Connect with us

Kolumne

Gordana Zelenika: Državu u NYC treba predstaviti novi Konzul. Kakvu poruku šaljete dijaspori?

Objavljeno

on

U maglovitim sjećanju

Zagreb.

Sa suzama u očima mama

mi daje kofere i malog plavog zeca i govori.

“Jedan od nas mora preživjeti. Ti možeš i moraš otići.”

Zadnji direktni let za New York.

Roditelji i sestra vraćaju se

Podravskom magistralom u Osijek.

Autoput je okupiran kod Okučana.

U nevjerici gledam svijet

u koji sam došla.

Sa jednim jedinim zadatkom.

Da nostrificiram diplomu medicinskog fakulteta i uspijem .

Da mogu pomoći obitelji koja ostaje u neizvjesnosti rata.

Siromašne studentske sobe,

namještaj pokupljen sa glomaznog otpada.

Na rubu gladi i neizvjesnosti.

Sati, dani učenja.

Na dnu društvene ljestvice, stranac iz zemlje u kojoj bukti rat.

Bez novaca, bez vize za rad.

Samo stipendija od koje kada se plati stan jedva ostaje za hranu.

Takvu sudbinu dijelili su svi studenti i njihove obitelji koji su došli u Ameriku krajem 80-tih i početkom 90-tih.

Bez veza i poznanstava.

Išlo se u crkvu sv Ćirila i Metoda u NYC.

Tamo je bilo okupljalište, upoznavanje i razmjena informacija.

Upoznala sam tamo divne i nesebične ljude spremne pomoći savjetom i preporukom.

No sav rad oko uspjeha i neuspjeha bio je isključivo na nama.

Nismo recimo nikada išli u Konzulat.

Nismo ni poznavali ljude koji tamo rade.

Nismo ih ni viđali u crkvi.

Umrežili smo se sami.

Išli na demonstracije.

Sakupljali pomoć.

Amerika nam je dala priliku, cijenili smo tu zemlju i njene zakone.

Davno kasnije, u lijepim domovima okupljali smo se svi, originalna ekipa iz studentskih dana i sa smijehom razgovarali o danima preživljavanja.

Svi su završili doktorate, magisterije, radili kao istraživači ili liječnici.

Svi su redovno u Domovini nešto sagradili i redovno slali novac svojim obiteljima.

Nastavili smo pomagati nove koji su dolazili.

Ponovo u Hrvatskom Centru u crkvi.

 

Ljudima koji su prošli ovakav put

i onima prije njih, sve postigli školovanjem i teškim radom i odricanjem, treba iz Domovine

upravo stići novi Konzul.

25 godina poslije rata i osamostaljenja,

državu u NYC treba predstaviti novi

Konzul.

On dolazi iz stranke koja u Domovini osvaja 1,7 % glasova.

On je jako ružno govorio o predsjedniku USA, svom domaćinu.

On ima završenu srednju školu i ne, nije bio na ratištu.

On nije prošao siromaštvo, glad, strah,

neizvjesnost i kompetitivnu borbu sa konkurencijom iz cijelog svijeta da bi uspio.

On je uvijek bio na pravom mjestu u pravo

vrijeme.

Ne, nikada nismo išli u Konzulat.

Svaka institucija vezana uz čak i asocijacijom na bivšu državu nije nam bila draga.

Sjećanja na ljude koji su bez škole i naobrazbe po partijskom sistemu vedrili i oblačili našim životima ostalo je u uspomeni na jedno drugo doba.

Naša djeca s ponosom govore Amerikancima tko su i odakle

i da su im roditelji došli sa dva kofera u rukama i da je moguć

American dream.

Kakvu vi, gospodo  poruku šaljete nama i djeci u ovoj državi???

I čudite se što mladi odlaze?

Kakvu poruku šaljete dijaspori???

Kakvu mojoj drugoj Domovini

i njenom predsjedniku i narodu koji ga je izabrao???

Pada mi na pamet opet jedan kultni film.

Pogledala sam ga desetak puta.

Ne, nije ovaj put Kum.

Borat se zove….

dr. Gordana Zelenika

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

error: Hvala!!