Pratite nas

Kultura

Govor biskupa Perića o mučeniku Stepincu koji je zaslužio gromoglasan pljesak!

Objavljeno

na

Nadbiskupijski pastoralni institut i Biskupski ordinarijat Mostar organizirali su u srijedu, 22. siječnja u dvorani Vijenac Nadbiskupskog pastoralnog instituta u Zagrebu, predstavljanje knjige „Nada koja ne postiđuje” mostarsko-duvanjskog biskupa Ratka Perića.

Autor knjige, biskup Perić govorio je na predstavljanju o odnosu kardinala Alojzija Stepinca i Maršala, Josipa Broza Tita.

Biskup Perić ispričao je kako je u svibnju 1991. neki trapist donio u New York subratu trapistu, autoru knjige o životu i smrti Alojzija Stepinca, fotografiju zahvalnice s Kardinalova groba iz zagrebačke katedrale na kojoj je bila jedva vidljiva i čitljiva poruka Kardinalu: “Hvala ti! Maršal Tito”

“Mramorna pločica na njegovom grobu. A tko će znati je li sam Maršal poslao bijelu mramornu pločicu na kardinalovu grobnicu”, zapitao se mostarsko-duvanjski biskup i istaknuo da nije Maršal učinio Stepinca svecem, ali ga je učinio mučenikom.

“Josip Hrnčević, javni tužitelj i glavni redaktor optužnice uz Jakova Blaževića, 11. svibnja 1993. u Zagrebu je izjavio da je Tito opsjednut Stepinčevim slučajem. On bi ga učinio svecem samo da ga se može riješiti”, naglasio je autor knjige.

Nadalje je rekao da se Stepincu nakon 18 dana koje je proveo u istražnom pritvoru, vidjevši što mu se sprema, komunističkim istražnim procesom i vlastitom refleksijom sve iskristaliziralo. “Alojzije Stepinac si posve posvješćuje trajno crkveno načelo da je pravo mučeništvo ako se ono želi, a ne ako se od njega bježi”, naglasio je biskup Perić.

“Na našavši na njemu nikakve krivice, pustiše ga privremeno iz pritvora i radi susreta s Maršalom”, rekao je biskup Perić i ispričao zgodu koja se dogodila dan prije susreta Stepinca i Tita. Bilo je to 2. lipnja 1945., Maršal se susreo s izaslanstvom zagrebačkog klera i tom prilikom izjavio: „Ja bih sa moje strane rekao da naša Crkva treba da bude nacionalna, da se više prilagodi naciji. Ja bih želio da vidim da Katolička Crkva u Hrvatskoj, sada kad imamo sve uslove, ima više samostalnosti. To bih želio i to je osnovno pitanje. Sva su ostala pitanja sekundarna i lako će se riješiti.” Mostarsko-duvanjski biskup objasnio je da je riječ o tome da se katoličku Crkvu u Hrvatskoj htjelo odvojiti od papina primata i podložiti utjecaju države, odnosno Tita.

Tijekom jedinog susreta s maršalom, blaženi Alojzije iznosi 5 provjerenih crkvenih načela usmjerenih protiv nacionalne crkve. U svojoj knjizi msgr. Perić ih donosi ovim redoslijedom:

a) Važno je državu stvoriti, ali je još važnije urediti

b) Mudri državnici poštuju religiozne osjećaje državljana i slobodu savjesti

c) Bivša je država (Kraljevina Jugoslavija) uredila položaj pravoslavaca, ali ne i katolika, strahovita pogreška.

d) Za katolike je mjerodavna Sveta Stolica, a najbolja je forma konkordat

e) Uspostava međunarodnih odnosa sa Svetom Stolicom znači međunarodni prestiž za novu državu.

“U razgovoru sa Stepincem Maršal je stalno isticao da Sveta Stolica nije sklona nama Slavenima. Nadbiskup je to dokumentirano opovrgnuo, i crkvenim primjerima Dalmacije i Istre i Međimurja”, naglasio je biskup Perić i ispričao kako je u Rimu 26. siječnja 1946. Maršal svećenicima Svetozaru Ritigu i Boži Milanoviću kazao da je preko Moskatela, službenika Jugoambasade pri Svetoj Stolici, uputio zahtjev Svetoj Stolici da makne Stepinca. Ali je Sveta Stolica odgovorila da to ne može napraviti bez kanonskog postupka. I Tito dodaje, rekao je autor knjige Nada koja ne postiđuje: „Ako bi se sam nadbiskup zahvalio, čitav ovaj sudbeni postupak bio bi obustavljen. Pa nadbiskup neka ide kud hoće, pa i u Rim.”

Ako je Stepinac bio zločinac, treba ga kazniti, a ne pustiti, naglasio je biskup Perić.

Daljnjom analizom odnosa između Tita i blaženog Alojzija Stepinca, autor knjige ukazuje na koje je sve načine Tito pokušao maknuti blaženika iz Jugoslavije. U jednom trenutku ga slikovito naziva “novim Mojsijem”, koji je trijumfirao nad faraonom Titom u ovom životu.

U ožujku 1947., pet mjeseci nakon osude Stepinca, u Lepoglavu u službeni posjet Stepincu dolazi Vladimir Bakarić, predsjednik Vlade Federativne Narodne Republike Hrvatske, koji Stepincu, ne bez pristanka Maršala, nudi ispisani formular da Tita zamoli za pomilovanje i bit će odmah pušten, može napustiti Hrvatsku. No, Nadbiskup odvažno i pronicljivo odbija i zavodljivo pomilovanje i nepovratno putovanje u Vatikan. Neće amnestiju, hoće reviziju procesa pred neovisnim sudom.

Tito je u razgovoru za brojne strane medije izjavljivao kako je spreman osloboditi Stepinca pod uvjetom da napusti Jugoslaviju i ode u Vatikan ili bilogdje drugdje. Stepinac odbija takvu mogućnost, a i sam Papa ne zove ga u Vatikan već ga ohrabruje u njegovoj mirnoj i čistoj savjesti. Ako bi pristao otići u Vatikan ili u neki samostan, priznao bi se krivim. Nadbiskup ne traži slobodu s krivnjom, nego obnovu procesa pred neovisnim sudom.

Dotaknuvši se maršalovog pritiska na Stepinca i katoličku crkvu u Hrvata, da treba “olabaviti” doticaj s Rimom, nadbiskup Perić je pročitao Alojzijev komentar na taj pritisak:

“Oni bi nam željeli nacionalnu crkvu, crkvu po uzoru na rusku kojom zapovijeda Staljin. Takvoj crkvi oni bi rado dali subvencije, plaće, vratili posjede, nju bi oni slavili novinama i koješta drugo. Ali je pitanje bi li takva crkve zasluživala uopće ime Crkve Kristove.”

26. kolovoza 1958. katolički su biskupi ponudili kardinalu Stepincu mogućnost da će oni tražiti njegovo oslobođenje povodom 60. obljetnice njegova života, rekao je biskup Perić i istaknuo da je Stepinac odgovorio: „Moja je jedina ambicija na ovome svijetu izdržati do kraja i preminuti u milosti Božjoj!”

“Sučelila su se dva svijeta, odnosno dvije države. Civitas Dei – Božja država sa sustavom savjesti kao Božjega glasa i zakona – u kardinalu i Civitas Terrena – zemaljska država bezbožne revolucionarne komunističke svijesti u maršalu. Odnosno kraljevstvo bogoljublja, Božje istine i pravde u Stepincu i kraljevstvo sebeljublja i lukavštine i laži u Brozu”, zaključio je biskup Ratko Perić.

Poslušajte čitav govor biskupa Perića

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Intrigantan roman autorice s njemačkom adresom

Objavljeno

na

Objavio

Promotori Branimir Romac, dr. sc. Željka Lovrenčić, autorica Nela Stipančić Radonić, dramska umjetnica Dunja Sepčić i voditeljica tribine u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu Lada Žigo Španić. -Foto: Snježana Radoš

Treći roman Nele Stipančić Radonić iz Münchena, nakon tri pjesničke zbirke, predstavljen je u Zagrebu u nazočnosti birane publike

U Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu svečano je predstavljen roman Slušaj ptice kako pjevaju autorice Nele Stipančić Radonić koja živi u Münchenu. Roman je objavila prestižna splitska Naklada Bošković, koja često otvara prostor hrvatskoj knjizi iz dijaspore od proze do poezije i esejistike. Uz autoricu o romanu su govorili ugledna književnica i esejistica dr. sc. Željka Lovrenčić i književni kritičar doktorand splitskoga Filozofskoga fakulteta Branimir Romac te Lada Žigo Španić, koja je ujedno znalački moderirala svečanošću. Ulomke iz romana nadahnuto je interpretirala dramska umjetnica Dunja Sepčić.

Prema riječima Lovrenčićeve radnju romana Nele Stipančić Radonić, napetoga poput dobre utakmice, objedinjuje upravo tā popularna igra.  Ova spisateljica do sada je objavila tri pjesničke zbirke i dva romana. Dok opširni povijesni roman Grišnici i pravednici (2016.) govori o povijesti Bosne, roman Putovanje u Indiju (2017.) suvremene je tematike. U njemu susrećemo uglavnom likove iz našega susjedstva. I u najnovijem romanu autorica se posvećuje opisima aktualnoga hrvatskoga društva. Kroz ozračje svjetskoga nogometnoga prvenstva, odnosno kroz prizmu igre, obrađuje tematiku naše društvene zbilje, istaknula je dr. sc. Željka Lovrenčić.

Prepoznatljiva poetika Nele Stipančić Radonić, određena je lakoćom pripovijedanja u posve netipičnim motrištima svakodnevice potrošačkoga društva, intrigantnim strukturama te vječno zanimljivim obiteljskim temama (bračnim, bratskim, prijateljskim…), što joj priskrbljuje sasvim osebujno mjesto u okviru recentne hrvatske književne produkcije s migrantskom pozadinom, prepoznatljivoj u bilokalnosti, odnosno bivanju između dviju različitih društvenih okolina, kazala je Lada Žigo Španić.

Radi se o tekstu, unatoč beznađu što okružuje protagoniste, koji na vrlo jednostavan način dotiče neke od zagonetki ljudskog života kao što su sreća,  upućenost na druge, životne prisutnosti i odsutnosti, nepredvidivosti kojima ne možemo umaknuti, potrebu za odlascima i odmicanjima, te osobito traganjem za svjetlom nade.  Kolopletom različitih motiva uklopljenih u konkretnu priču o dvojici braće, autorica ujedno dotiče konstante postojanja, istosti i različitosti,  među pojedincima i njihovim pojedinačnim sudbinama, ali i među idejama i načinima bivanja tijekom obiteljskog života, rekao je književni kritičar Branimir Romac.

Ovo je društveni, ali i psihološki roman koji kroz društvenu situaciju obrađuje i obiteljske te općenite odnose među ljudima. Iz ne baš optimistične perspektive, govori o stanju duha hrvatske nacije te o površnosti, sebičnosti i nezainteresiranosti za svijet oko sebe mnogih naših sunarodnjaka, ustvrdila je teoretičarka književnosti Željka Lovrenčić.

Sažeto, glavni su protagonisti braća Fabijan i Boris, dva u potpunosti suprotna lika. Dok je novinar-kolumnist Fabijan povučeni sanjar koji je doživio veliku ljubav s Julijom, sestrom kolegice s posla koja je umrla, i od tada živi povučeno između kuće i ureda, Boris je sušta suprotnost: šarmer i ljubitelj žena. Po zanimanju slikar, živi obiteljskim životom premda vrlo često izlijeće iz obiteljskoga gnijezda. Njegovu suprugu Laru to više pretjerano niti ne zanima; njoj je bitna forma. Uredila si je život i brine o sinu Svenu. Pravi se da ništa ne zna o Borisovim ljubavnim pustolovinama kojima nije odoljela ni mlada Tea u koju je zaljubljen i njegov sin. Budući da otac nikada nije imao ni volje ni vremena baviti se sinovim problemima, uglavnom je sve rješavao novcem. Velikome zaljubljeniku u nogomet, omogućio mu je i odlazak u Brazil na svjetsko nogometno prvenstvo. Kad Boris sazna da mu sin Sven nije zainteresiran za odlazak na fakultet, među njima izbija velika svađa. A kad Sven spozna da mu se otac viđa s djevojkom koju voli, stradava u prometnoj nesreći. Braća različitih karaktera, Fabijan i Boris, nakon dugo vremena, ponovno se zbližavaju upravo u toplo ljeto kad „Vatreni“ nižu uspjehe na terenu. Uvijek nerviranje s Fabijanove i čuđenje s Borisove strane. U ovome romanu koji se zbog dinamike i napetosti lako i brzo čita, nema sretnoga završetka. Ovo naizgled lagano i vrlo vješto pisano štivo obrađuje složenu tematiku. Između ostalih stvari, iščitavamo i autoričine stavove o hrvatskoj zbilji, zaključila je Željka Lovrenčić.

Autorica Nela Stipančić Radonić rođena je 1967. godine u Mrkonjić Gradu, u Bosni i Hercegovini. Diplomirala je francuski i ruski jezik s književnošću na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te magistrirala politologiju, smjer komparativna politika na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Veći dio života provela je u Zagrebu, a zadnjeg desetljeća s obitelji živi u Njemačkoj, u Münchenu. Glavno je područje njezina zanimanja i rada u inozemstvu književnost, a sporedno publicistika. Poeziju sklada od rane mladosti, dok u zrelijoj dobi piše kratke priče i romane. Dosad su joj objavljeni: roman Grišnici i pravednici (2016.), zbirka pjesama Mjesečeva djeca (2016.), zbirka pjesama Kamena šuma (2017.) i roman Putovanje u Indiju (2017.). Dobitnica je književnih nagrada. Svojim javnim sudjelovanjem nastoji pridonijeti suradnji između domovinske i iseljene Hrvatske kao sudionica Hrvatskoga iseljeničkog kongresa. Članica je Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, pjesničke udruge Hrvatska izvandomovinska lirika iz New Yorka te je članica i tajnica Hrvatskoga obiteljskog kola u Münchenu. Publicistkinja je u Hrvatskome slovu te suradnica na mrežnome portalu Hrvatski glas Berlina.

Publika u Društvu hrvatskih književnika, među kojom su bili i naši pisci i aktivisti od SAD-a do Australije i Venezuele, srdačno je čestitala autorici i poželjela joj što bolji odziv čitatelja u domovini i u Njemačkoj. Predsjednica Hrvatskog svjetskog kongresa za SAD Nada Pritisanac Matulich i predstavnica HSK-a pri UN-u, nakon čestitki za novi roman, uručila je autorici priznanje Hrvatskog svjetskog kongresa za izniman doprinos radu te ugledne iseljeničke organizacije.

Vesna Kukavica

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Promocijom knjige Marija Predena u Kninu započela ovogodišnja manifestacija ‘Mjesec hrvatske knjige’

Objavljeno

na

Objavio

U organizaciji Narodne knjižnice Knin jučer je održana promocija nove knjige “U potrazi za djeovjkom – čežnja za ljubavi” autora kninskog vjeroučitelja i radoholičara Marija Predena. U predivnoj atmosferi knjigu su predstavili profesor hrvatskog jezika i književnosti Dario Zemljak, glavni urednik nakladničke kuće Kerigma-Pia Anto Pranjkić i autor.

Prije nego će knjiga biti predstavljena ravnateljica ovdašnje Narodne knjižnice Kornelija Belak je dodijelila nagrade za najčitatelje u kninskoj narodnoj knjižnici i na taj način znakovito otvorila Mjesec hrvatske knjige 2019. godine u Kninu. Cijelim susretom maestralno je moderirala Ana Šimić-Sunko, a Marijove stihove čitala je Barbara Alilović.

Poseban ugođaj cijelom događaju dali su članovi vokalno-instrumentalnog sastavaGospin VIS: Mateo Aničić na girari, Šime Miljković Skelin na bas gitari te vokali: Barbara Gojević, Antonia Čulum, Barbara Vujević, Ivana Čoraš, Iva Čulum, Petra Čarić, Luka Orlović i Antea Grgić.

Među brojnim ljubiteljima lijepe pisane riječi na otvaranje manifestacije Mjesec hrvatske knjige 2019. godine u Kninu nazočio je i poznati spisatelj i književni čritičar prof. Fabijan Lovrić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari