Pratite nas

Komentar

Gospodine Kolakušiću, to što ste obećali ne bi ostvario ni Supermen!

Objavljeno

na

Izabran je kao nezavisni kandidat za euro-zastupnika, ali bit će i ministar pravosuđa, ministar policije, premijer i predsjednik – tako po prilici planira naš europarlamentarac, bivši sudac Mislav Kolakušić. Ne znam čak ni jesam li pobrojao sve što će čovjek biti. I ne vidi ništa sporno u tomu da u isto vrijeme obnaša dužnost ministra u dva ministarstva (pravosuđa i unutarnjih poslova) i dužnost premijera (“tri u jedan”, rekli bi ovi što reklamiraju Nescafe). To je, kaže kompatibilno i ne predstavlja sukob interesa, jer takvih slučajeva u svijetu već ima.

Vrlo zanimljiv i osebujan pristup politici, reklo bi se.

Jako cijenim hrabre i poštene ljude koji su pripravni na žrtvu u borbi za zdrave i pravedne odnose u društvu, protiv korupcije, kriminala, nepotizma, za red i rad (i u pravosuđu i izvan pravosuđa) – kojoj god stranci i ideološkoj opciji pripadali i u tom smislu uvijek i u svako doba imaju moju potporu (ako im to nešto znači) i to na bjanko.

Dakle, nemam ništa protiv toga da se ovakvi ljudi podrže i da se konačno počnu ispravljati teške anomalije našeg sustava. Jednako tako, važno je da nezavisne liste s hrabrim i časnim pojedincima svojim prodorom u visoku politiku “razmrdaju” ovu žabokrečinu i političke oligarhije (kako “lijevu” tako i “desnu”) i da im daju do znanja kako postoji alternativa. Uvjeren sam da tako razmišlja većina dobronamjernih ljudi.

Sjećam se prvih medijskih nastupa suca Kolakušića. Ako se ne varam, pobunio se protiv modela izvan-sudskih nagodbi u postupku stečajeva i hrabro, bez kolebanja iznio svoje stavove koji su se uvelike kosili s tadašnjom sudskom i političkom praksom. Podiglo je to popriličnu buru u javnosti, a naročito se na njega okomio tadašnji ministar financija Slavko Linić koji je vodio projekt stečajeva i žestoko branio postojeći model izvan-sudskih nagodbi.

Ali, to nije zbunilo niti uplašilo suca koji je nastavio – oštro i bez kompromisa svojim putem i to mu je ubrzo donijelo veliku popularnost u javnosti. Tako je u posljednjih šest – sedam godina Kolakušić nastupao bezbroj puta u medijima i uvijek jednako otvoreno zastupao ono što misli. Unatoč svim prijetnjama, pa i onoj da će se kao sudac Trgovačkog suda naći na dnevnom redu Državnog sudbenog vijeća, odlučio je na kraju ući u utrku za EU parlament.

I pobijedio, iako iza njega nije stajala nikakva mašinerija. Uz pomoć nekolicine istomišljenika i društvenih mreža. Poput nekog suvremenog Robin Hooda – sam protiv svih, pa i sustava kojega nemilice secira u svakoj prigodi i javno na vidjelo iznosi sve njegove mane. Što se dijagnosticiranja stanja tiče, ni na jedan njegov ekspoze primjedbi nemam. Ali, ipak me više zanima KAKO misli provesti u djelo ono o čemu govori.

Prije nego se kandidirao za euro-zastupnika, kao gost emisije Nedjeljom u 2 (Prvi program HTV-a, 3. ožujka 2019. godine), priznao je kako se njegov život “drastično promijenio” od kad je počeo nastupati s političkih pozicija. Na pitanje voditelja Stankovića doživljava li sebe kao “mesiju” i vjeruje li da se stvari mogu odjednom promijeniti u korist građana, odgovara: “Ja sam siguran u to. Ja znam da je to tako.” Decidirano je ustvrdio kako će odmah sutradan (nakon što pobijedi na izborima u Hrvatskoj i postane premijer) mirovine rasti, a sredstva će osigurati tako što će odmah provesti nužnu racionalizaciju državne uprave i ostvariti velike uštede. “Sve se može promijeniti u danu” – odlučan je Kolakušić i rješenje gorućih problema vidi u ukidanju štetnih zakona i donošenju boljih i pravednijih.

U intervjuu nakon pobjede na euro-parlamentarnim izborima, objasnio je detalje vezano za osvajanje najviših pozicija vlasti u Hrvatskoj u razdoblju koje dolazi. “Sve ono što pričam i što govorim, ja ću osobno ostvariti”, jedna je od njegovih poruka.

I nema nikakve dileme kako je potpuno uvjeren u ono što govori.

Njegova je računica da mu je 600.000 glasova dovoljno za provođenje programa (čije detalje javnost još uvijek ne zna). Jedino preostaje još da se ti glasovi dobiju na izborima.

Nemam ništa protiv gospodina Mislava Kolakušića. Naprotiv, želim mu svaku sreću, dobro zdravlje i mnogo uspjeha u životu pa i političkoj karijeri. Pošteni, dobronamjerni, obrazovani i stručni ljudi su nam dobro došli, pogotovu u situaciji u kojoj se danas nalazimo.

Ali, koliko god mi gospodin europarlamentarac Kolakušić bio simpatičan, koliko god ja podržavao sve te njegove ideje i težnje za boljim i zdravijim društvom, osvješćivanjem građana, radikalnim obračunom sa svim negativnostima, defektima i anomalijama u društvu i koliko god ja želio da on i njemu slični uspiju u svojim naumima, moram priznati kako sam skeptik.

Ne postoji čarobni štapić, nema te magije koja preko noći mijenja svijest građana, njihov mentalitet, navike, ponašanje, nema tog zakona koji će sam po sebi riješiti bilo što. U državi se ništa (osim revolucija, pučeva i prevrata) ne događa preko noći.

Optimizam da, idealizam (u umjerenim dozama) da, ali nije zgorega stajati i s nogama na zemlji. Bajke i virtualni svijet obično nemaju mnogo veze sa stvarnim životom, a kod onih s glavom u oblacima buđenje ponekad zna biti jako bolno.

Možda ne bi bilo loše da gospodin Kolakušić malo povuče “ručnu” – ako već nije kasno.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Kolakušić: Kandidirati ću se za predsjednika RH jer birači su me birali da bih postao premijer, a ne da bi postao europarlamentarni zastupnik

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Karolina Vidović Krišto – Vukovar je Hrvatska!

Objavljeno

na

Objavio

Na novinske naslove koji se odnose na aktualnu odluku Ustavnog Suda, a u kojima se suptilno ili pak otvoreno sugerira da se problem odnosi samo na Vukovarce, reagirala je novinarka Karolina Vidović Krišto, upozorivši da Vukovarci i Vukovar nisu sami. ‘Vukovar je Hrvatska‘, upozorila je Vidović Krišto.

Naslovi u medijima i primjer ove izjave ministra branitelja potpuno su krivi pristup i okretanje glave od biti problema.

Vukovar nisu branili samo Vukovarci, nego dragovoljci i branitelji različitih narodnosti iz svih djelova Hrvatske i svijeta.

U Vukovaru se nije branio samo grad nego cijela hrvatska država.

Žrtva Vukovara, velika, nepreboljena žrtva Vukovara Hrvatskoj je donijela pobjedu u obrambenom Domovinskom ratu.

Zbog svega toga, dragi prijatelji, pitanje Vukovara nije pitanje grada, nego države, komentirala je Karolina Vidović Krišto

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Jan Ivanjek: Dugoročni cilj i dalje treba biti nabava 18 lovaca

Objavljeno

na

Objavio

Kako je u tijeku novi natječaj za višenamjenski borbeni avion, dobar je trenutak da se nešto detaljnije osvrnem na sam broj aviona. U taktičko-tehničkoj studiji definirana je potreba za 12 VBA.

Struka je zapravo tražila 24, što je broj koji je zadnje bio aktivan prije 20-ak godina. Tada je, da bi se to zadržalo, dogovorena modernizacija 24 MiG-a na izraelski standard 21-2000.

No promjenom vlasti 2000., među brojnim štetočinskim potezima prema HV-u, od modernizacije se odustaje i ide na mnogo jeftinij remont samo 12 aviona u Rumunjskoj, a druga serija od 12, i to mlađih MiG-ova, nikada nije upućena na isti, te je jedna od dvije lovačke eskadrile ugašena.

Zbog financijskih, tehničkih i ljudskih ograničenja aktualna T-T studija se zadovoljila s 12 borbenih aviona, iako se nije odustalo od dugoročne želje za većim brojem aviona.

S 12 se omogućava gradnja novog sustava, obuka mladih pilota, kojih se s 12 aviona godišnje može obučiti samo par, održavanje dežurstva, redovne trenaže, te razvoj borbenih sposobnosti.

Ako procijenimo 70% ispravnosti, računica kaže da će 3-4 aviona uvijek biti na održavanju. Od preostalih 8-9, 3 su rezervirana za dežurni borbeni dvojac, DBD, što ostavlja 5-6 aviona za obuku i trenažu.

Dugoročni cilj i dalje treba biti 18 lovaca, što je uvjetovano ne samo rastom kapaciteta i sposobnosti, već i geografijom Hrvatske.

Da bi se pravodobno mogao presresti svaki cilj u hrvatskom zračnom prostoru, uključujući i na krajnjem jugu zemlje, oko našeg jadranskog bisera Dubrovnika, potrebna su 2 DBD-a. Jedan na Plesu, i jedan u Zemuniku. Dakle 6 ispravnih aviona moralo bi biti uvijek na dežurstvu, što je neostvarivo s ukupno 12 aviona, ali je itekako izvedivo s njih 18.

Zato ideje poput 6 ili manje novih aviona nemaju svrhu: odbijanjem DBD-a, ostala bi 2-3 aviona, što je nedovoljno i za trenažu. Spominjala se i mogućnost nabave modalitetom 8+4. S obzirom na dinamiku isporuke, gradnje sustava i infrastrukture, te tijek obuke osoblja, ova opcija mogla bi biti prihvatljiva.

Tako bi se počelo plaćati prvih 8, a nekoliko godina kasnije preostala 4, no njihova isporuka ne bi smjela biti sporija od dinamike kojom bi posljednja 4 aviona ionako bila isporučena.

U ovoj varijanti je presudno da se ugovorom obuhvati svih 12 aviona i spriječi bilo kakvo odustajanje od druge serije u slučaju promjene političke klime, kako se ne bi reprizirala grozna odluka od prije 20 godina. No ipak se treba težiti nabavi svih 12 odjednom.

I jedno semantičko pitanje za kraj. Zašto se govori borbeni avion, a ne zrakoplov? Svaka je letjelica zrakoplov, a avion je specifična vrsta zrakoplova. Svi avioni su zrakoplovi, ali nisu svi zrakoplovi avioni, komentirao je vojni analitičar Jan Ivanjek

Večeras me možete gledati na prvom programu HTV-a u Temi dana, odmah poslije Dnevnika, na temu napetosti u Hormuškom tjesnacu.

 

Bugarska kupuje američke borbene zrakoplove F-16 Block 70

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari