Pratite nas

Pregled

Gost emisije ‘Nedjeljom u dva’ bio je predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, Tomislav Josić

Objavljeno

na

Nije jasno je li voditelj bio neobično miran zato jer je po prvi put pokraj sebe imao i shvaćao nekoga tko je fizički dao sve od sebe u ratu, koji je mjesecima tučen u logoru i kojemu je nakon pada Vukovara ubijen otac ili je ta “blagost” prema Josiću bila samo smirivanje retorike zbog mogućih novih, nadolazećih, političkih vjetrova.

Josic-Stozer

Aleksandar Stanković voditelj je starog kova. Ako izuzmemo nerijetku pristranost, imputiranja, navođenja na tanak led, a ne libi se ni dizanja tonova, pa ni vrijeđanja gostiju, ono što mu se ne može spočitati je dobra procjena situacije i taktiziranje. Aco je, stoga, odlučio vidljivo nervoznog Tomislava Josića, predsjednika Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, odmah na početku omekšati pričom o ratu, traumama, žrtvama i herojstvu. Josić je, međutim, vojnik, pa mu taktiziranje nije strano i nije dopustio Stankoviću da ga prožvače i ispljune, kako to Aco obično radi s neistomišljenicima.

Već prvi kadrovi emisije Nedjeljom u dva, otkrili su da se Josić u studiju ne osjeća dobro i da mu voditelj baš i nije pretjerano drag. Stanković, koji je odmah shvatio da ima gosta koji ga ne želi udostojiti ni pogledom, razgovor je stoga započeo temama za koje je znao da će omekšati Josića. A to su godine djetinjstva, pa rata, trauma, herojstva i stresa. To je u jednoj mjeri kod prostodušnog predsjednika Stožera voditelj i uspio. Jer, nema tog branitelja koji na spomen poginulih prijatelja neće podići pogled, otvoriti se i početi s pričom.

“Imao sam normalno djetinjstvo, iako napominjem, i tada je bilo ‘njihovi i naši’. Znalo se tko za koga navija, ali to je tada bilo sasvim bezazleno”, bilo je sve što je Josić otkrio o svom odrastanju. Nešto više doznali smo o njegovom odlasku u rat:

“Radio sam kao medicinski tehničar u Vukovaru. Bili su to oni teški, prvi dani kada se krenulo sa noćnim stražama. Shvatio sam da će od mene biti više koristi u vojsci, jer bilo je žena koje su u bolnici mogle obavljati moj posao”, doznali smo od Tomislava Josića. Iako zvuči nevjerojatno, Stanković je puštanjem Josića da iznosi o sebi detalje koji do sada javnosti nisu bili dostupni za njega napravio odličan PR mada mu to, zasigurno, nije bila namjera.

Stanković, koji je u dva navrata napomenuo da Josić nije bio dobar u uništavanju tenkova, nego u uništavanju žive sile, na koncu je dobio odgovor:

“Da, nisam gađao tenkove, bio sam raspoređen na prvoj crti da spriječim proboj neprijatelja. Jednostavno, za uništavanje tenkova nisam bio obučen, za to su postojali ljudi koji su to znali raditi”, kazao je Josić i podijelio sa svima o tome kakav je osjećaj kad padnu prve žrtve i kad ti pogine prijatelj:

“To je strašan stres. Pamtim prvog čovjeka koji je poginuo, ali to tada sve prođe “u hodu”. Jednostavno, prihvatiš činjenicu i ideš dalje. Ne razmišljaš ni o čemu, situacija te dovede u stanje da samo misliš kako spasiti sebe i svoje suborce. Ne razmišljaš jesi li kukavica ili heroj”, kazao je Josić od kojeg smo doznali kako je rat i kod njega “ubrao danak”:

“Logor je strašan. Završili smo tamo jer smo se morali predati. U suprotnom, cijeli bi komerc i obućara s tisućama ljudi nastradali. Htjeli su ih zapaliti, pa su nam postavili ultimatum. Žrtvovali smo se i sada nam neki spočitavaju što smo se predali. Ali, to je neka druga priča. Što se logora tiče, nisam se uopće nadao da ćemo to preživjeti. Najgore je ta nemoć i nečije gospodarenje tvojim životom koji tada ne vrijedi ni jednu lipu. Tko god je to želio, mogao je u bilo kojem trenutku izvući zarobljenika i ubiti ga”, pričao je Josić, a Stanković ga nije prekidao. Nije jasno je li voditelj bio neobično miran zato jer je po prvi put pokraj sebe imao i shvaćao nekoga tko je fizički dao sve od sebe u ratu, koji je mjesecima tučen u logoru i kojemu je nakon pada Vukovara ubijen otac ili je ta “blagost” prema Josiću bila samo smirivanje retorike zbog mogućih novih, nadolazećih, političkih vjetrova. Stankovićevo gaženje ovog puta potpuno je izostalo, iako je u nekoliko navrata pokušao shvatiti “zašto Josić mrzi ćirilicu”: 1_257681

“Uopće je ne mrzim i znam je čitati. To je samo obično pismo, ali je i kap koja je prelila čašu. Braniteljska problematika puno je opsežnija i kompleksnija”, rekao je Josić. On je još naglasio kako se Stožer financira isključivo donacijama, kako je nije čudno da su smješteni na adresi HDZ-a jer su sve vukovarske, braniteljske udruge na toj adresi, ponovio je i kako nemaju nikakav problem sa Srbima u Vukovaru nego s Vladom koja ih opstruira i šest mjeseci broji glasove koje su oni izbrojali u šest dana! Josić se obrecnuo na Mesića i njegovo veličanje petokrake “pod kojom je ubijan Vukovar”, ali i na ministra Matića za kojeg nema neko naročito mišljenje:

“Znamo se, da. Ali mišljenja su nam različita. Na konvenciji je izviždan jer je kod branitelja izgubio kredibilitet nedavanjem podrške Vukovaru. Kao ministar, trebao se izjasniti o ćirilici i ponuditi ostavku. Tada bi mu svaki branitelj pljeskao. Ovako, bit će izviždan na svakom braniteljskom skupu”, kazao je Josić. Stanković koji je smatrao da je trenutak stigao trenutak za pritiskanje Josića, suočio ga je s jednom njegovom starom izjavom o tome da je “mirna reintegracija najveće zlo Vukovara, te da se taj grad trebao vojno osloboditi”. Međutim, Josić to nije opovrgao, nego potvrdio i objasnio:

“Trebalo je, da. U Oluji su sve izbjegle Srbe iz Banovine, Knina i ostalih područja naselili u Vukovaru.Tamo su im dali stanove, a onda u takvu atmosferu vratili Hrvate. Hrvatice susreću svoje silovatelje, roditelji ubojice svoje djece… Da se Vukovar vratio ratom, to bi značilo više žrtava. Ali, barem bi im se znalo za grob, a naše buduće generacije imale bi mir”, objasnio je Josić Stankoviću i natjerao ga da još samo kaže ocjenu koju su gledatelji dali predsjedniku Stožera za obranu hrvatskog Vukovara. Josićeva ocjena je 7.98.

Gost emisije ‘Nedjeljom u dva’ bio je predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, Tomislav Josić, kojeg neki hrvatski fašisti, slobodno ih tako možemo nazvati, nazivaju nacistom i to onda kada branitelje okupljene oko Stožera uspoređuju s nacistima. Ako su oni, dakle, branitelji, nacisti, onda je i Josić nacist.

Tomislav Josić, kako ste i sami imali prilike čuti u emisiji Aleksandra Stankovića, jedan je od heroja Domovinskog rata, dragovoljac obrane Hrvatske koji je prošao sve ono što je početkom devedesetih jedan dragovoljac, koji se dobrovoljno stavio na raspolaganje obrani zemlje, mogao proći. Sve strahote rata, sva herojstva Domovinskog rata, sve ono što jedan rat, makar bio i obrambeni, nosi sa sobom. Ratom se, poput nekih danas u Hrvatskoj koji ga napadaju i koji smatraju da se iza jednog običnog čovjeka krije opasni ekstremist, nije okoristio, u obranu Hrvatske otišao je jer mu je tako nalagala savjest, jer se tako u Hrvatskoj, a posebno u Vukovaru, u ono vrijeme moralo, jer nije bilo izbora, jer su došli oni koji nisu željeli ‘samo’ teritorijalno uzurpirati Hrvatsku, oteti joj dio teritorija, nego i potpuno uništiti sve ono što nije bilo onakvo kakvo su oni smatrali da bi trebalo biti. Hrvatska se, naime, u Domovinskom ratu nije branila ‘samo’ od agresora, nego i od istrebljivača, dakle, klasičnih fašista na samom zalazu 20. stoljeća, u srcu Europe. Ako vam je kuća na prvoj liniji bojišnice, ako vas žele otjerati iz vlastite kuće, ako vam nasrnu na obitelj, na grad, na zemlju, ako vam kažu da nemate pravo tu biti, iako ste se tu rodili, ako vam kažu da nešto nije vaše, mada ste sve što imate pošteno stekli, isključivo poštenim radom, imate li izbora nego braniti se? Josić je u rat, kao i svaki hrvatski branitelj,  otišao ne zato što mu je rat bio opsesija, zanimanje ubijanje, nego jer je to jedino bilo ispravno, jer je to bilo nužno. Kao i svi hrvatski branitelji, tako i Tomislav Josić, vjerojatno bi najviše volio, kad bi to bilo moguće, da rata nije bilo i da se u rat nije moralo ići. Nažalost, velikosrpski fašizam Hrvatima je ostavio tek jednu mogućnost, braniti se ili nestati, obraniti se ili umrijeti.

Slušajući o ratnom putu predsjednika Stožera za obranu hrvatskog Vukovara teško se oteti dojmu da bi Josiću danas bilo puno lakše da je Amerikanac, sve samo ne Hrvat. Naime, gledajući američke filmove u bezbroj navrata svjedočili smo činjenici na koji način američka filmska industrija odnosi prema svojim herojima. Amerikanci snimaju filmove o ljudima koji su jednom možda vidjeli rat, koji su dva sata bili u Vijetnamu, usput, agresorskom ratu, da ne govorimo o filmovima posvećenih Drugom svjetskom ratu, snimaju visokobudžetne spektakle u kojima glume najpoznatiji glumci koje Hollywood ima, od Mel Gibsona, do Clitna Eastwooda, Brucea Willisa, Georgea Cloonyja, Hrvati još uvijek nisu snimili niti jedan film o herojskoj bitki za Vukovar, Hrvati, zapravo, bolje rečeno, neki Hrvati, svoje heroje, svoje ratnike, vukovarske branitelje, tretiraju kao naciste. Da je Tomislav Josić Amerikanac, i ne samo Tomislav Josić, ima u Hrvatskoj puno ‘Josića’ o kojima Hrvati malo znaju, a ne znaju zahvaljujući brutalnoj medijskoj cenzuri, o njemu bi već bilo snimljeno 15 filmova, glumile bi ga najveće holivudske zvijezde, i bila bi im to čast, iako je Amerikancima novac dobrim dijelom iznad časti. U Hrvatskoj, nažalost, nešto drugačija situacija. Umjesto da o hrvatskim braniteljima u kino dvoranama gledamo filmove snimljene po istinitom događaju mi kupujemo američku iluziju i naše heroje trpamo u zatvor.

Zbog činjenice da se ne slaže s načinom na koje su u Vukovaru postavljaju dvojezične ploče, na koji način režim primjenjuje represiju protiv branitelja, Tomislav Josić osuđen je na uvjetnu zatvorsku kaznu, dok legalni ratni profiteri, koji su legalno, a opet amoralno, opljačkali hrvatsku sirotinju, i dalje harače Hrvatskom. Između ostaloga, i to je jedan od razloga zašto je Amerika – Amerika, a Hrvatska tek banana republika koja ne poštuje ni samu sebe, koja živi u iluziji pod krinkom demokracije.

tinolovka/dnevno

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Don Damir Stojić: “Rod” je umjetni konstrukt jedne nove ideologije koja nema nikakva utemeljenja u znanosti

Objavljeno

na

Objavio

Studentski kapelan, don Damir Stojić, gostovao je u emisiji laudato televizije, “Život i zdravlje” na temu Istanbulske konvencije. Istaknuo je krucijalni problem lingvističkog inžinjeringa kojim se želi umjetni termin “roda” uvesti u znanost, zakone i sve ostale pore društva: “To su izmišljeni izrazi koji nemaju nikakva značenja, to su konstrukti kako bi odražavali jednu novu ideologiju koja nema nimalo utemeljenja u istini, u znanosti.”

“Mi smo davno izgubili rat vokabulara! To se vidi kad je u pitanju homoseksualnost, gdje je “seks” tabula rasa, ništa, beznačajno.” Tako ispada da bilo tko može dodati bilo koji prefiks ispred riječi seks. “Zato imamo sad”, nastavlja don Damir, “homoseksualaca, heteroseksualaca, biskesualaca, pa aseksualaca, transseksualaca. Nažalost, prihvaćajući taj žargon i vokabular mi smo pali”, rekao je don Damir, prenosi narod.hr

Nadalje, upozorava da smo svi uronjeni u taj vokabular i da ga svi rabimo, što na nas stavlja dio krivnje za današnju situaciju te savjetuje da moramo biti jako oprezni s riječima koje koristimo.

“Dvadeset i četiri puta se pojavljuje riječ “rod” u jednom međunarodnom dokumentu. Jedan međunarodni dokument koristi jednu tako fluidnu i beznačajnu riječ!”, naglasio je.

Obrazlažući u čemu je problem Istanbulske konvencije i s njom usko povezane rodne teorije, don Damir je istaknuo da one nisu znanstveno potkrepljene: “Znanost bi trebala uzeti činjenice, prosuđivati ih i dokazivati, dok oni “rađaju” nove teorije koje apsolutno ne drže vodu”.

“Sjećam se da je 2007./2008., dr. Gordan Bosanac, veliki pobornik ovih stvari, sam rekao da muškarac, ako osjeća da je žensko, da može koristiti ženski wc. To tako zvuči ludo!”, rekao jedon Damir. “Ključ je u osjećaju.”, nastavio je, “Moj nećak kad je bio mali, mislio je da je Spiderman i skakao je od kauča do kauča. Ja sam ga morao zaustaviti i reći mu: prijatelju, nisi Spiderman. Odjedanput misli i osjećaji ulaze na područje znanosti, a koliko znam osjećaji ne bi smjeli biti jedan kriterij znanosti”.

Don Damir je tu ideologiju rodne teorije povezao s prvom pobunom Sotone protiv Boga i čovjeka u Knjizi postanka, gdje vidimo da vrhunac stvaranja jest muško i žensko: “To je zadano u Svetom pismu – da Bog stvori muško i žensko na svoju sliku i priliku. Sotona mrzi Boga i Bogu ne može ništa, međutim može unijeti perverzije u stvorenju. Zato ta prva pobuna ide za tim da razara tu komplementarnost [muškarca i žene] koja je bogomdana”.

“Rodna teorija, kao naziv, je novijeg datuma,” ističe, “ali mislim da to stoji na prvim stranicama Svetog pisma, ta pobuna protiv Adama i Eve. To je dosta znakovito da netko ide za tim da razara i potkopava ovu bogomdanu komplementarnost muškog i ženskog. Dakle, zaista se moramo boriti protiv toga, i mislim da je to opasnije nego što ljudi misle.”

U nastavku razgovora naveo je par primjera iz drugih zemalja gdje se rodna teorija provodi u praksi. U Kanadi muškarci koji se proglašavaju ženama natječu se u ženskim sportovima, idu u ženski wc, itd. Naime, “Kanada ima takozvani “afirmed action”, što znači da bi oni pomogli ugroženim skupinama dozvoljavaju kvotu za zapošljavanje manjinskih grupa i također za žene. Sad imate jedan apsurd da se muškarci javljaju za te poslove i govore da su žene.”

Osim pojave “transrodnih” osoba, tu su, i “trans-age”, “transdobne” osobe. “To znači”, navodi don Damir, “da jedan čovjek od 55 godina misli da ima 6 godina. Dovoljno je guglati i vidjeti; ovo nisu teorije koje se mogu dogoditi, ovo se događa, zato što su implementirali ono što Istanbulska konvencija želi da mi ratificiramo”.

“I sada, po kojim principima”, pita se don Damir, “ako prihvatimo sve ovo što nam Istanbulska konvencija kaže, možemo reći tom čovjeku da je lud? Dapače, on će mene optužiti da ja širim mržnju, ili neznam što već.”

“Imamo trans-vrste,” nastavlja, “trans-species”: u Finskoj je poznata situacija, gdje djevojka misli da je mačka. I ona zaista misli da je mačka. Po kojim principima ću ja toj djevojci reći da je luda, odnosno da nije mačka? I sada opet će meni netko reći da ja izvlačim ekstremne slučajeve, ali u biti to nije ekstremno, to je baš u sklopu ove teorije koju oni šire. Ušli smo u jednu fazu postmodernog razdoblja gdje istina više ne vrijedi”.

“Kanada je ušla u jednu novu fazu.”, ističe don Damir, “Naime, kanadska vlada donijela je da je ilegalno odnosno protuzakonito oslovljavati se prema nekome protiv njihove volje. Drugim riječima, ako muškarac kaže da je žena, ja moram koristiti zamjenice koje on, odnosno ona želi. I sad fabriciraju novi jezik. Klasično u engleskom imamo his, her, he, she; hrvatski -on, ona, moj, tvoj, tvoja, itd. Nove riječi se rađaju kako bi ova ideologija imala svoj vokabular.”

“Dr. Jordan Peterson, koji je profesor psihologije na Sveučilištu u Torontu, je jednostavno rekao: “Ne može nitko mene prisiliti da govorim na način na koji ja ne želim.” Dakle jedna je razina kada država meni kaže da ne smijem nešto reći – to je cenzura, i to je isto kršenje slobode govora.

Druga je pak razina, Kanada je ušla u tu razinu, koja govori: ti moraš tako govoriti! Dakle, Kanada je svesrdno prihvatila rodnu teoriju. Gledatelji u Hrvatskoj moraju znati da je u Kanadi sada protuzakonito ako ne koristiš riječi koje osoba želi da koristiš prema njoj. Jordan Peterson se digao protiv toga i doživljava užasne progone. Ja tvrdim da ako naša Vlada i Sabor ratificiraju ovaj dokumenat da ćemo doći do te razine. Znači, jedna nova diktatura i novi totalitarizam – oni prisiljavaju ljude na njihovu ideologiju”.

Don Damir je upozorio da postoji opasnost da se vratimo u doba komunizma, kada su za vrijeme Jugoslavije djeca učili svoju pseudo-povijest: “U školi učiš jedno, doma učiš drugo, pa su doma djeca morala učiti svoju pravu povijest od svojih djedova i očeva”.

Na pitanje kakve će rodna ideologija imati reperkusije na brak i obitelj don Damir je istaknuo da je sve to povezano, ipak zadnjih par godina svjedočimo napadima koji se vrše na brak, a sad i na definiciju obitelji: “Dakle imamo obiteljski zakon koji ne želi definirati što je obitelj. Mi se ne trebamo bojati reći da je obitelj zajednica muža i žene s djecom. Brak je jedno, obitelj je drugo. Svi to prirodno znamo a sad se odjednom bojimo to reći”, izjavio je don Damir.

Osvrćući se na stav Crkve prema rodnoj teoriji, rekao je: “Dovoljno je uzeti riječi pape Franje. Neznam da ijedan drugi papa, u zadnjih 30 godina govori tako oštro protiv rodne teorije. Sam Papa je skovao nove izraze koji se meni osobno jako sviđaju, najbolji je: ideološka kolonijalizacija. Usporedio je rodnu teoriju sa nacizmom. Papa Franjo je vrlo oštar na ovom području”, naglasio je, “zato što on zna što je to”.

Don Damir je iznio i svoj stav o feminističkim udrugama koje zagovaraju ratifikaciju Istanbulske konvencije: “Ja se čak pomalo čudim feminističkim udrugama u Hrvatskoj koje su dosta dvolične u sebi. Ne mogu nikako ući u njihov način razmišljnja: s jedne strane stalno naglašavaju biološku razliku (ženska ljudska prava), a s druge strane ovdje zagovaraju jednu teoriju koja potkopava ženstvenost”.

Na kraju razgovora don Damir je zaključio: “Ima staro filozofsko pravilo: ono što je očito ne treba dokazivati. Međutim, došli smo u jedno razdoblje povijesti gdje se ono očito mora dokazivati”, prenosi narod.hr

 

Karolina Vidović Krišto za Kamenjar: Tri su ključna aspekta zašto je Istanbulska konvencija neprihvatljiva

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Višnja Starešina: U Hrvatskoj su dvije države – jedna hrvatska i druga jugoslavenska čije je temelje udario KOS!

Objavljeno

na

Objavio

“U Hrvatskoj su dvije države, jedna hrvatska, koja je stvorila našu državu i dobila rat te s druge strane – stara jugoslavenska, koja je ukorijenjena u dubokoj državi, u nizu državnih institucija i struktura.

Pod lijevim vlastima djeluje eksplicitnije, pod HDZ-ovim nešto prikrivenije,” izjavila je u Bujici novinarka, publicistica i kolumnistica ‘Slobodne Dalmacije’ Višnja Starešina.

Na Z1 i partnerskim televizijama gostovala je povodom izlaska njezine nove knjige ‘Hrvati pod KOS-ovim krilom – završni račun Haaškog suda’, na čijem se predstavljanju prije nekoliko dana okupilo više od 500 ljudi!

Jasno je rekla i da istragom o raketiranju Banskih dvora nisu prokazani glavni odgovorni!

“U istrazi o raketiranju Banskih dvora nema glave operacije Veljka Kadijevića, koji je sada mrtav, ali i Aleksandra Vasiljevića, koji je još uvijek živ, niti ima onog temelja i stopala operacije, a to su ljudi bliski hrvatskom državnom vrhu koji su u suradnji s vrhom KOS-a i Vasiljevićem znali gdje će se sastanak održati!

U istrazi nedostaju glava i dno! Nasmijao me osumnjičeni general Bajić koji je navodno, samostalno naredio operaciju iz Bihaća. Pa, već sljedećeg dana bio bi pred vojnim sudom da je djelovao samostalno!”

KAZNENE PRIJAVE ZA RAKETIRANJE BANSKIH DVORA SU SMIJEŠNE – GDJE JE NESTAO VRH KOS-a I NJIHOVI DOUŠNICI?! TKO IH TO U DORH-u ŠTITI?

Emisija je počela komentarom o kaznenim prijavama za nešto što se dogodilo prije 26 godina.

“To me natjeralo da se prisjetim što se sve u tom trenutku događalo, koji je bio kontekst, a onda me malo nasmijalo i dosta rastužilo,” rekla je Starešina i nastavila: “U Banskim dvorima u to vrijeme bili su predsjednik Tuđman i dvojica najviših civilnih dužnosnika raspadajuće Jugoslavije, od kojih je jedan formalno bio vrhovni zapovjednik njihove vojske (Mesić), a drugi je formalno bio šef ministru obrane Veljku Kadijeviću (Marković).

To je u najdoslovnijem smislu bio pokušaj vojnog udara, nakon kojeg je General-štab na čelu s Kadijevićem trebao preuzeti vlast. Poslije toga JNA, potpomognuta srpskim dobrovoljcima i paravojnim jedinicama, krenula je u brutalno osvajanje Hrvatske do zamišljenih granica ‘Velike Srbije’.

Tri dana nakon raketiranja, tadašnji šef KOS-a, general Aleksandar Vasiljević, izdaje naređenje o osnivanju logora JNA za ratne zarobljenike koji su kasnije osnovani i u Srbiji, BiH te na okupiranim dijelovima Hrvatske, uključujući logor Staru Gradišku.

Akt napada na Banske dvore bio je akt kojeg je jedini mogao zapovijediti general Kadijević, a pripremiti jedino njegov pomoćnik za obavještajne poslove Vasiljević! I sada Vasiljević nije na udaru DORH-a, znači, netko je izostavio vrh KOS-a, kao i njihove doušnike!”

Gošća emisije u studio je donijela dokument kojim potkrepljuje svoje tvrdnje, a riječ je o papiru kojeg je u posjedu imao i Haaški sud, ali i Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku. Potpisao ga je ‘komandant’ 5. banjalučkog korpusa JNA, general Vladimir Vuković. Iz dokumenta se jasno vidi da je Vasiljević znao za sve aktivnosti JNA protiv Hrvatske i da su sve naredbe dolazile od vojnog vrha iz Beograda.

DR. HARRIS: BRITANIJA NE BI PRIHVATILA PRESUDE PO OVAKVIM STANDARDIMA!

U emisiji su pušteni dijelovi izlaganja dr. Robina Harrisa s promocije knjige Višnje Starešine. Govorio je o hrvatskim žrtvama muslimansko-hrvatskog građanskog rata, pohvalio je predsjednika Tuđmana i njegovu politiku prema BiH, rekao da je Haaški sud zakazao, ponajprije jer nije osudio Miloševića i jugoslavenske vojne vlasti te Srbiju… Dr. Harris je vrlo kritički govorio o Haaškom sudu i naročito – sucima, istaknuo da se HVO borio protiv mudžahedina, a kritičan je bio i prema britanskoj politici koja bi, kako kaže – bila drukčija da ju je vodila lady Thatcher.

Riječ je o jednom od dugogodišnjih najbližih suradnika britanske premijerke Margaret Thatcher, uglednom povjesničaru, piscu i publicistu. Harris je doktorirao na Oxfordu, a poznati su njegovi antikomunistički i konzervativni politički stavovi. Kada se 90-ih trebalo izboriti za hrvatski interes u britanskom političkom i javnom prostoru, svi su dolazili upravo kod njega. “On se tih godina inficirao hrvatskim virusom,” rekla je Starešina, dodavši da je upravo dr. Harris 2006. godine napisao najrelevantniju povijest Dubrovnika, ali i biografiju kardinala Stepinca, objavljenu na engleskom i na hrvatskom jeziku…

“Dr. Harrisa od većine hrvatskih povjesničara razlikuje ne samo njegova oxfordska diploma i doktorat te propitkivački način prema svakoj datosti, nego samosvojno i slobodno razmišljanje o stvarima koje vam pokušavaju nametnuti kao obvezujuće mišljenje i optužnicama koje nemaju uporište u činjenicama.

Zanimljivo je i to da je rekao da Velika Britanija ne bi prihvatila presude po ovakvim standardima! Haaški sud u javnom prostoru uspio je nametnuti sebe kao nedodirljivog djelitelja pravde koja je iznimno karikaturalna,” kazala je Starešina.

BLOKADE NA FACEBOOKU – DIO SPECIJALNOG RATA

Hrvatska je pod neviđenim udarom na slobodu misli, što su pokazale i blokade istaknutih pojedinaca i mnogih medijskih stranica od strane Facebooka. Je li naša nacionalna sigurnost zakazala, zanimalo je voditelja.

“Blokade na Facebooku uistinu su akt specijalnog, hibridnog i virtualnog rata. Hrvatska ne bi trebala samo objavljivati da se protiv nje vodi takav rat, nego sigurnosni sustav mora osigurati zaštitu od takvih napada i poduzeti protuakcije! Ne vidim konkretne odgovore prema vjerojatnim pokretačima tih napada, iz čega proizlazi da je sustav nacionalne sigurnosti zakazao,” bila je kategorična gošća Bujice.

U svojoj knjizi Starešina posebno poglavlje posvećuje ratu u srednjoj Bosni.

“Smiješno je govoriti o agresiji u srednjoj Bosni gdje je Armija BiH ojačana mudžahedinskim postrojbama bila dominantna. Govorimo o području koje je bilo izolirano s juga, a humanitarna pomoć dolazila je samo planinskim putevima. Lašvanska dolina bila je izolirana enklava, stoga je groteskno spominjati sudjelovanje hrvatskih snaga, pri čemu je priča o ‘agresiji’ izfabricirana i izvučena iz konteksta,” rekla je gospođa Starešina i dodala da je naša diplomacija zakazala kada je u pitanju objašnjavanje svijetu svega onoga što se događalo u BiH.

‘MALA PTICA’ KOS FORMIRALA JE DUBOKU DRŽAVU!

Dodala je kako bi činjenica da je Armija BiH htjela izaći na more, prvenstveno kroz akciju ‘Neretva 93’, trebala svijetu biti poznata isto kao i to da je Jugoslavija osnovana u Jajcu 29. studenoga. Međutim, svijet to ne zna jer dio naše diplomacije nije radio ništa, a drugi dio je radio – protiv države. Starešina je u tom kontekstu prozvala Vesnu Pusić jer je Hrvatsku nazivala agresorom i u Saboru, ali i u svojoj knjizi ‘Demokracije i diktature’ koja joj je bila referenca u kandidaturi za glavnu tajnicu UN-a.

“To je samo vrh ledenog brijega! Od ’95 kao da imamo dvije države u Hrvatskoj. Jednu hrvatsku, koja je stvorila našu državu i dobila rat i staru jugoslavensku, koja je ukorijenjena u dubokoj državi, u nizu državnih institucija i struktura, koja pod lijevim vlastima djeluje eksplicitnije, pod HDZ-ovim nešto prikrivenije, ali koja cijelo vrijeme djeluje na taj način da svakome vani morate objašnjavati što su radili mudžahedini u BiH, kakva je bila politika Alije Izetbegovića itd… Jugoslavenska državna struktura apsolutno je dominirajuća u formiranju vanjskih i informacijskih politika.

‘Mala ptica’ KOS formirala je duboku državu, oni djeluju promovirajući teze te mreže. Prije 35 godina uspjeli su se ustrojiti kao nad-državna mreža i to možete vidjeti po rezultatima. Ako danas morate objašnjavati što je to raketiranje Banskih dvora i ako dobivate neki uradak DORH-a u kojem nemate ni vrha ni dna nego se sve spušta na ‘nestašluk’ jednog zapovjednika zrakoplovne baze, onda znači da Hrvatska nije ustrojena tako da bi bila država!”

U emisiji su izneseni podaci iz novog broja Hrvatskog tjednika da je bivši Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić haaškim istražiteljiam dao 1.100 dokumenata iz Šuškovog kabineta, ‘drukao’ sedam brigada HV-a čiji su se pripadnici borili na području BiH, a dali su im i izvode iz PBZ-a o financiranju hrvatskih vojnih operacija u BiH.

ARHIVI PREDSJEDNIKA I HVO-a BILI SU VELIKO SAMOPOSLUŽIVANJE!

“Nakon 2000. godine, svi hrvatski arhivi uključujući i onaj predsjednički te HVO-a postali su veliko samoposluživanje za haaško tužiteljstvo! U svojim memoarima čak i šefovi njihovih istražiteljskih timova podsmjehivali su se takvom nezabilježenom slučaju u povijesti suverenih država! Namjere Haaškog tužiteljstva mogle su se vidjeti već od ranih postupaka ’96/’97, što znači da je kohabitacijska struktura Mesića i Račana morala biti duboko svjesna nečasnih namjera tužiteljstva.

Hrvatska je tada već imala presudu o subpoeni koju je dobila djelomično i kojom su se mogli izuzeti pojedinačni dokumenti, no, Hrvatska se na nju nikad nije pozvala! S druge strane, Srbija je vrlo obilno koristila mogućnosti koje je pružala ta presuda, selektirala je dokumente, navodila je istrage u smjeru u kojem je željela… Tu je riječ o udruženom aktu denunciranja i montiranja odgovornosti.”

Višnja Starešina komentirala je i Antu Nobila koji zajedno sa Bošnjacima sada priprema tužbe protiv RH.

“To nije ništa novo. Nobilova neslavna uloga je konstanta još od trenutka kada je u svojoj završnici, osobito u žalbenom postupku, obrana Tihomira Blaškića koju je vodio, postala suradnik tužiteljstva u montiranju kaznene odgvornosti HDZ-u Herceg-Bosne, Herceg-Bosni kao obliku hrvatske samouprave i hrvatskom državnom vrhu – pa sve do Kordića kojem su napakirali među prvima,” jasna je bila gošća Bujice.

VUKOVAR – NAJVEĆA SRAMOTA HAAŠKOG SUDA; VASILJEVIĆ – PRIVILEGIRANI SVJEDOK CARLE DEL PONTE!

U svojoj knjizi bavila se i Vukovarom: “Vukovar je jedna od najvećih groteski i sramota Haaškog suda! Sve se počelo događati na suđenju Miloševiću… Kada je Carla Del Ponte trebala dokaze protiv njega, ušla je u suradnju s bivšom KOS-ovom mrežom i oni su joj pribavili i dokaze i svjedoke. Šef KOS-a Aleksandar Vasiljević u optužnici Miloševiću imenovani je sudionik UZP-a s konkretnim optužbama poput kontrole nad paravojnim jedinicama i lokalnim vlastima.

Dio tužiteljstva htio je sve staviti na optuženičku klupu i to bi bio uspjeh Haaškog suda, ali sklona političkim komprosima, balansirajući između političkih interesa velikih sila, Del Ponte je Vasiljevića prihvatila kao jednog od glavnih priviligiranih svjedoka tužiteljstva! Tu stvari počinju ići u drugom smjeru, nakon toga je odgovornost za zločine u Vukovaru uništena, a slučaj vukovarske bolnice preimenovan je u Ovčaru i odbačena je odgovornost od KOS-ove strukture na paravojnike. Nekoliko transkripata i osobnih svjedočenja potvrđuju da je Vasiljević noć prije evakuacije ranjenika bio u Vukovaru, odnosno u terenskom stožeru KOS-a u Negoslavcima…”

Dodala je i kako su ljudi koji su izravno bili uključeni u organizaciju zločina na Ovčari kasnije premješteni u Banju Luku, a sada neki od njih izravno rade na optužnicama protiv pripadnika HVO-a i HV-a. Bujanec je dodao kako su neki oficiri KOS-a koji su sudjelovali u napadu na Vukovar i bili u stožeru u Negoslavcima, kasnije otišli u Bosnu i priključili se samom vrhu Armije BiH.

Na pitanje voditelja zašto i Hrvatska ne proglasi univerzalnu jurisdikciju i tako uvede pravnu ravnotežu u progonu srpskih i bošnjačkih ratnih zločinaca, Starešina je zaključila:

“Hrvatska je uvijek imala mogućnost pokrenuti istrage, procesuirati zločince i tako uvesti ravnotežu! Srbija je proglasila univerzalnu jurisdikciju 2003. u sklopu operacije koju su vodili Vasiljević i njegova struktura u otklanjanju odgovornosti od JNA, KOS-a i srpskog vrha, a to je u Hrvatskoj otkriveno tek kada su uhitili Tihomira Purdu, sedam godina kasnije!”

 

Višnja Starešina: Mnogi su sudjelovali u pravosudnom udruženom zločinačkom pothvatu

 

Predstavljena knjiga Višnje Starešine: “Hrvatska pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškoga suda”

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari