Pratite nas

Povijesnice

Godišnjica pogibije žrtve UDB-e Nikole Miličevića

Objavljeno

na

Na današnji dan 1980.g. udba je u Frankfurtu likvidirala Nikolu Milićevića. Baš kako mu epitaf na spomeniku slovi, njegova smrt za Hrvatsku nije bila uzaludna.

nikolamil

Uz današnju godišnjicu ubojstva Nikole Miličevića, oca petero djece

[testimonial image=”https://kamenjar.com/wp-content/uploads/2016/01/dinko-d.jpg” name=”Dinko Dedić” background=”#” color=”#” border=”#” img_border=”#” name_color=”#” title_color=”#”]Teško mi je vjerovati da udba uživa slobodu u Hrvatskoj. Ima jedna značajna karakteristika za udbu, koju bi morali poznavati svi Hrvati: ONI MOGU, ILI BITI NA VLASTI ILI U BIJEGU. Srednjeg puta za njih nema. Gdje će biti, odlučujemo mi. Oni samo uzimaju ono što im dozvolimo. Gdje god se razilazili u politici, Hrvati i njihova vlast se slažu u jednom – Nitko niti jednog udbaša neće ni prstom dotaknuti. Hipokritski mi izgleda, sa svim žarom navijati i pozivati Njemce da osude Perkovića i Mustača a ulicom mirno prolaziti pokraj drugih funkcionera i djelatnika udbe, kao da prolaziš pokraj nevećih pravednika. [/testimonial]

Ispovijest supruge Nikole Miličevića Bebana: Ja i petero djece i danas strahujemo od Udbinih ubojica

Njemački mediji za nju kažu: Ljubica je hrabra žena, koja i danas strahuje od Udbinih ubojica.

A ona ne zaboravlja, sjeća se svojih najtežih trenutaka u životu, prije 34 godine, kada su joj pod okriljem noći ubili voljenog supruga i oca petero njihove djece. Bila je to nedjelja, 13. siječnja 1980. godine, oko tri sata ujutro.

Na parkiralištu ispred jednog restorana u Frankfurtu, pri ulasku u automobil, pripadnik Udbe prišao je Nikoli

Miličeviću Bebanu sleđa te je u njega ispalio šest metaka kalibra 7,65 mm. Ubojica je netragom nestao, a Nikola je ostao na mjestu mrtav. Nikola Miličević Beban rođen je u Vionici kod Čitluka (BiH) 10. listopada 1937. godine, a bio je jedan od osnivača Ujedinjenih Hrvata Njemačke. Iza njega ostala je supruga Ljubica i petero male djece u dobi od 5 do 12 godina: Mladenka (12), Frane (11), Željko (10), Karmela (8) i Anton (5).

Sjene prošlosti

Ljubica neprestano obilazi grob svojega supruga, a tako je bilo i nedavno, kada je u pratnji starije kćerke Mladenke dala izjavu za njemačku televiziju ARD, koja je za emisiju “Europa magazin” snimila prilog pod nazivom “Kroatien: Schatten der Vergangenheit” (Hrvatska: sjene prošlosti). U emisiji je pokrenuto pitanje ubojstava hrvatskih političkih emigranata (od strane pripadnika Udbe), za koja još nitko nije odgovarao.

– Naša djeca godinama nisu shvaćala zašto više nema oca. Ni ja nikada nisam shvatila zašto su moga muža ubili agenti Udbe. Kao i većina Hrvata, bio je politički protivnik Jugoslavije. Aktivno je sudjelovao u demonstracijama protiv Jugoslavije i komunističkog režima, koje su u to vrijeme organizirale razne hrvatske organizacije u Njemačkoj i svijetu.

Moj muž i njegovi prijatelji, poput Brune Bušića, koji je često znao prespavati kod nas u Frankfurtu na putu za Pariz, Gojka Bošnjaka, Tomislava Naletilića, Branka Šetke i ostalih, nisu bili teroristi, nego samo politički protivnici jugoslavenskog režima. Uglavnom su prosvjedovali i dijelili letke protiv Jugoslavije, objavljivali tekstove u stranim medijima, nosili hrvatske zastave na automobilima i slično.

Je li to zločin zbog kojeg je ubijen moj suprug? – pita se Ljubica Miličević, koja je i sama bila na meti bivših Udbinih agenata, koji su budno motrili da istina o ubojstvu Nikole Miličevića nikada ne ugleda svjetlo dana i da pravda ne bude zadovoljena, jer bi se onda oni našli iza rešetaka.

– Ime ubojice se zna, kao i imena onih koji su to naredili. Da je Hrvatska to željela istražiti i procesuirati, to je već odavno mogla, i morala, učiniti. Žalosno je da država za koju se političkim putem borio moj muž štiti njegove ubojice – kaže Ljubica.

Ubojice su se te večeri skrili u Generalni konzulat SFRJ koji se nalazio nadomak glavnog Zoološkog vrta u Frankfurtu, a onda su diplomatskim kanalima prebačeni na sigurno u Jugoslaviju, gdje su bili zaštićeni kao lički medvjedi. I to je pravda – tvrde mnogi iseljenici, koji često posjećuju grob Nikole Miličevića Bebana, koji je u to vrijeme bio ne samo politički emigrant, nego i ugledan poslovni čovjek, vlasnik dobrostojeće tvrtke koja je zapošljavala naše ljude.

Sada Njemačka želi jednom staviti točku na “i” što se tiče ubojstava nedužnih hrvatskih domoljuba koja su se dogodila na njezinu teritoriju u razdoblju od 1970. do 1989. godine.

Osveta i obiteljima

Ljubica Miličević i njezina kćerka nedavno su za ARD-ovu emisiju “Hrvatska: sjene prošlosti” ispred TV kamera spomenuli Josipa Perkovića, tadašnjeg šefa hrvatske Udbe, zbog kojeg 30 godina živi u strahu jer, kako kaže, ubojice njezina supruga ostali su nekažnjeni, na slobodi i odgovornim dužnostima u Hrvatskoj, i nikad se ne zna kada se opet preko svojih “produženih ruku” mogu uhvatiti oružja i osvetiti obiteljima žrtava.

– Evo, prošle su pune 34 godine da je moj suprug ubijen, nadomak kućnog praga u Frankfurtu, pod okriljem noći, a da do danas nitko za to nije odgovarao. Često se pitam kako je to moguće. Zaista je žalosno da i danas ne postoji dobra volja da se otkriju počinitelji tog i drugih zločina Udbe u Njemačkoj, bez obzira što je Hrvatska postala i članica Europske unije.

Okrenula sam se Nijemcima

“Nakon ubojstva mojega supruga ostala sam samohrana majka s petero male djece. Možete zamisliti kako sam se tada osjećala i, vjerujte mi, svih ovih godina nitko nas s hrvatske strane nije pitao kako smo, kako živimo i kako se osjećamo, a suprug mi je položio život za Hrvatsku.

Otada ne idem među naše ljude ovdje u Frankfurtu, pa ni u Hrvatsku katoličku misiju. Jednostavno, nakon tog događaja okrenula sam se Nijemcima, jer tada mnogi s naše strane, nakon ubojstva mojega supruga, nisu htjeli imati posla s nama. Udba nas je bila proglasila teroristima, a mnogi koji su nas poznavali tu su njihovu podvalu prihvatili.”   (Zoran Paškov/SD)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan ustrojena legendarna brigada koja je bila jedna od ključnih u obrani Šibenika i Dalmacije.

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan, 19. lipnja 1991. godine, ustrojena je Brigada Zbora narodne garde Šibenik, koja je 28. lipnja preimenovana u 113. brigadu ZNG-a Šibenik.

Ta legendarna ratna postrojba bila je jedna od ključnih u obrani Šibenika i Dalmacije.

Prisjetimo se, prvi zapovjednik legendarne 113. šibenske brigade bio je Ante Ljubičić, a okosnicu brigade činili su pripadnici TO Šibenik i dragovoljci šibenskoga kraja u sklopu Policijske uprave Šibenik.

Kao i u većini brigada, i za 113. šibensku brigadu počeci su bili teški – oružja je nedostajalo te je većina djelovanja bila improvizacija. Ipak, osvajanjem vojarne JNA Mala bara kod Metkovića, krajem ljeta za Šibenčane pristiže 150 tona oružja i streljiva. S oko 1500 pripadnika s pješačkim naoružanjem dobivaju zonu odgovornosti obrane bojišnice duljine 120 kilometara te tako dočekuju rujanski rat.

JNA osvojila Šibenski most – Dalmacija i Hrvatska presječeni na dva dijela!

Naime, prodorom snaga JNA osvojen je šibenski most, čime je postignut cilj kojim je omogućen pristup od Šibenika do Beograda po teritoriju koji je bio pod srpskom kontrolom. Hrvatska je time podijeljena na dva dijela, i to od 16. do 21. rujna 1991. godine. Pripadnici 113. brigade, uz pomoć snaga iz Vodica i Zatona, organizirali su ljude i oružje te 22. rujna krenuli u proboj na šibenski most. Akcija je rezultirala time da su do 15 sati neprijatelji potisnuti do Čiste Velike, dok je do 20 sati akcija završena te je ponovo uspostavljena komunikacija Jadranskom magistralom, a Hrvatska više nije bila presječena na dva dijela.

Uspjesi u rujanskom ratu bili su od iznimne strateške važnosti u obrani Hrvatske, a 113. brigadi omogućili su lakši pristup u naoružanju koje je počelo pristizati iz cijele Hrvatske. Paralelno se sve više dragovoljaca počelo uključivati u brigadu te je započeta organizacija obuke za ročnike.

Šibenski junaci obranili Dalmaciju

U nastavku Domovinskog rata, 113. šibenska brigada djelovala je ne samo na području Šibenika, nego i na Južnom bojištu (kod Stolova i Dubrovnika), od Maslenice na sjeveru do Prevlake na jugu te od Smokvice do Oštrelja iznad Drvara. Brigada je sudjelovala usvim značajnijim operacijama Hrvatske vojske, zbog čega je velik broj njezinih pripadnika odlikovan i nagrađen.

Kroz brigadu je od osnutka prošlo oko 3.200 pripadnika te oko 18 000 ročnih vojnika. 113. šibenska brigada u legendu je otišla 15. travnja 2000. godine, kada je vojarnu Bribirski knezovi preuzelo Obučno središte za izobrazbu pješaštva Sinj, no velika i vrlo važna uloga ove brigade u Domovinskom ratu zauvijek će ostati zabilježena u hrvatskoj povijesti.

Poginula su 72 bojovnika 113. brigade, a ranjeno ih je više od 400. To su naši junaci koje Hrvatska nikada ne smije zaboraviti! (Braniteljski.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

18. lipnja 1991. – Započelo povijesno zasjedanje Hrvatskog sabora

Objavljeno

na

Objavio

Dana 18. lipnja 1991. započelo je povijesno zasjedanje Hrvatskog sabora koje je neprekinuto trajalo osam dana.

Naime, nakon referenduma o samostalnosti u svibnju, Vlada je pripremila više od 60 prijedloga zakona, a predsjednik Sabora Žarko Domljan sazvao je zasjedanje s obzirom na to da je Predsjedništvo Jugoslavije odbilo pregovore o razdruživanju.

Potrebu dugotrajnog zasjedanja Domljan je također objasnio činjenicom da tako važan korak nije dovoljno samo načelno deklarirati, nego je potrebno donijeti cijeli niz zakona i odluka kojima bi Hrvatska uistinu postala samostalna država.

Zanimljivo, 24. lipnja na skupnoj sjednici zastupnicima se obratio premijer Ante Marković koji se zauzimao za ostanak Hrvatske u Jugoslaviji, uvjeravajući kako međunarodna zajednica neće prihvatiti osamostaljivanje jugoslavenskih republika.

Kao odgovor na njegovo izlaganje došao je protuzahtjev zastupnika da se pokrene postupak utvrđivanja odgovornosti ministra vanjskih poslova Budimira Lončara koji je nekoliko dana prije toga u Berlinu, na sjednici Konferencije za europsku sigurnost i suradnju, uvjeravao međunarodne diplomate kako će u slučaju osamostaljivanja nove države uvesti totalitarizam.

Ipak, unatoč raspravama, hrvatski zastupnici postigli su opći konsenzus, te su donijeli cijeli niz državno-pravnih akata i važnih zakona.

Među stotinjak točaka odlučivalo se o zakonima o hrvatskom državljanstvu, prebivalištu i boravištu građana, osobnim i putnim ispravama, carinskim službama, međunarodnim i mnogim drugim obvezama koje mora ispuniti suverena država.

Najvažniji dio zasjedanja bila je svečana sjednica održana 25. lipnja na kojoj su proglašeni državno-pravni akti kojima je Hrvatska konstituirana kao samostalna i suverena država.

(HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari