Pratite nas

Pregled

Gost emisije ‘Nedjeljom u dva’ bio je predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, Tomislav Josić

Objavljeno

na

Nije jasno je li voditelj bio neobično miran zato jer je po prvi put pokraj sebe imao i shvaćao nekoga tko je fizički dao sve od sebe u ratu, koji je mjesecima tučen u logoru i kojemu je nakon pada Vukovara ubijen otac ili je ta “blagost” prema Josiću bila samo smirivanje retorike zbog mogućih novih, nadolazećih, političkih vjetrova.

Josic-Stozer

Aleksandar Stanković voditelj je starog kova. Ako izuzmemo nerijetku pristranost, imputiranja, navođenja na tanak led, a ne libi se ni dizanja tonova, pa ni vrijeđanja gostiju, ono što mu se ne može spočitati je dobra procjena situacije i taktiziranje. Aco je, stoga, odlučio vidljivo nervoznog Tomislava Josića, predsjednika Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, odmah na početku omekšati pričom o ratu, traumama, žrtvama i herojstvu. Josić je, međutim, vojnik, pa mu taktiziranje nije strano i nije dopustio Stankoviću da ga prožvače i ispljune, kako to Aco obično radi s neistomišljenicima.

Već prvi kadrovi emisije Nedjeljom u dva, otkrili su da se Josić u studiju ne osjeća dobro i da mu voditelj baš i nije pretjerano drag. Stanković, koji je odmah shvatio da ima gosta koji ga ne želi udostojiti ni pogledom, razgovor je stoga započeo temama za koje je znao da će omekšati Josića. A to su godine djetinjstva, pa rata, trauma, herojstva i stresa. To je u jednoj mjeri kod prostodušnog predsjednika Stožera voditelj i uspio. Jer, nema tog branitelja koji na spomen poginulih prijatelja neće podići pogled, otvoriti se i početi s pričom.

“Imao sam normalno djetinjstvo, iako napominjem, i tada je bilo ‘njihovi i naši’. Znalo se tko za koga navija, ali to je tada bilo sasvim bezazleno”, bilo je sve što je Josić otkrio o svom odrastanju. Nešto više doznali smo o njegovom odlasku u rat:

“Radio sam kao medicinski tehničar u Vukovaru. Bili su to oni teški, prvi dani kada se krenulo sa noćnim stražama. Shvatio sam da će od mene biti više koristi u vojsci, jer bilo je žena koje su u bolnici mogle obavljati moj posao”, doznali smo od Tomislava Josića. Iako zvuči nevjerojatno, Stanković je puštanjem Josića da iznosi o sebi detalje koji do sada javnosti nisu bili dostupni za njega napravio odličan PR mada mu to, zasigurno, nije bila namjera.

Stanković, koji je u dva navrata napomenuo da Josić nije bio dobar u uništavanju tenkova, nego u uništavanju žive sile, na koncu je dobio odgovor:

“Da, nisam gađao tenkove, bio sam raspoređen na prvoj crti da spriječim proboj neprijatelja. Jednostavno, za uništavanje tenkova nisam bio obučen, za to su postojali ljudi koji su to znali raditi”, kazao je Josić i podijelio sa svima o tome kakav je osjećaj kad padnu prve žrtve i kad ti pogine prijatelj:

“To je strašan stres. Pamtim prvog čovjeka koji je poginuo, ali to tada sve prođe “u hodu”. Jednostavno, prihvatiš činjenicu i ideš dalje. Ne razmišljaš ni o čemu, situacija te dovede u stanje da samo misliš kako spasiti sebe i svoje suborce. Ne razmišljaš jesi li kukavica ili heroj”, kazao je Josić od kojeg smo doznali kako je rat i kod njega “ubrao danak”:

“Logor je strašan. Završili smo tamo jer smo se morali predati. U suprotnom, cijeli bi komerc i obućara s tisućama ljudi nastradali. Htjeli su ih zapaliti, pa su nam postavili ultimatum. Žrtvovali smo se i sada nam neki spočitavaju što smo se predali. Ali, to je neka druga priča. Što se logora tiče, nisam se uopće nadao da ćemo to preživjeti. Najgore je ta nemoć i nečije gospodarenje tvojim životom koji tada ne vrijedi ni jednu lipu. Tko god je to želio, mogao je u bilo kojem trenutku izvući zarobljenika i ubiti ga”, pričao je Josić, a Stanković ga nije prekidao. Nije jasno je li voditelj bio neobično miran zato jer je po prvi put pokraj sebe imao i shvaćao nekoga tko je fizički dao sve od sebe u ratu, koji je mjesecima tučen u logoru i kojemu je nakon pada Vukovara ubijen otac ili je ta “blagost” prema Josiću bila samo smirivanje retorike zbog mogućih novih, nadolazećih, političkih vjetrova. Stankovićevo gaženje ovog puta potpuno je izostalo, iako je u nekoliko navrata pokušao shvatiti “zašto Josić mrzi ćirilicu”: 1_257681

“Uopće je ne mrzim i znam je čitati. To je samo obično pismo, ali je i kap koja je prelila čašu. Braniteljska problematika puno je opsežnija i kompleksnija”, rekao je Josić. On je još naglasio kako se Stožer financira isključivo donacijama, kako je nije čudno da su smješteni na adresi HDZ-a jer su sve vukovarske, braniteljske udruge na toj adresi, ponovio je i kako nemaju nikakav problem sa Srbima u Vukovaru nego s Vladom koja ih opstruira i šest mjeseci broji glasove koje su oni izbrojali u šest dana! Josić se obrecnuo na Mesića i njegovo veličanje petokrake “pod kojom je ubijan Vukovar”, ali i na ministra Matića za kojeg nema neko naročito mišljenje:

“Znamo se, da. Ali mišljenja su nam različita. Na konvenciji je izviždan jer je kod branitelja izgubio kredibilitet nedavanjem podrške Vukovaru. Kao ministar, trebao se izjasniti o ćirilici i ponuditi ostavku. Tada bi mu svaki branitelj pljeskao. Ovako, bit će izviždan na svakom braniteljskom skupu”, kazao je Josić. Stanković koji je smatrao da je trenutak stigao trenutak za pritiskanje Josića, suočio ga je s jednom njegovom starom izjavom o tome da je “mirna reintegracija najveće zlo Vukovara, te da se taj grad trebao vojno osloboditi”. Međutim, Josić to nije opovrgao, nego potvrdio i objasnio:

“Trebalo je, da. U Oluji su sve izbjegle Srbe iz Banovine, Knina i ostalih područja naselili u Vukovaru.Tamo su im dali stanove, a onda u takvu atmosferu vratili Hrvate. Hrvatice susreću svoje silovatelje, roditelji ubojice svoje djece… Da se Vukovar vratio ratom, to bi značilo više žrtava. Ali, barem bi im se znalo za grob, a naše buduće generacije imale bi mir”, objasnio je Josić Stankoviću i natjerao ga da još samo kaže ocjenu koju su gledatelji dali predsjedniku Stožera za obranu hrvatskog Vukovara. Josićeva ocjena je 7.98.

Gost emisije ‘Nedjeljom u dva’ bio je predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, Tomislav Josić, kojeg neki hrvatski fašisti, slobodno ih tako možemo nazvati, nazivaju nacistom i to onda kada branitelje okupljene oko Stožera uspoređuju s nacistima. Ako su oni, dakle, branitelji, nacisti, onda je i Josić nacist.

Tomislav Josić, kako ste i sami imali prilike čuti u emisiji Aleksandra Stankovića, jedan je od heroja Domovinskog rata, dragovoljac obrane Hrvatske koji je prošao sve ono što je početkom devedesetih jedan dragovoljac, koji se dobrovoljno stavio na raspolaganje obrani zemlje, mogao proći. Sve strahote rata, sva herojstva Domovinskog rata, sve ono što jedan rat, makar bio i obrambeni, nosi sa sobom. Ratom se, poput nekih danas u Hrvatskoj koji ga napadaju i koji smatraju da se iza jednog običnog čovjeka krije opasni ekstremist, nije okoristio, u obranu Hrvatske otišao je jer mu je tako nalagala savjest, jer se tako u Hrvatskoj, a posebno u Vukovaru, u ono vrijeme moralo, jer nije bilo izbora, jer su došli oni koji nisu željeli ‘samo’ teritorijalno uzurpirati Hrvatsku, oteti joj dio teritorija, nego i potpuno uništiti sve ono što nije bilo onakvo kakvo su oni smatrali da bi trebalo biti. Hrvatska se, naime, u Domovinskom ratu nije branila ‘samo’ od agresora, nego i od istrebljivača, dakle, klasičnih fašista na samom zalazu 20. stoljeća, u srcu Europe. Ako vam je kuća na prvoj liniji bojišnice, ako vas žele otjerati iz vlastite kuće, ako vam nasrnu na obitelj, na grad, na zemlju, ako vam kažu da nemate pravo tu biti, iako ste se tu rodili, ako vam kažu da nešto nije vaše, mada ste sve što imate pošteno stekli, isključivo poštenim radom, imate li izbora nego braniti se? Josić je u rat, kao i svaki hrvatski branitelj,  otišao ne zato što mu je rat bio opsesija, zanimanje ubijanje, nego jer je to jedino bilo ispravno, jer je to bilo nužno. Kao i svi hrvatski branitelji, tako i Tomislav Josić, vjerojatno bi najviše volio, kad bi to bilo moguće, da rata nije bilo i da se u rat nije moralo ići. Nažalost, velikosrpski fašizam Hrvatima je ostavio tek jednu mogućnost, braniti se ili nestati, obraniti se ili umrijeti.

Slušajući o ratnom putu predsjednika Stožera za obranu hrvatskog Vukovara teško se oteti dojmu da bi Josiću danas bilo puno lakše da je Amerikanac, sve samo ne Hrvat. Naime, gledajući američke filmove u bezbroj navrata svjedočili smo činjenici na koji način američka filmska industrija odnosi prema svojim herojima. Amerikanci snimaju filmove o ljudima koji su jednom možda vidjeli rat, koji su dva sata bili u Vijetnamu, usput, agresorskom ratu, da ne govorimo o filmovima posvećenih Drugom svjetskom ratu, snimaju visokobudžetne spektakle u kojima glume najpoznatiji glumci koje Hollywood ima, od Mel Gibsona, do Clitna Eastwooda, Brucea Willisa, Georgea Cloonyja, Hrvati još uvijek nisu snimili niti jedan film o herojskoj bitki za Vukovar, Hrvati, zapravo, bolje rečeno, neki Hrvati, svoje heroje, svoje ratnike, vukovarske branitelje, tretiraju kao naciste. Da je Tomislav Josić Amerikanac, i ne samo Tomislav Josić, ima u Hrvatskoj puno ‘Josića’ o kojima Hrvati malo znaju, a ne znaju zahvaljujući brutalnoj medijskoj cenzuri, o njemu bi već bilo snimljeno 15 filmova, glumile bi ga najveće holivudske zvijezde, i bila bi im to čast, iako je Amerikancima novac dobrim dijelom iznad časti. U Hrvatskoj, nažalost, nešto drugačija situacija. Umjesto da o hrvatskim braniteljima u kino dvoranama gledamo filmove snimljene po istinitom događaju mi kupujemo američku iluziju i naše heroje trpamo u zatvor.

Zbog činjenice da se ne slaže s načinom na koje su u Vukovaru postavljaju dvojezične ploče, na koji način režim primjenjuje represiju protiv branitelja, Tomislav Josić osuđen je na uvjetnu zatvorsku kaznu, dok legalni ratni profiteri, koji su legalno, a opet amoralno, opljačkali hrvatsku sirotinju, i dalje harače Hrvatskom. Između ostaloga, i to je jedan od razloga zašto je Amerika – Amerika, a Hrvatska tek banana republika koja ne poštuje ni samu sebe, koja živi u iluziji pod krinkom demokracije.

tinolovka/dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Policija osumnjičila 59-godišnjaka za ubojstva branitelja i civila u Škabrnji

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Facebook

Za ubojstva 30 civila i 13 branitelja u Škabrnji 18. i 19. studenoga 1991. zadarska policija osumnjičila je 59-godišnjeg Srbina koji živi u Sidneyju i ima australsko državljanstvo koji Policijska uprava zadarska izvijestila je u četvrtak o završenoj kriminalističkoj istrazi ratnih zločina na području Škabrnje godine.

Prema pisanju medija radi se o Zoranu Tadiću, dobrovoljcu iz Loznice, koji je zapovijedao specijalnim vodom benkovačkih specijalaca.

Voditelj Službe kriminalističke policije Bore Mršić istaknuo je da je u dugotrajnom i zahtjevnom kriminalističkom istraživanju utvrđeno da je tada 32-godišnji Z. T., državljanin Srbije, kao zapovjednik 2. specijalnog voda TO Benkovac izravno odgovoran za mučenja, zlostavljanja i ubijanje 43 Škabrnjana, 30 civila i 13 branitelja, u čijim je ubojstvima i sam sudjelovao.

Danas 59-godišnji Z. T. živi u Sidneyju i ima australsko državljanstvo, a osumnjičen je da je, postupajući protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata i protivno odredbama Ženevske konvencija o postupanju s ratnim zarobljenicima, počinio kaznena djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i protiv ratnih zarobljenika.

Policijska uprava zadarska izvijestila je i o završenoj kriminalističkoj istrazi ratnih zločina iz koje, kako je rečeno, nedvojbeno proizlazi da je Ratko Mladić odgovoran za zločine 18. i 19. studenoga 1991. kada je zapovijedao napadima na Nadin i Škabrnju.

I u njegovu dnevniku stoji “da se zbriše i kvalitetno očisti rajon Škabrnja-Nadin“. Protiv njega je podneseno posebno izvješće.

(Hina)

 

Škabrnja: Poginuli u mislima i srcima

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Bačić: Ja sam zadovoljan kako je reagirao premijer Planković

Objavljeno

na

Objavio

Treba li nam izmjena izbornog zakonodavstva? Zašto se predlaže talijanski i grčki model prema kojem se relativnom pobjedniku dodaje nekoliko desetaka mandata? Kako zaustaviti stampedo stranačkih prebjega? Jesu li oni legitimni ili se radi o političkoj korupciji? Kakva je uopće razina rasprave u sabornici?

Na ta i brojna druga pitanja u emisiji urednika i voditelja Mislava Togonala odgovore su pokušali dati gosti: predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić, predsjednik Kluba zastupnika SDP-a Arsen Bauk, Natalija Kanački iz Građanske inicijativa “Narod odlučuje”, saborski zastupnik Mosta Robert Podolnjak i Robert Jankovics, predsjednik Kluba zastupnika Stranke rada i solidarnosti i nezavisnih zastupnika.

No za početak su komentirali današnje incidente u sabornici.

Branko Bačić zadovoljan je reakcijom predsjednika Vlade Andreja Plenkovića na provokacije i optužbe Mostovog zastupnika Nikole Grmoje.

– Premijer je rekao da nije imao namjeru nikakvog fizičkog obračuna. Kako u životu tako i u politici postoje granice do kojih možete nekoga vrijeđati, do kojih možete nekoga klevetati. Optužba da predsjednik i potpredsjednica Vlade rade u interesu druge države, u ovom slučaju Srbije, optužiti ih za veleizdaju kap je koja je prelila čašu i ja sam zadovoljan kako je reagirao premijer Planković, rekao je Bačić.

Mostov zastupnik Robert Podolnjak kaže kako je činjenica da kolega Grmoja opetovano upozorava kako sama Vlada ne poštuje odluku koja je na snazi o osnivanju povjerenstva koje bi pratilo mjerila koje mora ispuniti Republika Srbija u Poglavljima 23 i 24.

– Kada vi uvijek skrećete pozornost predsjedniku Vlade i ministrici vanjskih poslova da ne poštuju odluku po kojoj moraju djelovati u nizu važnih pitanja i kada ima nakon toga kažete da ne štite interese Republike Hrvatske to jeste objektivna kritika, tvrdi Podolnjak.

– Svi oni koji su danas u Saboru izgubili malo živce biti će podložni ocjeni svojih birača. Ja do sada nisam imao poriv da s malo bržim korakom i oštrim pogledom hodam po parlamentu, komentirao je današnji incident SDP-ov Arsen Bauk nakon čega se rasprava prebacila na glavnu temu emisije – najavu izmjena Izbornoga zakona.

Premijerova najava novog izbornog zakona prema kojem bi relativni pobjednik dobio “bonus” mandate probudila je političke strasti. Premijer objašnjava da je riječ samo o jednom od mogućih rješenja kojim bi se osigurala stabilnost i smanjila mogućnost političkih ucjena i prebjega, a nikako o konačnom prijedlogu.

– Pa su tako neke zemlje odlučile imati bonus mandate za relativnog pobjednika. Da se ne mora slagati parlamentarna većina od nekih krupnih i velikih i možda puno malih ili onih koji će biti manji po ovom izbornom sustavu a htjeli bi biti malo veći kao što je Most. To je bila jedna teoretska opaska, tvrdi premijer Andrej Plenković.

Teoretska ili ne – najava izbornog zakona koji kopira grčki ili talijanski model naišla je na oštre kritike Mostova zastupnika Roberta Podolnjaka. Smatra da bi takav zakon pogodovao jednoj stranci i da bi se njime stvorila umjetna parlamentarna većina.

– Takav izborni model koji vam se toliko sviđa je zapravo model koji je primjenjen u kraljevini Jugoslaviji za diktature kralja Aleksandra na izborima 1931. godine kada je relativno najjačoj trebalo pripasti 2/3 poslaničkih mandata, kaže Podolnjak.

U Mostu predlažu svoj zakon kojim bi smanjili ukupan broj zastupnika, ali i broj zastupnika nacionalnih manjina. U Glasu pak predlažu mještoviti ili tzv. njemački model u kojem bi se pola zastupnika biralo razmjernim sustavom sa stranačkih lista, a pola većinskim sustavom u manjim izbornim jedinicama. Premijerov prijedlog smatraju najlošijim rješenjem. U SDP-u podsjećaju i na izvješće Ustavnog suda u kojem se upozorava na neravnomjernu raspodjelu birača po izbornim jedinicama. Budući da se time dovodi u pitanje i sama zakonitost izbora, ustavni su suci još 2010. zatražili da se izmijeni Zakon o izbornim jedinicama. Od promjene izbornog zakona, i to putem referenduma, ne odustaje građanska inicijativa Narod odlučuje. Traže da se izborni prag spusti na 4%, smanjenje ukupnog broja saborskih zastupnika, zastupnika manjina te tri preferencijska glasa.

Odgovarajući na pitanje voditelja je li se u HDZ-u raspravljalo o uvođenju grčkog ili talijanskog modela predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić je rekao kako niti na jednom stranačkom tijelu nikada o tome nije bilo govora.

– Premijer je samo u kontekstu nestabilnosti Vlade i prebjega u Saboru rekao kako neke druge države poput Grčke i Italije u ovakvim situacijama, kako bi spriječili prelaske iz stranke u stranku, benefitom nagrađuju relativnog izbornog pobjednika koji onda dobije određeni broj mandata kako bi mogao formirati stabilnu vladu, objasnio je Bačić.

– To je model koji postoji samo u Grčkoj, odnosno primjenit će se još samo na idućim izborima jer je zakonom ukinut. U Italiji su taj model ugradili u jedan od brojnih izbornih zakona. Dio tog modela je ukinuo talijanski Ustavni sud jer smatra kako u razmjernom izbornom sustavu se ne može na taj način nagraditi pobjednička stranka. Nakon toga su Talijani mijenjali zakon nekim drugim formulacijama, ali Ustavni sud je i to ukinuo. Dakle, takav model praktično više nigdje u svijetu ne postoji, ustvrdio je Podolnjak dodavši da bi takav model HDZ želio kod nas ozakoniti.

Suprotstavio mu se predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a rekavši da premijer nikad nije rekao da razmišlja o uvođenju toga modela.

Predsjednik Kluba zastupnika Stranke rada i solidarnosti i nezavisnih zastupnika Robert Jankovics kaže da je njihov klub uveo jednu novinu u hrvatskoj politici jer se oni dogovaraju oko svake odluke i mišljenje svih članova je bitno.

– Vjerujem da je to glavni razlog zašto zastupnici drugih strnaka prelaze u naš klub, istaknuo je Robert Jankovics. Rekao je da im ulazak u Vladu trenutačno nije ambicija. “Smatramo da vlada radi dobar posao i da treba izbjeći turbulencije”.

Natalija Kanački iz građanske inicijative “Narod odlučuje” rekla je da iz perspektive birača ovaj Sabor uopće ne odražava sliku onoga za što su birači glasali.

– Tu smo imali toliko političke trgovine, o korupciji neću niti pričati, to je za neka druga državna tijela, ali ću vam reći da iz perspektive nas običnih ljudi sve ovo izgleda kao pogodovanje, politička trgovina i velika nesređenost. Nadam se da će birači prepoznati što se u ove četri godine događalo, istaknula je. Naša inicijativa nastavlja svoju borbu za raspisivanje referenduma o promjeni izbornog zakona, dodala je.

– 2011. je Ustavni sud ustvrdio da postoji velika razlika birača po izbornim jedinicama, a nakon toga je još jednom odlučivao o Zakonu o izbornim jedinicama ali ga nije ukinuo jer je ocijenio da odstupanja nisu takva da bi to zahtijevalo njegovo ukidanje, kaže Arsen Bauk. Ja smatram da postoji još jedan problem s brojem birača po izbornim jedinicama jer se do samog dana izbora ne zna koliko birača ima u svakoj izbornoj jedinici jer se pripadnici nacionalnih manjina na sam dan izbora mogu odlučiti u kojoj će izbornoj jedinici glasovati, ustvrdio je. Kaže kako je mala šansa da se tzv. grčki i talijanski model usvoji u Hrvatskom saboru.

 

Plenković: Grmojine tvrdnje o ‘veleizdaji’ nedopustive i najteže klevetničke uvrede

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari