Pratite nas

Kronika

GODIŠNJICA SMRTI VELIKOG PREDSJEDNIKA FRANJE TUĐMANA: Neki mu nikad Hrvatsku nisu oprostili

Objavljeno

na

Na današnji dan prije petnaest godina u KBC Dubrava u Zagrebu, u 78. godini, umro je prvi hrvatski predsjednik doktor Franjo Tuđman, prvi i jedini hrvatski predsjednik koji je dosad pobjeđivao sve svoje konkurente uvjerljivo, u prvom krugu predsjedničkih izbora, i to u dva navrata, 1992. godine te 1997. godine. Dakle, Franjo Tuđman, što dokazuje i poštovanje koje u narodu i danas ima, bio je narodni predsjednik, državnik ‘koji je stvarao povijest, a onda je u nju otišao’, kako se govorilo tih dana prije petnaest godina kada je Hrvatska izgubila predsjednika koji je za Hrvatsku bio puno više od običnog političara, bio je ratnik, bio je šef države tijekom stvaranja te države i bio je vrhovni zapovjednik vojske koja je državu obranila a onda je na koncu i oslobodila.

Franjo Tuđman je umro u petak u 23 sata i 15 minuta, 10. prosinca 1999. godine.

Tuđman_Knin_1995Petnaest godina nakon smrti predsjednika Tuđmana jedan navodno desničarki portal napisao je da danas predsjednika Tuđmana štuju tek izdajnici i udbaši, na koga su mislili nisu bili pretjerano jasni s obzirom na činjenicu da Franjo Tuđman ima potporu, kao i za života, ogromne većine hrvatskog naroda, dakle, jesu li i oni izdajnici te udbaši kad cijene sve što je za ovu državu u daleko težim vremenima nego što su to ova današnja, mračna, vremena, dao prvi hrvatski predsjednik ili su možda takvi portali udbaški i izdajnički?

Nažalost, točno je da aktualni režim u Hrvatskoj pretjerano ne cijeni ključni doprinos prvog hrvatskog predsjednika u stvaranju Hrvatske, djelomično zbog činjenice da mnogi do danas nisu Tuđmanu oprostili Hrvatsku, djelomično je to zbog klasičnih ljudskih slabosti, zavisti i taštine, iako su svjesni da bi Hrvatska s njima na čelu, dakle, umjesto Tuđmana, vjerojatno danas bila u granicama zagrebačke županije.  Drugim riječima, Hrvati nemaju pretjerano razloga za nezadovoljstvo činjenicom da Tuđmana skoro pa preziru političari poput Milanovića, Josipovića ili reformiranog ustašioda te nereformiranog komuniste, Stjepana Mesića, njihovu potporu Franjo Tuđman sasvim sigurno ne bio htio, svjestan činjenice da se radi o ljudima ograničenih ljudskih i moralnih kapaciteta.

Kakva je danas Hrvatska bez Tuđmana treba li uopće podsjećati? Naime, svi režimi koji su poslije odlaska sa životne i političke scene prvog hrvatskog predsjednika vladali zemljom  zadužili su Hrvatsku na način na koji to Tuđman nikada nije i ne bi učinio iako smo bili suočeni s velikosrpskom agresijom te veleizdajničkim embargom na uvoz oružja Hrvatskoj. Kada govorimo o veleizdajničkom embargu mislimo na činjenicu da su embargu kumovali zapravo hrvatski komunisti koji su po svaku cijenu željeli sačuvati Jugoslaviju nadajući se da će njihova JNA ‘završiti posao’ u roku od petnaest dana. Danas su takvu veleizdajnici savjetnici nekih političara ili su pak novinari. Samo u Hrvatskoj veleizdaja se nagrađivala, samo se u Hrvatskoj izdaja plaćala suhim zlatom i još uvijek ima visoku cijenu.

Nekoliko osnovnih podataka o prvom hrvatskom predsjedniku, bio je vrhovni zapovjednik hrvatskih oružanih snaga tijekom Domovinskog rata bio je prvi hrvatski predsjednik te utemeljitelj hrvatske države, jednostavno, bio je doktor Franjo Tuđman, samom činjenicom da se radi o prvom predsjedniku jedne države mjesto u povijesti mu je osigurano, unatoč posthumnoj sotonizaciji.

umro tuđmanDa ne govorimo o nevjerojatnim postignućima tijekom njegove vladavine koja je obilježena i s nekoliko neuspjeha, no, tko radi, pogotovo u tako teškim okolnostima, taj i griješi. Za vrijeme Tuđmanove vlasti Hrvatska se otrgnula jugoslavenskom, bratskom zagrljaju, Hrvatska je stekla međunarodno priznanje, najprije se obranila od agresije, a onda i oslobodila svaki centimetar okupiranog teritorija, ako ne računamo teritorij koji je za neke i danas sporan, a za Hrvate nikad neće biti ( vukovarske ade, Piranski zaljev, dio teritorija na jugu zemlje… ), nakon oslobođenja Hrvatska je vlastitim sredstvima izgradila i obnovila zemlju, spomenimo i primanje u sve važnije međunarodne asocijacije, od UN-a do Vijeća Europe. Koliko je to puno vidjeli smo u posljednjih desetak godina, u mirnodopskim uvjetima posttuđmanovskih režima trebale su godine da naprave jednu zgradu i nekoliko dizala.

Može li se u kontekstu vojne pobjede te osamostaljenja o Tuđmanu govoriti kao o hrvatskom Georgu Washingtonu? Kao što znamo general Washington ( Tuđman je također bio general, kao i Washington također jedno vrijeme vojnik vojske protiv koje se kasnije žestoko borio… ) bio je prvi predsjednik SAD-a, nakon Rata za nezavisnost protiv Engleza tijekom kojih je američka strana počinila čitav niz zločina, dobrim dijelom u obračunu s američkim indijancima koji su se borili na strani engleskih “crvenih mundira”, prema indijancima, nažalost, nije bilo milosti, neki će reći te milosti nema ni u današnjoj Americi.  Srećom, u Hrvatskoj, u sasvim drugim, iako donekle sličnim, okolnostima Tuđman takvih sklonosti nije imao, sasvim sigurno, nije bio rasist, dok je današnja Hrvatska puna jugoslavenskih rasista.

U Domovinskom ratu Hrvatska se oslobodila dugogodišnjeg zagrljaja s istoka, Amerika se u ratu za nezavisnost oslobodila britanske krune, kao i Hrvatska i Amerika je trebala proći kroz jedno duže razdoblje međunarodne afirmacije. Naravno ne mogu se uspoređivati dvije države s obzirom kako je jedna u međunarodnim razmjerima div, a druga patuljak, no, mi govorimo na razini Hrvatske u kontekstu ove regije, ili kako bi Vesna Pusić i njen braco Zoran rekli – ‘regiona.’ Vojnom pobjedom u Oluji zauvijek je promijenjen odnos snaga u ovom dijelu Europe, srpski poraz bio bi još veći da je međunarodna zajednica imala manje sluha za velikosrpski fašizam u Bosni i Hercegovini..

Tuđman – Washington

Godine 1997. snimljen je čuveni dokumentarac “Tuđman – hrvatski George Washington”, kroz dokumentarac, na engleskom jeziku, gledatelje je vodio legendarni američki glumac, najbolji američki filmski predsjednik Martin Sheen, svojedobno zvijezda mega popularne američke serije “Zapadno krilo”, bila je to serija o zbivanjima u Bijeloj kući, predsjednika najmoćnije sile svijeta glumio je  upravo Sheen. On je bio jedan od onih koji su inzistirali da se Tuđmana u filmu nazove hrvatskim Georgeom Washingtonom, kao čovjek koji je dobro kužio američku politiku znao je što govori. Ako je to on znao, kao dokazani prijatelj hrvatskoga naroda, zašto bi Hrvati bili manje svjesni svoje uloge u definitivnom razbijanju velikosrpskih snova o Velikoj Srbiji?
Na pitanje je li pokojni predsjednik Tuđman zapravo hrvatski George Washington ne treba bolji odgovor od onoga koji je dao spomenuti dokumentarac, ponekad nas drugi, dakle, stranci, bolje vide od nas samih…

Pogreške?

Da, kao i svi i on je imao pogrešaka, no, o njima neki govore stalno, mi danas nećemo.

Tinolovka-news.com/Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kronika

18. 11. 1991. – Pad Vukovara i Škabrnje (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Nakon pada Vukovara JNA i srpske paravojne formacije, načinili su mnoga ubojstva i ratne zločine. Pojedini Vukovarski Srbi koji su se u skloništima mjesecima skrivali od granata, sada su se bacali „oslobodiocima“ u naručje i prokazivali branitelje i obitelji branitelja. Stoga su po cijelom području grada Vukovara ljudi streljani, a najveći organizirani i masovni zločin dogodio se nad ranjenicima iz bolnice u Vukovaru i braniteljima te civilima kojih je 200 identificirano iz masovne grobnice na Ovčari.

Više od 90 posto zgrada u Vukovaru je uništeno ili porušeno do temelja. Kao nijemi svjedoci strašnoga rata nad gradom dominiraju uništeni silos, vodotoranj, ostaci crkve, baroknih palača. Agresor slama posljednji otpor u Lušcu i Borovu Naselju. Većina branitelja više i nema streljiva.

Tri mjeseca cijeli je grad proveo u podrumima, skloništima, čak 56 dana nisu imali struje, vode i telefonskih veza sa svijetom. Nedostaje i hrane. U gradu više nema ni zgrada, ni kuća niti skloništa. Ima tek na stotine novih grobova, šačica preživjelih boraca i već legendarnih živih i palih heroja poput Blage Zadre, Siniše Glavaševića, Mladog i Starog Jastreba.

Nakon okupacije u gradu počinje neviđeni teror. Jugoslavenska vojska i četnici koje predvode zločinci – major Šljivančanin i Miroslav Radić – odvode u nepoznatom smjeru branitelje, djecu, civile. Nije pošteđeno ni 12 djelatnika vukovarske bolnice i 261 ranjenik. Sudbina mnogih od njih još je i danas nepoznata, a masovne grobnice na Ovčari, vukovarskom Novom groblju i na drugim lokacijama govore o strašnoj sudbini četničkih zarobljenika.

Napad na grad i luku na ušću Vuke u Dunav počeo je tri mjeseca prije. Najelitnije motorizirane jedinice jugoslavenske vojske opkolile su grad s oko 600 tenkova i s oko 50 tisuća dobro naoružanih vojnika. Vukovar brani ukupno 2000 pripadnika policije, Zbora narodne garde i dragovoljaca. Vojni analitičari pretpostavljali su kako Vukovar može izdržati naviše tri dana, no Vukovarci ne misle tako. Održali su se tri mjeseca i zadali jugo-četničkim snagama neviđene gubitke. Uništili su ukupno 500 srpskih oklopnih vozila, od čega čak 200 tenkova. Oboreno je 25 borbenih zrakoplova. Broj ubijenih neprijatelja procjenjuje se na 10 do 15 tisuća, a ranjenih je dvostruko više.

Iako je zauzela Vukovar, materijalno i psihološki srpska je vojska posve oslabljena. Ona više nije sposobna za veće napade na druge hrvatske gradove. Istodobno, dugotrajno vezivanje jakih okupatorskih snaga stvorilo je prostor i vrijeme za organiziranje Hrvatske vojske. Zbog toga je obrana Vukovara postala simbol Hrvatskog otpora, a vukovarske žrtve temelj su hrvatske slobode.
Nekoliko godina poslije, nakon munjevitih akcija Bljesak i Oluja kojima je oslobođen najveći dio Hrvatske, Erdutskim je sporazumom dogovorena mirna reintegracija zapadnog Srijema i Baranje. U siječnju 1998. završen je mandat UN-a i Hrvatska je preuzela nadzor nad svojim granicama na Dunavu. Vukovar se počeo obnavljati, a u znak sjećanja na herojsku borbu i žrtve 18. studenoga Hrvatski je sabor proglasio Danom sjećanja na Vukovar.

Pokolj u Škabrnji je bio srpski ratni zločin iz doba srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku. Izveli su ga domaći pobunjeni Srbi uz pomoć snaga JNA 18. studenog 1991. Za posljedicu je imao ubijena 84 Hrvata, 26 branitelja i 58 civila, odnosno, svako domaćinstvo u Škabrnji je nakon tog napada bilo “zavijeno u crno“.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kronika

REKVIJEM ZA VUKOVARCE I ŠKABRNJANE

Objavljeno

na

Objavio

Vama koji ste strpljivo čekali svoje krvnike na pragovima domova, u hladnim podrumima, u crkvama, na ulicama, livadama, u poljima i vinogradima i šutke odlazili na gubilišta.

Vama koji ste gledali kako Vam ubijaju i kolju najmilije, ruše kuće, razaraju svetišta, skrnave groblja i raspela, a niste uzvratili mržnjom i osvetom.

Vama koji ste se sretali oči u oči s dželatima na rubovima zajedničkih grobnica i izgovarali u sebi posljednje molitve Svevišnjem čuvajući u srcima slike najmilijih.

Vama koji ste prije umorstva bili uniženi u svome ljudskom dostojanstvu, ali ostali uspravni i čisti pred Bogom.

Vama koji ste svoj ovozemaljski put završili pod ruševinama gradova i sela, u bezimenim jamama i vrtačama, u logorima i mučilištima, bez znaka križa i obilježja.

Vama koji ste istrgnuti rukom krvnika iz svoga djetinjstva i mladosti u grobove ponijeli neproživljene dane, neostvarene snove i nedosanjane ljubavi.

Vama koji nikad niste ugledali svjetlo dana jer su Vas ubijali u utrobama majki.

Vama koji ste ustali protiv Zla i krvavo se borili za hrvatsku slobodu ne mareći za oganj, čelik i smrt i ne štedeći svojih života.

Vama s imenom i prezimenom i Vama bezimenima čije su kosti posijane diljem Domovine, a ne znaju Vam se sudbine ni grobišta.

Za sve Vas danas palim svijeću i molim…

I svečano obećavam:

Neću Vas zaboraviti!

I učit ću svoju djecu da pamte. A oni neka svojoj djeci kažu. I djeca njihove djece svojoj djeci…

Zaborav bi bio grijeh. Neoprostivi grijeh.

Svaka Vaša rana i moja je. I svaka suza i jecaj i bol, svaki drhtaj, vapaj, jauk, molitva…

Bog je milostiv.

Nadam se susretu s Vama u Vječnosti.

S Vama, najboljima između nas.

 

Zlatko Pinter

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari