Pratite nas

Pregled

GORAN ANTE BLAŽEKOVIĆ: „Ubili su mi oca, djeda, strica i ujaka, a moja jedina „osveta“ njima je – Hrvatska država!“

Objavljeno

na

BUJICA – PETAK – 06. SVIBNJA 2016. GOST: GORAN ANTE BLAŽEKOVIĆ!

Danas imamo državu, ali nemamo istinu i pravdu – rekao je u Bujici član građanske inicijative „Krug za trg“ najavljujući 10. po redu javno okupljanje ispred zagrebačkog HNK, pod geslom „Maknimo maršala Tita iz Zagreba i Hrvatske!“ U emisiji su, prema riječima voditelja, prikazane dvije hrvatske priče: jedna o patnji i stradanju, poštenju i ljubavi prema Hrvatskoj, a druga o bahatosti i profiterstvu, laži i nostalgiji za Jugoslavijom.

U BUJICI RAZOTRIVEN RENE BITORAJAC: ZA PRIVATNI CABARET U KINU „MOSOR“ TRAŽIO JE NOVAC OD BANDIĆA I MINISTRA HASANBEGOVIĆA, KAD GA NIJE DOBIO – OBJAVIO JE FILMIĆ „MI HRVATI“ U KOJEM VRIJEĐA SVE ŠTO JE HRVATSKO!

[ad id=”93788″]

Susjedi u Vodnikovoj tvrde: „Živi u 150 kvadrata, stanu koji je naslijedio od djeda i bake – partizanskih glavešina i rođaka zloglasnog srpskog admirala Branka Mamule! Godine 1945. iz njegove su zgrade izbačeni hrvatski časnici, a vlasnik stana – domobranski general Slavko Štancer strijeljan je u Beogradu!“

Novinarka Bujice Lorena Šafarić razgovarala je o Bitorajcu s prvakom hrvatskog glumišta Božidarom Alićem. Prilog „MI JUGOSLAVENI BY RENE BITORAJAC“ donosimo u cijelosti:

Amaterskim video uratkom objavljenim na Youtubu pod naslovom „Mi Hrvati“ – glumac poznat uglavnom iz TV reklama za pivo Rene Bitorajac postigao je svoj cilj – izazvao je burne reakcije u javnosti. Za razliku od Bitorajca koji ima unosne ugovore i politički je podoban, Božidar Alić, bard hrvatskog glumišta – nije te sreće. Za njega uloga baš i nema, a novca iz proračuna – još manje. No, Alić ostaje dosljedan, a o Bitorajcu ima svoje mišljenje: „To je toliko netalentirano, pribedasto i jadno da se mogu samo nasmijati!“

alic

Dio javnosti ostao je zatečen salvom uvreda Rene Bitorajca na račun Hrvata i Hrvatske. U filmiću kakav bez problema može smontirati neki pučkoškolac, Bitorajac vrijeđa crkvu, branitelje, predsjednicu, ministra kulture pa čak i naš turizam.
ALIĆ: „Kako biste nekoga uvrijedili na kvalitetan način morate za to posjedovati energiju… Npr. Kusturica može uvrijediti, može vas jako zaboljeti to što Kusturica uradi… On jest četnik, ali je vrlo talentirani četnik! Za nekoga uvrijediti treba imati i talenta i energije, ne ove vanjske nabildane energije – nego trebate imati karizmu!“

Mnogi su se zapitali, odakle motiv Bitorajcu za ovakav filmić. Navodno: ima velike planove sa zagrebačkim kinom „Mosor“, u kojem namjerava otvoriti privatni cabaret, a za to je tražio novac od Ministarstva kulture i Grada Zagreba. Dr. Zlatko Hasanbegović odbio je njegove lobiste pa je gnjevni Bitorajac odmah posegnuo za provokativnim filmićem i svrstao se među kulturnjake koji ruše ministra kulture.

ALIĆ: „Kino ‘Mosor’ je bilo prazno i ostat će prazno! Da prevedem na hrvatski i zagrebački: „Viktor Hugo Bokci!“
U odgovoru na napade koji su uslijedili na Bitorajca zbog filma „Mi Hrvati“, glumac je docirao cijeloj naciji i iznio vlastitu viziju „hrvatsva“ i „zagrepčanstva“. No, njegovi susjedi iz Vodnikove ulice u Zagrebu tvrde da je Bitorajčeva ogorčenost suvremenom Hrvatskom posve osobne prirode. Naime, Rene Bitorajac živi u najstrožem središtu Zagreba, u elitnom stanu od 150 kvadrata – koji je naslijedio od roditelja. Do 1945. godine zgrada u Vodnikovoj pripadala je hrvatskim časnicima, a nakon rata u nju su uselili Oznaši i istaknuti partizani. Bitorajčeva baka bila je rođaka zloglasnog jugoslavenskog admirala Branka Mamule i Titova kuharica, a djed istaknuti partizan i komandant kasarne JNA. Nakon rata za nagradu su dobili stan u Vodnikovoj, u kojem je do 1945. godine živo austorugarski pukovnik i general hrvatskog domobranstva Slavko Štancer. General je ubijen, a u njegovu zgradu useljeni su zaslužni partizani.

ALIĆ: „Postoje oni koji su osvojili, ukrali, oteli sve što je god bilo moguće od Hrvata…“
Za razliku od Bitorajca koji nas danas uči hrvatstvu, Božidar Alić bio je dragovoljac domovinskog rata. U 6. mjesecu 1991. godine – nakon pokolja u Borovu Selu, dok su mnogi Hrvati izbjegavali JNA, Bitorajac je ipak, među zadnjima, otišao na odsluženje vojnog roka u neprijateljsku vojsku.
ALIĆ: „Oni su u manjini, pišu se Hrvatima, jer papir podnosi sve!“
Najveći novac Bitorajac je u svojoj karijeri zaradio upravo na reklamama u kojima se promovira Hrvatska i njezini navijači, a snimale su ih agencije povezane s marketingom SDP-a. Možda mu je i zato draga crvena boja – pa makar na prvom početnom polju hrvatskoga grba.
ALIĆ: „Meni nije svejedno počinje li grb s prvim bijelim ili crvenim poljem, ali najbitnije je ipak – da je to hrvatski grb!“

Bitorajčev uradak komentirao je i gost Bujice Goran Ante Blažeković: – Cijela je priča skandalozna, to je vrijeđanje hrvatskog naroda i države na najgori mogući način! Međutim, od njih se ništa drugo niti ne može očekivati jer to su ljudi koji nikada nisu prežalili ni komunizam, ni Jugoslaviju i plaču i dalje za njom na neki način. Godine 1945. su mi uzeli Hrvatsku državu, a od materijalnih stvari što su god mogli… Došli su iz šume i većina ih je ostala u Zagrebu i većina njih su ulazili u hrvatske stanove – što milom, što silom… Mnogi i danas žive u ukradenim tuđim kućama i stanovima!

U BUJICI JE PUŠTEN ISJEČAK IZ FILMA „DUGA MRAČNA NOĆ“ ANTUNA VRDOLJAKA. VODITELJ BUJICE ŠOKIRAO JE GLEDATELJE PITANJEM GOSTU: „KOGA GLUMI RENE BITORAJAC U SCENI NA STADIONU?“
Blažeković je odgovorio: – Rene Bitorajac glumi mojega oca! Glumi ga na karikaturalni način, u jednoj epizodi koja je napola izmišljena i klevetnička! To se bazira na onoj famoznoj „Akciji stadion“ koja je u bitnom dijelu laž i neistina!

Otac Gorana Ante Blažekovića bio je Zdenko Blažeković, golman HAŠK-a, tenisač „Osijeka“ i veslač „Drave“, čelnik hrvatske mladeži na sveučilištu 1941. godine. O „Akciji stadion“ Blažeković svjedoči: – Ta cijela priča je izmišljena 1975. godine, 30 godina nakon rata. Kontaktirao sam masovno sudionike toga događaja. Svjedokinja Danica Dukić koja je tamo bila kao srednjoškolka, bila je spremna istinu posvjedočiti na sudu. A istina je da su 26. svibnja 1941. zagrebački srednjoškolci pozvani na miting, na stadionu. Moj otac Zdenko Blažeković, Ivan Oršanić i još jedan govornik, govorili su mladeži i pozvali: „Simpatizeri i članovi neka ostanu, a ostali mogu kući!“ I to je sve, to je cijela istina! Nikakvog razdvajanja po rasnoj osnovi nije bilo! U filmu je rečeno da se „Srbi i Židovi odijele na drugu stranu“. To je mit, to se uopće nije dogodilo! To je katastrofalno! Čak i u filmu Dušana Vukotića za koji je scenarij napisao Slavko Goldstein „Akcija stadion“ – govornici su se okupljenima obratili ispred hrvatskih zastava, ali bez grba. A u filmu Antuna Vrdoljaka „Duga mračna noć“ Bitorajac se dere, iza njega stoje neki agenti i dvije velike njemačke zastave s kukastim križevima. Plagijat i laž! Ovo je strahota, kleveta i uvreda.

Blažeković je u Bujici iznio potresno sjećanje na oca Zdenka kojeg su ubili Titovi partizani: – Godine 1945. imao sam dvije i pol godine. Tatu su Amerikanci izručili Jugoslaviji, bio je mjesec dana u Beogradu, vodili su ga po ulici, tukli i pljuvali… Prebačen je u Zagreb, u zatvor na Savskoj cesti. Nakon godinu dana, dopustili su baki da dovede sestru i mene kod tate… Kod prozora je cijelo vrijeme stajao vojnik sa šmajserom! Vidio sam oca i dan prije njegove smrti. Došla je baka u crnini, sestra Drina i ja. U Petrinjskoj, dan prije strijeljanja – dugački hodnik, stara žarulja, pozvali su: „Blažeković!“ Stajala je cijela regimenta policajaca, pozdravio se i oprostio s punicom, uzeo je Drinu i mene i rekao: „Tata ide na daleki put i neće se tako skoro vratiti…“ Meni je osobno rekao: „Ti ćeš Gorane brzo biti velik, brini se za mamu i sekicu… Nemojte nikoga mrziti i budite uvijek pošteni.“ Ja sam pri tom plakao i rekao mu: „Ti nećeš nikuda ići, tebe će ovi partizani ubiti, ali ja kad narastem, uzet ću pušku pa ću ja njih postrijeljati!“ Najveći dio priče o ocu prenio mi je franjevac iz Čakovca Božidar Grđan, koji je s mojim ocem proveo 6 mjeseci u zatvoru na Savskoj. Otac se mogao izvući i pobjeći iz logora u Salzburgu, međutim, nikoga nije ubio i bio je samo političar pa je naivno vjerovao da mu se ništa neće dogoditi…

BLAŽEKOVIĆ O „CRNOJ MASKI“: – U logor u Salzburgu došli su američki oficiri s jednom muškom osobom, skrivenom iza crne maske i oni su čitali popis, a na određene osobe „Maska“ je klimnuo glavom… Te su osobe izdvojene, njih tridesetak, a među njima i moj otac… Svi su kasnije ubijeni. Iza „Maske“ se skrivao hrvatski izdajnik.

BLAŽEKOVIĆ O STRIJELJANJU OCA ZDENKA: – Godine 1947. u roku dva dana, osuđen je na smrt. S njim je zajedno strijeljan Blaž Lorković, brat Mladena Lorkovića, negdje u Maksimiru. Božidar Cerovski i Ivan Kirin su vješani… Njih četvorica su zajedno ubijeni i bačeni u neku jamu u Maksimiru, groba nemamo.

BLAŽEKOVIĆ O SMRTI DJEDA EMILIJANA: – Djed je dobio 17 godina zatvora, bio je gradonačelnik Osijeka 1941. i prokurist Osječke šećerane. Bio je dioničar Bate, a suđen je zbog „suradnje s okupatorom.“ Bio je klasni neprijatelj i to je platio glavom. Nakon 6 mjeseci mučenja u Staroj Gradišci, preminuo je. Morao je biti pokopan u krugu zatvora da i u grobu odsluži kaznu! To je bio još jedan jugoslavenski „specijalitet“ – ni mrtve nisu puštali iz zatvora! Inače, djed nikoga u ratu nije ubio i bio je prilično apolitičan, Hrvat dušom i tijelom.

BLAŽEKOVIĆ O UBOJSTVU STRICA BORISA: – Stric je ubijen na putu za Bleiburg, bio je u povlačenju zajedno s vojskom i civilima, negdje u Sloveniji su ga partizani uhvatili, zavezali za drvo, rasporili mu crijeva i zamotali crijeva oko drveta! Bio je tehnički direktor Zagrebačke ciglane, stručnjak za Siemensove peći i paradoks je da su ga u Zagrebu došli tražiti jer nisu mogli pokrenuti strojeve u ciglani, no bilo je kasno jer je već ubijen! Njegov sin Milan Blažeković poznati je autor hrvatskih crtanih filmova „Čudesna šuma“, „Čarobnjakov šešir“ i „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“…

BLAŽEKOVIĆ O LIKVIDACIJI UJAKA VLADIMIRA HEĆIMOVIĆA: – Ujo je bio mobiliziran kao domobran i apsolvent medicine, ubijen je s liječnicima, medicinskim sestrama i ranjenicima iz Krajiške, na povlačenju prema Austriji. Uhićen je u Mariboru i bačen u jamu kod Teznog. Nije htio napustiti ranjenike i platio je to glavom. Njegova zaručnica propješačila je Križni put od Maribora do Osijeka.

GORAN I DRINA BLAŽEKOVIĆ MAJKU NISU VIDJELI 20 GODINA: – Mama je bila u Salzburgu, pješice je išla do Genove i od tuda pobjegla u Argentinu. S njom je bio tatin srednji brat Milan, tajnik našeg veleposlanstva u Berlinu. Sestra i ja ostali smo kod bake na Gornjem gradu i mamu nismo vidjeli 20 godina! Tek 1966. susreli smo se u Austriji. Susret je organizirao naš svećenik Vilim Cecelja. Mama se u Hrvatsku zajedno sa stricem, iz Argentine vratila tek 1966. godine…

U Bujici su emitirane i izjave saborskog zastupnika HDZ-a, generala Željka Glasnovića i poznatog hrvatskog redatelja Jakova Sedlara koji su pobrojali nekoliko primjera poslijeratnih obračuna komunista s hrvatskom društvenom elitom.

GLASNOVIĆ: – Ubili su 29. 06. 1945. sve vjerske vođe; Filipa Popa poglavara Evangelističke crkve, Germogena, episkopa Hrvatske pravoslavne crkve i mnoge druge svećenike… Ubijali su časne sestre – Anđelki Roži koja je svirala orgulje u požeškoj crkvi, odrezali su prste, izmrcvarili je i bacili u rijeku! Ubili su i Miju Drvarića, prvaka Hrvatske u boksu… Viktor Živić, autor prvog hrvatsko-francuskog riječnika, ubijen na Rebru 1948. Ubili su mu i sina 6 mjeseci kasnije…

SEDLAR: – Andrija Konc, najpopularniji hrvatski pjevač, 22. ožujka 1945. odveden je i ubijen na nepoznatom mjestu… To je kao da danas ubiju Olivera Dragojevića… Nečuveno! Viki Glavacki uhićen je kao „narodni neprijatelj“, a Josip Gostić, najslavniji operni pjevač, uhapšen je, ali su ga ipak brzo pustili iz zatvora jer nisu imali opernih pjevača… Maestro Jakov Gotovac radio je instrumentalizaciju hrvatske himne „Lijepa naša“, a to je 1945. okarakterizirano kao „ustaški čin“! Nisu znali kako mu se osvetiti pa su u HNK poslali dvadesetak uniformiranih omladinca, neke i naoružane… Počeli su vikati: „Dolje Artur!“ Nikome nije bilo jasno tko je „Artur“… Na komadu papira koji je omladinski vođa dobio, a nije znao pročitati, pisalo je da viću: „Dolje autor!“ – a vikali su „Dolje Artur“ i „Uništimo note!“ Pero Gotovac, sin Jakova Gotovca koji je sjedio iza oca, uzeo je je note i pobjegao, a Jakov Gotovac je glavu spasio bijegom kroz zadnja vrata. Omladinci su poslije urlali i spontano zaplesali „Kozaračko kolo“ ispred HNK!

Blažeković se nadovezao na Sedlara: – Andrija Konc nestao je u Bjelovaru, a za njegovu smrt sumnjičilo se Josipa Manolića, isto kao i za smrt majke pokojnog gradonačelnika Zagreba Borisa Buzančića!

U Bujicu se do kraja emisije iz Zadra javila i utemeljiteljica građanske inicijative „Krug za trg“ Maja Runje koja je sve gledatelje pozvala na subotnje okupljanje u 11:00 sati ispred HNK, na kojem će se od Domoljubne koalicije još jednom zatražiti ukidanje imena Trga maršala Tita.

[mom_video type=”youtube” id=”VopVJV_WHkE” width=”760″ height=”400″]

[ad id=”93788″]

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Kolinda Grabar Kitarović: Današnji moderni turisti ne traže više samo sunce i more

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović otvorila je u četvrtak navečer u vinogradima Pavlomira kraj Novog Vinodolskog tradicionalnu manifestaciju Ružica Vinodola, tijekom koje će se jedanaest djevojaka natjecati u igrama povezanim s vinarstvom i vinogradarstvom te običajima Vinodola, među ostalim i u vještinama branja i mašćenja grožđa.

Grabar-Kitarović je otvarajući manifestaciju govorila na čakavštini, kazavši kako “misli da je red da pozdravi na domaćoj čakavštini.” “Jako je lijepo biti ovdje s vama, ovo nije prvi puta da sam tu, a niti zadnji, jako se veselim što ćemo zajedno provesti vrijeme,” kazala je dodavši da može reći “da smo mi čakavci jako, jako prionili toj našoj čakavštini” te da je i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg, koji je bio nazočan na manifestaciji, “naučio reći č umjesto ć tek kada su ga u Banskim dvorima natjerali”.
Predsjednica je potom na engleskom jeziku poželjela dobrodošlicu svim gostima i turistima.

U nastavku je kazala da je ova godina iznimno bitna za Novi Vinodolski spomenuvši da je njena rodna Grobinšćina supotpisnica Vinodolskog zakonika, čija se 730. obljetnica slavi ove godine. Taj zakonik je u to vrijeme bio jedan od modernijih, ako ne i od najmodernijih u Europi, koji je postavio prava i pravice za sve, kazala je. Naglasila je da se ove godine slavi i 140. obljetnica turizma u Novom Vinodolskom i 15. obljetnica Ružice Vinodola.

Predsjednica je, na upit novinara kako se snalazi u vinogradu i je li ikada gazila grožđe odgovorila “naravno.” “Moj nonić je imao vinograd u mjestu Meje iznad Ričine i ja sam kao mala često s njim išla u vinograd, pomagala mu u vinogradu, meni su to bila prekrasna vremena. Nakon berbe svi smo gazili grožđe,” kazala je dodavši da ne zna kako bi joj to išlo danas, ali da je to nešto što ju jako vezuje uz djetinjstvo i uz rodni kraj.

Na tvrdnju da se možemo ponositi ovakvim manifestacijama, spajajući novo i staro, predsjednica je potvrdno odgovorila. “Apsolutno, ovo je ključ razvoja turizma, današnji moderni turisti ne traže više samo sunce i more, to nije dovoljno. Oni traže ne samo prekrasnu prirodu, koju je Bog podario i sve kulturne spomenike koje imamo, već i oživljavanje nacionalnih, starih narodnih običaja, koji su za njih prekrasni,” kazala je dodavši da smatra da bi “mnogi turisti uživali da i oni malo gaze grožđe.”

Na upit o razvoju vinodolskog kraja, predsjednica je kazala da bi se mogao razviti upravo na poljoprivredi. “Mislim da upravo u EU možemo naći tu nišu za sigurne biološke proizvode, tlo je ovdje čisto, nekontaminirano, proizvodnja je tradicionalna i mislim da imamo sve preduvjete za uspjeh,” rekla je.

Po usmenoj predaji iz doba hrvatske plemićke obitelji Frankopana, nakon završetka berbe u vinogradu se među beračicama birala Ružica, najljepša i najmarljivija djevojka. Ružicu bi ovjenčali vinovom lozom i uz zvuke narodnih glazbala odveli bi ju u grad. Po zapisima, posljednji put Ružica je, prije nego što je običaj obnovljen, izabrana 1880.

Današnja Ružica Vinodola obnovljena je na osnovi te predaje. Osmišljene su igre i natjecanja za Ružice, po uzoru na stare sajmove priređuje se prodaja ekoloških i ručno izrađenih proizvoda, vina i drugog, a cijelu manifestaciju prate tradicionalna jela, glazba i ples.

Završno natjecanje, kada će biti proglašena ovogodišnja Ružica Vinodola, bit će u subotu, 18. kolovoza.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Hrvatski vojnici na mimohodu Oružanih snaga Republike Poljske

Objavljeno

na

Objavio

Foto: 2. HRVCON

Pripadnici 2. hrvatskog kontingenta Borbene grupe u sklopu NATO aktivnosti ojačane prednje prisutnosti u Republici Poljskoj sudjelovali su 15. kolovoza 2018. u svečanom mimohodu u povodu Dana poljskih Oružanih snaga, kojim se ujedno obilježava 98. obljetnica pobjede poljske vojske nad Rusima kojom je Poljska stekla svoju neovisnost, priopćio je MORH

Hrvatski vojnici, zajedno s pripadnicima vojski SAD-a, Velike Britanije i Rumunjske, predstavljali su NATO na svečanosti na kojoj su Poljske Oružane snage imale prigodu predstaviti svoje postrojbe i naoružanje kojim trenutno raspolažu. Profesionalnim vojnicima u mimohodu su se priključile i brojne povijesne postrojbe kao dokaz bogate poljske vojne povijesti.

U svom govoru, poljski predsjednik Andrej Duda, osvrnuo se na izazove s kojima su se pripadnici Poljske vojske susretali tijekom svoje povijesti, na sve misije u kojima danas diljem svijeta sudjeluju, od Latvije, preko Kosova do Afganistana i zahvalio im na njihovom profesionalizmu i žrtvi, kao i njihovim obiteljima koje ih na tom putu podupiru.

Posebno je spomenuo važnost nazočnosti NATO-a u Poljskoj, kao znak potpore i snage Saveza ovdje na njegovim sjeverioistočnim granicama i zahvalio pripadnicima Borbene grupe na zajedništvu i suradnji koje demonstriraju kroz zajedničku obuku i vježbe zajedno s poljskim domaćinima.

Republika Poljska važan je partner i saveznik Republike Hrvatske, pa je tako i vojni izaslanik Republike Poljske puknovnik Tomasz Gora nazočio svečanosti obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 23. obljetnici vojno redarstvene operacije Oluja, 5. kolovoza 2018. u Kninu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari