti u kontekstu nacionalne memorije i identiteta, što su već istaknuli i mnogi javni intelektualci, napose Slaven Letica, upozoravajući da tehnika i tehnologija ne mogu razvijati “kritičku misao”.

I na koncu, u kontekstu tzv. Istanbulske konvencije i problematične, fluidne rodne teorije, biskupi nikome u pluralnom i demokratskom društvu ne osporavaju da sukladno tome odgaja svoju djecu, ali da isto ne mogu osporavati “vjerskim zajednicama da odgajaju djecu u skladu s vlastitim kršćanskim naukom”, jer je to kršenje hrvatskog Ustava i napad na slobodu vjeroispovijesti. U tom smislu, u demokratskom duhu, za razliku od ljevičarskih dogmi i dogmatizma i njihove (medijske) inkvizicije, pozivaju na javnu raspravu.

Poruka hrvatskih biskupa je otvorena, uključiva, tolerantna i nikoga ne vrijeđa. No ona ujedno zabrinjava i plaši iz jednog razloga. Tragikomično je da biskupi u Hrvatskoj 2017. godine nasuprot političarima i vlastodršcima (sekularnoj vlasti) moraju braniti temeljne sekularne vrijednosti zapadne civilizacije: pluralizam, slobodu kritičkog mišljenja, vjerske slobode i demokraciju. Naime, isto to su pod progonima branili i u totalitarnom komunističkom sustavu.

Nad ovom “opasnom” porukom, paradoksom, predsjednik Vlade treba se malo zamisliti: g. Plenkoviću, kakva je to država u kojoj biskupi brane sekularne i demokratske vrijednosti od sekularista (nominalnih) demokrata!?

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

 

HITREC: Hrvatska stenje od tereta veleizdajnika i sitnije medijske izdajničke klateži

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

Dodijeljeno 90 ugovora u stipendiranju darovitim i potrebitim studentima Sisačke biskupije

Objavljeno

na

Objavio

Biskupijska zaklada “Fra Bonifacije Ivan Pavletić” i ove godine dodijelila je, na tradicionalnom susretu stipendista i prijatelja, 90 ugovora u stipendiranju darovitim i potrebitim studentima s područja Sisačke biskupije.

Ugovore im je u subotu 9. prosinca uručio sisački biskup Vlado Košić, a uz biskupa susretu su nazočili i ravnatelj Zaklade dr. Domagoj Mosler, te prijatelji zaklade: generalni vikar biskupije mons. Marko Cvitkušić, kancelar preč. Janko Lulić, europarlamentarka Marijana Petir, akademik Josip Pečarić, Anto Kovačević, Davor i Željka Vrbanek, Tomislav i Linda Kršnjavi, Tonka Jozić Novinc, Slaven Novinc, Petar Lovrić, Marija Pešun i Ivana Vujić.

Na početku sve okupljene je pozdravio ravnatelj Zaklade dr. Mosler podsjetivši da je ovo osma godina djelovanja Zaklade te kako je već na samome početku ponovne uspostave biskupije, biskup Košić prepoznao vrijednost ulaganja u znanje i mlade u ključnom trenutku njihova života.

Mosler je rekao i kako se broj stipendista kroz ove godine utrostručio te kako se osjeća da ima sve više potrebnih. „Doista nije bilo lako povjerenstvu izabrati između 160 prijava koje su ove godine pristigle, te preporučiti biskupu najbolje kandidate za stipendiste. Mislim da smo to dobro učinili, a vi ste najbolji među kandidatima i ja vam čestitam na tome.

Čestitam vam i što ste dovoljno hrabri da svaki dan donosite odluke koje će poboljšati vaš život. Vi ste se u svom mladom životu uspjeli izdići iznad prosjeka i krenuti ozbiljno u ostvarivanje svojih životnih ciljeva, a mi smo kroz Zakladu tu da vam pomognemo u tome“, poručio je okupljenim stipendistima ravnatelj.

U ime ovogodišnjih stipendista okupljenima se obratila studentica Tihana Čulinović zahvalivši svima koji pomažu, a osobito biskupu Košiću. „Osim financijske potpore Zaklade, koja uvelike olakšava naše školovanje, kao mladi akademski građani svjesni smo da smo kao stipendisti zadobili vaše povjerenje što nas dodatno motivira za kvalitetan rad i uspjeh. Radujemo se danas biti ovdje, ali također osjećamo dužnost biti još uspješniji studenti i ljudi, na vašu i našu radost.

Hvala vam što ste prepoznali potencijal nas mladih studenata i što ulažete u naše obrazovanje. Iz stečenog će znanja niknuti i djela. Do ostvarenja našeg punog potencijala tisuće je malih koraka. Hvala vam što činite uporište da i mi ostvarimo svoje talente i tako gradimo svijetlu budućnost sebi i drugima. Vaša velikodušnost uvijek će nas poticati da budemo primjer i ruka pomoći bližnjima, a vaša djela naučiti će nas prepoznati potrebite“.

U ime prijatelja Zaklade stipendiste je pozdravila europarlamentarka Marijana Petir zaželjevši im uspješnost u školovanju. „Ozbiljno shvatite tu priliku koja vam je dana, priliku da se obrazujete. Smatram da bi to pravo trebali imati svi i da ekonomska situacija u obitelji ne bi smjela biti prepreka ničijem obrazovanju.

Prije svega zbog toga što obrazovanje daje mogućnost za izvrsnost, a bez izvrsnih ljudi na radnim mjestima teško da ćemo kao država i kao narod ići naprijed. Zato smo mi prijatelji sretni što imamo priliku sudjelovati i pratiti vas na vašem obrazovnom i životnom putu. Vjerujem da ćete jednog dana kad završite studij i kad dobijete svoje radno mjesto imati priliku osvrnuti se oko sebe i primijetiti da postoje neki mladi pametni ljudi koje treba podržati te da ćete bez sumnje donijeti takvu odluku i nećete se pokajati, kao što nismo ni mi“, poručila je Petir.

Na kraju je okupljene pozdravio biskup Košić zahvalivši svim prijateljima Zaklade što financijski, moralno i svojim autoritetom podupiru njezin rad. Biskup je istaknuo i kako je u biskupiji doista mnogo potrebitih pa osim ove Zaklade tu je i Caritas, pučka kuhinja, Vrtić sv. Marije Magdalene i Zaklada „Sluga Božji kardinal Franjo Kuharić“ koja ima na brigu obitelji s više djece. „Budite vrsni u svome znanju i poslu. To darujte našoj Domovini“, poručio je biskup mladima nakon čega im je i uručio ugovore o stipendiranju.

Susret je zaključen glazbenom zahvalom koju je na klaviru izveo stipendist Antonio Ceković, student Glazbene akademije u Zagrebu.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari