Pratite nas

Vijesti

Goldstein traži od UNESCO-a zaštitu partizanskih spomenika u Hrvatskoj!

Objavljeno

na

Inicijativa veleposlanika Ive Goldsteina i ne treba čuditi jer on zapravo nije diplomat. Naime, prosječni školovani diplomat u Velikoj Britaniji ili Francuskoj prvi veleposlanik u stranoj zemlji postaje tek nakon 20 godina vanjskopolitičkog, diplomatskog staža. U Hrvatskoj je dovoljno biti svjetonazorski (ili interesno) blizak s onima na vlasti pa je tako i moguće da jedan sveučilišni profesor nesklon zemlji u kojoj živi, bez dana staža u diplomaciji, postane veleposlanik u jednom od tri najjača politička centra Europe.

Poznata je činjenica da su se hrvatski veleposlanici po svijetu u nedostatku konkretnijeg posla bavili svakojakim stvarima. Bilo je i onih koji nisu mogli odoljeti čarima egzotičnih sobarica, neki su pretakali vino u podrumu veleposlanstva u Washingtonu, jedan se bavio čak i švercom alkohola u zemlju u kojoj je to najstrože zabranjeno, a neki su samo nemilice trošili novac poreznih obveznika.

Novi hrvatski veleposlanik u Francuskoj dr.Ivo Goldstein se međutim prihvatio očuvanja jugokomunističke spomeničke baštine. Čovjek koji je u profesionalnom radu povjesničara (prema vlastitom priznanju) znao čak izmišljati povijesne izvore, čovjek koji je negirao pogrome Hrvata i koji se prema vlastitim riječima nikada nije osjećao Hrvatom – ni nacionalno niti politički, za prvi konkretan posao izabrao je ono u što ideološki i svjetonazorski vjeruje. Autor kontroverzne “Hrvatske povijesti” sada je na novom partijskom zadatku.
Na inicijativu hrvatskog veleposlanika u Francuskoj i stalnog hrvatskog predstavnika pri UNESCO-u Ive Goldsteina Hrvatska bi uskoro mogla imati i više od dosadašnjih sedam spomenika upisanih u popis svjetske baštine.

Naime, u ime Republike Hrvatske Goldstein je zatražio da se značajni spomenici antifašističkoj borbi na prostoru zemalja bivše Jugoslavije nađu pod zaštitom ovog visokog međunarodnog tijela. Zato je u Parizu organizirao sastanak s kolegama veleposlanicima Srbije, BIH i Makedonije. Pri tome ih je “podsjetio” da među spomenicima koji su se počeli graditi od sredine 60-ih do osamdesetih godina prošlog stoljeća “ima djela vrhunskih umjetnika koji su antologijske i svjetske vrijednosti”.
Jedna od njegovih ideja vodilja je upravo pokušaj očuvanja jugokomunističke baštine, jer je jedan dio oštećen u proteklih 20 godina. Kao primjer toj tvrdnji Goldstein navodi selo Kamenska kraj Požege koje je nekad imalo “grandiozan” Spomenik pobjedi naroda Slavonije. Radi se o djelu kipara Vojina Bakića čija je izrada trajala punih deset godina (sve do 1968.).

Taj je spomenik miniran početkom Domovinskog rata i na njegovom mjestu danas nema ništa. Visinom od 30 metara on predstavlja najviši antifašistički spomenik u svijetu. Uostalom, izgradnja antifašističkih, partizanskih spomenika u Titovoj i posttitovoj SFRJ bio je jedinstvena pojava u odnosu na druge zemlje istočnog ili zapadnog bloka gdje nisu postojali slični spomenici, ako ne računamo SSSR, Kinu, Sjevernu Koreju, Irak, Kubu i Libiju.

Na vrhu liste Goldsteinove ‘ugrožene’ partizanske baštine su upravo radovi Vojina Bakića, a kako tvrdi on, većina ih je uništena od 1990. do 1995.godine.
Prvi je brončani “Bjelovarac” poklon rodnom gradu u kojem umjetnik odaje počast obiteljskom gnijezdu. Spomenik je oštećen 1991. i od njega ostala je šaka jedne ruke i glava, a ostali dijelovi završili su u ljevaonici Tonko Vinković u Bjelovaru. Međutim, spomenik je u međuvremenu obnovljen i postavljen na svoje mjesto 2010. godine.
‘Gudovčan ili Pred streljanje’ spomenik također u bronci koji se nalazio u selu Gudovcu kraj Bjelovara također je oštećen 1991. On je međutim istaljen i više ga nema.
Sljedeći je Spomenik pobjede naroda Slavonije od nehrđajućeg čelika u selu Kamenska, na raskrižju putova Slavonska Požega – Pakrac – Voćin. Uništen je 1992.
Spomenik bilogorskim partizanima (bronca) u selu Bačkovica, nekoliko kilometara od Bjelovara je isto uništen i istaljen 1991. Jednaku sudbinu su doživjeli Spomenik palim borcima ispred škole u Čazmi, Spomen-park Dotršćina, kraj Zagreba, u Dolini grobova postavljeno je 6-7 Bakićevih skulptura od nehrđajućeg čelika i kubusi, kristali od crnog mramora, različitih oblika, rasutih po prostoru. Autor je razmještaj kristala zamislio kao razgovor u prirodi. Čitav prostor pokriven je bršljanom ne bi li žrtve bile spokojnije. Danas je sve razbacano i uništeno.

Ispred Gradske knjižnice Ivan Goran Kovačić u Karlovcu postavljena su poprsja slaviste Ljudevita Jonkea, pjesnika Silvija Strahimira Kranjčevića i pjesnika Ivana Gorana Kovačića, pjesnika. Samo je poprsje Ivana Gorana Kovačića uništeno (izrezano na komade) u noći od 16. do 17. srpnja 2004.
Goldstein spominje i Spomenik na Petrovoj gori od armiranog betona i nehrđajućeg čelika. Iako danas prevladava mišljenje kako je on uništen nakon operacije Oluja, spomenik je devastiran upravo u četiri godine okupacije tog dijela Hrvatske kada su sve ploče ukradene, a sam je spomenik služio pobunjenim Srbima kao skladište i topničko mjesto.
Sada se zahvaljujući upravo profesoru Goldsteinu javila inicijativa da se preostali dio antifašističkih spomenika zaštiti znakom Unesca, a uništeni vrate ili restauriraju. Štoviše, to je već naišlo na podršku i u ostalim državama nastalima raspadom bivše zajedničke države.

Još jedino ostaje čekati i vidjeti što će o tome reći njegovi šefovi na Zrinjevcu, Markovom trgu i na Pantovčaku i koliko će najnovija avantura s partizanskim spomenicima koštati hrvatske porezne obveznike, odnosno hoće li se u državnom proračunu u kojem nema novca za nikoga i ništa, naći novac za povratak baštine iz Titovih vremena.
Inicijativa veleposlanika Ive Goldsteina i ne treba čuditi jer on po vokaciji i nije diplomat. Naime, prosječni školovani diplomat u Velikoj Britaniji ili Francuskoj odradi prvo deset godina po kojekakvim veleposlanstvima kao srednjerangirani službenik, a tek onda dobije čast u nekom manje važnom veleposlanstvu biti zamjenik veleposlanika. Pa tako korak po korak, prvi veleposlanik u stranoj zemlji, ako je uspješan i bez mrlje u karijeri postaje sa barem 20 godina vanjskopolitičkog, diplomatskog staža.

U Hrvatskoj je praksa drugačija. Kod nas je samo dovoljno biti svjetonazorski (ili interesno) blizak s onima na vlasti pa je tako i moguće da jedan sveučilišni profesor nesklon zemlji u kojoj živi, bez dana staža u diplomaciji, postane veleposlanik u jednom od tri najjača politička centra Europe.

dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Priopćenje za javnost: Mali podsjetnik za ‘modernog fra Didaka Buntića’

Objavljeno

na

Objavio

Zlorabe naziv HNS-a za predizbornu kampanju. Troše novac poreznih obveznika za čišćenje u partijskim majicama. Ne „izbjegavaju“ sučeljavanje, nego nemaju vremena od rezanja vrpci. Imaju, međutim, vremena za pisanje pamfleta protiv HRS-a po stranačkim „ad hoc“ formiranim „neovisnim“ portalima. Imaju vremena za širenje neistina na skupovima, piše u priopćenju Hrvatska republikanska stranka. Njihovo reagiranje donosimo u cijelosti:

Budući da, kako posljednjih dana govore po partijskim skupovima, „HRS širi grube neistine“ i da smo „šutjeli 4 godine, pa se probudili netom pred izbore“, malo ćemo podsjetiti aktualnog zaboravnog predsjednika Vlade HNŽ-a, koji za sebe kaže kako mu „drugi govore da je moderni fra Didak Buntić“, na pojedine aktivnosti tijekom „prospavanih“ 4 godine.

Zaboravio predsjednik Vlade kako je 7. srpnja 2017. njegov ured odbio HRS-u dostaviti podatke o namjeni sredstava za „afirmiranje i održivi razvitak turizma u HNŽ-u“? To smo tražili jer je na sjednici Vlade održanoj 30. lipnja 2017. odobren utrošak od 410 000 KM za ove namjene, od kojih je dio otišao Safetu Oručeviću za potrebe njegove privatne organizacije koja širi notorne neistine o Domovinskom ratu i hrvatskim braniteljima, novcem poreznih obveznika. Ne samo to, tada Vlada donosi odluku kako su „zapisnici sa sjednica Vlade interni dokumenti“, o čemu je ovih dana govorio i CCI.

Zaboravio predsjednik Vlade kako je njegov Ured odbio naš zahtjev za objavljivanjem Nacrta proračuna (i to za svaku godinu mandata), što su zakonom obvezni napraviti do 1. listopada u godini. Ovo smo tražili zbog opravdanih sumnji u nenamjensko i netransparentno trošenje novca poreznih obveznika, o čemu smo reagirali više puta i ranije te službenim putem pozivali pravosudne institucije na djelovanje.

Za one koji ne znaju, 0,5% svake neto plaće, 1% BDP-a svakog grada i općine, 0,5% BDP-a Županije ide u namjenski Fond za zaštitu i spašavanje. Ta sredstva se AKUMULIRAJU i smiju se trošiti ISKLJUČIVO prema propisanim kvotama i za programe i projekte koje je Skupština odobrila kroz Program razvitka. Od 2016. Skupština HNŽ-a nije donijela Program razvitka, a novac se troši! Odlukama Vlade, namjenskim novcima se kupuju vozila i oprema koji nisu plod bilo kakve strateški procijenjene potrebe niti bilo kakvog programa usvojenog na zakonodavnim tijelima jedinica lokalne samouprave.

Pozivajući se na Zakon o nadležnostima županijskih tijela vlasti HNŽ-a u Oblasti zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, tražili smo od zaboravnog predsjednika Vlade odgovor samo na jedno pitanje: troši li proračunski novac ili novac s računa za posebne namjene? U Proračunu nisu navedena, dakle idu s namjenskog računa, što je protuzakonito! Da je to tako, pokazalo je i revizorsko izvješće inspektorata FUCZ-a, na koje se također oglušio predsjednik Vlade.

Zaboravio predsjednik Vlade i kako smo dokazali nezakonitosti i korupciju u školskom sustavu, osobito kada se radi o upošljavanju u školama. Natječaji objavljeni u tiskovinama drugih država, diskriminacija kandidata, kršenje Zakona o obrazovanju, Zakona o radu i Kolektivnog ugovora, o čemu posjedujemo čak i sudsko rješenje kako smo u pravu, ali se zaboravna Vlada (ne samo predsjednik) oglušuje i na odluke Suda i nastavlja po starim koruptivnim navikama, u čemu svesrdnu podršku imaju i od strane sindikata.

Sve ovo „zaboravni premijer“ zanemari, neka nam samo odgovori na pitanje koje smo poslali prije nekoliko tjedana, vezano za protuustavno u Salakovac dopremljene ilegalne migranti: Zašto Vlada HNŽ-a ne zatraži odluku o prenamjeni centra Salakovac i zakonsku odluku o premještaju migranata? Zaboravio premijer raditi svoj posao, jer da je ovo tražio mogla bi se podići tužba protiv Dragana Mektića i protuustavno dovođenje u pitanje sigurnosti stanovnika HNŽ-a.

Imamo mi još dosta primjera zaborava predsjednika Vlade i zaborava same Vlade, no ne želimo više dosađivati javnosti. Ako on i njegova stranka smatraju kako su ovo grube neistine i kako „idemo ispod pojasa“, zašto se ustručava sučeliti s nama? Zašto nam sve ovo u lice ne kaže? Čemu naručivanje članaka kod dežurnih piskarala? Čemu blaćenje i širenje neistina na stranačkim skupovima?

Još je samo deset dana kampanje. Ili pristanite na sučeljavanje i imajte smjelosti stvari reći u lice ili jednostavno prestanite „mobilizirati“ narod blaćenjem HRS-a.

Hrvatska republikanska stranka

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Široki Brijeg: 100. Obljetnica dobivanje prava javnosti ‘Franjevačke klasične gimnazije’

Objavljeno

na

Objavio

profesori 1939
Učenici i profesori 1939. g.

Došavši na pusto ozemlje Širokog Brijega, franjevci su tu najprije 1846. stali podizati crkvu i samostan. Usporedo s tim razvijali su i školstvo, najprije za svoj podmladak, a onda i za nepismeni puk toga kraja.

Sve je kulminiralo podizanjem glasovite Franjevačke klasične gimnazije. Naredbom zemaljske vlade od 19. srpnja 1918. za svršene osmoškolce dopuštena je prva matura na njoj u rujnu te godine i ona je dobila pravo javnosti.

Imajući na umu važnost ove gimnazije, Hercegovačka franjevačka provincija iz Mostara, Franjevački samostan na Širokom Brijegu, Županija Zapadnohercegovačka, Grad Široki Brijeg i Gimnazija »Fra Dominika Mandića na Širokom Brijegu« za 2. i 3. listopada, utorak i srijedu, priređuju proslavu 100. obljetnice prve mature na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji s pravom javnosti.

Prvoga dana u samostanskoj dvorani na Širokom Brijegu u 9.30 započinje Međunarodni znanstveno-stručni skup.

Drugoga dana u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu u 10.00 je sv. misa zahvalnica, a nakon nje prigodna priredba u samostanskoj dvorani koju pripremaju profesori gimnazije na Širokom Brijegu s đacima.

Do 7. veljače 1945. gimnazija je pripadala Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji i ona ju je izuzetno uspješno vodila. Tada su je jugokomunisti zapalili, a preostale knjige, zajedno sa župnim maticama, uništili su 1947. Na taj su način nestali svi gimnazijski kabineti i zbirke te knjižnica s oko 70.000 svezaka. Nakon Drugog svjetskog rata jugokomunisti su obnovili zgradu gimnazije tako da su se u njoj redali razni tipovi škola do Domovinskog rata. Danas je u gimnazijskoj zgradi smještena Gimnazija »Fra Dominik Mandić« i Srednja strukovna škola.

Osim u tvarnom pogledu, gimnazija je bila ubijena i u svom osoblju. Jugokomunističku najezdu preživjelo je samo 7 profesora, iako su i oni kasnije prošli svoju kalvariju. Kakav je to bio kadar govori nam podatak da je šk. god. 1935./36. od 20 profesora na gimnaziji njih 15 bilo s doktoratima u svojoj struci. Danas vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, na čelu s fra Miljenkom Stojićem, nastoji da pobijeni profesori i drugi pobijeni hercegovački franjevci budu proglašeni jednoga dana mučenicima, odnosno blaženima i svetima.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari