Connect with us

Reagiranja

Gospođo MILANKA OPAČIĆ, HVALA VAM

Published

on

Postoje dani kada se s nekim slažemo, ali i dani kada se s nekim i ne slažemo, i to je normalno. Svaki dan nosi nešto novoga, a politika je takva, puna je iznenađenja da ponekad ostanemo razočarani u „naše drage i poštene“, a oči nam otvore „naši politički suparnici-neprijatelji“.
Baš to se dogodilo u jednom od najvažnijih događanja u Saboru RH i to baš kada su u pitanju jedna od najosjetljivijih i najugroženijih skupina u RH – umirovljenici.

Na sam spomen Reforme mirovinskog sustava, svakom savjesnom saborskom zastupniku zastane „knedla u grlu“ jer treba duboko razmisliti što uopće i pomisliti, a kamoli javno izreći.
Dogodilo se neizbježno, na dnevni red, nakon godina iščekivanja,  stigla je i Reforma mirovinskog sustava i očekivano, mnogima se „smrzlo“ u grlu, što misliti, što reći, …?!

Nema te države na svijetu koja ima savršen Mirovinski sustav, ali nema ni te države na svijetu koja ne mora na Mirovinski sustav djelovati ponekim Zakonom jer tijekom godina sve zamišljeno i odlično napravljeno  bude pomalo „poremećeno“ iz raznoraznih razloga. To se obično događa u vremenskom razdoblju između 4 – 12 godina i u najrazvijenijim državama i gospodarskim „silama“.
Normalno je da tijekom vremena dođe do promjena koje mogu i/ili utječu na sam Mirovinski sustav i dužnost Države jeste zaštititi jednu od najosjetljivijih skupina svake države, a poglavito „stare Europe“ koja svakim danom postaje sve „starija i starija“.

Ni RH nije iznimka ma koliko bili (ne) usporedivi s „gospodarskim silama“ i dužnost države je pretočena u „zakonski paket“ na 119. sjednici Vlade RH i poslana u Sabor na raspravu i možebitno usvajanje.

Rasprava je održana ( 04.12.2018.), pa onda amandmani, …. i mnogo toga što sam čuo me je zaprepastilo da ni danas nisam svjestan koliko je ne razmišljanja i naopakog mentalnog sklopa pojedinaca, ma što pojedinaca, cijele oporbe.
Ogavnost do ogavnosti ili u samo tri riječi: JAD, BIJEDA, ŽALOST!

Oni koji nisu slušali ni gledali raspravu o Mirovinskoj reformi mogu slobodno reći da su sretnici u pravom smislu riječi jer onoliko bedastoća, gluposti, MRŽNJE prema umirovljenicima….jednostavno nije pojmljivo. NIJE!

Oporba je bila jedinstvena u stavu da su PROTIV podizanja najniže mirovine za 3,13 %, uostalom, slika priča bolje i više od mojih riječi:


Znam da mnogi nemaju ni vremena, ali ni živaca čitati cjelokupni paket  Mirovinske reforme, ali oni koji ipak zažele najveća većina nalazi se na ovom linku: (https://vlada.gov.hr/UserDocsImages/Sjednice/2018/10%20listopad/119%20sjednica%20VRH/119%20-%201.pdf )

Iščitavajući slova i brojke s ovog Dokumenta, čovjek se s punim pravom mora upitati: Tko je toliko glup i koliko iz dubine duše mrzi umirovljenike da uopće može pomisliti PROTIV ovakvog Prijedloga, a kamoli podići ruku (stisnuti PROTIV) u sabornici?!?!

Zašto se oporba protivi što 14. Vlada RH želi pomoći umirovljenicima!?

Na žalost, bilo je takvih i previše, previše! (ovaj put su „odigrali taktički“ i isključili se ili napustili sabornicu).

U normalnim demokratskim državama ovakvi prijedlozi uobičajeno se usvajaju konsenzusom svih političkih opcija jer su u pitanju najosjetljiviji čimbenici našeg društva – umirovljenici. Nečiji roditelji, bake i djedovi, ….

JAD, BIJEDA I ŽALOST „MUŠKOG ŠOVINIZMA“

Ni ta razjedinjenost hrvatskih saborskih „izabranika“ nije toliko porazna pa čak ni toliko važna koliko događaji koji su otkrili sav jad, bijedu i žalost muškog šovinizma.

Lavinu muške bijede pokrenuo je pri izglasavanju zakonskog paketa Mirovinske reforme, veleneuvaženi saborski zastupnik g. Arsen(ije) Bauk i bivši ministar Uprave u vladi g. Z.M., profesor matematike i informatike, koji je, eto kako kaže, zaradio svoj prvi milijunčić malenih krznenih životinjica od saborske plaćice („crkavica“ jedva za preživjeti), zatraživši od  Predsjednika Sabora RH da gospođu Milanku Opačić premjesti jer im, eto, zagađuje zrak. Ubrzo se pridružio i veleneuvaženi g. Maras, potom g. Bernardić, g. Beljak, …

SRAMOTA ljudskog roda i „muškog spola“! SRAMOTA!

Pa gdje je tim „muškim spodobama“ ljudskost, ČAST, PONOS, ….?

Izgubljena u vremenu i prostoru?

Sav jad „muškog šovinizma“ protiv jedne ŽENE je toliko ogavniji kada su TV kamere iz Sabora prikazale osmijeh saborske zastupnice gospođe Sabine Glasovac, koja je svojim odobravajućim osmijehom praktički podržala „muški šovinizam“, nesvjesna da u budućim vremenima i ona sama može postati žrtva budućeg vremena od ovih istih „junačina“ kojima je „odobrila“ otvoreni napad na ŽENU – Milanku Opačić!

Ponekad se pitamo: Ima li većeg zla od onog kad čopor „muškaraca“ napada jednu ŽENU?
Ima! Još veće zlo je kad jedna žena podlim osmijehom odobrava neopravdani i ničim izazvani napad na drugu ŽENU!

Zaboravimo na trenutak napade na ŽENU, iako je gospođa Milanka Opačić moja „politička protivnica“ i pokušajmo se usredotočiti na sam bit problema – rješenja.

Razumljivo je svima kako djeluje saborska većina, koalicijski partneri, ….kad je u pitanju glasovanje i kad se donosi „politička odluka“, ali 07.12.2018. nije se glasovalo o „političkoj odluci“, već o poboljšanju života jednoj od najosjetljivijih grupa hrvatskog korpusa – umirovljenicima.

Tog dana (07.12.2018.), gospođa Milanka Opačić napravila je nešto, ….nešto veliko, nešto iznad svih političkih programa, obećanja, vjernosti, …. glasovala je za povećanje mirovina najugroženijim skupinama hrvatskog bića i na tomu joj svaka ČAST. Moj duboki naklon!

I da sutra napusti politički život i posveti se svom privatnom životu, slobodno može otići ponosno i uzdignute glave.
Neki će se sigurno zapitati, kako to da moja malenkost, koji sam nebrojeno puta bio protiv poteza gospođe Milanke Opačić, odjednom daje potporu istoj. Kako to da ju brani njezin „politički protivnik“? Odgovor je vrlo jednostavan. Ne samo da branim ŽENU kao čovjek i muškarac, od „zvijeri u muško-ženskom obliku“, već joj od srca kažem i jedno veliko i iskreno: HVALA!

 HVALA Vam, gospođo Milanka Opačić jer ste Vašim glasom omogućili da se najniža vrijednost mirovina podigne za 3,13 %.( i sve ostalo u istom paketu).

HVALA Vam, gospođo Milanka Opačić jer ste svojim glasom omogućili da osobe rođene poslije 01.01.1962. imaju istu mirovinu kao njihove starije kolege na istim poslovima, a ne 600 – 700 kuna manju mirovinu.(Takvih će već kroz nekoliko godina biti nekoliko tisuća, stoga Vam još jedno HVALA i u njihovo ime.)

HVALA Vam na svemu, a najviše na razboritosti i brigom za najugroženiju skupinu hrvatske države – umirovljenicima!


Točno je da smo godinama bili „politički suparnici“ i sad će se mnogi upitati: Što je ovo? Jesam li promijenio stranku, stajalište,…?

ISTINA, gospodo, ISTINA! Samo nas istina oslobađa!

Ako sam ju mogao „napadati“ zbog krivih poteza kroz prošlost dok je bila pod partijskim „nadzorom“ i direktivama, kakva bi bila moja čast da javno, kad već imam mogućnost, ne pohvalim ono što je dobro, ono što je razborito, ono što je ljudskije od ljudskosti.

Grijeh bi bio ovo veličanstveno dobro prešutjeti, veliki grijeh!

Poštovana gospođo Milanka Opačić, ostanite svoji, budite što jeste, kritizirajte, napadajte, nudite rješenja, borite se za dobrobit svih, a poglavito najugroženijih i sigurno će Vaš doprinos biti mnogo veći od svih onih koji broje „krvna zrnca“ i/ili misle da su „popili pamet cijelog svijeta“!

Gospodi – drugovima kojima „zagađujete zrak“, samo kraka poruka:
Da imate imalo srama, sramili bi ste se!

S poštovanjem,
Milivoj Lokas/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari