Pratite nas

Život

Gordana Zelenika: Kao da je sve što vrijedi već nekamo pošlo, a talog se taloži sve deblji i gušći

Objavljeno

na

Gledam na Fb svaki dan osmrtnice branitelja. To je moja generacija.
I sjetim se našeg djetinjstva i mladosti.
Znala sam točno gdje su novci u kući.

Na hrpici crvene. Što bi ostale kada se kupi koji metar parketa, metar pločica i žbuke kojima bi uporno otac svaki mjesec uz časopis “Sam svoj majstor “
dovršavao sobu po sobu, kuhinju i kupaonicu.
Potpuno sam kada dođe kući s posla.
Sam je postavio parket.
Sam je proveo struju.
Sam je popravljao svaki kvar u kući.

Maštanje o namještaju i posjet raznim salonima namještaja je bio zajednicki obiteljski izlazak, koji bi završio kokicama i sokom i kombiniranjem što cemo kupiti kada se skupi dovoljno novaca. Od njihovih plaća.
Nikada mi na pamet nije palo sa one hrpice uzeti crvenu.
Nije se kupovao burek ni krofna vani.

Lepinja i ćevapi su bili predmet mašte i velokog užitka kada bi se ponekad počastili.
Kuhalo se svaki dan.

Nije prošao dan da nije bilo kuhanog u kući pa makar se mama ustala u 4 ili došla premorena sa noćne smjene.
Auto je bio tatin.

Ni u snu se nisam usudila pitati za vozački ili da mi on da mukom zarađeni Reno 4 da ga provozam.
Ne sjećam se dana kada se netko od njih tužio da ne može ili je bolestan.
Sestra i ja smo imale obaveze čišćenja, ponovi u kuhinji i peglanje uz pretpostavku koja se podrazumijevala da je u školi sve u redu.
Za moju promociju na faksu mama mi je htjela ispuniti davni san da kupim kožnu suknju.
Našla je u Nami haljinu koja je koštala kao cijela njena plaća.
Stajala mi je divno.
Ostala sam u kabini i divila se malo toj prekrasnoj stvari, izašla i rekla da mi se ni malo ne sviđa i da idemo dalje.
Ona je znala.
No prešutili smo si tu haljinu svaka iz svojih razloga.

Iz takvih života izašla je generacija koja je danas prešućena Istina.
Razapeta.
Koja polako umire od metaka zaostalih u njihovim tijelima, gelera, nevidljivih rana, trajnog oštećenja krvožilnog sustava,
otrova i zračenja sa bojnih polja.
I gledam kako ih se cijedi bez milosti.
Prinčevi i princeze.
Bez milost dolaze sa listama zahtjeva.
Daj!
Kupi!
Sagradi i opet daj!

Pitam se što se dogodilo u svijesti mladih ljudi?
Tko je to odgojio da nema obzira?
Da nema truna osjećaja prema roditelju???
Elementarne odgovornosti?
Empatije?

Zar ih nije trunku sram???? Znaju li za sram?

Kao da je sve sto vrijedi već nekamo poslo, a talog se talozi sve deblji i gušći.
Kažu kada uložiš puno napora a ne vidiš rezultate da neki puta treba sjesti sam sa sobom, razmisliti i jednostavno odustati.
Da to nije strašno.
Na vrijeme, dok jos sam sebe možeš spasiti.
Što se događa sa ovim narodom??
Što?

Ima li kraja???
Odoh sada pogledati moju kožnu suknju.
Kupila sam je prije 25 godina.
Čuvam je još.

Da me uvjek podsjeti na ono što sam nekada bila.
I da to nikada ne izgubim.

Gordana Zelenika

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Život

Priča o skromnoj i vrijednoj djevojci kakva se u današnje vrijeme rijetko viđa (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Jednostavno neopisiva. Skromna i vrijedna djevojka kakva se u današnje vrijeme rijetko viđa.

Mirsada Hadžić učenica je prvog razredna srednje škole. Od svoje desete godine bila je primorana da nauči sve poljoprivredne poslove. Otac joj se razbolio, a ona je zajedno sa majkom i sestrom, još kao dijete, imala samo jedan cilj – olakšati ocu njegovu nimalo laku svakodnevicu

– Tada mi je bio period kad sam najviše radila. Uzorala sam cijelu zemlju, 100 duluma. Oni koji će znati za dulume, znaju koliko je to – priča Mirsada za dnevnick.com

Za ovu hrabru i izuzetno vrijednu djevojku mnogi u Bosanskoj Dubici imaju samo riječi hvale. Ona sama tanjira, ore, sije, vozi traktor, kreči kuće, brine za svu stoku.

Poslove radim preko dana a navečer prije spavanja uzmem i pročitam par lekcija da ne dobijem jedinicu. Omladina danas gleda kako bi išla u kafanu, pila, provodila se – navodi Mirsada.

Njezini vršnjaci, koji uglavnom slobodno vrijeme provode na drugačiji način, ne razumiju baš najbolje Mirsadine navike.

Najgore mi je i to mi je najžalije što se drugi ismijavaju na moj račun, malo mi smeta ono, ali onako, pustim ih neka rade šta hoće. Njima na dušu. Ja da sam na njihovom mjestu, mene bi bilo sramota. Neki mi kažu što ne izlaziš u grad, ja kažem ne mogu. Prije bih pomogla ocu nego trošila pare okolo – kroz suze će Mirsada.

Zbog mnogo posla kojeg ima svaki dan Mirsada ne stiže da se maksimalno posveti ni školi, ali ni svom privatnom životu.

– Na more nikad nisam otišla. Nisam osjetila taj miris mora, taj pijesak koji su svi u mom društvu osjetili i ušli u to more, a ja zavisi da li bih otišla na more, pošto imam sve više i više poslova u poljoprivredi – iskrena je Mirsada.

– Pomozite roditeljima dok ih imate, kad ih ne budete imali, žaliti će te – zaključuje ova srednjoškolka, koja svojim primjerom mnogima održala lekciju o tome kako bi trebalo da se djeca odnose prema svojim roditeljima i životu uopće.

Nakon objave videa dobri ljudi su pokrenuli akciju pomoći ovoj djevojci i njenoj obitelji i ona je otišla na more…

Ajoj, ono, wow! – u te tri riječi nam je opisala svoj prvi susret s morem vrijedna djevojka iz Kozarske Dubice, 16-godišnja Mirsada Hadžić koja je u nedjelju stigla u Makarsku sa majkom Hamidom i godinu dana mlađom sestrom Dženetom.

– Nisam se nadala da će moja priča pokrenuti takvu lavinu, mislila sam da će ljudi samo odmahnuti rukom. Na more smo krenule oko 2.30 sati, a stigli smo sedam sati kasnije. Pamtim onaj prvi pogled na more, na to beskonačno plavetnilo koje se pojavilo na obzoru dok smo se spuštali prema Makarskoj. Došli smo u apartman i odmah otišli na plažu. Cijeli dan smo bili, i u nedjelju i ponedjeljak. Izgorjela sam na suncu pa sad idemo samo poslijepodne, kad sunce malo padne – priča Mirsada za 24sata.hr dodajući kako je ljudi prepoznaju na plaži.

(dnevnick.com/24sata.hr)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

E zato je ljudi vole!

Objavljeno

na

Objavio

Petnaestak godina nakon prve ideje o osnivanju Muzeja Domovinskog rata na području Turnja, danas se otvara Muzej Domovinskog rata Karlovac–Turanj, u sklopu Gradskog muzeja Karlovac.

Na otvaranju su se našli brojni visoki dužnosnici i državnici: Predsjednica RH Kolinda Grabar – Kitarović, ministar branitelja Tomo Medved, ministrica Nada Murganić, savjetnik za branitelje Ante Deur, ministrica Nina Obuljen Koržinek te ministar Tomislav Ćorić, piše Dnevno.hr

Prvi dio protokola odvija se na otvorenom, a posebno se u neformalnom dijelu istaknula predsjednica Grabar Kitarović, koja je oduševila sve prisutne. Naime, Kolinda je na otvaranju Muzeja izgrlila stranog dragovoljca, inače njemačkog državljanina. Nakon što joj je on ispričao svoj ratni put, dala mu je “peticu”, čestitala mu i bila oduševljena jer je on ovdje pronašao ljubav svog života.

Predsjednica je ovim činom, koji pokazuje njezinu ljudsku stranu koju, rijetko koji državni dužnosnik pokaže, pokazala kako bi doslovno zauvijek mogla biti šefica Hrvatske, piše Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari