Pratite nas

Politički rentgen

Goldsteinovoj savjesti nisu dovoljni ni krici iz Hude jame

Objavljeno

na

 „Knjiga ”Jasenovac – tragika, mitomanija, istina” (Fraktura, 2016), koja je ovih dana predstavljena u Beogradu, polemičan je i argumentovan odgovor na sve pokušaje koji postoje poslednjih godina da se zločinački i genocidni karakter logora Jasenovac umanji ili negira.

 „Antifašistički“  falsifikator, intelektualno podkapacitirani srednjoškolski „istoričar“ Slavko Goldstein, požurio je u Beogradu promovirati svoj najnoviji (ne) revizionistički povijesni uradak i tom prigodom dati opširan intervju beogradskom medijskom mainstreamu.

Knjigu je  završio, bolje reći uspio prepisati iz svojih već poznatih uradaka u rekordnom roku od pedeset dana i nije slučajno izabrao Beograd. Beograd je izvorište svih „istorijskih“ laži“ na ovim prostorima, a u Beogradu osobito obožavaju veleizdajnike iz Hrvatske koji im iz Zagreba donose ovakve darove. Da bi Goldstein bio ovjenčan beogradskom slavom, niz beogradsku čaršiju, kao zalog svojoj vjerodostojnosti, trebao je prvo zakotrljati odrubljene glave Hasanbegovića i Karamarka, te mračne ustaške glave, koje su podlo krenule u reustašizaciju Hrvatske. Nekoliko dana prije njegove velebne promocije službene beogradske vlasti ispijale su šampanjac Plenkoviću na čast što je uspio smijeniti ustašu Hasanbegovića, što je uspio zaustaviti prodor ultradesnog konzervatizma u hrvatsku kulturu i što je uspio zaustaviti poguban put Hrvatske kojim su krenule Mađarska, Poljska i zemlje višegradske skupine. Gotovo u istom tajmigu četnici  u Beogradu  upriličili su velebnu proslavu 72. obljetnice oslobođenja Srbije od fašizma slaveći Titove partizane u nevjerojatno grotesknom igrokazu. Presvučeni četnici s partizanskim kapama, glumili su kolone partizanskih osloboditelja na ulicama Beograda, čak su nosili ranjenike na nosilima i što sve nisu radili kako bi istakli važnost Tita i njegovog osloboditeljskog  pokreta. Tekli  su potoci šampanjca! Pravi bal vampira!!!

„Kuća cveča“ ponovo miriše u punom sjaju. Trebao im je još samo „Hrvat“ Slavko Goldstein s najnovijim-starim  povijesnim falsifikatima o Jasenovcu da bi cijela farsa bila kompletna. Odrubljene glave Hasanbegovića i Karamarka, koje je Goldstein donio u miraz četnicima, neodoljivo me podsjećaju na odrubljenu glavu Ivana Krstitelja na pladnju, Ivana Krstitelja koji je pripremao put za dolazak Isusa Krista. Priprema li to Goldstein, uz pomoć Pupavca put za dolazak novog hrvatskog prosvjetitelja u Beograd, na noge onima koji su 91. godine krvoločno „kasapili“ ustašku Hrvatsku? Priprema li se put za bezuvjetnu pomirbu i bezuvjetan ulazak Srbije u EU na štetu Hrvatske?

Zašto je Židov Goldstein izabrao Beograd za svoju promociju, isti onaj Beograd koji je među prvima tih ratnih godina izvijestio Hitlera da je Srbija „judenfrai“? Oslobodili su se Židova temeljem rasnog zakona tako što su ih sve jednostavno poslali pod ledinu, a Goldstein može biti sretan što se rodio u ustaškoj Hrvatskoj, a ne u Srbiji, jer NDH je eto ipak neke Židove poštedjela spasivši im živote. Još više od toga!? U Ustaškoj vojnici imamo značajan broj visoko rangiranih zapovjednika Židova da ne govorimo o mješovitim brakovima hrvatskih i židovskih građana i građanki.

Veliki lovac na ucjene Ifraim Zurhof o tome gromoglasno šuti!

Nismo mogli ni očekivati ništa novo na brdovitom Balkanu, od indoktriniranog komunističkog panegiričara Goldsteina, nego  već odavno programirano utvrđivanja gradiva, betoniranje mita o Jasenovcu, bez obzira što krici iz Hude jame svakog normalnog čovjeka zovu na preispitivanje savjesti, bez obzira što krici nevinih, zazidanih, umirućih, do neba vape za istinom. Može li se uopće usporediti Jasenovac sa Hudom jamom? Naravno, ne može! Zločini u Hudoj jami su forenzički, kirurški precizno dokazani, otkriven je organizator, zapovjednik i otkriveni su izvršitelji imenom i prezimenom. Nedostaje samo sudski epilog te strahote. Kada istu metodologiju zahtijevamo za sve žrtve u Jasenovcu dobijemo mainstream optužnicu za „reustašizaciju“ Hrvatske!

Reustašizacija Hrvatske!? Fašizacija Hrvatske, filo nacizam!? Može li nam bilo koji vrli, lijevo liberalni „istoričar“ na znanstvenim temeljima obrazložiti ove formule? Može li se Goldstein uopće upustiti u znanstvenu raspravu na bilo kojem nivou kako bi nam objasnio šta je to reustašizacija Hrvatske, tko to programski sprovodi tu ideju i koji je konačan cilj? Može li on uprijeti prstom u bilo koju desnu stranku, udrugu ili grupaciju čija se politička doktrina temelji na bilo kakvoj ostavštini NDH kao nedemokratskoj, neparlamentarnoj državi s totalitarnim režimom koji je pod pritiskom Hitlera ustrojen u vihoru ratnih prilika? Može li bilo tko dokazati suludu teoriju da bilo tko u Hrvatskoj, bio on  pojedinac ili organizirana politička grupacija žele Hrvatsku vratiti na te pogubne, nedemokratske povijesne razvaline?

Danas, u srcu demokratske Europe, kada Hrvatska baštini 25 godina demokratskog parlamentarizma, povratak na totalitarne temelje političkog ustroja NDH jednostavno nije moguć i to zna svaki osmoškolac. Ne samo nije moguć, nego postoje brojni dokazi da se upravo te „ultradesničarske“ „mračne snage“ svim silama bore i borile su se protiv svakog oblika totalitarizma.

Ako „istoričar“ Goldstein upirući prstom u poštovanog akademika Pečarića zbog najljepšeg hrvatskog, braniteljskog pozdrava „Za dom spremni“, želi dokazati svoje teze o „reustašizaciji“ Hrvatske na potpuno je krivom tragu i u totalnoj je zabludi. „Bojna Čavoglave“,, Thompson“ HOS i svi branitelji koji su na sreću bili „Za dom spremni“, na Goldsteinovu nesreću, stvorili su slobodnu, nezavisnu i demokratsku Hrvatsku, omogućili su demokratski parlamentarizam i upravo zbog te činjenice Hrvatska je  priznata u cijelom Svijetu. Pobijedili su jugo-srpski fašizam i zbog te činjenice jedini su i istinski antifašisti na „ovim prostorima“. Domovinski rat je zapravo pravi dokaz da pozdrav „Za dom spremni“, pod kojim je stvorena Hrvatska, nema nikakve sveze sa totalitarizmom niti bilo kakvom restauracijom bilo kakvog totalitarnog režima. Produkt pozdrava „Za dom spremni“ nije diktatorski i totalitarni sustav, produkt te borbe za slobodu Hrvatske  jest sloboda i demokracija! I ne trebaju „goldsteinovci“ brinuti! Hrvatice, Hrvati, hrvatski branitelji i svi slobodoljubivi domoljubi u Hrvatskoj, bit će uvijek „Za dom spremni“, ukoliko bi Hrvatskoj zaprijetile totalitarne nedemokratske ugroze.

Prijete li Hrvatskoj novo-stare totalitarne ugroze? Iz svakog poteza pera „Goldsteina jasenovačkog“ i njegovih „istoričarskih“ antifašističkih sljedbenika poput Jakovine, Markovine i inih, totalitarne ugroze su više nago razvidne. Te prijetnje i ugroze hrvatskoj slobodi i suverenosti zrcale se u jedinstvenom zaključku srpskih akademika, zaključku koji se znakovito prelijeva iz memoranduma 1 u memorandum 2, a zaključak glasi:

SPASIMO JUGOSLAVIJU, VELIKA SRBIJA JE REZERVNA OPCIJA!

Na ovo se djelatno priključuje Vuk Drašković u svom intervjuu beogradskim Novostima! Rade li i hrvatski veleizdajnici uporno na ovom planu?

„Verujem u evropsku budućnost Balkana. Borio bih se da EU bude neka vrsta Federacije svojih pod unija. Nekakvih logičnih pod unija i da jedna od tih evropskih pod unija budu zemlje bivše Jugoslavije. Ja o tome sanjam da se opet nađemo zajedno jer smo u životu zajedno, u sjećanjima zajedno, u gluposti zajedno, u mudrosti… – ističe Drašković.“

Na ovaj jedinstveni akademski, srpski stav  iz „memoranduma“ i stav Vuka Draškovića neodoljivo podsjeća i najnoviji krik Rade Šerbeđije: „Gdje je nestala ona naša divna Jugoslavija?“

 Vidite li kako su umreženi!?

 „Rade brijunski“ je izvanredan glumac, a glumac uvijek ostaje samo glumac. Jugoslavija nije nigdje nestala, Rade to zna! Jugoslavija se samo formalno raspala i življa je više no ikada u svim porama hrvatskog društva, a koliko su jugonostalgičarima važne institucije u kulturi svjedočili smo kroz lavinu monstruoznih napada na našeg intelektualnog diva Zlatka Hasanbegovića. „Rade holivudski“ debelo je plaćen kroz cijeli život kao kulturni ataše i aparatčik jugoslavenskog diktatorskog režima, plaćen je  propovijedati „bratstvo i jedinstvo“ i ljubiti Tita više nego rođenu mater. Veliki glumac mogao bi barem jednom u životu iz zahvalnosti  Domovini u kojoj je ostvario sve životne probitke, makar jednom odglumiti Hrvata, domoljuba i kroz svoju glumačku imaginaciju progovoriti o istini.

 U zamišljenoj crnoj monodrami,  mogao bi odglumiti onog nesretnog brata u Bogu, brata iz Hude jame koji se preko živih i mrtvih tjelesa naše braće i sestara propeo iz samrtne jame i do svoje smrti željeznom šipkom u  znoju živog pokojnika kopao po desetom zidu iza kojega je živ zazidan. Živ zazidan umro je mučeničkom smrću zajedno s još 3000 mučenika Hude jame da bi Radetova „divna Jugoslavija mogla živjeti“! Sva užasna psihologija i planetarna  tragika ljudi koji su živi zakopani u vlastiti grob za Šerbeđiju nije „in“, dok ga na lovorikama nose i časte titoljubci umreženi u svim kulturnim institucijama naše Domovine. I on je popio šampanjac kada je uklonjen Hasanbegović! Ali ne mora Rade glumiti tešku ulogu umorenog Hrvata! Bilo bi dobro kada bi barem jednom, radi istine, glumio čovjeka!?

Što bi napravio Izrael čak i nakon svih strahota objelodanjenog Holokausta da danas pronađe u nekom rudniku zazidanih 3000 Izraelaca, umrlih mučeničkom smrću zbog svoje domovine, zbog Izraela? Što bi napravio bilo koji samosvjesni narod na Svijetu kada bi se njima dogodilo nešto slično? Što bi napravio Spielberg ili Branko Lustig da dobiju takav scenarij i dovoljno novca u ruke, scenarij koji zauvijek ruši laži i mitove, scenarij koji iz zazidanog rudnika okovane istine, oslobađa tu istinu kao univerzalnu vrijednost čovječanstva? Takav film koji razobličava sav demonizam komunističkog diktatorskog režima mogao bi bez pretjerivanja ravnopravno konkurirati „Schindlerovoj listi“, za Oscara.

Ma koga zanima Oscar, važna je „divna Jugoslavija!?

I dok se ljudi vrijedni divljenja, ljudi poput Romana Leljaka i Jakova Sedlara s minimalnim materijalnim sredstvima muče u hrvatske domove donijeti istinu, dok se trude na bespućima Hrvatske i BiH u crkvenim dvorištima, školskim dvoranama, skučenim prostorima, probuditi ljudsku savjest svojim filmovima i knjigama, dotle Goldstein i Rade brijunski na svjetlima pozornice, na „red carpetu“ još žešće promoviraju laži i falsifikate uživajući debele apanaže otete iz hrvatski džepova. Ne daju nam disati, ne daju nam spavati, ne daju nam ni sanjati, a nekmoli  živjeti  pravedan domoljubni san!

Hrvatice, Hrvati, domoljubi, hrvatski branitelji gurnuti su u ilegalu, u katakombe kao prvi kršćani i natjerani smo da plačemo sami nad sobom, nad svojom umorenom braćom i sestrama, natjerani smo potajno svjedočiti o onome što već odavno vrlo dobro znamo. Prisiljeni smo svjedočiti usmenom predajom kao prethistorijska bića!

 Dok mentalno komunistička bulumenta ispija šampanjac slaveći Tita naše službene vlasti, pa i ove, šute stidljivo spominjući; „moramo se suočiti s prošlošću“; još stidljivije kažu; „Trg maršala Tita treba dobiti neko pristojnije ime“; i sve opet završava na profanoj deklarativnoj razini. Stranica o Hudoj jami želi se što prije zatvoriti, a ne do kraja otvoriti. Mučenike treba još dublje zakopati na Mariborskom groblju da licemjernim monstrumima ne remete miran san o „divnoj Jugoslaviji“!

Danas smo u istoj onoj ilegali kao što smo bili onomad kada smo skrivečki ispod zakovanih tavanskih dasaka  vadili knjige o Alojziju Stepincu i Bruni Bušiću čitajući ih pod svjetlom fenjera, skrivečki, kako ne bi završili kao mnogi hrvatski velikani. Nema razlike! Tko čita o Stepincu, tko govori o Hudoj jami, tko govori o Domovinskom ratu taj je glup, zatucan, nepismen, budala, taj je ognjištar! Taj je  ognjištar isti kao junak Domovinskog rata Stevo Culej koja ga su neki dan nemilosrdno „iskasapili“ Stazić i Pusićka pred očima cijele nacije u Hrvatskom državnom saboru. I  nitko nije stao u njegovu obranu! Ni ministar, ni Predsjednica ni Premijer! Nitko nije stao u obranu dostojanstva branitelja, saborskog zastupnika koji govori istinu, nitko nije stao u obranu Tuđmanovog vojnika.

Tuđman je sa suzama radosnicama  u očima kriknuo: „Imamo Hrvatsku“!

Imamo li mi Hrvatsku? Nemamo Hrvatsku i ne ćemo imati Hrvatsku dokle god s prošlošću ne suočimo njih, (ne nas i Vas poštovani  koji ovo čitate, jer mi znamo istinu), na najradikalniji način ma koliko to novca i truda stajalo. Milijarde dolara utrošene su u Domovinski rat, a sada  nitko ne da  ni cent da taj rat završimo istinom o dvostrukom genocidu nad našim dragim narodom, istinom o genocidu od 1945-1990 i genocidu od 1990-1995 godine, istinom koja bi srušila sve mitove i predrasude. Domovinski rat možemo završiti jedino mainstream istinom o genocidu koji su počinili isti akteri, isti zločinci s petokrakom na čelu.

Upravo njima, uz burno odobravanje mentalno komunističke bulumente, Goldstein i Šerbeđija sriču nove i nove  hvalospjeve, hvalospjeve koji vrište sa filmskog platna i cere nam se sa naslovnica svih najutjecajnijih medija, dok se mi, sizifovski, u katakombama, trudima na svijetlo dana iznijeti novu vjeru, vjeru u Domovinu.

Kazimir Mikašek-Kazo/Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Politički rentgen

PRVA I POSLJEDNJA CRTA OBRANE HRVATSKE!

Objavljeno

na

U hrvatskoj povijesti postoje osobe i događaji koji stoje i vječno će stajati kao svjetionici na prvoj i posljednjoj crti obrane hrvatskog nacinalnog bića, suverenizma, putokazi koje su uvijek pa i danas zatirani kako bi se hrvatski narod zauvijek izgubio u bespućima povijesnih zbivanja.

Od povijesnih događaja to je sveti obrambeni Domovinski rat, a od osoba u svom punom sjaju, to je blaženi Alojzije Stepinac.

Ne trebamo obilaziti zemaljsku kuglu kako bi pronašli svjetske  povijesne proizvođače mitova i laži na kojima počivaju temeljne paradigme postojanja pojedinih država i nacija. Dovoljno nam je baciti pogled preko Drine i Dunava i u najbližem susjedstvu i naći ćemo se oči u oči s onima koji svoju svetosavsku mitomaniju pretvaraju u klasične imperijalističke strategije  ponidaštavanja svega što hrvatski diše. Nije mi namjera empirijski dokazivati kako je tome tako citiranjem izjava malobrojnih, ali uglednih srpskih intelektualaca koji sami tvrde da se srpska povijest temelji na lažnim mitovima i obmanama. Jedna od njih koja to tvrdi je svakako je gospođa Sonja Biserko.

Stoljetna svetosavska mitomanska strategija je jednostavna. Da bi mogli živjeti srpski mitovi o nebeskom i izabranom narodu potrebno je ubiti istinu o velebnom povijesnom događaju kao što je hrvatski Domovinski rat i potrebno je još jednom ubiti i oblatiti ime, djelo i svetost, najvećeg među velikima, blaženog Alojzija Stepinca. Jer istina, a ne mit o Domovinskom ratu, istina, a ne mit o blaženom Alojziju Stepincu konačno će do kraja osloboditi hrvatsku državu i hrvatski narod iz okova kojima nas žele još više okovati.

Svi vlastodršci u Hrvatskoj koji su se zaklinjali, a i danas se zaklinju u svoje domoljublje zapravo ne znaju šta domoljublje u svom dubokom smislu jest. Domoljublje bez domoljubnih sadržaja nije domoljublje, domoljublje bez esencijalne istine o hrvatskoj povijesti nije domoljublje, domoljublje bez neumoljive obrane istine o Domovinskom ratu, bez štita ljubavi kojim ćemo braniti život i djelo blaženog Alojzija Stepinca nije domoljublje. Domoljublje je vjera, katarza, metanoja, a ako želiš reći da vjeruješ, da ljubiš svoju Domovinu za to nisu dovoljne riječi nego svakodnevno obraćenje, obrat duše isto onakav kakav je potrebno svakodnevno  činiti u odnosu prema živom Bogu.

Jedino tako, zaboravljajući sve svoje vlastite partitokratske i materijalne  interese moći ćemo uvijek biti spremni na braniku Domovine, osobito u ovim teškim trenutcima kada nam prijete vidljive i nevidljive povijesne ugroze.

Ima ljudi koji uporno promoviraju istinu i samo istinu, a ne mitove. Takvom događaju možete svjedočiti 11.05. u 21h u kinu Tuškanac, gdje će biti prikazan film Jakova Sedlara uz tekst našeg kniževnika i publiciste Nenada Piskača. Film, „Svetac, zločinac i dvorske lude“ istinita je priča, a ulaz je besplatan čak i za one domoljube iz političkih vlasti, koji imaju novac financirati ovakve projekte, ali to još uvijek ne čine. Ulaz je slobodan i za one koji su jučer slavili svog idola Tita.

Kazimir Mikašek-Kazo

facebook komentari

Nastavi čitati

Politički rentgen

Kazimir Mikašek: Politička burza

Objavljeno

na

Nakon sramotne epizode hrvatskog parlamentarizma i demokracije čemu smo svjedočili protekli tjedan u Hrvatskom saboru, nakon potpunog kraha i noćne more etičkih i moralnih vrijednosti protagonista koji su dobili glasove hrvatskih građana i koji bi nas morali predstavljati u najboljem ozračju poštenja, kršćansko demokratskih vrijednosti, državništva i suverenizma, došlo je vrijeme zbrajati i oduzimati plodove te tužne epizode. Kome su porasle, a kome pale burzovne političke dionice? Zapravo, žalosno je i licemjerno to što su nas svi akteri ove političke kaljuže doveli pred svršen čin zbrajati im minuse i pluseve, kada je potpuno razvidno da je iz fokusa radikalno izgubljena esencija njihovog poslanja, služiti narodu!
Zaslužuje li uopće prolaznu ocjenu bilo koja politička opcija, osim onih koji u toj političkoj disonantnoj kakofoniji više ne žele sudjelovati?

I dok jedni slavodobitno dižu ruke u zrak opijeni pobjedničkim šampanjcem proglašavajući se pobjednikom kao alkarski slavodobitnici , istodobno upiru palcem okrenutim dolje u gubitnike proglašavajući ih neprijateljima naroda. Burzovni politički mešetari trljaju ruke i debelo zarađuju na ovom klasičnom moralnom debaklu hrvatskih politika. U pomoć im uskaču razno razne rejting agencije kvazi PR stručnjaci, ideološko obojeni politički analitičari, medijski moguli i međunarodni „Šeksovi gremiji“, koji u tom komplotu totalne iracionalnosti, obezglavljenom, porobljenom , osramoćenom hrvatskom narodu ponovo serviraju novo-staru paradigmu odnosa političkih snaga sugerirajući nam ona rješenja na kojima će samo oni najviše partitokratski profitirati, a Hrvatska izgubiti. Bez imalo razumne sumnje radi se o klasičnim političkim profiterima i prava je šteta da u našem kaznenom zakonu ne postoji mogućnost procesuirati sve lažne proroke koji se skrivaju iza demokracije i proizvode veleizdajničke zablude na štetu naše Domovine.

Pred našim očima se ponavlja isti scenarij kao i u vrijeme vladavine Tomislava Karamarka. Nepuna dva mjeseca prije tih parlamentarnih izbora HDZ je ima značajnu prednost pred Milanovićevim SDP-om, a kako su se približavali izbori ta prednost se statistički smanjivala zahvaljujuću političkim burzovnim mešetarima i na kraju su HDZ i SDP doši u potpuni egal. Karamarko je proglašen vječitim najnegativnijim političarem svih vremena, neprijateljem broj jedan, iako je tankom relativnom većinom dobio te izbore kao pete u nizu. Karamarka je Most pod utjecajem raznih sila i silnica utjerao u situaciju nemoguće misije, prisilio ga da odustane od premijerske fotelje u korist Oreškovića i to je trenutak početka pada Tomislava Karamarka. Zbog isforsirane afere „konzultantica“ bio je prisiljen dati ostavku na sve funkcije, a preslagivanje koje je inicirao kao zadnju slamku spasa bilo je osuđeno na propast. Za Hrvatsku je dobro što to preslagivanje nije uspjelo, jer činilo se, bilo ga je nemoguće realizirati bez neprincipijelnih koalicija sa Pupovcem i Vesnom Pusić. To Karamarkovi birači ne bi nikada potpisali.

U današnjoj političkoj kaljuži ponovo dominira afera, ali ovaj put prava afera, afera Agrokor, a u prvom planu je ministar Marić. Bez obzira jesu li Mostovi pokušaji rušenja Marića bili samoubojstvo iz zasjede ili su se temeljili na dokazivim činjenicama i prevladavajućoj percepciji hrvatskih građana da je Marić u eklatantnom sukobu interesa, Most bi svakako bio odstrijeljen u nekim drugim već pripremljenim scenarijima. Dakle, isto kao Tomislav Karamarko, Most je postao karcinom u tkivu hrvatskog političkog bipolarizma HDZ-a i SDP-a sa svim onim dominatno umreženim vladarima na čelu, koji u konačnici presuđuju svake izbore po svom ukusu! Da nije uspjela „afera konzultantica“ uspjela bi neka druga, da nije uspjela afera Marić uspjela bi neka druga pomno pripremljena, isplanirana do zadnjeg detalja.
Samo nam se čini da je ministar Marić spašen, jer kada se potpuno otvori utroba mogućeg Agrokorovog kriminala Marić će ponovo doći na red i ne će ga spasiti ni dragi Bog. Tek tada će se postaviti pitanje Plenkoviću zašto je žrtvovao četvoricu za jednog, zašto je do temelja uzdrmao stabilnost Hrvatske vlade.

Nakon recentne bure u Hrvatskom saboru političko burzovno tržište se užarilo do maksimuma. Bilježi se pad vrijednosti dionica HDZ-a, Plenković je po prvi put najnegativniji političar u Hrvatskoj, broj građana koji misle kako idemo u lošem smjeru popeo se na 75%.
Istovremeno bez ikakvog objašnjenja i vidljivog rezultata njihovog rada rastu dionice SDP-u, Mostu i Živom zidu i stvara se privid novog odnosa političkih snaga u Hrvatskoj. Čini se da je Plenković ovim svojim „državničkim“ potezom zapravo dao umjetno disanje budućim koalicijskim partnerima i zauvijek se riješio „opasnog“ Mosta s „opasnim“ ljudima, „opasnih“ namjera. Plenkovićev HDZ više nije stranka „opasnih namjera“, jer taj epitet sada nosi Most. Kako to da onda Mostu raste statistička popularnost? Zbog čega onda Most po želji političkih burzovnih mešetara ili vladara Hrvatske mora ostati treća najjača politička snaga ako su stranka „opasnih ljudi s opasnim namjerama“? Zbog čega politički burzovni mešetari misle kako će na stabilnom Mostu zaraditi?

Misle li doista vladari Hrvatske da su novinari koji inzistiraju na suverenističkim politikama glupi? Misle li oni da su glupi komentatori, analitičari, da ste glupi Vi poštovan čitatelji koji želite jaku Hrvatsku kao nacionalnu državu? Apsurd nad apsurdima jest da oni znaju kako mi sve znamo i licemjerno nam se smiju, jer misle i znaju da smo nemoćni osujetiti tajni plan vladara Hrvatske.

A scenarij i plan je na stolu. Nakon lokalnih izbora doći će do krpanja ili preslagivanja ove „stabilne“ Vlade Andreja Plenkovića sa HNS-om Vesne Pusić, HSS-om Kreše Beljaka i manjincima Milorada Pupovca. Potpuno je razvidno da su navedeni akteri ostali jedini mogući i realni koalicijski potencijal nakon izbacivanja Mosta iz igre. Zanimljivo je da su svi navedeni partneri zakleti neprijatelji Mosta i da s Mostom ni mrtvi ne bi nikada sklopili savez. Dakle Most je bio smetnja ovakvoj novoj „spasonosnoj“, isplaniranoj konstrukciji, a afera Marić je bez sumnje samo smokvin list za realizaciju plana.

Još je zanimljivije kako su svi partneri u toj budućoj koaliciji bila ona formalna ili tehnička na istoj ideološkoj valnoj dužini. Svi misle isto! Nećemo o prošlosti okrenimo se budućnost, ne čačkaj po arhivima, ne diraj Tita, ne diraj Jasenovac i ne traži istinu o tom mitu, ne daj da Stepinac postane svetac, ne diraj u privatizaciju i pretvorbu i popuštaj Srbiji u svakom pogledu. Osim toga oni su na istoj interesnoj valnoj dužini koja se mjeri milijardama eura. A Most je za razliku od njih hlebinski zakopao baš u pitanja koja moraju ostati zatvorena. Arhivi i pljačka u pretvorbi!? Zanimljivo!? Zašto onda Most mora ostati? Pa zbog toga da u Hrvatskom saboru postoji oporba kako bi se i nadalje moglo glumatati neki nepostojeći demokratski parlamentarizam. Uz Most će u oporbi biti Živi zid, neki nezavisni zastupnici i „show must go onn“. Na pomolu je i jedna nova stranka, ali o tome na kraju ovog teksta. I tako ćemo u Hrvatskom saboru imati novopečene fašiste Most, Pernarove anarhiste iz Živog zida, a mogli bi im se priključiti i ustaše Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića.
Strategija popuštanja Srbiji je svakako najznačajnija u ovom monstruoznom planu. Iz autentičnih izvora bliskih predsjedništvu HDZ-a doznajem da se širi teza kako je najveći Plenkovićev državnički uspjeh upravo koalicija sa Miloradom Pupavce. Tvrde to ozbiljni članovi HDZ-a! To objašnjavaju tvrdnjom kako je ta koalicija s Pupavcem spriječila međunarodnu izolaciju Hrvatske i daljnji pad rejtinga Hrvatske nakon pogubnih politika Tomislava Karamarka. I Sanader i Kosor su imali iste argumente za suradnju s Pupovcem!
Dakle Karamarkove politike su bile pogubne, ognjištarske, ustaške, fašističke, klerikalističke, crnomantijaške, udbaške, jednom riječju opasne i veleizdajničke!? Tko je to govorio ako ne Milanović? Tko je stvorio razdor u Hrvatskoj na tim floskulama ako ne Milanović? Tko je taj razdor na temelju istih floskula lansirao u međunarodnu zajednicu? Imali možda Plenković kao EU diplomata udjela u tome? Pa ako na tim floskulama Plenković osuđuje Karamarka i Hasanbegovića i ako ih je na tim floskulama srušio i ruši, bez ikakve sumnje imao je veliki utjecaj na širenje te lažne slike o Hrvatskoj. Jer da je zdušno branio Karamarka kao vjerodostojnog člana HDZ-a i Hasanbegovića kao ministra HDZ-a, onako kako je branio ministra Marića, njegovo biračko tijelo bi danas bili spremno i homogeno, u sinergiji domoljublja i kompetentne ekonomske politike, osvojiti više od 70 mandata, bez ikakvog rizika ulaziti u neprincipijelne koalicije. I sada Plenković koristi te iste Milanovićeve argumente kojima je napravio strašan lom unutar HDZ-ovog biračkog tijela unutar HDZ-ovih politika koje je zatekao i onda ih proglasio ništavnima, nakon pet uzastopnih izbornih pobjeda, nakon osvajanja mentalno komunističke utvrde na Pantovčaku!?
Sve ono što Plenkovićeva buduća koalicija ne će i ne želi, Karamarkove i Hasanbegovićeve politike su htjele sprovesti u djelo i za to ima bezbroj dokaza. Plenković nas je dakle, ne pupčanom vrpcom, već Pupovčevom vrpcom još čvršće nego ikada poveza s povijesnom maticom u Beogradu gdje stoluje Vučić, miljenik Angele Merkel, javne zagovornice baš takve koalicije kakvu Plenković stvara, koalicije kojoj će u dogledno vrijeme participirati i SDP kada teren pripreme politički burzovni mešetari. Upravo takvu koaliciju zagovara i Američka veleposlanica u Hrvatskoj i to je javno obznanila.

Ako je Andrej Plenković pod pritiskom međunarodne zajednice maknuo Karamarka i navodno spasio Hrvatsku od izolacije, onda će isto tako, pod istim pritiscima, istom mjerom i nadalje slušati međunarodnu zajednicu kako Hrvatska ne bi došla u navodnu izolaciju i uči će u veliku koaliciju šta god mi mali ljudi o tome mislili. A navodna izolacija u prijevodu zapravo znači zaštita međunarodnih geopolitičkih interesa u kojima na uštrb Hrvatske Srbija ima značajnu ulogu.

Dok Pupovac u Hrvatskoj vješto glumi nekog novog Pribičevića, moralizira i iz visine svima docira u Hrvatskom saboru, tumači nam kao psihoterapeut kako se vodi moderna politika, dok Mostove zastupnike i branitelje proglašava fašistima, jasno se vidi strategija, jasno se vide planovi. HDZ je pod vodstvom Plenkovića prestao biti fašistička stranka, a strategiji velikosrpske politike uvijek su bili nasušno potrebni fašisti i ustaše za održavanje mitova, za zalijevanje „jasenovačkog cvijeta“ kako ne bi uvenuo, a ti novi fašisti odjednom su, ni krivi ni dužni postali Mostovci koje su donedavno proglašavali udbašima. Jesmo li mi već gledali taj film, nije li i Karamarko bio najveći ustaša, a istovremeno od notornih udbaša proglašen suradnikom udbe? Apsurd nad apsurdima!?

U isto vrijeme u Beogradu Vučić vješto glumi novog Tita, jednom nogom u Rusiji, a drugom na Zapadu i još mu samo nedostaje osnovati nesvrstane po uzoru na zločinca iz „Kuče cveča“. Dobar je s Putinom, a iz zahvalnosti prema Angeli Merkel obnavlja veliko srpsko-njemačko prijateljstvo isto kao i za vrijeme Drugog svjetskog rata i diže monumentalan spomenik podunavskim Švabama. Naravno, on ne govori tko je te Švabe poklao, pobio, zatočio u logore, on ne govori tko je tim Švabama konfiscirao imovinu u vrijednosti 40 milijardi eura, on ne govori tko ih je protjerao i etnički očistio. Novo njemačko-srpsko prijateljstvo iznad je povijesne istine, interesi su u prvom planu. Njemačko-srpsko prijateljstvo je iznad istine o monstruoznom srpskom antisemitizmu kada su Nedićevci u suradnji s Hitlerom rekordnom roku pobili i poklali sve Židove u Srbiji. Efraimu Zurofu, lovcu na antisemite ne pada na pamet iz svog udobnog Beogradskog stana zamoliti Vučića da u Beogradu podigne spomenik na mjestu koncentracijskih logora u kojima su Srbi detaljno odradili „konačno rješenje“! Dovoljan im je Jasenovac na ovim prostorima, ta sjena koja zlokobno leti iznad genocidnog hrvatskog naroda kao trajna povijesna prijetnja.

I kada se činilo da je Andrej Plenković prošao kroz trijumfalna vrata stvari izgledaju sasvim obrnuto. Dionice na političkoj burzi naglo su mu pale, a čini se kako je on upao u močvarno živo blato iz kojega se pokušava izvući kao barun Munchaussen, pa sam sebe vuče za vlastitu kosu. Mogući novi koalicijski partneri na čelu s Pupovcem će ga izvući ili još dublje potopiti kao što su potopili Karamarka. Oni su mu na žalost Hrvatske jedini potencijalni spasitelji. Iz relevantnih redova HDZ-a poglavito od bivšeg ministra Mire Kovača čuje se alarmantan poziv na odgovornost Plenkovića zbog srozavanja dionica HDZ-a. Radi se o istovjetnoj odgovornosti kakvu je Plenković tražio od Tomislava Karamarka, grijehu što o svojim radikalnim koracima nije raspravljao na predsjedništvu stranke. U trenutku kada je Karamarko odustao od premijerske stolice doživio je najveće ovacije, potpuno iste ovacije koje je doživio Plenković izbacivanjem Mosta iz Vlade. No međutim, vrijeme ovacija je brzo prošlo i tražila se njegova odgovornost i glava, a to isto čeka Andreja Plenkovića. Poražavajuće je za Hrvatsku što mu glavu može i hoće spasiti notorni Pupovac.

U ovom burzovnom političkom mešetarenju naglo su skočile dionice Bruni Esih, a u trenutku kada su joj se pridružili Hasanbegović i general Glasnović njene dionice su skočile do neba. Bruna Esih je otvorena knjiga s tek nekoliko šturo ispisani stranica i uglavnom je javnosti poznata kao izaslanica predsjednice na komemoracijama žrtvama totalitarnog nasilja Titove diktature. Poznato je da nikada nije bila umrežena sa strukturama zbog partitokratskih interesa, pametna je, marljiva i zgodna žena koju bi svaki PR-ovac poželio za prvu osobu od koje se može napraviti politička zvijezda. Knjiga Zlatka Hasanbegovića poznata je od prve do zadnje stranice, na njega je odavno ispucano sve artiljerijsko mentalno komunističko streljivo, isto kao i na generala Glasnovića, ali u potpuno drugim okolnostima, u grotlu Domovinskog rata. Mogu li se oni preko rezultata ove bitke za Zagreb vinuti u političko nebo i biti relevantna lista za moguće prijevremene izbore? Odgovornost prema Hrvatskom narodu imaju, a iz toga proizlaze i njihove zadaće boriti se protiv burzovnih političkih mešetara koji su nam pripremili recentni kaos i ovu političku kaljužu. Činjenica je da je ovaj politički trojac iz ove političke kaljuže izašao čista obraza. S obzirom da su se štakori počeli ukrcavati na njihov brod potrebno je kapilarno provjeriti svaku osobu koja im pristupa i obvezno napraviti preventivnu lustraciju po strogo utvrđenim kriterijima. U protivnom propast će kao i svi slični projektni pokušaji do sada koji su željeli poremetiti bipolarni ritam HDZ-a i SDP-a. Svaki i najmanji rast vrijednosti njihovih dionica značit će automatski pad vrijednosti dionica HDZ-a i tu zapravo leži najveća odgovornost Plenkovića za sve ishitrene birokratske i programirane poteze.

Najveća odgovornost Plenkovića stoji u tome što je u HDZ-u lustrirao domoljube umjesto da je lustrirao abolirane četnike i mentalne komuniste, a ta vrsta pogubnog umjesto suverenističkog kadroviranja mogla se obaviti i bez zakona o lustraciji.
Politička burza, politički burzovni mešetari, tajni vladari Hrvatske, konačno čini se, imaju svog predsjednika koji može biti predsjednik HDZ-a i SDP-a istovremeno, a možda i predsjednik Balkana!? Ako nije tako neka predsjednik dokaže suprotno, pa makar i pod cijenu svoje fotelje.

Možemo li i imamo li se mi uopće pravo nadati da Plenković unutar HDZ-a može pomiriti mentalni komunizam, centrizam, suverenizam i domoljublje i na taj način osigurati red i stabilnost vlastite stranke, rehabilitirati marginalizirane domoljube, što bi se bez ikakve sumnje pozitivno i dobitnički projiciralo na svekoliko zajedništvo HDZ-ovog biračkog tijela? Jer ako Plenković nije u stanju stabilizirati vlastito dvorište, kako se onda možemo nadati i vjerovati mu da je u stanju stabilizirati Hrvatsku!?

Kazimir Mikašek-Kazo

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari