Pratite nas

Događaji

Goran Radman tuži nakladnika “Bujice” zbog povrede časti i ugleda

Objavljeno

na

Bivši glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman tužbom je zatražio 90 tisuća kuna od tvrtke OAR, nakladnika Osječke televizije koja prikazuje emisiju ‘Bujica’ Velimira Bujanca, zbog “niza neprovjerenih i neistinitih informacija i uvredljivih objeda” kojima su mu, tvrdi Radman, povrijeđeni dostojanstvo, čast i ugled.

[ad id=”93788″]

U Radmanovoj tužbi zbog koje je ročište pred osječkim Općinskim sudom zakazano za idući tjedan, navodi se da Bujanec kao urednik i voditelj ‘Bujiica’ emitiranih prošle godine “potpuno neprofesionalno i suprotno pravilima novinarske struke nije obavijestio tužitelja o temama o kojima će se raspravljati”, niti je od Radmana zatražio ikakvo očitovanje za provjeru točnosti informacija iznesenih tijekom emisije.

Tvrdi i da se takvo postupanje protivi temeljnim načelima novinarstva te da je “neupitno zlonamjerno, potpuno neosnovano i krajnje uvredljivo” iznesen niz neistina i uvreda među kojima je i tvrdnja da se Radman “kao miljenik bivšeg predsjednika Ive Josipovića i premijera Zorana Milanovića po prvi puta našao u ozbiljnom problemu sa zakonom” te da mu “ne prijeti gubitak samo radnog mjesta, nego i zatvorska kazna u trajanju od jedne do deset godina zatvora”.

U tužbi se, između ostaloga, navode i tvrdnje iznesene u Bujici da je Radman utjecao na program HRT-a tako da je susret predsjednice Kolinde Grabar Kitarović bio sramotno marginaliziran dok se s druge strane “plaća skupi satelit za prilog o Emilu Tedeschiju, prijatelju i financijeru Zorana Milanovića”.

Osim toga, Radman u tužbi navodi tvrdnje iznesene u Bujici da postoji “Radmanova Huda Jama” te da je na HRT-u davao seksizmom motivirane otkaze Silviji Žužul, Hloverki Novak Srzić, Nadi Prkačin i Karolini Vidović Krišto kao i da te neistinite i podrugljive tvrdnje omalovažavaju i teško ocrnjuju Radmana te “sugeriraju da je bio pijun političara, koji nije bio sposoban biti glavni ravnatelj HRT-a, ali i da je kriminalac, sadist, masovni likvidator te seksist”.

Osim tih tvrdnji novinara i voditelja Bujice, u Radmanovoj tužbi stoji i da su gosti te emisije, među kojima i bivši član nadzornog odbora HRT-a Dražen Rajković, iznijeli niz uvredljivih i neistinitih tvrdnji da je u poslovanju HRT-a prouzročio štetu koja se mjeri u desecima milijuna kuna i, između ostaloga, da je “postavio kumove i prijatelje za glavne urednike na HRT-u”, da nije htio dati podatke o plaćama, da je prevario Nadzorni odbor HRT-a te da nije htio promijeniti ugovor HRT-a sa ZAMP-om jer ga je “Josipović osmislio i doveo”.

U odgovoru na tužbu, nakladnik Bujice prvenstveno ističe da je Radman javna osoba, odnosno da je bio javni dužnosnik zbog čega je bio i ostat će predmet kritičkog preispitivanja javnosti za ispravnost i urednost obavljanja njegove službe. Ističe se i da nakladnik ne odgovara za štetu ako je objavljena informacijama utemeljena na točnim činjenicama, odnosno na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog posumnjati da su točne i da je poduzeo sve mjere za provjeru njihove točnosti.

Navodi se i da su se tvrdnje u spornoj emisiji Bujice temeljile na već objavljenim informacijama u novinama i na portalima.

“Sve informacije objavljene u emisiji već ranije su učinjene poznate široj javnosti te, s druge strane, nikada nisu bile demantirane od strane tužitelja. Iz toga proizlazi da je tužitelju šteta nastala već prvotnom objavom takvih informacija u drugim medijima”, ističe se u odgovoru na tužbu. Postavljaju pitanje i je li Radman, ukoliko ustraje na tvrdnji da informacije u Bujici nisu bile točne, i protiv drugih nakladnika podnio zahtjeve za objavu ispravka i tužbe radi naknade štete.

Navode da je Bujanec “poduzeo sve mjere za provjeru točnosti objavljenih informacija koje je imao na raspolaganju” te da su sve informacije “prenesene u dobroj vjeri, bez ikakve namjere nanošenja štete ugledu u časti tužitelja već isključivo u cilju informiranja javnosti”.

Što se tiče informacija o navodno spornom poslovanju koje je protiv Radmana iznio bivši član Nadzornog odbora HRT-a Dražen Rajković, navodi se kako je riječ o autoriziranom intervjuu za koji je odgovornost nakladnika isključena te da će Rajković kao svjedok detaljno obrazložiti svaku od svojih izjava.

facebook komentari

Događaji

PENAVA ISPUNIO OBEĆANJE: HOS prvi put zajedno uz zastave brigada Domovinskog rata na čelu kolone

Objavljeno

na

Objavio

Slika koju vidite izuzetno je rijedak trenutak u HRT-ovom prijenosu kolone sjećanja u Vukovaru, kada se vidi zastava HOS.

Vukovar se nikada neće odreći branitelja i postrojbi koje su ga branile, tako ni HOS-a! U Koloni sjećanja vijorit će se njihova zastava, a sliku Jean-Michel Nicoliera s grbom HOS-a na njegovu ramenu čuvam ispred svog ureda – izjavio je u Bujici vukovarski gradonačelnik Ivan Penava i tako jasno stao uz postrojbu koja je pod pozdravom ‘Za dom spremni’ branila i Grad heroj.

Penava se u program Z1 i partnerskih televizija javio uživo iz Hrvatskog doma u Vukovaru tijekom ‘Večeri pijeteta’ koji svake godine organizira Nacionalni sindikat policije.

“Niti je ikada itko pomislio – niti će se dogoditi da se Vukovar odriče branitelja i svojih postrojbi. HOS-ova zastava uvijek u sklopu svih ratnih postrojbi, predvodi Kolonu sjećanja, tako će biti i u subotu, most u središtu Vukovara nosi ponosno ime HOS-ovca Jean-Michel Nicoliera, a ispred mog ureda stoji njegova slika s grbom HOS-a na njegovu ramenu. Ne možemo ih se odreći, to bi značilo da se odričemo Domovinskog rata! Ne pričam o konotacijama pozdrava ZDS u Drugom svjetskom ratu, što se tiče Domovinskog rata – tu je stvar čista. Sviđa mi se izjava u kojoj se reklo da ako je i bilo prljavštine na tom pozdravu, branitelji HOS-a isprali su je svojom krvlju,“ rekao je Penava izvjestitelju Bujice iz Vukovara Igoru Petroviću, dodavši da pri obilježavanju Dana sjećanja uvijek daje svoj maksimum i nema razloga da i ove godine ne bude tako.

“Pozivamo sve da nam se pridruže, a oni koji ne mogu, neka upale  lampion u svom domu. Želim svima sretan put prema Vukovaru i odlasku iz njega i da u miru i sa pijetetom mislimo na žrtve, da prođemo u koloni dostojanstveno i odamo im dužno poštovanje. Koliko god se neki trudili prikazati drugačije, mi smo jedinstveni, a sve će i ove subote biti korektno i ispravno. Krenule su razne inicijative – poput one da se odjednom ne pale lampioni diljem Hrvatske i da se umjesto toga donese hrana za gladne Vukovarce… Poručujem im: gladnih Vukovaraca nema, za to smo se pobrinuli, a lampione za heroje Domovinskog rata trebamo paliti dok je svijeta i vijeka,“ zaključio je Penava, bez dlake na jeziku u Bujici., piše Priznajem.hr

facebook komentari

Nastavi čitati

Događaji

440. obljetnica velejunačke obrane Gvozdanskog

Objavljeno

na

Objavio

Gvozdansko se treba učiti u hrvatskim školama!

U prostorijama Hrvatskog katoličkog liječničkog društva održano je predavanje u svezi početka obilježavanja 440. obljetnice velejunačke obrane Gvozdanskog od osmanlijskih i vlaških osvajača.

Predavač je bio gospodin Damir Borovčak, dipl. ing., kojeg je predstavila predsjednica Podružnice HKLD-a “Branimir Richter” Zagreb prof. dr. sc. Danica Galešić Ljubanović, kao povijesnog istraživača i publicista. Gospodin Borovčak već gotovo dva desetljeća promiče zaboravljene povijesne činjenice, poput stradanja Gvozdanskog, Zrina, Macelja i podsjeća da je već 330. godina sveti Josip zaštitnik Hrvatskog kraljevstva, a danas hrvatske domovine i naroda. Također je idejni začetnik i pokretač sada već tradicionalnog hodočašća na Gvozdansko, koje će se 14. siječnja 2018. g. održati po deveti puta

Predavač je najprije pojasnio gdje se zemljopisno u Pounju nalazi naselje i stara zrinska utvrda Gvozdansko, a zatim s više od pedesetak slikovnih prikaza opisao sve značajke starije i novije povijesti na temu obrane Gvozdanskog. Utvrdu su gradili knezovi Šubići Zrinski, koji su dodatak svom prezimenu dobili po nedalekoj utvrdi Zrin u kojoj su stolovali. U Zrinu se i rodio velejunak Nikola Šubić Zrinski IV. koji je 1566. godine obranio Siget, a time i Beč, ali i Hrvatsku.

Njegov otac Nikola III. izgradio je Gvozdansko, koje je bila suvremena utvrda tog vremena. U Gvozdanskom je bila nadaleko poznata kovnica novca, posebno su se kovali srebrnjaci, taliri. Za te potrebe srebro se je vadilo iz obližnjih rudnika, koji su također bili u posjedu Zrinskih. Tim novcem po Europi se je kupovalo naoružanje i vojna oprema kako bi se Hrvatska obranila od stalnih najezda iz Bosne, koja je tada već bila u turskom posjedu. Predavač je napomenuo da su prije turskih najezda na Europu, hrvatski kraljevski gradovi bili Bihač, Jajce i Banja Luka, u kojima se također kovao hrvatski novac. Tako su Zrinski kroz naraštaje branili Pounje od navale Turaka. S njima su prodirali i Vlasi, koji su Turcima služili kao pljačkaške horde za nabavku hrane i potrepština. U kasnijim stoljećima Vlasi su uglavnom prešli na srpstvo, pod utjecajem velikosrpske politike i uz pomoć SPC-e.

foto: hkld

Vojnu obranu Gvozdanskog činili su svega 20-tak banskih vojnika uz oko 300-tinjak rudara, kovača te muškog i ženskog pučanstva iz okolnih sela. Kapetane obrane Gvozdanskog iz 1577. godine zabilježila je povijest. Njihova su imena poznata i to su bili: Damjan Doktorović, Juraj Gvozdanović, Nikola Ožegović i Andrija Stipšić. Njih je zapisao osvajač, turski kapetan Ahmed aga Veletanlić, koji je pod vodstvom Ferhat paše Sokolovića s oko 10.000 napadača tri mjeseca osvajao Gvozdansko. Te godine bila je nemilosrdno hladna zima, konji su se smrzavali bez pokrivača, a nije se moglo preživjeti bez velikih vatri u taboru.

U takvim nemogućim uvjetima, poslije tri mjeseca odupiranja, Gvozdansko je imalo još svega 30-tak iscrpljenih branitelja. Branitelji Gvozdanskog imali su u razmacima tri ponude za napustiti obranu i otići na slobodno područje ostataka Hrvatske. Sve tri ponude su odbili, posebno onu najizazovniju na Božić 1577. Branitelji nisu posustali ni zbog nedostatka pomoći, ni zbog nedostatka baruta, ni zbog ranjavanja, ni zbog iznemoglosti bez hrane i vode, već su se u noći 12./13. siječnja 1578. godine smrznuli zbog nedostatka ogrijeva! To nije priča, nije bajka, nije legenda, već istina koju je zapisao neprijatelj – turski napadač, koji im je i odao najveću počast pokopom po katoličkom obredu, istaknuo je Borovčak.

“Zbog tih činjenica, smatram, da je to hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora. Primjera je bilo u povijesti i prije i kasnije, no smrznuta obrana nigdje u svjetskoj povijesti nije zabilježena”, kazao je Borovčak.

Danas o tragediji i junaštvu Gvozdanskog malo koji Hrvat išta znade, rekao je predavač. U školama se ne uči da je hrvatski političar i književnik Ante Tresić Pavičić autor najduljeg hrvatskog epa, ikada napisanog, o najviteškijem i najnevjerojatnijem djelu u povijesti čovječanstva.i Nakon tri godine rada, od 1937. do 1940. ostvario je svoje životno i povijesno djelo, hrvatski ep Gvozdansko sastavljen od 21 406 rimovanih deseteraca u 32 pjevanja. U svom predgovoru autor navodi kako ne poznaje u povijesti čovječanstva uzvišenijeg primjera vršenja dužnosti prema Bogu, prirodi i djedovini od onoga na Gvozdanskom. Ističe činjenicu da se hrvatski velikaši i plemići, osim vrlo rijetkih iznimaka, nisu iseljavali da izmaknu navalnom barbarstvu, te su uzorno ginuli. Tumači da u Hrvatskoj nije bilo ropstva, seljak je posjedovao svoju zemlju, a plemićku je obrađivao pod određenim uvjetima. U Banovini je bilo nešto teže, ali ni tu ropstva nije bilo, a hrvatski plemići su bili obično vrlo humani, dok su najveći silnici bili uljezi sa sjevera. Za vjerovati je da zato jer nisu bili roblje, rudari i težaci Gvozdanskog nisu željeli predati grad turskim osvajačima. Bez povijesnog ponosa nema narodne svijesti, poručuje u predgovoru svog djela Ante Tresić Pavičić. Zamisao i radni zanos autora bio je probuditi hrvatski narodni ponos. No, ep je objavljen tek nakon šest desetljeća od svog ostvarenja (!), dakle tek 2000. godine. Iako se u epu pjeva o velikoj tragediji branitelja Gvozdanskog, to velebno književno djelo ostaje nedovoljno poznato, najvjerojatnije zbog političkih okolnosti koje su nastupile iste godine kad je knjiga i objavljena.

Na završetku predavač Damir Borovčak je iznio i neke novije primjere velejunaštva iz obrambenog Domovinskog rata, poput bitke za spašavanje civila u Pounju 26. srpnja 1991. i veličanstvenu obranu Vukovara… Zaključno, pozvao je sve prisutne na svetu misu za branitelje Gvozdanskog u petak 12. siječnja 2018. u 18 sati u zagrebačkoj katedrali, a poslije mise održati će se i već tradicionalni koncert “Sjećanje na Gvozdansko” na kojem će nastupiti Simfonijski orkestar Hrvatske vojske. Također predavač je svima preporučio i odlazak na IX. spomen-hodočašće na Gvozdansko u nedjelju 14. siječnja 2018. s autobusima iz Zagreba. Svi koji su zainteresirani za navedeno hodočašće mogu se javiti tajnici HKLD-a gdji. Slavici Grubišić, tel. 01 4817 537; mobitel: 095 553 8685; e-mail: [email protected]

prof. dr. sc. Danica Galešić-Ljubanović

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari