Pratite nas

BiH

Gori li ‘region’?

Objavljeno

na

”Događanje naroda” u Bosni uspalilo je naše profesionalne revolucionare. Ima tu profesora neperspektivnih studija, sindikalaca bez sindikata, novinara zaraćenih s pravopisom i pameću, anarhista na maminoj košti, kroničnih zgubidana i aktivista svake fele. Oni bi pošto-poto spašavali hrvatske građane iz šapa neoliberalnog kapitalizma, jurišali na zgrade i arhive, organizirali plenume i postavljali poštene drugove u komitete prijelazne vlasti. Oni bi, ali narod je poslovično inertan, lijen. Region gori – viče jedan takav sa stranice portala ”Index – a što Hrvatska čeka!? Da izgori, pa da konačno imamo mirno susjedstvo, odgovorio bi mu netko ciničan.

[dropcap]M[/dropcap]eđutim, pokušat ću biti logičan. Ultimativni pozivi na prosvjede koji su se ovih dana širili društvenim mrežama i pojedinim portalima prerasli su u svojevrsnu histeriju. Obavještavali su nas s lica mjesta gdje god se okupilo dvadesetak prosvjednika. Posebnu su nadu internetskim revolucionarima budili prosvjedi u Podgorici i Nišu. Moglo bi se proširiti na cijeli ”Region” , hrabrili su same sebe uviđajući da ”bosansko proljeće” već pomalo posustaje. Nitko međutim nije suvislo obrazlagao tko bi to trebao prosvjedovati, zašto i s kojim ciljem. Zazivan je prosvjed kao takav, kao radost uništavanja. Jedina korist od prosvjeda, koja je koliko-toliko istaknuta, jest nedokazana nada da će prosvjedi nepovoljno utjecati na nacionalizam. Naime, profesionalnim revolucionarima nacionalizam je, uz neoliberalni kapitalizam, glavna prepreka uspostavi sekulariziranog raja na zemlji. Što je kontradiktorno samo po sebi, jer gušeći nacionalizam, podupiru globalizaciju, a ona je u samoj srži filozofije takozvanog neoliberalizma.

Čak i kada takva uvjerenja ne bi bila notorne besmislice, nema nikakvog razloga vjerovati da bosanski ili bilo koji prosvjedi nisu bujica koju će razvoj događaja svrnuti upravo na nacionalističke mlinove. Štoviše, u bosanskohercegovačkom slučaju čini se da iza njih u najvećoj mjeri i stoji bošnjački nacionalizam, dok je inzistiranje na opreci građansko/ nacionalno tek neuspjela mimikrija. Isto tako, neuvjerljivom zvuči i teza da su ovakvi prosvjedi borba protiv neoliberalnog kapitalizma, neokolonijalizma, imperijalizma, korporacija itd. Vrlo bitna, ako ne i presudna karika u organizaciji prosvjeda bile su raznorazne NVO iliti civilne udruge. U BiH ima ih preko 15 000, navodno je njihov udio u BDP-u zemlje 20%, a što profesionalaca, što volontera angažiraju 7,7%  radno aktivnog stanovništva, samo Sjedinjene Američke Države uložile su u posljednjih petnaestak godina preko dvije milijarde dolara u taj sektor. Sve to govori u prilog tezi da je riječ o jednoj dobro podmazanoj industriji, daleko jačoj od bilo koje druge zasebne industrijske grane u zemlji. Čisto sumnjam da bi Amerika financirala borbu protiv neoliberalnog kapitalizma, imperijalnih interesa i slično jer bi to značilo da financira borbu protiv svojih interesa! Takvo što u stanju je činiti samo Hrvatska. No, to je posebna priča.

Skloniji sam, dakle, vjerovanju da je cijeli niz ”proljeća” i uličnih revolucija, bilo da su nastali spontano ili su organizirani, instrumentaliziran u interesu centara svjetske moći, a ne protiv njih. Ono što je zabrinjavajuće u svima njima jest činjenica da vrlo uspješno destruiraju demokraciju kao sustav i proceduru u zemljama koje zahvate. Dobro organizirana i izvana potpomognuta manjina može kombinacijom nasilja i medijskog pritiska mijenjati izbornu volju birača kad god ta izborna volja ne odgovara spomenutim centrima moći. Tako nastaju slabe države s manjkavom, odnosno dirigiranom demokracijom. Tome se mogu oduprijeti samo velike zemlje kao npr. Rusija ili vlasti koje imaju dvotrećinsku većinu, npr. slučaj Mađarske. 

Što se Hrvatske tiče, katastrofalno gospodarsko stanje nije razlog da rušimo institucije i razbijamo zajedničku ili privatnu imovinu. Tako stvari neće krenuti na bolje. Aktualnoj vlasti možda bi dobro došlo da je ulica potjera iz Banskih dvora jer ionako nema suvislih ideja što bi činila. No ovo ”nabrijavanje” revolucionarne atmosfere ionako je namijenjeno održavanju revolucionarne budnosti. Ukoliko u Hrvatskoj na vlast u dogledno vrijeme dođe garnitura koja bi pokušala raditi nešto u interesu naroda i države, neki, ne daj Bože, desničari, dobro je imati spremnu infrastrukturu za njihovo rušenje. Naime, ti famozni centri svjetske moći uglavnom tako funkcioniraju. A što se tiče pitanja iz naslova, ništa posebno, jugonostalgičari će uvijek tražiti neke poveznice koje nas ujedinjuju s ”Regionom”, pa makar to bilo ujedinjavanje u rušenju, ratu, bilo čemu. Uz to valja upozoriti i na mogućnost da razne desničarske skupine budu iskorištene kao ”korisne budale” u svrhu destabilizacije zemlje. Primjer toga vidimo u aktualnim događanjima u Ukrajini.

U slučaju da se eskalacija oružanih prosvjeda nastavi, s pravom će se moći govoriti o svojevrsnom Trećem svjetskom ratu, koji će se sastojati od niza unutardržavnih, građanskih ratova, no stvarni zapovjedni centri bit će smješteni u centrima velikih sila. Jeftinije je ratovati koristeći tuđe stanovništvo nego vlastito.

 

Damir Pešorda

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Biskup Komarica: Zašto se prešućuju i ne procesiraju zločini nad katolicima

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Večernji list

Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko pohodio je u ponedjeljak u Biskupskom ordinarijatu u Banjoj Luci, banjolučkog biskupa dr. Franju Komaricu.

U dužem, informativnom i otvorenom razgovoru najviše su se zadržali na aktualnoj situaciji u kojoj žive katolici na području Banjolučke biskupije u oba entiteta, te općenito u BiH. Biskup Komarica je Visokom predstavniku Inzku usmeno i pismeno podastro „ponovljenu molbu za ažuriranje nekih aktualnih problema katoličke populacije“.

Podsjetio je, između ostalog, i na intervencije glede brojnih pitanja Zajednice Udruga prognanih Hrvata sa šireg banjolučkog područja koje su predstavnici Zajednica imali u kancelariji OHR-a u Banjoj Luci sredinom rujna o. g. od koje još uvijek nema obećane im pomoći. Biskup je naveo i više primjera grupa prognanih katolika Hrvata, ne samo s područja njegove biskupije nego i vrhbosanske nadbiskupije, koji su mu se obraćali za materijalnu pomoć u obnavljanju njihovih porušenih kuća i stvaranju radnih mjesta u pokretanju male privrede, prenosi Večernji list

Ponovno je pitao Visokog predstavnika zašto općinske i županijske vlasti uporno ustrajavaju u nepoštivanju pozitivnog Zakona države i u gaženju jednog od temeljnih ljudskih prava, prava na vlastitu bogomolju, župnu crkvu u stoljetnoj župi Drvar? Zašto se uporno prešućuju i ne procesiraju zločini učinjeni nad katoličkim vjerskim službenicima, svećenicima i redovnicama na području njegove biskupije, kao i na stotinama nevino ubijenih i izmasakriranih civila-katolika.

Visoki predstavnik Inzko je pozorno saslušao izlaganje i kritičke primjedbe biskupa Komarice, složivši se da, nažalost, ni domaći političari ni predstavnici međunarodne zajednice ne mare mnogo za obespravljene ljude i ne pružaju prijeko potrebnu pomoć za mnoge prognanike željne održivog povrataka, koji traže pravdu i život dostojan čovjeka i za njih. Izrazio je nadu da će se hrvatski političari konačno više angažirati u pružanju učinkovite pomoći ovdašnjim Hrvatima u duhu preuzetih međudržavnih obveza.

Obećao je biskupu da će njegove molbe ozbiljno razmotriti i potražiti način za pružanje potrebne pomoći brojnim nevoljnicima, koji se obraćaju za pomoć biskupu Komarici i njegovim najbližim suradnicima, a oni im najčešće nemaju čime pomoći, osim da ih saslušaju i pokušaju negdje pronaći barem djelomičnu pomoć i utjehu, javlja TABB.

Biskup Komarica: Katolici u BiH sustavno su izvrgnuti nepravdama i diskriminiranju i to u gotovo svim dijelovima te zemlje u kojima predstavljaju manjinu

 

MLADEN PAVKOVIĆ: Biskup Komarica nema podršku. Zašto?

 

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Trebalo je čak 22 i pol godine da se počne rasvjetljavati nestanak i ubojstvo generala HVO-a

Objavljeno

na

Objavio

Pripadnici Federalne uprave policije uhitili su jučer Hamdiju Abdića Tigra, nekadašnjeg zapovjednika vojne policije Armije BiH u Bihaću i najbližeg suradnika generala Atifa Dudakovića, pod sumnjom da je odgovoran za smaknuće generala Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Vlade Šantića u proljeće 1995.

Trebalo je čak 22 i pol godine da se počne rasvjetljavati nastanak i ubojstvo generala HVO-a koji je bio i jedan od utemeljitelja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne te HDZ-a BiH. Uz Tigra, uhićeni su još pripadnici Armije BiH Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović, a istragu vodi županijsko tužiteljstvo u Bihaću.

Uhićeni su osumnjičeni da su između 8. i 9. ožujka 1995. ubili generala Šantića, a u bijegu su Indian Alibegović i Ramiz Ružnić, piše Večernji list

Pogrešan sud i tužiteljstvo

Obitelj Šantić nebrojeno je puta prosvjedovala i upozoravala na zataškavanje ubojstva, koje je od ratnoga zločina makinacijama dospjelo u područje civilnog ubojstva. Iako je riječ o generalu HVO-a kojeg je u ratnim okolnostima otela Vojna policija Armije BiH, zaključeno je da je riječ o civilnom ubojstvu?! Odvjetnik Josip Muselimović, koji zastupa obitelj Šantić, izjavio je da su za ovaj predmet morale biti nadležne državne institucije.

– Nadležno je županijsko tužiteljstvo u Bihaću, a ja mislim da je nadležnost za ovaj slučaj kao ratni zločin moralo imati Tužiteljstvo BiH – rekao je Muselimović. Upitan što obitelj očekuje, Šantić je objasnio da nakon 22 godine i dalje traže pravdu. – Obitelj očekuje pravednu odluku i uvjerena je da su upravo osumnjičene osobe na čelu s Hamdijom Abdićem Tigrom počinitelji tog kaznenog djela te da postoji previše dokaza u tome pravcu – objasnio je Muselimović.

Za vrijeme prošlogodišnjeg prosvjeda supruga pokojnog generala Jagoda Šantić izrazila je sumnju da će dočekati pravdu kazavši kako je čak i sadašnji proces otišao u krivome smjeru. General Šantić posljednji put viđen je živ 8. ožujka 1995. u bihaćkom hotelu Sedra gdje je bio u društvu s tadašnjim zapovjednikom Petog korpusa Armije BiH generalom Atifom Dudakovićem, kojega obitelj također smatra odgovornim za njegov nestanak.

Lažna obećanja obitelji

Ovaj armijski general bio je u sukobu sa zapovjednikom HVO-a, a prethodno mu je polomio zube. Šantić se u više navrata suprotstavio podčinjavanju. No Dudaković dosad nije obuhvaćen istragom. Obitelj se s gorčinom prisjeća kako je bivši bošnjački član Predsjedništva BiH Ejup Ganić uputio sućut samo dva dana nakon generalova nestanka.

Ništa nije otkrilo ni mješovito povjerenstvo BiH i RH koje je provodilo istragu. U međuvremenu obitelj je u više navrata dobivala lažna obećanja, izjave, dojave, prekopavala su se groblja, istraživala željeznička postaja u Bihaću u potrazi za posmrtnim ostacima. Zaštićeni svjedok otkrio je i gdje je mučen general Šantić i zakopano tijelo, no bilo je toliko uništeno da se nije moglo utvrditi pripada li njemu čak ni analizom DNK.

Zoran Krešić / Večernji list

Obitelj Šantić zadovoljna uhićenjima za ubojstvo generala, ne i što to nije okarakterizirano kao ratni zločin

 

Obitelj Šantić: Tragamo za istinom i pravdom već 22 godine

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari