Pratite nas

Komentar

Gordana Zelenika: Umjesto crno bijelog svijeta, 50 nijansi sive

Objavljeno

na

Došao jednom lik u jednu čudnu zemlju…

Dugo je ta zemlja bila
pod raznim stranim vladarima
i u njoj se stvorila jedna grupa ljudi
koji su jako dobro živjeli
podilazeći istima,
na štetu većine.

Većina je bila mirna, neagresivna, bogobojazna ali naučena slušati.

Kada su jednom primitivni vladari pretjerali a asimilacija im se učinila dugotrajnom ,
krenuli oni vojnom silom na brzinu potpuno pokoriti taj narod.
Hrabri i odlučni, domoljubni i puni nade
u konačno odbacivanje jarma,
mladi, snažni i uporni vojnici
uspiju izvojevati veliku i za sve neočekivanu pobjedu .

Bivša elita je prvo promatrala i malo pomagala .
Znali su oni da za njih ishod nije bitan .

U odličnim vezama sa bivšim gospodarom
čak su i pokušali zaustaviti naoružanje
svojih sunarodnjaka.

Videći nadolazeći poraz,
malo su se primirili
i na brzinu presvukli podržavajući pobjednike.
Neka povjeruju u njihove dobre namjere.

I tako, dok su momci ratovali,
presvučena garnitura,
maskirana za novi igrokaz je krala.
Prvo pomalo, pa onda sve više.

Brzo su se pobrinuli da pobjednike podijele u što više skupina, da nametnu što više identitetskih razlika, da im oduzmu mogućnost rada
i stave u ovisni položaj
obećavši minimalno
materijalno zbrinjavanje .

Ni to nije bilo dosta.
Začuđeno su gledali kako nikakvih otpora nema, i da im ovi vjeruju .

Počeli su ih javno prozivati
za izmišljene zločine, dijagnosticirati, proganjati , suditi i zatvarati .

Svoje bivše partnere su abolirali i oslobodili svake krivice .
Zaposlili i dali im udio u vlasti.
Brzo su shvatili da se dobri, pokorni narod neće dizati na njih .

Izumili su i demokraciju.
Dali liste ljudima da zaokruže koga hoce .
A onda stavili svoje.
Neke ljude za koje
ni njihove domaće životinje ne bi glasale .
Vidjeli da mogu sve!!
Aleluja!

Polako okupili i predstavnike drugih,
manjih grupa elita i podjelili im ministarstva.
Tako sa o odgoju i obitelji počnu odlučivati
Oni za koje je glasalo 1% ljudi …

Skuzili da je sve do imena …
Zadržiš li ime koje ovi desni vole,
a daš komadiće vlasti lijevima …
po inerciji za tebe ce i dalje glasati desni
a lijevima ćes se isto početi sviđati …

Lik shvatio formulu …

uz pozadinski žamor nezadovoljnih koji je sveden
na šum podnošljive frekvencije
umjesto crno bijelog svijeta,
otkrio je da uz
50 nijansi
sive
ima dug, spokojan i stabilan predložak …

Kojim će svoj
self destrukciji uz doze mazohizma
podložan puk
dugo i sretno vozati
po brdovitim Balkanu .
I nekakvoj Europi .

Dok se ponovo ne otvori neki novi intergalaktički wormhole ili ne izumi Time machine … ili ne odraste Simba …

dr. Gordana Zelenika

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Bruna Esih: Kako nam Milorad Pupovac hoće dijeliti lekcije

Objavljeno

na

Objavio

U nedjeljnom izdanju jednoga dnevnog lista lider srpskog dijela Hrvatsko-srpske koalicije Milorad Pupovac pohvalio se da s Plenkovićem dijeli stajališta o Jasenovcu (čestitamo magistru Andreju, HDZ-u i cijelome hrvatskom narodu!).

Ujedno je osudio objavu naše stranke o okupaciji Zagreba, navodeći da se njome tvrdi da su Nijemci oslabađali Sankt Peterburg, a da su Englezi i Rusi okupirali Auschwitz. Osim bizantinizma, Pupovčeva izjava odaje nepoznavanje elementarnih činjenica. Nijemci nisu oslabađali Sankt Peterburg, nego su pokušavali okupirati ruski grad koji se nazivao Lenjingradom, a u zloglasni koncentracijski logor Auschwitz uopće nisu ušli Englezi, nego je ušla Crvena armija.

Jesu li Poljaci njezin ulazak u Auschwitz i u Varšavu doživjeli kao oslobođenje ili kao novu okupaciju, najbolje znaju sami Poljaci koji su ipak sačuvali kakvu-takvu državu, makar „preseljenu“ prema zapadu i makar pod boljševičkom diktaturom. No, 1990./91. oni su trebali uvesti demokratski poredak, a nisu se morali boriti za državno osamostaljenje i oslobođenje, kao što su to morali Hrvati u novom ratu protiv Jugoslavije odnosno Srbije.

Ulazak Jugoslavenske armije u Zagreb u svibnju 1945. usporediv je, dakle, s ulaskom Crvene armije u baltičke republike 1940.: njime nije tek srušen nedemokratski ustaški režim, nego je njime obnovljena Jugoslavija, zemlja koju su Hrvati (pa i jugoslavenski komunisti u svoje vrijeme) s pravom nazivali „tamnicom naroda“. A za očuvanje i obnovu vlastite tamnice mogli su se (i 1941. i 1945. i 1991.) boriti samo naivčine, izdajice i kvislinzi!

 

VIDEO – Propovijed koja je uznemirila zle duhove u Zagrebu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Skandal-dama koja nije u stanju kontrolirati samu sebe vodila bi državu

Objavljeno

na

Objavio

I pored vrlo jake konkurencije, gospođa Dalija Orešković zacijelo bi već sada mogla potpuno zasluženo ponijeti titulu “skandal-dame” naše političke i javne scene. U odnosu na nju mnoge face iz lijevo-liberalnog miljea koje su se (svjesno ili ne) upustile u istu utakmicu mogu se slobodno “sakriti” (rečeno narodskim žargonom). Nisu joj ni za mali prst. A tek je nekoliko mjeseci u politici. Što li će od nje biti za koju godinu, pitam se – a iskreno, bojim se i pomisliti. Ja bih joj već sad dao “veliki kristalni globus” ili “nagradu za životno djelo” da se mene pita, (dakako, za kategoriju u kojoj nastupa), ali uz uvjet da se zauvijek povuče u anonimnost i ne zagađuje javni prostor – ne toliko zbog nas koji promatramo taj opskurni teatar apsurda (jer cirkus će kao i svaki drugi završiti prije ili poslije), nego više zbog njezinih bližnjih, pa i nje same.

To što ona radi i kako se ponaša, nije više ni “estradizacija” političke scene, ni obično srozavanje homo politicusa, pa čak ni blamaža na kakve smo navikli svih proteklih godina. Sve skupa je do te mjere bljutavo, čak degutantno, da se nitko tko takvo što vidi ne može osjećati dobro, kojem god ideološkom spektru pripadao. I nema to veze s ideologijom ili svjetonazorom, nego prije i iznad svega sa zdravim razumom i dostojanstvom ljudske osobe.

Ovdje je narušeno upravo to: dostojanstvo ljudske osobe.

Ja takvima ne mogu zamjeriti što pokušavaju vrijeđati nas koji mislimo drugačije. Meni je, najiskrenije, žao nje, same Dalije Orešković. Da zna što čini, ne bi, ali, očito ne zna.

Iz tjedna u tjedan dovlače je pred kamere, ne znam iz kojih razloga. To dokučiti nikako ne mogu. Možda misle kako čine uslugu – njoj i opciji koju zastupa. Ako su svojim medijskim “napuhavanjem” htjeli od Dalije stvoriti alternativu potonulom SDP-u, promašili su totalno.

Osobu koja je do te mjere isključiva, nabijena negativnom energijom i mržnjom i u isto vrijeme narcisoidna, prepotentna, bahata, nepristojna i još se povrh svega ponaša kao da je popila svu pamet ovog svijeta a u javnim nastupima nije u stanju kontrolirati vlastite emocije i postupke, nitko razuman ne može smatrati ozbiljnom i kompetentnom ni za što, pogotovu državnički posao.

“Oni koji se pozivaju na Hod za život podržavaju najgori oblik totalitarizma, fašizma i one koji zapravo Hrvatsku žele pretvoriti u nekakvu ustašku tvorevinu i u nasljeđe jednog režima s kojim Hrvatska nema nikakve veze”, jedna je od posljednjih izjava skandal dame koja se slobodno može svrstati u rubriku “s onu stranu pameti”.

(Vidi: https://kamenjar.com/skandalozna-izjava-dalije-oreskovic-u-komentaru-rijeckog-hoda-za-zivot/)

“Pila naopako” ili potpuna zamjena teza. Vlastiti ekstremizam i nakaradne stavove podmetati drugima kao kukavičja jaja i prikrivati ih optužbama i klevetama na račun desetaka tisuća ljudi koji mirno koračaju ZA ŽIVOT kao vrhunsku vrijednost ove naše destrukcijom nagrižene civilizacije – to je više od običnog podmetanja, drskosti i ljudske pokvarenosti. Onaj tko u Hodu za život vidi “fašizam”, “totalitarizam” i “ustaštvo” ima ozbiljan problem – u vlastitoj glavi prije svega.

Jednako kao i oni koji su proglasili “državnim udarom” velebnu manifestaciju općenarodnog oduševljenja na najmasovnijem skupu u povijesti slobodne i neovisne Hrvatske kojim je preko pola milijuna ljudi na glavnom trgu svih Hrvata slavilo veličanstveni uspjeh nacionalne nogometne vrste – sjajno, dostojanstveno, ponosno, strastveno i bez ijednog jedinog incidenta.

Nakon svih onih gafova i blamaža vezano za napade na predsjednicu, branitelje, prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, Crkvu i sve drugo što ne spada u njezin skučeni ideološki (autistični) vidokrug, od Dalije nas ništa više ne može iznenaditi. Gospođa je izgubila kompas (ako ga je ikad i imala) i lupa li lupa – out of control, rekli bi Englezi.

Takvo što o manifestaciji Hod za život ne bi izgovorili ni najžešći prvoborci iz redova crvenih fašista, izuzimajući one najradikalnije. To su nebuloze dostojne jednog Neše Stazića, Kreše Beljaka ili Mate Kapovića. Sumnjam da bi slične gafove i nebuloze sebi dopustili čak i Mrak-Taritaš, Pusićka ili onaj nesretni nepromišljeni harlekin bez stranke Davor Bernardić, pa čak i njegova perjanica i klaun Gordan Maras. Sumnjam.

Ne može svatko tako nisko pasti. I to treba znati i moći.

Gledam neki dan skandal-damu (nesretnu Daliju) onako usplahirenu i ustreptalu, izvan sebe, stisnutih usana i iskrivljene face, kako poput stršljena napada Zlatka Hasanbegovića (na nekoj od televizija, čini mi se N1). Čovjek nije mogao otvoriti usta od nje, u doslovnom smislu riječi. Dok zausti, ova ga poklopi i potom slijedi rafalna paljba. Koji parlamentarizam, kakva tolerancija, koji bon-ton, gospođa na to ne daje ni pet para! A voditeljica ne reagira, “Haso” šuti na ove ispade primitivizma …strah ga valjda izljeva još jače agresije. Onako “nabrijana”, drska i natprosječno nekulturna, Dalija mu je ne samo uskakala u riječ, nego nije dopuštala da završi ni jednu jedinu rečenicu.

To je ta njihova “sloboda” i “demokracija”. To su “ljudska prava” što nam ih nude. Primitivizam, agresija, nepristojnost, nasilje nad zdravim razumom i bezočne laži –  metodologija je i “revolucionarna” strategija sljedbenika boljševizma, ideologije koja je njih (komuniste) vezala uz Hitlera i učinila ih prirodnim nacističkim saveznicima u godinama prije Drugoga svjetskog rata.

I što je posebno tragikomično i apsurdno, ona se (u istoj TV emisiji) nakon veličanja Tita, Partije i grčevite obrane masovnih partizanskih zločina ustremila na sirotog “Hasu” (koji se skupio poput siročeta očekujući valjda šaku u glavu) i barem desetak (ako ne i više) puta upitala ga (onako zapovjednim, oštrim tonom, poput stroge učiteljice koja ima posla s đakom koji je netom prije toga razbio prozor na učionici): “Volite li hrvatsku zastavu!?”, “Recite, volite li hrvatsku zastavu!?”, “Volite li hrvatsku zastavu!?”…”Odgovorite!!!”

O tempora o mores!, (rekao bi pokojni Ciceron), što sve još nećemo doživjeti u Lijepoj našoj!

Primitivci i mrzitelji svega što je hrvatsko koji iz petnih žila skaču u zaštitu mega zločinca J.B.T. (na svakoj listi najvećih masovnih zločinaca u povijesti ljudskog roda među prvih je deset), oni koji se žeste na nas samo zato što je istina o genocidu što su ga u ime “svijetle budućnosti” izvršili nad hrvatskim narodom po svršetku rata izašla na vidjelo, ta opskurna rulja koja je mislila da će djevojačke pletenice, kosti žena, djece i zarobljenih vojnika ostati zauvijek zazidane u tami Hude jame i drugih stratišta a dokumenti iz arhiva njihovih bioloških i ideoloških otaca – partizanskih dželata – strogo čuvana tajna, oni od nas Hrvata koji smo se 90-ih godina krvavo borili za slobodu protiv njihove “petokrake” i “kokarde”, oni od nas “brane” državu i državna znamenja!? Oni od nas “BRANE” Hrvatsku i stavljaju pod upitnik našu ljubav prema Domovini!? Ima li veće perverzije od toga!? Eto dokaza da nema tako bolesne konstrukcije ili tako velike laži koju ne može smisliti i iskonstruirati poremećeni boljševičko-fašistički um. NEMA.

Zato su talijanski demokrati i njemački socijaldemokrati komuniste već u drugoj polovici dvadesetih godina nazivali “ljevičarskim fašistima” odnosno “crvenim fašistima”, uviđajući kako je riječ o totalitarnoj svijesti i ideologiji čiji su jedini pokretači (perpetuum mobile) nasilje i krv, a hrana ljudski leševi. Temelj njihove (ljevičarske) ideologije je postavljen na destrukciji i negaciji ljudskog života i svih univerzalnih vrednota. Njima “humanizam”, “sloboda”, “antifašizam” i slični termini služe samo kako bi iza toga sakrili krvave tragove, kosti preko 120 milijuna mrtvih što su ih njihovi prethodnici pobili tijekom XX stoljeća. Iza te krinke proviruju masovne grobnice i nakazna lica Staljina, Mao Ze Donga, Tita…

I što onda drugo od njih kao takvih očekivati nego mržnju, agresiju i isključivost? Zločin je ugrađen u matricu njihovog nakaradnog svjetonazora i u “revolucionarnu” svijest kao sasvim normalna i prihvatljiva posljedica borbe za “novo društvo” (po Marksu je revolucionarni teror tek “skraćivanje i pojednostavljivanje porođajnih muka novog društva” – dakle a priori i neupitno pozitivna i nužna pojava!). Oni bez terora i zločina ne postoje. Zato su njihovi idoli najveći krvnici što ih je dosadašnja civilizacija upoznala.

I kako bi to sakrili, napadaju sve oko sebe poput bijesnih pasa. Vezuju se za  “antifašizam” kao pozitivnu tradiciju zapadnog svijeta koja s njihovim zločinačkim komunizmom nema nikakve veze – ni u teorijskom, kamo li praktičnom smislu.

Sva sreća pa Hrvatska nije više u poziciji u kakvoj je bila u proljeće 1991. godine, inače bi nas čekala slična krvava drama. I nove masovne grobnice koje bi opet punili našim tijelima “u ime slobode”, “svijetle budućnosti” i “socijalne pravde”.

I na kraju, što sa skandal damom koja nije u stanju upravljati vlastitim emocijama i postupcima a vodila bi državu?

Ništa. Neka samo klepeće.

Nju treba promatrati kao pojavu. Zloćudnu pojavu kakvih je bilo i bit će. Uvijek će biti onih koji su zarad svojih bolesnih ambicija, nošeni mržnjom i destrukcijom spremni srušiti sve oko sebe.

Sirota skandal-dama koja je preko debele partijske veze instalirana u ono tragikomično “Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa” gdje je poslušno izvršavala naloge svojih mentora, pojavila se nekoliko puta pod reflektorima i nakon toga joj “svjetla pozornice” udarila u glavu. Umislila jadnica kako je “netko i nešto” i sad bi sve nas “postrojavala” i učila reda, kao da ne znamo da su ona i to otužno Povjerenstvo bili samo puko sredstvo ideološkog razračunavanja s tzv. desnicom. Maske su potpuno spale već u vrijeme progona Karamarka i napada na predsjednicu države, a pogotovu nakon što je “fatalna Dalija” (gospođa ledenih očiju, još ledenije face i ukočenog izraza lica) “dobila pedalu” i morala napustiti dobro plaćenu funkciju (čitaj: debelu hladovinu), te krenula sa svojim političkim performansama u stilu crnohumornih stand up numera, ne bi li se osvetila onima koji su je “nogirali”.

I onda kad znamo što stoji iza te agresije naše skandal-dame koja nije u stanju kontrolirati svoj jezik, ponašanje i dovesti se u kakav-takav red (barem pred kamerama) a ima izrazite (da ne kažemo bolesne) ambicije doći na vlast i upravljati državom, nemamo se razloga previše čuditi.

Ljudska zloća u sinergiji s “revolucionarnim” lijevo-liberalnim ili “progresivističkim” svjetonazorom koji je u suštinskom smislu ideologija sasvim nalik fašizmu, to je taj kompost čiji se smrad širi hrvatskom političkom scenom i stvara mučninu.

Jedino u Hrvatskoj, nigdje dalje na kugli zemaljskoj, nema tako čvrstog saveza tobožnjih “liberala” i radikalnih ljevičara koji iza “antifašizma” kriju svoju totalitarističku fašističko-boljševičku ideologiju koja sa slobodom i demokracijom nema ničega zajedničkog. Naprotiv, to je istinska i suštinska negacija svake slobode i dostojanstva ljudske osobe.

Njihov je obrambeni mehanizam optuživati sve oko sebe i voditi rat do istrebljenja protiv onih koji ne pripadaju njihovom čoporu. Tako su započeli svoj hod kroz povijest i oni se ne znaju i ne mogu ponašati drugačije.

To je ta “budućnost” koju nam nude Dalija i slični njoj.

Zato, samo naprijed, tko je za takvu Hrvatsku, neka je slobodno izabere. Ja sam ipak uvjeren kako su normalni ljudi kod nas još uvijek u većini.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com 

Skandalozna izjava Dalije Orešković u komentaru riječkog Hoda za život

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari