Pratite nas

Komentar

Gospodine Strmota, imate li vi rješenje?

Objavljeno

na

pixsell

Danas nikoga više u Hrvatskoj ne treba uvjeravati kako je demografsko stanje katastrofalno i kako su nam neophodne brze, sveobuhvatne i učinkovite mjere. Svi oni kojima je stalo do budućnosti naše zemlje i ovoga naroda to jako dobro znaju.

Pitanje je samo koliko je toga moguće poduzeti ne bi li se u kratkom roku mogli polučiti pozitivni rezultati. Jer, demografski procesi su procesi dugog trajanja u kojima se negativni trendovi sporo odvijaju i još sporije zaustavljaju i popravljaju. Toliko o demografiji znam, iako nisam stručnjak za to područje. Kao što znam da problemi demografskog urušavanja nisu nastali jučer i da je Hrvatska s njima suočena barem stotinjak i više godina unatrag.

Demografska problematika je višeslojna i nju se sasvim sigurno ne može promatrati jednodimenzionalno, samo kroz prizmu većih plaća i boljeg standarda – što mi ne rijetko činimo. Jer da je rađanje djece ovisilo od toga, mi Hrvati bi već davno nestali. U mnogo oskudnijim i nepovoljnijim vremenima, naše bake i djedovi (da ne idemo dalje u prošlost), imali su višestruko brojnije obitelji, s mnogo više djece nego je to slučaj danas.

I to je samo jedna dimenzija problema.

Svođenje cjelokupne problematike na materijalni položaj pojedinca ili obitelji, dakle, ne pije vodu. Možda je kvaka u tomu da smo se (u većini) toliko promijenili da mnogo više cijenimo materijalne nego neke druge vrijednosti i želimo po svaku cijenu i odmah visok standard i materijalnu situiranost? Koliko mladih parova poznajemo koji imaju normalne uvjete za život, ali žele više i toga radi odriču se zasnivanja obitelji i rađanja djece?

Odlaze li danas u inozemstvo samo oni koji nemaju minimum uvjeta za normalan život, ili među njima ima dobar dio i takvih koji žele više? Legitimno je htjeti i željeti više i bolje i nitko ne može zaustaviti one koji u potrazi za „boljim životom“ (s više novca – jer novac je već poodavno sinonim tog „boljeg života“) odlaze tamo gdje misle da će takvo što ostvariti, ali nemojmo sve skupa prikazivati tako katastrofično i stvarati dojam da su svi koji odlaze gladovali u Hrvatskoj!

Utječu li „moderni“ trendovi primjetni u našem društvu na opće stanje demografije –  prije svega propagiranje neograničenih seksualnih sloboda (pa i perverzija), proglašavanje prava na pobačaj „ženskim pravom“ (a svako nastojanje zalaganja za život kršenjem tog prava), naš materijalizam, sklonost životu bez obveza (jer i djeca su za mnoge prije svega „obveza“ i „gubljenje vremena“)? Nismo li u dobroj mjeri podlegli jednom hedonističkom porivu u kojemu nema mjesta za druge ljude, pa ni za bračnog partnera i potomstvo? Zar je odricanje za drugoga, prije svega svoje potomstvo „tlaka“ i „smara“ li to današnje mlade ljude? Kakav je to životni stav?!

Naš osobni egoizam najveća je zaprijeka osnivanju obitelji – u to sam čvrsto uvjeren! Mnogi radije šeću kućne ljubimce (protiv kojih nemam ništa – da ne bih bio pogrešno shvaćen) nego djecu!?

Idu li nakaradno propagiranje „slobodne ljubavi“ (pri čemu mlade djevojke i mladići već u ranoj dobi stupaju u intimne odnose i mijenjaju partnere – što se u ne malom broju slučajeva kasnije odražava na njihovu mogućnost stvaranja potomstva) i pokušaji destrukcije institucije braka kao zajednice muškarca i žene (pa u konačnici i obitelji) u prilog demografskoj slici?

Jesmo li odričući se nekih temeljnih moralnih i etičkih načela, proglašavajući ih „nazadnim“ i „konzervativnim“ i trčeći u susret „suvremenosti“ i „progresu“ upali u klopku vlastitog egoističnog poimanja života koji nas vodi izravno u nestajanje?

Tko još od današnjih političara smije spomenuti moralnu u duhovnu obnovu kao temeljne značajke na kojima počiva zdravo društvo? I tko od njih to uopće spominje? Neki zasigurno i bi, ali na njih bi se odmah sručila lavina optužbi i pogrda, pa bi postali ne samo „konzervativci“ i „nazadnjaci“, nego i „talibani“ koji „vuku društvo u srednji vijek“?! Sve koji pisnu nešto u prilog zaštite obitelji ili ljudskog života proglašava se „konzervativnim revolucionarima“ (jer, valjda pravo na „revoluciju“ imaju samo oni drugi – „progresivisti“, liberali i ljevičari) i razapinje na stup srama, pa većina njih podliježe toj atmosferi koja se smišljeno širi putem naših mainstream medija.

I sve ovo, gospodo draga, nije stvar bilo kakvog ideološkog pogleda na svijet, problem konzervativizma, liberalizma ili nečega trećeg, nego prije svega zdravog razuma i logike. Ili ćemo se rađati ili nas neće biti. Ili ćemo graditi svoju zemlju, raditi i obrađivati je, ili ćemo put Islanda, u njihove luke i skladišta.

Možda sam nešto propustio (dopuštam i tu mogućnost), ali od dr sc Marina Strmote kojega su posljednjih tjedana puni mediji, nisam čuo rješenje za demografsko ozdravljenje Hrvatske. Samo kritike i jake metafore. A kritika bez rješenja je kritizerstvo.

Daleko od toga da su mi današnja Vlada, njezin predsjednik i ministrica Murganić prirasli srcu i sasvim pouzdano nisu napravili sve što su mogli i trebali.

No, pitam se, zašto gospodin Marin Strmota kao kvalificirani stručnjak za demografiju koji (koliko vidimo) ima volje i želje za brzim i djelotvornim mjerama ne okupi ekipu i ne predloži konkretne mjere i rješenja?

Platforma za rješavanje problematike demografije s konkretnim taksativno pobrojanim i utvrđenim mjerama, predviđanjem njihovih učinaka (na kratki, srednji u dulji rok) i izvori iz kojih će se to finacirati –  to je ono što bi (po mome sudu) morali napraviti dr sc Marin Strmota i oni koji se okupe oko njega.

Onda bi kritika imala svoju svrhu. I opravdanje.

Ovako je sve to samo prazna priča.

Farizeja imamo i više nego nam treba.

Nažalost.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentar

Otkopava se istina o ‘antifašistima’

Objavljeno

na

Objavio

Čitam kako su u dvorištu Učiteljskog fakulteta u Zagrebu bageri i policija, traže se kosturi 300 ljudi koje su partizani ubili 1945. U vijesti se kaže da se desetljećima spominje kako je upravo ondje jama s 300 posmrtnih ostataka zarobljenika i ranjenika koje su partizani ubili u svibnju spomenute godine, piše Milan Ivkošić / Večernji list

Zapravo mi je mučno čitati takve naslove i vijesti, kao da takvim tekstovima i prekapanjima po kostima vrijeđamo ratne žrtve. Ali to je neizbježno, jer i u stvarnom i u simboličnom značenju istina o partizanima i njihovim zločinima desetljećima je bila i uvelike ostala pod zemljom.

A i podosta je ljudi tamo želi i ostaviti, u mraku zaborava. Jer to iskapanje je i iskapanje zločina koje su činili Tito, njegova vojska i poslijeratna vlast. Posve je nepojmljivo danas iznad tih skrivanih grobnica slaviti Tita i druge “antifašiste” koji su ih punili ubijenim ljudima.

Iz tih grobnica otkopava se i istina o antifašizmu koja ga niječe. Pa ih “antifašisti” zaobilaze u širokom luku.

U stavu o Titu političara Bernardića, Beljaka, Glavaševića, ili povjesničara Jakovine, Krasića, Goldsteina nikad neće vidjeti činjenice o Titu, antifašizmu i antifašistima, nego samo luk u kojem ih zaobilaze. A u povijesnoj istini tih lukova nema, ona je zaobilaženju suprotna.

Milan Ivkošić / Večernji list

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Macan – stručnjak za krizno komuniciranje ili stvaranje krize?

Objavljeno

na

Objavio

Macanov cilj i nije bio ‘popeglati’ Plenkovićevu Vladu, nego si s pozicija moći priskrbiti nove, unosne poslove…

Nakon današnje prepiske s Nikolom Grmojom iz MOST-a, i to iznova na društvenim mrežama, jedino što se može zaključiti da je Krešimiru Macanu, bivšem posebnom savjetniku predsjednika Vlade RH doista neophodno bilo angažiranje suvislog poznavatelja odnosa s javnošću, posebice kriznog komuniciranja.

O Grmojinoj suptilnosti u javnom izričaju, verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji na razini drvosječe nije potrebno suviše trošiti riječi, međutim, kako objasniti odgovor Macana koji se godinama predstavlja kao stručnjak specijaliziran za krizno komuniciranje, strateško komuniciranje u politici i nove medije?

Macan odgovara Grmoji:

„Grmoja ti si oko mene lagao u svakoj objavi i ne bojim ti se to reći u lice, jer to i inače radiš za gazdu Petrova da se on ne bi izlagao. Lijepo vas je Marko opisao u Globusu. Najviše mi je drago što si se dokazao i prokazao kao ultra konzervativni desničar – jednom Hrast uvijek ostaje Hrast:-) Sretno ti bilo…”

Stručnjak za krizno komuniciranje prije svega treba znati upravljati krizom, a ne je stvarati, umjetno proizvoditi ili dodatno produbljivati ako već postoji. Macan, posebni savjetnik premijera Plenkovića umjesto da je oblikovao pozitivan stav na temelju uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije i iskoristio priliku za popravljanje ugleda Vlade RH, na svom privatnom Twitter profilu iznio je niz lamentacija koje bi se u konačnici mogle nazvati i ‘…što je babi milo, to se babi snilo’.

Posao osobe zadužene za odnose s javnošću je svakako jedan od najgorih poslova koji postoje i svatko tko se bavi njime u startu mora biti svjestan da će ga, pođe li po zlu, šef s radošću žrtvovati, međutim ako se sam u javnom prostoru ponašaš kao totalna neznalica i svadljiva baba, onda si na grani koju si sam siječeš.

Macanu, koji si je godinama priskrbljivao epitet neprikosnovenog autoriteta u PR-u doista nitko nije trebao pilati granu na kojoj sjedi. Sam si je to učinio, brzo i učinkovito, i to motornom pilom.

Plenković, kada si je htio specijalnim savjetovanjem podići rejting mogao je ‘proguglati’ Macanove uspjehe i neuspjehe, neovisno za koga je i kada radio, nego se informirati kako je to radio. Sasvim je zanemario posljedice činjenice da je Macan 2003. imenovan savjetnikom Ivice Račana s ciljem unaprijeđenja vladinih komunikacija. Moglo bi se nadugo nabrajati, od HRT-a do Keruma i Miletića u Istri. Račanov i Josipovićev „Bijes prvi” koji je na YouTubu plasirao plan „Barbika” protiv predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.

„Bio je Macan i pro bono savjetnik na HRT-u i to izuzetno moćan! Radio je kod Račana, za Dusparu, Josipovića, Lovrić – Merzel, Keruma, RBA, Agrokor, IDS itd. U Hrvatskoj istovremeno možeš raditi za sve, bit je u javnom novcu i kako doći do njega”, svojedobno je upozorio je Damir Kajin.

U konačnici, Macan koji je bio angažiran u političkim kampanjama u Makedoniji, Srbiji i BiH te je vodio krizno komuniciranje projekta golf na Srđu u Dubrovniku, i nije imao cilj unaprijediti komunikacije Plenkovićeve Vlade, nego, kao i do sada, kroz poziciju moći i dostupnosti informacija, sebi priskrbiti nove i unosne poslove.

Sve što (ni)je učinio kao posebni Plenkovićev savjetnik nije Macanov nego Plenkovićev problem. Pitanje je, tko će slijedeći angažirati Macana, posebice da ga nauči kriznom komuniciranju?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari