Pratite nas

BiH

Gordan Lederer: Čovjeka su ubili metkom, istinu ubijaju šutnjom!

Objavljeno

na

Pod bukom parola i lažnih obećanja prolaze godišnjice, danas Ledererova, sutra Gavranova, za koji dan Paukova i još puno njih kojih se neće sjetiti političari na godišnjem odmoru.

Autor: Ante Gugo/politikaplus.com

Gordan_LedererKad sam jutros, kao administrator grupe na Facebooku pod nazivom „Ubojica Gordana Lederera mora biti osuđen za ratni zločin“, krenuo napisati nešto povodom godišnjice ubojstva ratnog snimatelja HTV-a, vidio sam da je na toj društvenoj mreži, na svom profilu, nešto na tu temu već postavio Drago Prgomet, autor ovogodišnjeg književnog hit izdanja „Sakupljači gelera“.

O snimatelju koji je umro zato što general JNA Andrija Rašeta nije dopustio let sanitetskog helikoptera, pisao je ratni kirurg hrvatske vojske, koji je i sam zamalo stradao u minskom polju spašavajući ranjeg četnika: „Čovjeka su ubili, ali istinu nisu mogli“. I dobro je napisao. Istinu ne mogu ubiti, ma koliko pokušavali šutjeti o njoj. Kad je pao Lederer, odjeknuo je zlokobni hitac. Danas odjekuje zlokobna šutnja kojom se nastoji ubiti istina o tome događaju. Onda je opaljen hitac u čovjeka na novinarskom zadatku, a danas istinu tišinom ubijaju novinari.

Kakvi nas to ideali ili viši politički ciljevi mogu natjerati da prešućujemo istinu? Kakav to kolektivni nemoral mora zavladati društvom koje zaboravlja one koji su živote dali za slobodu drugih, za suverenost i samostalnost Domovine? Kakav to egoizam mora postojati među novinarima u ovoj zemlji, kad čak i u matičnoj kući, na Hrvatskoj televiziji za koju je poginuli snimatelj radio, zaborave godišnjicu njegove smrti. Doduše, možda će nešto napraviti u središnjem Dnevniku, jer se priča o tome zavrtila po društvenim mrežama, ali ostat će činjenica da cijeli dan ni u vijestima niti u podnevnom Dnevniku nismo čuli niti riječi spomena o Gordanu Ledereru.

Govoreći jednom o pobjedi u Domovinskom ratu, proslavljeni redatelj Antun Vrdoljak, ravnatelj HRT-a u ratno doba, rekao je da mi tada nismo imali oružje, ali smo imali istinu i imali smo sjajne i nadasve hrabre ratne reportere, snimatelje i tehničare. Njih 14 dalo je svoje živote za širenje istine o agresiji na Hrvatsku. Sramotno, ali istinito, danas ih se malo tko sjeti čak i na obljetnicu njihove smrti. Nažalost, nije to tako samo kad je riječ o onima koji su istinom branili Hrvatsku.

Gordan Lederer nije na mjestu usmrćen zlokobnim snajperskim hitcem. Još je satima poslije bio živ.

General tadašnje JNA Andrija Rašeta nije htio garantirati prolaz sanitetskom helikopteru i snimatelj HTV-a umro je. Nigdje nisam uspio pronaći podatak o tome da je Rašeta tražen za taj očiti ratni zločin. Nisam nigdje pronašao niti podatak da Republika Hrvatska traži njegovo izručenje, ako je još živ. Zašto?

Ima puno takvih pitanja bez pravog odgovora. Već godinama pitamo se zašto su haška suđenja za napad na Hrvatsku bila prava sprdnja. Sudilo se za granatiranje zidina, ali ne i za ubijene građane Dubrovnika. Međunarodni stručnjaci koji se brinu o spomeničkoj baštini pod zaštitom UNESCO-a prikupili su dokaze za krivnju za razaranje zidina. U Hrvatskoj nitko nije prikupio i sistematizirao dokaze o krivnji za ubojstva civila u ratu. Zbog sličnog razloga danas se u Haagu Ratku Mladiću sudi samo za zločine u BiH, ali ne i za zločine u Kijevu i Škabrnji. Što su sve te godine radili ljudi koji su vodili hrvatske obaviještajne i informativne agencije? Kakvu su politiku vodili hrvatski političari?

Želim sad jasno upitati i kakvu to politiku vode hrvatski branitelji. Godinama ih političari varaju, žedne ih prevode preko vode lažnim obećanjima, ali oni i dalje slijepo trče za lažnim obećanjima i glasnim parolama od kojih se srce razigra. Pod bukom tih parola i lažnih obećanja prolaze godišnjice, danas ova Ledererova, sutra Gavranova, za koji dan Paukova i još puno njih kojih se neće sjetiti političari koji su na godišnjem odmoru ili opterećeni „važnijim“ brigama. Zar je moguće da sve ove godine branitelji moraju slijediti samo one koji lijepo daju lažna obećanja? Zar je moguće da ne mogu između sebe pronaći one koji neće zaboravljati uspomenu na Domovinski rat?

Puno je krivnje zbog tišine kojom se ubija istina o Domovinskom ratu, a najviše među novinarima. Sjećam se kad je u praskozorje raspada Jugoslavije i početka agresije na Hrvatsku, na tribini tjednika „Danas“ u Studentskom kulturnom centru na Savi, Dražen Vukov Colić, tadašnji glavni urednik tada najuglednijeg i najtiražnijeg tjednika u bivšoj državi, govorio o kolegama iz Srbije, konkretno iz dnevnog lista „Politika“, koji su svakodnevno huškali i poticali na rat.

Rekao je tada Vukov Colić da će doći vrijeme kad će se urednici „Politike“ jako sramiti onoga što su tada radili. Parafrazirat ću te njegove vizionarske riječi pa ću reći da će doći vrijeme kad će se vodstva Hrvatskog novinarskog društva, a posebno urednici na Hrvatskoj televiziji duboko sramiti ove sadašnje tišine kojom ubijaju istinu o Domovinskom ratu.

Lažna građanska tolerancija ne može biti opravdanje za prešućivanje istine.

Zar ne smijemo mlađe generacije, koje o tome ništa ne znaju, podsjetiti kako su ubijani novinari, snimatelji i tehničari koji su u Domovinskom ratu tragali za istinom, samo zato što će se neki sljedbenik nekog političkog vođe srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj osjećati nelagodno zbog te istine?!


Sudilo se za granatiranje zidina, ali ne i za ubijene građane Dubrovnika.

Ima li ikoga pozvanijeg od ljudi koji primaju plaću za rad u vodstvu Hrvatskog novinarskog društva tko bi trebao utjecati na stvaranje kontinuiranog javnog pritiska na hrvatske političare i pravosuđe da Andrija Rašeta bude priveden pred lice pravde? Ima li ikoga pozvanijeg od kolega na Hrvatskoj televiziji tko bi trebao, makar i simboličnim dvominutnim štrajkom, utjecati na hrvatske političare da Srbiji blokiraju svaki mogući pristup Europskoj uniji dok nam ne izruči Milana Zorića, čovjeka koji se na beogradskoj televiziji hvalio kako je hladnokrvno ubio snimatelja čije su jedino oružje bili kamera i istina koju je kamerom bilježio?

Na kraju ću ovu priču o ubijanju istine završiti u Saboru. Tko su ti zastupnici, posebno predstavnici branitelja i stranaka koje se kunu u branitelje, koji dižu ruke kad se imenuje državni odvjetnik i kad se prihvaćaju njegova godišnja izvješća, a ta ista osoba izvrće pravdu i ne traži Zorićevo izručenje jer hladnokrvno smaknuće ratnog reportera ne smatra ratnim zločinom, nego ga podvodi pod Zakon o općem oprostu za djela počinjena u ratu?

Počinje novo suđenje za Loru. Još pravomoćno nije završeno suđenje za Grubore. Hrastovu se valjda 15 puta sudilo, ali ubojica Gordana Lederera jest, što se hrvatskog pravosuđa tiče, sasvim slobodan čovjek. To je tako jer se u slučajima Lora, Grubori i Hrastov diže galama i javnost se stalno podsjeća na njih. Ne daju novinari u Hrvatskoj da to bude zaboravljeno. U slučaju Gordana Lederera, u slučajevima ubojstava svih 14 novinara, snimatelja i tehničara, kolege novinari prilično nezainteresirano šute.

Imao sam sreću i preživio sam ratna iskustva. Ne zamjeram ovima po redakcijama koji nisu to iskusili. Oni koji jesu, uglavnom su maknuti iz redakcija ili s mjesta na kojem mogu utjecati na uređivačku politiku.

Zamjeram vodstvu strukovne organizacije. Zar niti slova podsjećanja, zar baš nikakvog apela javnosti o tome da ratni zločin nad novinarima ne smije biti tretiran kao djelo u ratu koje potpada pod zakon o oprostu?

Kukavice nikad nisu rado obnavljali uspomenu na hrabre.

Autor: Ante Gugo/politikaplus.com

prilog:

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Zbog islamskog radikalizma u BiH, zabrinuta obavještajna služba Njemačke

Objavljeno

na

Objavio

Njemačka sigurnosno-obavještajna agencija BND sve se više fokusira na Balkan, a posebice na muslimansku “većinu” BiH, jer je sve više zabrinuta islamističkim tendencijama u ovoj državi, piše njemački list “Berliner Zeitung” pozivajući se na visoke izvore u BND-u, a čiji tekst prenose svjetski mediji.

Tumačenje islama

Već generacijama muslimansko stanovništvo u multietničkoj BiH pridržava se vrlo liberalnoga tumačenja islama, što je, po njima, bila tendencija u vrijeme bivše Jugoslavije. No nakon rata i vjerskih podjela koje su nastale raspadom socijalističke države u 1990-ima, i utjecaj religije sve više raste. List navodi općepoznatu činjenicu kako su tijekom rata dobrovoljci iz raznih zemalja bliskoistočne zemlje otputovali na Balkan kako bi udružili snage s muslimanskim Bošnjacima, prenosi Večernji list

Mnogima od njih su nakon rata izdane bh. putovnice i nastavili su regrutirati mlade ljude za vjersku borbu. Spominju da su Saudijska Arabija i ostale Zaljevske zemlje uložile mnogo novca kako bi potaknule mnogo strože, vehabijsko učenje sunitskoga islama u bh. društvu. Saudijske dobrotvorne organizacije također su prenosile sredstva za izgradnju bogoslužja, uključujući džamiju kralja Fahda u Sarajevu, najveću na Balkanu, u kojoj dominiraju vehabije.

Konstatiraju kako su stotine ljudi iz BiH putovale na Bliski istok kako bi se pridružile džihadističkim snagama posljednjih godina, a bilo je i sličnih slučajeva koji su prijavljivani u drugim balkanskim državama, Kosovu i Albaniji, u kojima dominiraju muslimani. Prema balkanskim medijima, rat u Siriji privukao je brojne branitelje iz jugoslavenskih ratova koji su se borili kao plaćenici.

Obavještajne službe

BND surađuje s drugim obavještajnim službama u svojim aktivnostima vezanim uz Balkan. Prije nekoliko tjedana čelnik BND-a Bruno Kahl opisao je BiH i nekoliko bivših jugoslavenskih zemalja kao potencijalno “krhke države” – navodi list “Berliner Zeitung” pozivajući se na izvore u njemačkoj sigurnosno-obavještajnoj službi.

Spomenimo da se velika politička i medijska bura podigla kad je objavljena informacija kako hrvatske sigurnosne službe raspolažu detaljnim informacijama o sve većem broju radikaliziranih stanovnika BiH. Procjenjuju se da je između 5000 i 10.000 ljudi bliskih selefijama za koje se može reći da su radikali zadojeni islamskim fundamentalizmom.

Analize hrvatskih službi pokazuju da postoji i sve veći broj radikaliziranih skupina na granici s RH. Dio njih nije agresivan, ali među njima ima i onih koji zagovaraju život po šerijatskom zakonu i vrbuju sve veći broj sljedbenika i ističući kako je Islamska država ideal kojem treba težiti.

Postoje podaci o tome da se u zabačenim mjestima osnivaju škole koje rade po šerijatskom zakonu, u koje djevojčice ne mogu ići, a učenici ne smiju gledati TV ili slušati glazbu te se moraju pridržavati strogih vjerskih pravila.

Hrvatske službe posebnu pozornost poklanjaju praćenju aktivnosti pojedinaca koji žive uz hrvatsku granicu, a procjena je da su najveći problem oni koji se samoradikaliziraju preko interneta.

 

Čović pisao premijerima i/ili predsjednicima svih zemalja članica NATO-a: Problem u BiH su islamski radikalisti

 

Globus: Islamski radikali su na granicama Hrvatske

 

State Department: “BiH i dalje nema kapacitet za temeljitu istragu i procesuiranje stranih terorističkih boraca”

 

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Zašto OESS i druge organizacije ne stanu u obranu hrvatskih medija?

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski zastupnici u Domu naroda FBiH prije i nakon zadnje sjednice nisu željeli davati izjave medijima. Takav stav bio je prosvjed protiv gašenja hrvatskih portala u BiH i njihovih stranica na Facebooku zbog vijesti o generalnu Slobodanu Praljku i ostalim optuženim dužnosnicima Herceg Bosne i HVO-a, piše Večernji list BiH.

– Polazeći od Opće deklaracije UN-a o ljudskim pravima koja, između ostaloga, kaže da svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, Klub izaslanika hrvatskog naroda u Domu naroda FBiH osuđuje govor mržnje i selektivno izvještavanje dijela medija u vezi s posljednjom presudom Haaškoga suda, ali i brojnih drugih dnevnopolitičkih tema. Izražavamo punu potporu hrvatskim medijima, uglavnom portalima iz Hercegovine, središnje Bosne i Posavine, koji su, kao i njihovi novinari ili administratori društvenih mreža, već danima izloženi napadima, prijavama, gašenjima servera, profila na FB-u itd., a sve zbog korištenja prava na slobodu izražavanja i kritičkoga promišljanja – poručio je prije nekoliko dana predsjednik Kluba hrvatskih izaslanika u Domu naroda FBiH Tomislav Martinović.

Dodao je još kako je razočaran izostankom reakcije organizacija koje se bave zaštitom prava novinara i sloboda izvještavanja.

– Gdje je sada OESS i brojne druge organizacije koje se, navodno, bore za slobodu govora, neovisnost medija i druge floskule koje nam godinama ponavljaju? Nitko od njih nije reagirao na gašenje medija koji su iznijeli svoje stavove oko jedne teme. I to dovoljno govori o njihovoj stvarnoj ulozi na ovim prostorima – rekao nam je Martinović.

Dodao je da je ovotjedni “silenzio stampa” hrvatskih izaslanika bio poruka da se medije ne smiju ugnjetavati na ovakav način te je izrazio nadu kako će oni koji su ih blokirati prekršajno ili kazneno odgovarati. – Ljude koji su prouzročili blokade treba procesuirati i kazniti sukladno zakonu jer su dopustili da se mediji gase samo zato što su izražavali svoje stavove – poručili su hrvatski izaslanici.

Napominjemo kako je i facebook stranica našega portala blokirana! Stoga smo otvorili novu, koju možete podržati lajkom ovdje:

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari