Pratite nas

Komentar

Gospodine, svega mi je dosta

Objavljeno

na

fra_mario_knezovic_posusje_7Jedan od vrlo značajnih starozavjetnih proroka je sveti Ilija. Ime mu dolazi od hebrejskoga Eliyyāhū i znači „Jahve je moj Bog“.

Ilija je, kao i svi proroci, Božji poslanik koji je na teškim misijskim zadatcima pronosio Njegovu poruku ondje gdje tu poruku nisu željeli čuti i gdje su prezirali proroke. Sveti je Ilija svoju zadaću obavljao beskompromisno.On nije odustao ni onda kada su mu i razum i tijelo sugerirali da se dalje ne može, kada je u pustinji klonuo, iscrpljen od gladi, žeđi i vrućine. Kada nije vidio nikakva načina kako poći naprijed i kad su ga napustile sve ljudske snage, samoprijekorno je jauknuo prema Bogu: „Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.” (1 Kr 19, 4) Nakon takva vapaja u klonuli život ovoga proroka ulazi nova snaga Božje prisutnosti. Kod Boga nema odustajanja. Kao da nam se i u proročkim primjerima jasno kaže da nema odustajanja i okretanja unatrag nakon što se stavi ruka na plug Gospodinov. Bog reče Iliji: „Ustani i jedi. On pogleda, kad gle – kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode.” (1 Kr 19, 6) Okrijepljen tom čudesnom hranom, Ilija je hodio četrdeset dana i četrdeset noći do brda Horeba. Božji zadatci, očito je, nisu lagani. Potvrđuje to i primjer svetoga Ilije. Zapravo, Božji su zadatci neizvedivi bez Njegove milosti i Njegove snage. Čovjek lako klone, lako se umori, zastane i ne zna kako dalje.

Tada često konstatiramo da nam je svega dosta i da namje najlakše dići ruke od svega. No, uvijek treba računati na ono najvažnije. Čovjek se samo treba staviti u Božju službu i ostalo prepustiti providnosti koja dolazi odozgor. Biti prorok nije vještina, domišljatost ili izučen zanat. Biti prorok je služba u Božjim rukama. Sveti je Ilija bio pozvan upozoravati one koji žive po poganskim običajima. Naime, za vrijeme kralja Ahaba, koji je zbog gospodarske situacije oženio Feničanku Jezebel, Ilija se hrabro borio protiv poganskih običaja koje je ona donijela sa sobom. Korio je i vladara i narod što su ostavili svoga Boga, a počeli častiti poganskoga boga Baala. Ilija nije mogao šutke gledati izopačenost koja je zahvaćala njegov narod. Vodio je ljut boj protiv Baalovih svećenika i nadjačavao ih snagom Boga kojega je propovijedao odvažno i hrabro. Sveti Ilija naših dana također bi imao dobrano posla. Svakodnevno smo svjedoci kako se praznovjerje, poganski običaji, magijski rituali i čudne iscjeliteljske metode šire svuda oko nas. Dizati glas protiv lažnih proroka
– Baalovih svećenika – potreba je koja se ne smije zaobići. Prilagođavanje vremenu i prihvaćenje svega što je lijepo upakirano prijevara je koja mnoge sustiže kao bumerang.
Udaljavanje od Boga i prihvaćanje bogova trgovačko-komercijaliziranoga svijeta nametljiva je pojava. Idolopoklonstvo se manifestira u svim oblicima i tako se baca sjena
na čistoću nasljedovanja i življenja pravih vrijednosti. Kao što s jedne strane Feničanka Jezebel predstavlja one koji svojim djelovanjem unose zbrku donoseći među narod
poganske običaje, tako, s druge strane, sveti Ilija uprizoruje način kako se protiv takvih treba boriti čvrstim stavom i oslanjanjem na Božje nadahnuće.

hercegovina.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marko Ljubić: Plenković i ‘Merasi’

Objavljeno

na

Objavio

Šaljiva fotomontaža

Kako sam i predvidio u svojoj analizi na početku predizborne kampanje, jedan od ključnih pravaca natjeravanja naroda pod okrilje HDZ-a na predstojećim europarlamentarnim izborima je davanje što više medijskog prostora rigidnoj antifi. Taj prostor imaju djelomično osiguran u Saboru, samo je potrebno uključiti kamere i igrokaz može krenuti. Što bi se Plenković mučio ili izlagao problemima s listom kandidata kad se uvijek može osloniti na gospodina “Merasa”?

Svaki aktualac je savršena prigoda za demonstraciju nadmoći, pa i duhovitosti, jer kad imaš toliko “merasa”, nema šanse da ti se ne stvori stotinjak prilika za poentiranje, u kojima možeš birati kakvim se želiš predstaviti. Hoćeš duhovitošću, hoćeš razumom i mudrošću, hoćeš pronicavošću, hoćeš kršćanstvom, hoćeš hrvatstvom. Samo se poslužiš pri tolikom izboru prilika i ponude. Jer Beljak, Maras, Grmoja nude šanse toliko uvjerljivo, da i legendarni “Cigo” prodajući konja prema njima izgleda kao početnik na buvljacima. Uz to što od takvih genijalaca nikada nitko neće čuti bilo što iole pametno, što je doduše i logično jer se ne zovu Puljak, djeluju u trenutcima polemike toliko ushićeno, oduševljeno do mjere da šalju poljupce u kameru gledajući se ili zamišljajući žene i ljubavnice, pardon, ljubavnike, kako sklopljenih ruku i uzdignutih očiju nebesima zahvaljuju na providnosti koja ih je spojila s takvim velikanima, jedva čekajući istrčati susjedima po komplimente.

Čisto predizborno savršenstvo, a tek kada im Plenković kaže Meras, Buljak ili Grdoja, stvar dolazi do ushita. Odmah se traži pisar koji će se požaliti službenici N., iz američkog veleposlanstva da naredne godine njihova imena dospiju na popis ugroženih vrsta State Departmenta. Jer, od Pupovčevih ne smiju tražiti pomoć, oni su Plenkovićevi. Taj predizborno kampanjski model djeluje iscjeliteljski na umorne hadezeovske dušice, pa po kuloarima nastane milozvučno šaptanje, ne konjima naravno, kako ipak Plenki nije toliko loš koliko jest. Pronosi se glas – jes vidio što im radi, a?

Ne može se reći da ni manje rigidna opozicija, ona “naša” svojski ne pridonosi natjeravanju naroda. Evo, primjerice Bruna Esih. Žena svjesna opasnosti pred islamskim terorizmom čisto državnički ne pristaje biti “Meras”, pa pita kako ćemo Hrvatsku obraniti od ilegalnih migranata? Pa joj Plenković odgovori – policijom i obranom europskih granica. Niti Bruna pita, niti Plenkoviću pada na pamet da hrvatska država ne treba braniti Europu, jer ju Europa nije stvarala, nego mora štititi hrvatski narod, koji je državu stvarao, a hrvatski narod se ne štiti u Zagrebu, nego na granici BiH sa Srbijom. Umjesto da pita što država poduzima na zaštiti hrvatskih životnih interesa u BiH, tako pokaže da je stvarni hrvatski nacionalist koji brine o ukupnoj hrvatskoj naciji, Bruna nabacuje volej Plenkoviću, gubeći šanse u izbornom tijelu Hrvata u BiH, ali i u svijetu.

Kada ovim scenama dodamo krvoločnog Josipovića koji ničim izazvan pokazuje da je klanje fratara kulturološko naslijeđe, ili Čička kome su po drugi put spale gaće zbog američkog izvještaja, Plenković može doslovno ležati ispod asvaltiranog Biokova, a orasi će mu sami padati u krilo, kako je davno navijestio jedan partizanski komesar, komentirao je Marko Ljubić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Domazet Lošo: Selefije nisu slučajno klanjale u Splitu! Trebalo ih je odmah privesti!

Objavljeno

na

Objavio

Umirovljeni admiral, poznati vojni strateg i poznavatelj geopolitičkih prilika, Davor Domazet – Lošo, izuzetno je nervozno reagirao na vijest o skupini muslimana koji su usred dana klanjali u Splitu.

Podsjetimo, jučer su sedam muškaraca odjevenih u kraće hlače i tunike, s dugačkim bradama i bijelim kapama na glavi, na splitsku Tolstojevu ulicu iznijeli šarene sagove na kojima su izveli obred klanjanja.

Koliko je ovo uobičajeno u svijetu, je li riječ o bezazlenoj molitvi ili je pak činjenica da su muškarci obzirom na odjeću vrlo vjerojatno pripadnici selefija (radikalni islamisti) zabrinjavajuća, pitanja su na koja je za dnevno.hr odgovorio Davor Domazet – Lošo:

Ovim su željeli reći: Nastavljamo ono što je započeo Dioklecijan

“To što se dogodilo vrlo je zabrinjavajuće i uznemirujuće! Apsolutno je neprihvatljivo da se ovakvo što dogodilo, a da država nije reagirala. Naše sigurnosne službe spavaju ili dangube fotografirajući i prisluškujući nebitne ljude na kavama, umjesto da su ODMAH priveli osobe koje su klanjale”, izjavio je Lošo u dahu i objasnio razlog svoje zabrinutosti.

“Kod radikalnih islamista ništa nije slučajno, sve je prožeto simbolikom. Notre Dame nije slučajno gorio uoči Uskrsa, Šri Lanka u kojem su na sam Uskrs ubijeni kršćani nije slučajna, kao što ni ovo klanjanje nakon Uskrsa u Splitu nije slučajno. Tvrdim sa stopostotnom sigurnošću da Split nije slučajno odabran!

Ovim su činom željeli reći ‘mi ćemo nastaviti tamo gdje je započeo Dioklecijan’, a znamo kakav je zločin nad kršćanima činio Dioklecijan i kako ih je progonio”, kazao je za dnevno.hr Davor Domazet Lošo.

Foto: Dalmatinski portal

 

Davor Domazet Lošo: Ništa ovdje nije slučajno! Ovo je prava istina o požaru u Parizu…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari