Pratite nas

Komentar

(video) Govor biskupa Košića na predstavljanju knjige CRVENI PREDSJEDNIK

Objavljeno

na

Pozdravljam gđu Ankicu Tuđman, biskupe Bogovića i Pozaića, poštovane akademike, profesore, predavače, autora i sve vas nazočne!

Zahvaljujem prof. Tomcu na pozivu da sudjelujem na ovoj promociji – u ovoj je knjizi naimeon pisao i o meni, a ja sam već više puta promovirao nekoliko njegovih knjiga. Bile su to knjige o njegovom obraćenju, o mistici i Bogu s kojim on susreo. Stoga sam se osjećao dužnim doći i danas na ovu promociju.

Želio bih i večeras, u predstavljanju ove knjige, ići tim putem kojim sam do sada čitao i predstavljao njegove knjige. Naime, moja želja a i kompetencija nije da se osvrćem na autorova politička uvjerenja i analize – o tome su govorili moji prethodnici- nego ja ću progovoriti o crkvenom vidu kako prof. Tomac prikazuje i vidi aktualnog predsjednika, a tome ću pridružiti i vlastita razmišlja, naime želim pred vama, cijenjeni sudionici ovog susreta, propitkivati o tome koje su to relacije sadašnjeg predsjednika RH premavjeriiCrkvi u Hrvatskoj. Inače, podsjećam vas, o predsjedniku i njegovu odnosu prema vjeri, na početku njegova mandata, jedan hrvatski teolog napisao je i čitavu knjigu (T. Matulić).

Činjenice su sljedeće:

1. Predsjednik je posjetio tri puta papu, dvaput (2010. i 2011.) Benedikta XVI., a jednom (2013.) papu Franju, i u izjavama poslije susreta on hvali dobre odnose države Hrvatske i katoličke Crkve, ali pokušava prikazati kako je Papa u redu, nohrvatski biskupi baš i nisu, pa se čak u pojedinim analizama medija nameće zaključak da je Crkva u Hrvatskoj u sukobu s Papom (tako u medijima nakon oba posjeta Papi). Inače ta teza je dominantna u hrvatskom novinarstvuu mandatu ovog predsjednika, a činjenica je da predsjednik gaji veoma dobre odnose s mnogim (režimskim) novinarima.

2. Predsjednik dapače prisno prijateljuje s novinarima koji najviše napadaju Crkvu (nedavno je – kako facebook bilježi – slavio rođendan novinara D. Pilsela, zajedno s B. Pofukomi Rašetom). To otkriva i zašto ovi novinari toliko otrovno pišu protiv Crkve; naime, i ja sam zvao neke od njih na kavu, ali se nikad nisu odazvali, dok on s njima sjeda ne samo na kavu, nego im odlazi i na privatne proslave rođendana.

3. Predsjednik šuti kad ministar Jovanović napada biskupe i Vlada uvodi zdravstveni odgoj (nakon Kardinalove propovijedi na Božić 2012.). Znamo koliko je to nasilno uvođenje zdravstvenog odgoja u škole izazvalo otpora kod roditelja i u vrhu Katoličke Crkve. Minimum ponašanja ljudi na vlasti bi bio da se bar o tome razgovara, no i to je izostalo.Dakako da je najodgovorniji za tu napetu, pa usudio bih se reći i situaciju sukoba države i Crkve, bio prvi ministar tj. predsjednik Vlade, ali i predsjednik države trebao se uključiti, što nije učinio. Uopće je dojam da hrvatska vlast misli da ima ne samo mandat upravljati Hrvatskom nego i mandat ateizirati hrvatsko društvo.

4. Predsjednik se otvoreno zalaže za izjednačavanje istospolnih zajednica s brakom –tako on Papi Benediktu XVI. u pozdravnom govoru na aerodromu 4.06.2011., kada Katolička Crkva slavi svoj prvi nacionalni Dan obitelji, kaže: „Makar nisam vjernik, u dubini svojih uvjerenja dijelim s vjernicima iste vrijednosti.“, a onda dodaje: „Naša se društva pa i obitelji danas susreću s još neslućenim izazovima već zamijećenih promjena tradicionalne paradigme odnosa. Bez obzira u kojem se obliku u našoj suvremenosti ona pojavljivala, obitelj ostaje temeljnom jedinicom u kojoj se gradi svako, pa i hrvatsko društvo.“ (!), a onda i prije i poslije referenduma o braku, protivno Venecijanskoj konvenciji, aktivno sudjeluje u kampanji protiv braka, te poslije u sabor šalje svoj prijedlog da se u članak 62. Ustava treba doda stavak »Životnim zajednicama različitim od braka jamči se pravo na obiteljski život i njegovu zaštitu« koja bi izjednačila istospolne zajednice s brakom, što se na sreću nije razmatralo – a što bi bio presedan, jer ni jedna država na svijetu nema u Ustavu zaštitu istospolnih zajednica.

5. Predsjednik koji se javno, čak pred Papom, izjašnjava da ne vjeruje, dolazi na mise u M. Bistricu, Ludbreg i drugdje, i to osobito u već započetoj predizbornoj kampanji kada zna da će na tim slavljima biti TV-prijenos ili TV-kamere, dakle,samo zato da se promovira u predizborne svrhe, što ja nazivam zloporabom vjere u političke svrhe.

6. Brani komunizam i komunističke zločine koji su bili posebno brutalni protiv Crkve (“lijepa kapa partizanka” i govor u Brezovici, 22.06.2014.). Samo u mojoj Sisačkoj biskupiji u Drugom svjetskom ratu i poslije njega od komunista je ubijeno 20 svećenika (još 2 od ustaša)! To je za našu biskupiju, koja broji 63 župa, strašno: svaki treći svećenik bio je ubijen, a toliki broj bio je i zatvaran, što znači da je to bio stvarno strašan progon i pogrom Crkve. I to nazivati „antifašizmom“ i braniti te zločine, doista je neprimjereno i – zlonamjerno. U nedavnoj izjavi (u Puli, prije tri dana) izjavio je da oni „koji partizane proglašavaju zločincima ne čine dobro Hrvatskoj“. U tim sam se riječima i ja prepoznao jer sam bio žestoko napadnut (od Jurice Pavičića) kada sam 2012.u Zrinu rekao da su partizani zločinci – jer su uništili čitavu tu župu, pobili jedan dan preko dvjesto ljudi, civila! Zar je to dobro djelo? Zar se već jedanput ne može reći istina o tim zločinima? Kako je moguće to ne osuditi?

7. Rekao bih da predsjednik podupire radikalni sekularizam, tj. odijeljenost Crkve od društva (ne samo od države), omalovažava Domovinski rat, bori se protiv branitelja (primjer je SOHV) za koje misli da ih Crkva ne smije podupirati u njihovim zahtjevima – npr. napad na mene (B. Pofuka) kad sam predstavljao knjigu akademika JosipaPečarića u domu specijalne policije (J. Klemma). A treba reći istinu, naime da su udruga „U ime obitelji“ i „Stožer za obranu hrvatskog Vukovara (SOHV)“ ono najbolje što se Hrvatskoj dogodilo u posljednje dvije godine, a i jedne i druge Crkva snažno podupire, što aktualni predsjednik RH Crkvi, i meni osobno, jako zamjera. Dakle, i u tim je stavovima on na suprotnoj strani nego Crkva.

8. Kada sam, kao predsjednik komisije Iustitia et pax HBK, 2011.pozvao na molitvu za pravednu presudu generalima A. Gotovini i M. Markaču, tada se on oglasio izjavom da sudu u Haagu neće pomoći molitva nego pravosuđe. Ja sam mu osobno elektronskom poštom poslao kratko pismo gdje sam ga zamolio da ne vrijeđa vjernike u RH, jer osim njega i onih koji ne vjeruju, u RH ima i građana koji vjeruju u moć molitve. Njegov je odgovor bio da on nije želio vrijeđati, ali da treba shvatiti da nije samo molitva dovoljna. Moj je odgovor na to sadržavao pouku o smislu kršćanske molitve koja nije odvojena od života i djelovanja, nego naprotiv potiče na djelovanje i život čini prožet Bogom i njegovom voljom. U ovom dakle slučaju sadašnji predsjednik pokazao se kao čovjek koji ne cijeni molitvu. No, u drugim slučajevima moglo bi se pomisliti da on poštuje molitvu i one koji mole, budući da se često pojavljivao na misama, na hodočašćima, pa i jednom (mislim prije 3 godine)na molitvi za mir „U duhu Asiza“, koja je molitva bila održana i jučer (27.X.2014.) u crkvi sv. Franje na Kaptolu, gdje su bili predstavnici: Židova, muslimana, pravoslavnih, evangelika, reformiranih, baptista i katolika. Dakako, pitanje je s kojim motivom tko sudjeluje.

Možda bi, da bude slika točnija, trebalo reći i nekoliko pozitivnihelemenata u odnosu sadašnjeg predsjednika prema vjerskim pitanjima, kao što je npr. nastojanje oko pomirenja nedavno u ratu suprotstavljenih strana. To je svakako za pohvalu, međutim to nije moguće na ovakav način kakav on promovira, naime ako je nevažna i ne traži se istina, a osobito je to osjetljivo kad se radi o još svježim ranama i ljudskim sudbinama. Zatim, to je njegova uljuđenost, da ne velim finoća, u pristupu ljudima i pojedinim skupinama, međutim kad se to bolje razmotri, čovjek se pitanijeli to zapravo podilaženje svima, pa i sasvim suprotstavljenim skupinama, i nije li to onda odsutnost stava?

Stav se ipak može otkriti, no držim da bi proklamirani “predsjednik svih građana” trebao jednako zagovarati sve, a ne samo neke, a ne jedne hvaliti, a druge odbacivati, da ne velim prezirati, osobito kad se radi o činjenici ljudskih žrtava (iz 2. svjetskog rata) i o nedopustivomizjednačavanju (kad se radi o žrtvama Domovinskoga rata)!

Hvala na ovoj knjiziprofesoru Tomcu, čovjeku koji se hrabro bori za istinu, vođen vjerom u Krista i ljubavlju prema hrvatskoj domovini!

tomac knjiga

Video Prilog:

Dvorana Vijenac, Kaptol 29 a, Zagreb
28. listopada 2014. u 18 sati Predstavljanje knjige
ZDRAVKA TOMCA “Crveni predsjednik”.

Vlado Košić/Glasbrotnja.net/Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Zorica Gregurić: Ratna odšteta se ne može vezati uz odluke haškog suda jer je činjenica da je izvršena agresija na RH

Objavljeno

na

Objavio

U kolovozu 1996. donesen je Sporazum prema kojem su se Hrvatska i Srbija obvezale u roku od 30 dana osnovati zajedničko povjerenstvo s po tri predstavnika i sklopiti sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu i nestalu imovinu. To se nije dogodilo i naknada do sada nije isplaćena.

Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, u razgovoru za Narod.hr ističe kako je u svakom slučaju za to odgovorna Vlada RH.

“U vrijeme kada je imala priliku, obzirom da je potpisan Sporazum, oni ga nisu proveli. To stoji i dalje. Ratna odšteta se ne može vezati na bilo kakve odluke haškog suda jer je činjenica da je Srbija i Crna Gora uz pomoć JNA izvršila agresiju na teritorij RH.”

Gregurić se sjeća napada i razaranja za koja je Hrvatska trebala tražiti odštetu:

“S teritorija Republike Srbije prvi napad na Hrvatsku je Erdut. Što se tiče bombardiranja iz zraka, njih je bilo i ranije, ali prvi zemljani napad s teritorija na teritorij bio je 25. srpnja 1991. godine. Poginula su šestorica Tigrova, pripadnika 1. Gardijske brigade, a 18 ih je ranjeno.

O Vukovaru ne moramo uopće govoriti. Postoje zapisi, video zapisi, svjedočenja, sudske odluke itd. Republika Hrvatska s punim pravom može tražiti odštetu za ratna razaranja od Srbije i od Crne Gore. Ovdje govorim o ratnim razaranjima. Moraju biti uključene i odštete za bespravna i protupravna zatočenja, mučenja pripadnika HV-a i redarstvenih snaga, a jednako tako i civila.”

Nastavlja kako Hrvatska prema međunarodnom pravu može tražiti odštetu.

“Postoje pravni temelji. Međutim ono što nikome u Hrvatskoj nije jasno je to da kada netko treba platiti za razaranja, smrti, sakaćenja, invalidnost, zatočenja… Kako god nazvali takva razaranja i uništavanja, nije jasno zašto nijedna vlast do sada nije potraživala odštetu. Radi se uglavnom o hrvatskim braniteljima, pripadnicima redarstvenih snaga i specijalne policije, jednako kao i o civilima”, kaže Gregurić.

Osvrnula se i na Zakon o braniteljima:

“Kao što je bilo zadnjih dana prilikom izglasavanja Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji, glavni napad je bio to da smo veliko opterećenje za proračun, da smo privilegirani… Umjesto da glavni prigovor bude zašto Vlada RH do sada nije potegnula pitanje plaćanja. Ne mora uopće potezati to pitanje. Zašto nije samo proveden Sporazum?”, pita se Zorica Gregurić.

Narod.hr

 

Vesna Balažević i Zorica Gregurić dobrovoljno su otišle u vukovarsku bolnicu 1991. i ostale do kraja

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Nika Pinter: Ako je netko rasturao BiH, rasturala ju je međunarodna zajednica

Objavljeno

na

Objavio

I Nika Pinter, odvjetnica generala Slobodana Praljka, slaže se s kolegama Vesnom Alaburić i Željkom Olujićem da žalbena presuda u slučaju Prlić i ostali ne daje pravnu osnovu za tužbu logoraša iz BiH protiv Hrvatske.

I kolega Nobilo sam je rekao da treba prvo dobro poručiti slučaj. A kad ga prouči, vidjet će da nema osnova za tužbu. U slučaju tužbe rado bih bila u hrvatskom timu koji će pobijati odgovornost Hrvatske jer ja ne vidim kako bi ova presuda mogla biti dokaz na sudu – kaže Pinter.

Što se revizije osuđujuće presude tiče, koju bi mogle podnijeti obrane petorice Hrvata, odvjetnica Vesna Alaburić rekla nam je kako odvjetnički timovi rade na analizi presude, ali da je za reviziju potreban neki novi dokaz, koji bi oni već iskoristili u redovnom postupku da su ga imali. I to je nužan dokaz općeg, šireg značaja, a ne za konkretne događaje jer u tom pogledu novi dokazi ne mogu ništa bitno promijeniti.

Presudu može promijeniti jedan ključni dokaz. I ja mislim da nema puno šanse za reviziju. Taj bi dokaz, recimo, trebao dokazati da nije bilo UZP-a – potvrđuje i odvjetnica Pinter ograđujući se kako je žalbenu presudu počela čitati te će joj za analizu trebati barem mjesec dana. – A knjiga ustavnog suca Mate Arlovića – pitamo je. – Sjajna je! Ali ne nudi ništa novo jer je pisana na temelju dokumenata koje smo koristili kao dokaz.

Novo bi bilo da uspijemo doći do arhive Alije Izetbegovića ili Slobodana Miloševića, do nečega do čega nismo mogli doći u tijeku postupka. Već sam negdje rekla da ću do zadnje kapi krvi, dok god dišem, tvrditi da nije bilo UZP-a, ali ne znam gdje bi se mogao naći dokaz – kaže Pinter.

Sudac Jean Claude Antonetti čudio se što je sud imao na raspolaganju 64 Tuđmanova transkripta pa je rekao kako je, za razliku od “mase dokumenata iz Zagreba”, sa sastanaka Predsjedništva BiH na raspolaganju imao “svega šest najrelevantnijih dokumenata”, piše Večernji list

I ono malo dokumenata što smo uspjeli prikupiti nisu nam htjeli prihvatiti kao dokaze. Kad nam je vijeće odbijalo dokaze, sudac Antonetti vrlo je često imao izdvojeno mišljenje smatrajući da treba unijeti dokaze svih šest obrana jer tek kad se sve pogleda može se stvoriti prava slika.

Svi predmeti u odnosu na Hrvate u BiH počinju tako kao da su Hrvati isključivo napadali civile i radili zločin protiv čovječnosti. Kao da nisu bili u oružanom sukobu i kao da nije bilo Armije BiH, uz odnos snaga 1:7, i kao da se ništa nije dogodilo u srednjoj Bosni – ističe odvjetnica. Prema presudi, UZP se događao baš u vrijeme ofenzive Armije BiH u srednjoj Bosni te se tada pooštrava i retorika dr. Franje Tuđmana, koju onda Haaški sud koristi da bi idejno zaokružilo UZP.

Zato što se segmentarno gledaju predmet i dokumenti te se jedna rečenica izvlači iz konteksta. Usuđujem se reći da si nitko nije dao truda, pa čak ni suci, da pročitaju sve što imaju u spisu, i zbog toga je Slobodan Praljak i učinio to što je učinio – kaže Pinter. Bi li bilo UZP-a, osobito najšireg oblika, bez Tuđmana, pitamo je, s obzirom na to da se u žalbenoj presudi spominje na više od 400 mjesta. – A i optužba i suci kažu kako Tuđman nije bitan. I bez njega imali bi onaj tzv. mali UZP. Ali i kraj Tuđmana nema dokaza. Jer, ako ste stalno napadani, kako možete imati plan etničkog čišćenja!? To nije obranaštvo.

Dokumenti, dokazi i svjedočenja stvorili su u meni nedvojben zaključak da UZP-a nije bilo, da su Hrvati bili napadani od Armije BiH. S druge strane, recite mi gdje ste u hrvatskim novinama vidjeli da se bilo tko pitao za zločine nad Hrvatima. Je li bilo tko postavio pitanje kad će se netko iz Armije BiH ili bošnjačke politike ispričati za zločine nad Hrvatima u BiH.

Kad je neka od organizacija u Hrvatskoj pitala za Uzdol, Grabovicu, Stipića livade, Križančevo Selo, Buhine Kuće… Proziva se hrvatski vrh što se nije ispričao za zločine nad Bošnjacima iako je bilo ne znam koliko isprika. Bivši predsjednik Josipović kaže da je predsjednica trebala ići u Ahmiće, a ne u New York.

Ne može se stalno od Hrvatske tražiti da se ispriča, a ni jednom riječju ne pita se što su Hrvati prolazili u ratu i što je bilo prije Ahmića na području Konjica, koliko je ljudi, civila i zarobljenih vojnika ubijeno. I ništa nije procesuirano. Svaka žrtva zaslužuje da bude imenovana žrtvom i da onaj koji ju je učinio žrtvom bude kažnjen. Ali nikad se neću složiti s tim da bude kažnjen onaj koji nema apsolutne veze s tim zločinom.

Sam tužitelj Kenneth Scott pred izricanje žalbene presude rekao je u istočnom Mostaru da nitko od optuženih nije učinio ni naredio nijedan zločin – obrazlaže Pinter dodajući ono što je i ustavni sudac Arlović ustvrdio u svojoj knjizi, kako ni pregovori o diobi BiH još ne predstavljaju krimen, a sud u Haagu nije imao mandat suditi politikama. Ali kad je Praljak tražio da iznese povijesne činjenice, taj ih kontekst nije zanimao.

Nas odbili, tužitelje prihvatili

Njih je zanimalo samo ono što može osuditi Hrvate, moram to tako reći. Jer, ako nama odbiju UN-ov dokument zbog toga što ima previše stranica, a istovremeno prihvate dokument tužiteljstva s još više stranica, recite mi u čemu je stvar – pita se odvjetnica podsjećajući i na Owen-Stoltenbergov plan koji je predvidio BiH kao uniju dviju republika pa zaključuje: – Ako je netko rasturao BiH, rasturala ju je međunarodna zajednica koja je prva počela s tim planovima. Bošnjaci jesu stradali u BiH, osobito u Srebrenici, ali nisu svete krave na području srednje Bosne i u Hercegovini. Ne mogu biti oni jedina žrtva u tom ratu. I Srbi, i Muslimani i Hrvati su žrtve.

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari