Pratite nas

Komentar

Gospodine, svega mi je dosta

Objavljeno

na

fra_mario_knezovic_posusje_7Jedan od vrlo značajnih starozavjetnih proroka je sveti Ilija. Ime mu dolazi od hebrejskoga Eliyyāhū i znači „Jahve je moj Bog“.

Ilija je, kao i svi proroci, Božji poslanik koji je na teškim misijskim zadatcima pronosio Njegovu poruku ondje gdje tu poruku nisu željeli čuti i gdje su prezirali proroke. Sveti je Ilija svoju zadaću obavljao beskompromisno.On nije odustao ni onda kada su mu i razum i tijelo sugerirali da se dalje ne može, kada je u pustinji klonuo, iscrpljen od gladi, žeđi i vrućine. Kada nije vidio nikakva načina kako poći naprijed i kad su ga napustile sve ljudske snage, samoprijekorno je jauknuo prema Bogu: „Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.” (1 Kr 19, 4) Nakon takva vapaja u klonuli život ovoga proroka ulazi nova snaga Božje prisutnosti. Kod Boga nema odustajanja. Kao da nam se i u proročkim primjerima jasno kaže da nema odustajanja i okretanja unatrag nakon što se stavi ruka na plug Gospodinov. Bog reče Iliji: „Ustani i jedi. On pogleda, kad gle – kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode.” (1 Kr 19, 6) Okrijepljen tom čudesnom hranom, Ilija je hodio četrdeset dana i četrdeset noći do brda Horeba. Božji zadatci, očito je, nisu lagani. Potvrđuje to i primjer svetoga Ilije. Zapravo, Božji su zadatci neizvedivi bez Njegove milosti i Njegove snage. Čovjek lako klone, lako se umori, zastane i ne zna kako dalje.

Tada često konstatiramo da nam je svega dosta i da namje najlakše dići ruke od svega. No, uvijek treba računati na ono najvažnije. Čovjek se samo treba staviti u Božju službu i ostalo prepustiti providnosti koja dolazi odozgor. Biti prorok nije vještina, domišljatost ili izučen zanat. Biti prorok je služba u Božjim rukama. Sveti je Ilija bio pozvan upozoravati one koji žive po poganskim običajima. Naime, za vrijeme kralja Ahaba, koji je zbog gospodarske situacije oženio Feničanku Jezebel, Ilija se hrabro borio protiv poganskih običaja koje je ona donijela sa sobom. Korio je i vladara i narod što su ostavili svoga Boga, a počeli častiti poganskoga boga Baala. Ilija nije mogao šutke gledati izopačenost koja je zahvaćala njegov narod. Vodio je ljut boj protiv Baalovih svećenika i nadjačavao ih snagom Boga kojega je propovijedao odvažno i hrabro. Sveti Ilija naših dana također bi imao dobrano posla. Svakodnevno smo svjedoci kako se praznovjerje, poganski običaji, magijski rituali i čudne iscjeliteljske metode šire svuda oko nas. Dizati glas protiv lažnih proroka
– Baalovih svećenika – potreba je koja se ne smije zaobići. Prilagođavanje vremenu i prihvaćenje svega što je lijepo upakirano prijevara je koja mnoge sustiže kao bumerang.
Udaljavanje od Boga i prihvaćanje bogova trgovačko-komercijaliziranoga svijeta nametljiva je pojava. Idolopoklonstvo se manifestira u svim oblicima i tako se baca sjena
na čistoću nasljedovanja i življenja pravih vrijednosti. Kao što s jedne strane Feničanka Jezebel predstavlja one koji svojim djelovanjem unose zbrku donoseći među narod
poganske običaje, tako, s druge strane, sveti Ilija uprizoruje način kako se protiv takvih treba boriti čvrstim stavom i oslanjanjem na Božje nadahnuće.

hercegovina.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Brane se Varivode, ali o Tepljuhu se šuti

Objavljeno

na

Objavio

Brane se Varivode, ali o Tepljuhu se šuti Obilježen je Dan sjećanja na zatočenike srpskih koncentracijskih logora a među ostalim položen je vijenac ispred razbijene spomen-ploče u Tepljuhu.

Predsjednik splitsko-dalmatinske podružnice Društva logoraša Ivan Turudić izjavio je da bi stav o razbijanju spomen-ploče trebale izreći sve stranke, a istaknuo je kako je “izostala očekivana reakcija” pučke pravobraniteljice Lore Vidović i Vesne Teršelič, voditeljice Documente.

Ne bih se baš složio da je njihova reakcija bila očekivana, ali sigurno ne bi izostala da je bila riječ o incidentu ili “incidentu” koji su napravili “hrvatski nacionalisti” ili o “ustaštvu”. Tako će, na primjer, i pravobraniteljica poput Turudića govoriti o “izostanku reakcija” na “relativizaciju zločina NDH” koji “otvara prostor mržnji”, ali prešućivanje oskvrnuća spomenika hrvatskim žrtvama i ratnicima, među njima i logorašima, ne vodi mržnji.

A ako su šutjeli poslije divljaštva u Tepljuhu, Vesna Teršelič i njezina Documenta svojedobno su marljivo ustvrdili kako je “drveni krst” podignut u spomen srpskim žrtvama u Varivodama “vandalski oskvrnut”.

Tako Vidovićka i Teršelička ne pate od viška uvjerljivosti, koja ionako za njihovu jednostranost nije potrebna.

Milan Ivkošić/VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Koji jedini narod u Europi nema narodne nošnje?

Objavljeno

na

Objavio

Svojedobno je u Kviskoteci na Hrvatskoj televiziji bilo postavljeno pitanje koje je otprilike glasilo – koji jedini narod u Europi nema narodne nošnje? Odgovor je bio – Srbi.

Potvrđuje to i primjer o kojem je 2008. pisao Jutarnji list – Vrličani su se pobunili pošto je s domjenka u povodu Eurosonga u Beogradu svijetu poslana poruka da je njihova narodna nošnja – srpska.

To je samo jedan od mnoštva primjera srpskog prisvajanja hrvatskoga. Osim velik dio hrvatskog teritorija, Srbi prisvajaju Gundulića, Držića, hrvatsku narodnu književnost… Ono što se na fakultetima u Hrvatskoj uči kao starija hrvatska književnost, za njih je primorska književnost.

Prisvajali su crkvu sv. Spasa, čak i kralja Tomislava, a oni najekstremniji gotovo svekoliku hrvatsku povijest. Posebna su im slabost veliki znanstvenici. Dok je kao predsjednik Srbije prijateljevao s Ivom Josipovićem, Boris Tadić je izjavio da je Ruđer Bošković bio Srbin katolik.

Sada su ogorčeni što će na svjetskoj izložbi „Dubai Expo“ 2020. Hrvatska predstaviti Nikolu Teslu kao hrvatskog znanstvenika i inovatora. Meštrovićev spomenik Tesli u središtu Zagreba sasvim je blizu mjesta gdje su u ratu padale srpske granate, komentirao je Milan Ivkošić/VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati



Sponzori

Komentari