Pratite nas

Religija i Vjera

Gospa od Anđela

Objavljeno

na

Gospa od Anđela stara je svetkovina koja potječe iz prvih franjevačkih dana, a slavi se 2. kolovoza. Na ovaj dan vjernici se prisjećaju obraćenja svetog Franje koje se dogodilo 1208. godine u malenoj crkvici svete Marije od Anđela, podno grada Asiza. U franjevačkoj povijesti, ta crkva je poznata kao Porcijunkula.

Na svetkovinu Gospe od Anđela, u svim crkvama diljem svijeta vjernici mogu dobiti porcijunkulski ili POTPUNI OPROST od vremenitih kazni, ako danas pohode franjevačku ili župnu crkvu ili katedralu. Osim toga, trebali bi biti u stanju milosti (ispovjediti se ukoliko je potrebno), sudjelovati na svetoj misi i pričestiti se te izmoliti na nakanu Svetoga Oca: Vjerovanje, Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu.

Oprost je 1216. godine sv. Franjo izmolio od pape Honorija III., koji je odredio posebni oprost svima onima koji pohode crkvicu Porcijunkule. Slaveći Gospu od Anđela, vjernici dobivaju također i poticaj da se sjete svog anđela čuvara, da mu upute zahvalnost za sve trenutke kad ih je štitio i čuvao, a nisu ni znali kako se to dogodilo.

Porcijunkula je kolijevka franjevaštva. Ta crkvica podno Asiza, postala je okupljalište prvih Franjinih sljedbenika i ishodište franjevaštva. U njoj su se braća sabirala, slavila kapitule, a napose molila. Porcijunkula je zapravo jedno malo svetište sv. Marije Anđeoske koju je sv. Franjo osobito volio, jer je smatrao da je u njoj Majka Gospodinova osobito prisutna te iz tog mjesta osobito pomaže sve koji traže utjehu.

Crkvica Porcijunkula nalazi se danas unutar bazilike Sv. Marije Anđeoske koja je građena po nalogu pape Pija V. od 1569. do 1679. godine. Pio X. uzdigao je baziliku na čast papinske bazilike nazivajući je „Majka i Glava svih crkava Franjevačkog reda“.

Porcijunkula

Sveti Franjo, osoba skromna, ponizna srca, niska stasa, dok je još boravio u svijetu, za sebe i za svoje, odabrao je komadić svijeta, jer nije drugačije mogao služiti Kristu. Spomenuto mjesto koje je imalo pripasti onima što su željeli da od svijeta nemaju ništa, nije bez božanskoga nadahnuća nazvano Porcijunkula. Samo ime Porcijunkula dolazi iz latinskog jezika, a znači komadić. U tom je mjestu bila podignuta crkva djevičanske Majke.

Tu je rođen Red male braće, tu je od mnogobrojna mnoštva „povrh čvrsta temelja podignuta veličanstvena građevina“. Svetac je ovo mjesto više volio nego ostala. Braći je naredio da ga s posebnim poštovanjem časte. Htio je da se ovo mjesto uvijek čuva u poniznosti i najvećem siromaštvu kao ogledalo redovništva. Pravo vlasništva je ostavio drugima, a sebi i svojima je samo zadržao pravo upotrebe…

U Porcijunkuli se u svemu obdržavala najveća stega, kako u šutnji i postu, tako i u ostalim redovničkim uredbama. Nitko nije onamo imao pristupa, nego samo posebno određena braća. Ovi su bili odasvud sabrani i svetac je htio da zaista budu Bogu odani i u svakom pogledu savršeni. Isto tako je svakoj svjetovnoj osobi bio zatvoren ulaz. Nije htio da braća, koja su ondje boravila u ograničenom broju, po općenju za svjetovnjacima udovoljavaju radoznalosti, da ih ne bi prekidanje kontemplacije po brbljavcima od nebeske stvari odvlačilo zemaljskima. Neprekidno, danju i noću su oni koji su boravili u tome mjestu, bili zauzeti božanskim pohvalama; oko sebe su širili divan miris pobožnosti, provodili su život anđeoski.

Jedne noći godine Gospodnje 1216., dok je Franjo bio uronjen u molitvu i meditaciju u Porcijunkuli kod Asiza, iznenada je crkvicu obasjala jaka svjetlost, a Franjo je nad oltarom ugledao Krista, njemu s desna njegovu presvetu Majku, a okruživalo ih je mnoštvo anđela. Franjo se licem do zemlje poklonio svome Gospodinu bez riječi.

Upitali su ga što želi za spas duša. Franjo je odmah odgovorio: „Presveti Oče, iako sam bijedan grešnik, molim te da svima onima koji se pokaju i ispovjede pa dođu posjetiti ovu crkvu, udijeliš potpuno oproštenje svih grijeha.“

„To što tražiš, brate Franjo, velika je stvar“, reče mu Gospodin, „ali ti si dostojan i većih stvari, pa ćeš ih i dobiti. Prihvaćam, dakle, tvoju molitvu, ali uz uvjet da zatražiš u moje ime taj oprost od moga Namjesnika na zemlji.“

I Franjo je odmah otišao papi Honoriju III, koji se tih dana nalazio u Peruđi, i sa žarom mu je ispričao viđenje koje je imao. Papa ga je pažljivo saslušao i poslije nekih nedoumica dao je svoj pristanak. Zatim je rekao: „Na koliko godina želiš ovaj oprost?“ Franjo je žustro odgovorio: „Sveti Oče, ne tražim godine, nego duše.“ I sretan je krenuo prema vratima, ali ga je Papa pozvao natrag: „Kako to, ne želiš nikakav dokument?“ A Franjo će: „Sveti Oče, meni je dosta Vaša riječ! Ako je ovaj oprost Božje djelo, On će se pobrinuti da svoje djelo očituje. Meni ne treba nikakav dokument; taj papir neka bude Presveta Djevica Marija, Isus bilježnik, a anđeli svjedoci.“

I nekoliko dana kasnije zajedno s biskupima iz Umbrije, kazao je kroz suze narodu okupljenom u Porcijunkuli: „Braćo moja, želim vas sve poslati u raj!“

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Papa proglasio pet svetaca, uključujući i britanskog katolika Newmana

Objavljeno

na

Objavio

Papa Franjo je u nedjelju pet osoba proglasio svecima, uključujući i kardinala Johna Henryja Newmana, istaknutog anglikanca iz 19. stoljeća koji se preobratio na katoličanstvo i postao jedan od najutjecajnijih kršćanskih figura modernog doba.

Ističući ugled Newmana u kršćanstvu, princ Charles, koji će stati na čelo Engleske Crkve kada postane kralj, nazočio je kanonizacijskoj misi na Trgu sv. Petra i kazao da je proglašenje Newmana svecem razlog za slavlje svih Britanaca.

“Koja god uvjerenja gajili i bez obzira koje tradicije slijedimo, možemo samo biti zahvalni Newmanu na darovima ukorijenjenim u njegovoj katoličkoj vjeri, a koje je dijelio s velikim dijelom društva”, kazao je princ Charles u članku za vatikanske novine.

Charles je imao samo riječi hvale za Newmana, prvog britanskog sveca u više od 40 godina i prvog Engleza rođenog nakon 1600. koji je kanoniziran, opisujući ga kao “velikog Britanca, velikog svećenika i, sada to možemo reći, velikog sveca”.

Newman je bio čovjek velikog intelekta koji je pisao o teologiji, filozofiji i povijesti, a pisao je također romane i poeziju. Na katoličanstvo se preobratio 1845., zaređen je za katoličkog svećenika 1847., a u rang kardinala je ušao 1879.

Njegova autobiografija “Apologia Pro Vita Sua”, napisana 1864., u kojoj opisuje evoluciju svojeg vjerskog razmišljanja, i dalje se uvelike čita i štampaju se nova izdanja.

Papa je također kanonizirao tri časne sestre: Giuseppinu Vannini (1859-1911), Talijanku i osnivačicu vjerskog reda, Mariam Thresiz Chiramelu Mandikiyn (1876-1926), Indisku koja je pomagala sirotinji, i Dulcu Lopes Pontes (1914-1992), Brazilku koja je bila posvećena obrazovanju radnika.

Među sveticama je završila i Marguerite Bays (1815-1879) iz Švicarske, laikinja i mističarka za koju tvrde da je imala stigme, pet rana razapetog Krista.

Svim novoproglašenim svecima se pripisuje da su posredovali kod Boga kako bi izvodili čuda. Crkva naučava da samo Bog izvodi čuda, ali da se sveci, za koje se vjeruje da su s Bogom, zauzimaju u ime ljude koji se njima obraćaju. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice

Objavljeno

na

Objavio

Slavimo blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice koji ima svoju daleku prošlost, a vezuje se uz osmanlijska osvajanja u 16. stoljeću.

Danas je blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice. Kršćanska flota izborila je pobjedu kod Lepanta 7. listopada 1571. i zaustavila prodor Osmanskog carstva prema zapadnom Mediteranu.

Kršćanski mornari i vojnici, među njima mnogi Hrvati, prije početka boja molili su BDM od Krunice za hrabrost, odlučnost i pobjedu.

Blažena Djevica Marija od Krunice (ili Gospa od Ružarija) blagdan je nastao kao spomen na veliku pobjedu kršćanske flote nad turskom u glasovitoj bitki kod Lepanta 7. listopada 1571. Pobjeda se pripisuje molitvi krunice na koju je pozvao cijelo kršćanstvo tadašnji papa sveti Pio V.

Europa se tad našla pred velikom opašnošću od turske vojske koja je osvajala nove krajeve i ozbiljno zaprijetila kršćanskom Zapadu. Papa Pio V. pozvao je 1569. kršćanski svijet na molitvu svete krunice, kako bi vjernici i na taj način pomogli svojim braniteljima.

Do odlučne pomorske bitke došlo je 7. listopada 1571. kada je mornarica Svete lige pod zapovjedništvom Don Juana de Austria kod Lepanta, na ulazu u Korintski zaljev teško porazila tursku flotu. U mletačkoj mornarici spominju i galije s Krka, Cresa i Raba, Šibenika, Trogira, Hvara i Kotora.

U spomen na veliku pobjedu, izborenu pod zaštitom Blažene Djevice Marije, papa Pio V. je 7. listopada proglasio blagdanom Gospe od pobjede.

Papa Grgur 13. mijenja ime tog spomendana u blagdan Svete Krunice, a papa Pavao VI. naziva ga 1969. blagdanom Gospe od Krunice. U hrvatskim krajevima zovu ga i blagdanom Kraljice svete krunice te blagdanom Gospe od svetog Ružarija ili Gospe Ružarice.

Molitva krunice raširena je, i stoljećima omiljena u katoličkom puku. Po nekim legendama njezini korijeni sežu do 1208. i Marijinog ukazanja svetom Dominiku.

Ona je oblik pobožnosti i molitvenog razmišljanja usmjerenog na Isusa i Blaženu Djevicu Mariju. Teme razmišljanja zovu se otajstva jer se odnose na pojedine istine vjere i važne događaje iz Isusova života: od rođenja i djetinjstva, preko javnog djelovanja do muke i smrti te uskrsnuća, uzašašća i poslanja Duha Svetoga.

Krunica nas uvodi u stanje velikog milosrđa Božjeg čovjeka prema grešniku. Ona poziva čovjeka na pokajanje, potiče nadu i otkriva konačni smisao čovjeka u ljubavi i radosti Presvetoga Trojstva. Kroz ta otajstva vjere vodi nas Blažena Djevica Marija, puna milosti.

Ona nas vodi svojom majčinskom rukom Isusu Kristu i zato nas molitva svete krunice povezuje trajno s Isusom i Njegovom Majkom. (vjeraidjela.com)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari