Pratite nas

Vijesti

Goldstein traži od UNESCO-a zaštitu partizanskih spomenika u Hrvatskoj!

Objavljeno

na

Inicijativa veleposlanika Ive Goldsteina i ne treba čuditi jer on zapravo nije diplomat. Naime, prosječni školovani diplomat u Velikoj Britaniji ili Francuskoj prvi veleposlanik u stranoj zemlji postaje tek nakon 20 godina vanjskopolitičkog, diplomatskog staža. U Hrvatskoj je dovoljno biti svjetonazorski (ili interesno) blizak s onima na vlasti pa je tako i moguće da jedan sveučilišni profesor nesklon zemlji u kojoj živi, bez dana staža u diplomaciji, postane veleposlanik u jednom od tri najjača politička centra Europe.

Poznata je činjenica da su se hrvatski veleposlanici po svijetu u nedostatku konkretnijeg posla bavili svakojakim stvarima. Bilo je i onih koji nisu mogli odoljeti čarima egzotičnih sobarica, neki su pretakali vino u podrumu veleposlanstva u Washingtonu, jedan se bavio čak i švercom alkohola u zemlju u kojoj je to najstrože zabranjeno, a neki su samo nemilice trošili novac poreznih obveznika.

Novi hrvatski veleposlanik u Francuskoj dr.Ivo Goldstein se međutim prihvatio očuvanja jugokomunističke spomeničke baštine. Čovjek koji je u profesionalnom radu povjesničara (prema vlastitom priznanju) znao čak izmišljati povijesne izvore, čovjek koji je negirao pogrome Hrvata i koji se prema vlastitim riječima nikada nije osjećao Hrvatom – ni nacionalno niti politički, za prvi konkretan posao izabrao je ono u što ideološki i svjetonazorski vjeruje. Autor kontroverzne “Hrvatske povijesti” sada je na novom partijskom zadatku.
Na inicijativu hrvatskog veleposlanika u Francuskoj i stalnog hrvatskog predstavnika pri UNESCO-u Ive Goldsteina Hrvatska bi uskoro mogla imati i više od dosadašnjih sedam spomenika upisanih u popis svjetske baštine.

Naime, u ime Republike Hrvatske Goldstein je zatražio da se značajni spomenici antifašističkoj borbi na prostoru zemalja bivše Jugoslavije nađu pod zaštitom ovog visokog međunarodnog tijela. Zato je u Parizu organizirao sastanak s kolegama veleposlanicima Srbije, BIH i Makedonije. Pri tome ih je “podsjetio” da među spomenicima koji su se počeli graditi od sredine 60-ih do osamdesetih godina prošlog stoljeća “ima djela vrhunskih umjetnika koji su antologijske i svjetske vrijednosti”.
Jedna od njegovih ideja vodilja je upravo pokušaj očuvanja jugokomunističke baštine, jer je jedan dio oštećen u proteklih 20 godina. Kao primjer toj tvrdnji Goldstein navodi selo Kamenska kraj Požege koje je nekad imalo “grandiozan” Spomenik pobjedi naroda Slavonije. Radi se o djelu kipara Vojina Bakića čija je izrada trajala punih deset godina (sve do 1968.).

Taj je spomenik miniran početkom Domovinskog rata i na njegovom mjestu danas nema ništa. Visinom od 30 metara on predstavlja najviši antifašistički spomenik u svijetu. Uostalom, izgradnja antifašističkih, partizanskih spomenika u Titovoj i posttitovoj SFRJ bio je jedinstvena pojava u odnosu na druge zemlje istočnog ili zapadnog bloka gdje nisu postojali slični spomenici, ako ne računamo SSSR, Kinu, Sjevernu Koreju, Irak, Kubu i Libiju.

Na vrhu liste Goldsteinove ‘ugrožene’ partizanske baštine su upravo radovi Vojina Bakića, a kako tvrdi on, većina ih je uništena od 1990. do 1995.godine.
Prvi je brončani “Bjelovarac” poklon rodnom gradu u kojem umjetnik odaje počast obiteljskom gnijezdu. Spomenik je oštećen 1991. i od njega ostala je šaka jedne ruke i glava, a ostali dijelovi završili su u ljevaonici Tonko Vinković u Bjelovaru. Međutim, spomenik je u međuvremenu obnovljen i postavljen na svoje mjesto 2010. godine.
‘Gudovčan ili Pred streljanje’ spomenik također u bronci koji se nalazio u selu Gudovcu kraj Bjelovara također je oštećen 1991. On je međutim istaljen i više ga nema.
Sljedeći je Spomenik pobjede naroda Slavonije od nehrđajućeg čelika u selu Kamenska, na raskrižju putova Slavonska Požega – Pakrac – Voćin. Uništen je 1992.
Spomenik bilogorskim partizanima (bronca) u selu Bačkovica, nekoliko kilometara od Bjelovara je isto uništen i istaljen 1991. Jednaku sudbinu su doživjeli Spomenik palim borcima ispred škole u Čazmi, Spomen-park Dotršćina, kraj Zagreba, u Dolini grobova postavljeno je 6-7 Bakićevih skulptura od nehrđajućeg čelika i kubusi, kristali od crnog mramora, različitih oblika, rasutih po prostoru. Autor je razmještaj kristala zamislio kao razgovor u prirodi. Čitav prostor pokriven je bršljanom ne bi li žrtve bile spokojnije. Danas je sve razbacano i uništeno.

Ispred Gradske knjižnice Ivan Goran Kovačić u Karlovcu postavljena su poprsja slaviste Ljudevita Jonkea, pjesnika Silvija Strahimira Kranjčevića i pjesnika Ivana Gorana Kovačića, pjesnika. Samo je poprsje Ivana Gorana Kovačića uništeno (izrezano na komade) u noći od 16. do 17. srpnja 2004.
Goldstein spominje i Spomenik na Petrovoj gori od armiranog betona i nehrđajućeg čelika. Iako danas prevladava mišljenje kako je on uništen nakon operacije Oluja, spomenik je devastiran upravo u četiri godine okupacije tog dijela Hrvatske kada su sve ploče ukradene, a sam je spomenik služio pobunjenim Srbima kao skladište i topničko mjesto.
Sada se zahvaljujući upravo profesoru Goldsteinu javila inicijativa da se preostali dio antifašističkih spomenika zaštiti znakom Unesca, a uništeni vrate ili restauriraju. Štoviše, to je već naišlo na podršku i u ostalim državama nastalima raspadom bivše zajedničke države.

Još jedino ostaje čekati i vidjeti što će o tome reći njegovi šefovi na Zrinjevcu, Markovom trgu i na Pantovčaku i koliko će najnovija avantura s partizanskim spomenicima koštati hrvatske porezne obveznike, odnosno hoće li se u državnom proračunu u kojem nema novca za nikoga i ništa, naći novac za povratak baštine iz Titovih vremena.
Inicijativa veleposlanika Ive Goldsteina i ne treba čuditi jer on po vokaciji i nije diplomat. Naime, prosječni školovani diplomat u Velikoj Britaniji ili Francuskoj odradi prvo deset godina po kojekakvim veleposlanstvima kao srednjerangirani službenik, a tek onda dobije čast u nekom manje važnom veleposlanstvu biti zamjenik veleposlanika. Pa tako korak po korak, prvi veleposlanik u stranoj zemlji, ako je uspješan i bez mrlje u karijeri postaje sa barem 20 godina vanjskopolitičkog, diplomatskog staža.

U Hrvatskoj je praksa drugačija. Kod nas je samo dovoljno biti svjetonazorski (ili interesno) blizak s onima na vlasti pa je tako i moguće da jedan sveučilišni profesor nesklon zemlji u kojoj živi, bez dana staža u diplomaciji, postane veleposlanik u jednom od tri najjača politička centra Europe.

dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Josip Jović: Čiji je Pupovac ‘strateški interes’?

Objavljeno

na

Objavio

Opet je Ivan Penava, vukovarski gradonačelnik, uzburkao duhove i uzvitlao prašinu svojom tezom o „puzajućoj velikosrpskoj politici“ SDSS-a i Milorada Pupovca.

Argumenti: djeca ne ustaju kad svira hrvatska himna, Pupovac posjećuje ratne zločince, učenici su pošteđeni učenja o Domovinskom ratu i o razaranju vlastitog grada.

Pupovac, prijeteći kako će zatražiti zaštitu od EU-a, UN-a, OESS-a i Vijeća Europe, uzvraća standardnom optužbom da iza Penave stoje desnica, branitelji i Crkva. Svi oni, kaže on, stvaraju nemir, razdor i etničke sukobe, oni bi htjeli da Srba nema, oni su čak razlog zašto ljudi bježe iz zemlje.

Vrh HDZ-a je diskretno stao u obranu svog koalicijskog partnera. Nismo, rečeno je, vidjeli da Pupovac provocira.

Odmah je na raport pozvan Penava, član HDZ-a ili mangup u vlastitim redovima, koji sustavno stvara probleme idiličnim odnosima Hrvata i Srba na istoku Hrvatske.

Uslijedili su prijekori kako vukovarski gradonačelnik ima brinuti o komunalnim problemima svoga grada, a ne o nacionalnoj politici. I opet su se, kao i uvijek kad zatreba, sjetili Franje Tuđmana i njegove politike pomirenja i mirne reintegracije.

Andrej Plenković se nada da je Penava sve dobro razumio ali i kako bi trebao „još bolje razumjeti“, a to što bi trebao još bolje razumjeti jest da je suradnja s SDSS-om strateški interes HDZ-a.

Suradnja HDZ-a i SDSS-a, gledano iz pragmatične perspektive jedne stranke, možda može biti strateški ili barem taktičko-politički interes, ali drugo je, veliko pitanje je li ta suradnja s SDSS-om, ovakvim kakav on jest, i strateški interes Hrvatske, Hrvata, pa i Srba?

U politici Milorada Pupovca, koji se rado predstavlja kao faktor stabilnosti i mira, postoji nekoliko konstanti.

Nikada nije priznao da je Srbija izvršila agresiju na Hrvatsku s ciljem osvajanja njezina teritorija, Beograd mu je daleko bliži od Zagreba, a Moskva od Washingtona, stalno podsjeća na stvarne i izmišljene zločine iz Drugog svjetskog rata, sadašnju vlast krivi za koketiranje s ustaštvom, inzistira na ugroženosti Srba te na njihovoj separaciji i homogenizaciji.

U jednom od zadnjih brojeva lista SNV-a stoji da “HDZ trideset godina ustrajno rehabilitira NDH”!

Uglavnom, riječ je o politici, kako je to svojedobno definirao Ivo Josipović, „proizvodnje etničkih sukoba niskog intenziteta“ kao nekoj vrsti „etnobiznisa“.

Takvu politiku vladajuća stranka popuštanjem, tetošenjem, ugađanjem pa i pristajanjem na ucjene, samo ohrabruje.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Ministarstvo obrane raspisalo je natječaj za prijam 350 vojnika i mornara u vojnu službu

Objavljeno

na

Objavio

U vojničku službu u trajanju od dvije godine ovim natječajem prima se 350 kandidata odnosno kandidatkinja za vojnika/mornara, s početkom službe 19. veljače 2019. godine.

Ministarstvo obrane Republike Hrvatske raspisalo je u srijedu, 23. siječnja 2019. godine javni natječaj za ugovorni prijam vojnika i mornara u djelatnu vojnu službu u skladu sa člankom 27. stavkom 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i Planom prijma osoblja u djelatnu vojnu službu za 2019. godinu.

Novim izmjenama Zakona o službi u Oružanim snagama iz 2018. godine uvedene su značajne novosti vezane za sklapanje ugovora za vojnike/mornare u djelatnu vojnu službu. Tako je umjesto sklapanja prvog, drugog, odnosno trećeg ugovora o vojničkoj službi na određeno vrijeme (na 4, 5 i 6 godina), predviđena mogućnost da se nakon prvog ugovora o vojničkoj službi u trajanju od dvije godine, sklopi i drugi ugovor o vojničkoj službi na neodređeno vrijeme. Ovom značajnom mjerom postiže se sigurnost zaposlenja i mogućnost životnog i financijskog planiranja uz sva prava koja rad na neodređeno vrijeme nosi.

U vojničku službu u trajanju od dvije godine ovim natječajem prima se 350 kandidata, odnosno kandidatkinja za vojnika/mornara, s početkom službe 19. veljače 2019. godine. Kandidati odnosno kandidatkinje će biti raspoređeni u skladu sa stečenom vojnostručnom specijalnosti te mjestu službe sukladno potrebama Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Probni rad vojnika/mornara traje šest mjeseci, a kandidati i kandidatkinje koji se prijavljuju na natječaj moraju ispunjavati uvjete za prijam u Oružane snage Republike Hrvatske koji su propisani člankom 34. i 35. Zakona: najmanje završeno srednjoškolsko obrazovanje, najviše navršenih 30 godina života do kraja 2019. godine i uspješno završen program dragovoljnog vojnog osposobljavanja ili odslužen vojni rok.

Uz prijavu na natječaj kandidati odnosno kandidatkinje su dužni priložiti presliku osobne iskaznice, rodni list, uvjerenje da se protiv kandidata odnosno kandidatkinje ne vodi kazneni postupak i svjedodžbu/diplomu o završenom obrazovanju. Uvjerenje da se protiv kandidata odnosno kandidatkinje ne vodi kazneni postupak ne smije biti starije od šest mjeseci.

Prijave s dokazima o ispunjavanju uvjeta iz natječaja podnose se područnom odsjeku za poslove obrane prema mjestu prebivališta kandidata odnosno kandidatkinje ili Središnjici za upravljanje osobljem, Ilica 256, 10 000 Zagreb, u roku od osam dana računajući od dana objave natječaja u Narodnim novinama.

Informacije u vezi s natječajem mogu se dobiti na internetskoj stranici Ministarstva obrane (www.morh.hr.), telefon 01/3784-812 i 01/3784-813 te u područnim odjelima za poslove obrane i područnim odsjecima za poslove obrane.

Natječaj za prijam 350 vojnika/mornara je objavljen na internetskoj stranici Ministarstva obrane.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari