Connect with us

Intervju

Gordan Grlić Radman: Za Njemačku bi bilo loše kada bi 
se preglasavalo kao Hrvate u BiH

Objavljeno

on

Hrvatski šef diplomacije Gordan Grlić Radman dao je širi intervju njemačkom Frankfurter Allgemeine Zeitungu u kojemu je govorio o dolasku novog visokog međunarodnog predstavnika u BiH, hrvatskim pogledima prema izbornoj reformi, položaju Hrvata u ovoj zemlji, kao i procesu proširenja Europske unije na ovaj dio zapadnoga Balkana. Večernji list donosi izvornu verziju tog intervjua.

Gospodine ministre, njemački političar Christian Schmidt preuzet će dužnost visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Što Hrvatska očekuje kao jedina država članica EU-a koja izravno graniči s BiH?

– Hrvatska nije samo jedina država članica EU-a s izravnom granicom s Bosnom i Hercegovinom već je i potpisnica Daytonskog mirovnog sporazuma. Zbog toga ne samo da imamo posebnu odgovornost već imamo i poseban interes za dobrobit naših susjeda. Želimo stabilnu, prosperitetnu, mirnu i suverenu Bosnu i Hercegovinu koja pridonosi stabilnosti jugoistočne Europe. Hrvatska stoga u potpunosti podržava integraciju Bosne i Hercegovine u EU i NATO. Nažalost, proces proširenja EU općenito je u zastoju.

Usto, iako je Daytonski mirovni sporazum uspio okončati rat 1995. godine, on ima određene nedostatke. Oni bi trebali biti riješeni putem reforme Izbornog zakona. Međutim, nikada ne treba podcijeniti osjetljivu ravnotežu i kompliciranu povijest te zemlje. Bosna i Hercegovina nije mjesto za eksperimente. Kažem to ne samo kao ministar vanjskih poslova već i kao netko tko je rođen u toj zemlji i čija obitelj dolazi odatle. Potrebna je pametna politika postupnih promjena i reformi.

Na koju politiku mislite?

– Stabilnost i funkcionalnost Bosne i Hercegovine ovise o ravnopravnosti njezinih triju konstitutivnih naroda. Daytonski sporazum predviđa konsocijacijsku demokraciju za Bosnu i Hercegovinu. Konkretno, to znači da Hrvati, Bošnjaci i Srbi kao konstitutivni narodi te države oblikuju politički proces kroz sustav po definiranoj proporcionalnoj zastupljenosti. Tim je temeljnim načelom u prvom redu i Daytonski mirovni sporazum postao moguć. To ima temeljni značaj za Bosnu i Hercegovinu, jednako kao i federalni sustav za Njemačku. Tamošnji Hrvati žele potpunu institucionalnu i političku ravnopravnost s drugim dvama konstitutivnim narodima, Bošnjacima i Srbima. Ne radi se o privilegijima, već o načelima kodificiranima u Daytonskom sporazumu i Ustavu.

Što ne funkcionira u BiH?

– Određene snage u zemlji vjeruju da bi mogle pretvoriti Federaciju Bosne i Hercegovine u centralizirani i unitarni bošnjački entitet. Na to, između ostalog, ukazuju izjave političara ili rezolucije stranačkih kongresa. Nažalost, godinama promatramo otvorenu praksu isključivanja bosanskohercegovačkih Hrvata iz procesa donošenja političkih odluka, koji kao jedan od triju konstitutivnih naroda čine 22 posto stanovništva Federacije (odnosno 15% u cijeloj zemlji).

Kako se to događa?

– Uskraćena im je mogućnost biranja vlastitih političkih predstavnika za tročlano Predsjedništvo, a djelomično i za gornji dom Parlamenta, Dom naroda. To se, primjerice, događa jer jedan dio Bošnjaka ne glasa za vlastite kandidate na izborima, već za navodnog hrvatskog kandidata koji zapravo zastupa bošnjačke interese.

Brojčana nadmoć dovodi do toga da kandidat, kojeg zapravo podržava većina Hrvata, nema šanse. To znači da interesi bosanskohercegovačkih Hrvata nisu zastupljeni u Predsjedništvu. To bi bilo kao da u Njemačkoj postoji izborni zakon za izravan izbor za Bundesrat (gornji dom) koji bi biračima iz Bavarske omogućio glasati za svoje kandidate, kao i za one iz Berlina. To bi omogućilo Bavarcima da zbog svoje brojčane prednosti odrede i berlinske zastupnike, kao i one iz Bavarske u Bundesratu.

Tada bi u Bundesratu sjedili berlinski zastupnici koje nisu izabrali stanovnici Berlina, već birači iz Bavarske. Ako bi ti predstavnici tada također agresivno provodili politiku za Bavarsku, kako bi se osjećali Berlinčani da su svjesno isključeni iz političke participacije? Što bi to značilo za demokratsku koheziju u Njemačkoj? Upravo se to događa u Bosni i Hercegovini s Hrvatima.

Koje rješenje predlažete?

– Izrada stabilnog i poštenog Izbornog zakona bila bi najbolje rješenje, a pravno i politički je moguće. Podrška ovom pristupu također konstantno raste i u EU. Ove godine u Bosni i Hercegovini neće biti izbora. To nudi priliku za promjenu Izbornog zakona koji u svom sadašnjem obliku neprestano izaziva političke napetosti.

Ali kako točno promijeniti Izborni zakon?

– Pozivamo se na daytonska osnovna načela, ali se ne želimo miješati u detalje. To se mora riješiti u Bosni i Hercegovini. Postoje prijedlozi za reformu Izbornog zakona kojim se okončava diskriminacija i Hrvata i građana koji ne pripadaju ni jednom od triju konstitutivnih naroda. Bosanskohercegovački Hrvati bili bi zadovoljni da u okviru Federacije postoje dvije izborne jedinice za Predsjedništvo. Nije, kako se često tvrdi, riječ o trećem entitetu. Važno je samo da Hrvati biraju svoje predstavnike i da ih se pritom ne može nadglasati. Bez obzira na oblik, izborna reforma, naravno, neće riješiti sve izazove s kojima se Bosna i Hercegovina suočava. No, to je najbolja prilika za smanjenje političkih napetosti i pokretanje daljnjih reformi. Stoga se veselimo suradnji s Christianom Schmidtom. Sigurni smo da može surađivati s EU-om i SAD-om kako bi se potaknulo legitimne predstavnike konstitutivnih naroda na kompromis.

Schmidtov prethodnik Valentin Inzko na samom kraju svog mandata ponovno je primijenio tzv. bonnske ovlasti i dekretom je učinio negiranje genocida u Bosni kaznenim djelom. Kakav je stav Hrvatske po tom pitanju?

– Priznavanje genocida u Srebrenici civilizacijsko je pitanje. OHR ima pravo koristiti bonnske ovlasti, ali njihovo korištenje predstavlja demokratski deficit koji nije kompatibilan s bosanskohercegovačkim ambicijama prema članstvu u Europskoj uniji te se često na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini doživljavalo kao otvoreno svrstavanje visokog predstavnika.

Osim ovog konkretnog slučaja, kako Hrvatska vidi ulogu i funkciju OHR-a i samog visokog predstavnika?

– To je institucija koja je nekompatibilna s bosanskohercegovačkim ambicijama o ulasku u EU. Europska komisija već je govorila u tom smjeru. Bonnske ovlasti su pravni instrument, ali u isto vrijeme politički i pravni atavizam. Kao relikt iz neposrednog poslijeratnog razdoblja, Ured visokog predstavnika sada je manifestacija demokratskog deficita u političkom životu zemlje.

Predsjednik Srbije Vučić rekao je kako neće biti podrške Beograda za primjenu bonnskih ovlasti. Vidite li da je to slučaj u Zagrebu?

– Nametanje umjetnih ustavnih modela zemlji ne bi bilo rješenje. Centralistički pristupi mogu dovesti do nestabilnosti u Bosni i Hercegovini. Uostalom, tko bi zapravo bio nositelj bosanskohercegovačke državnosti da ide samo ide po pravu brojčano najjačih konstitutivnih naroda? Uvjereni smo kako će Christian Schmidt pridonijeti napretku u Bosni i Hercegovini uz podršku međunarodne zajednice.

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR