Pratite nas

Događaji

Govor Igora Vukića na predstavljanju knjige ‘Razotkrivena jasenovačka laž’

Objavljeno

na

SLIKE: Branko Hrkač

Predstavljanje knjige “Razotkrivena jasenovačka laž” akademika Josipa Pečarića i dr. Stjepana Razuma održano je u četvrtak, 17. siječnja u dvorani crkve Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj 31. U prethodnom tekstu smo donijeli izlaganja autora, a ovdje, u nastavku donosimo pozdravni govor Igora Vukića:

Dragi prijatelji, dame i gospodo, dobrodošli na predstavljanje knjige „Razotkrivena jasenovačka laž“, akademika Josipa Pečarića i dr. Stjepana Razuma!

Izuzetna mi je čast što vas mogu pozdraviti u ime svih članova Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, koje je nakladnik ove knjige. Zahvaljujem i župi Presvetog Srca Isusova što su nam ljubazno ustupili ovu dvoranu za predstavljanje. Hvala i Hrvatskom društvu katoličkih prosvjetnih djelatnika koji su za danas također ovdje imali zakazanu jednu tribinu, ali su se složili da je održe u maloj dvorani. Stoga ako netko kasnije želi pogledati što oni rade, ulaz je također slobodan.

Knjiga koja je pred nama izazvala je svjetski odjek i pozornost i prije no što je ovdje prvi put predstavljena. Bila je dovoljna samo najava da se jave dežurni osporavatelji koji bi željeli da povijesna slika logora o Jasenovcu ostane onakva kakvu su oni projektirali. I da im služi za njihove interese pokoravanja i discipliniranja hrvatskog naroda, svih hrvatskih građana, a i naroda u susjednim državama.

Ali najave ovog događaja, objavljene na elektroničkim stranicama novina kao što su New York Times, Washington Post, slovački Teraz ili beogradski Telegraf, izazvale su kontraefekt.

Umjesto zabrana knjige, koja po hrvatskim zakonima gotovo i da nije moguća, ove su prijeteće najave samo pojačale zanimanje za knjigu i općenito za naš rad.

O tome se u ovoj knjizi i radi. Ona je poziv na javnu raspravu i ujedno jedan iscrpni izvještaj o tome kako se situacija u pogledu rastjerivanja propagandne magle mijenjala u posljednjih 20 godina.

Toliko je prošlo od objave knjige „Srpski mit o Jasenovcu“ koju je 1998. napisao naš akademik Pečarić. Bio je to njegov pokušaj da u tada još monolitni blok jasenovačkih laži zabije bar jedno dlijeto i napravi bar malu pukotinu.

U knjizi su obavijesti i o drugim njegovim radovima s ovom temom, a osobito o lobističkom pothvatu kojim je 2012. godine uspio spriječiti da historičar Ivo Goldstein postane član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Uživat ćete čitajući akademikove komentare i intervjue koje je davao tim povodom.

Uzgred, prije koji tjedan Ivo Goldstein uspio je postići da ga imenuju inozemnim članom Akademije nauka Bosne i Hercegovine. Dakle postao je ipak akademik. I pored svih javnih upozorenja na nedostatke Goldsteinova znanstvenog i stručnog rada. Ne želimo ništa loše reći o Akademiji nauka BiH, ali nam je ipak žao što se u Sarajevu nije našao neki Pečarić pa da i bosansku akademiju sačuva od tako drastičnog snižavanja kriterija.

Sve zajedno podsjeća na slučaj iz jednog slavonskog gradića u kojem je prije godinu-dvije gradonačelnik odlučio za vrijeme svojega mandata napokon diplomirati na fakultetu. I kad je to postigao, u lokalnom tjedniku, koji je naravno, pun gradonačelnikovih slika, izašla je vijest o tome. Novinar je u članku još i točno napisao da je gradonačelnik postao „akademski građanin“. Urednik je na taj članak stavio naslov: Gradonačelnik postao akademik!

No vratimo se knjizi – događaji koje opisuje ubrzali su se osnivanjem Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac 2014. godine. Pronaći ćete osvrte i odjeke na javne nastupe i objave prvih rezultata rada društva.

Ovdje je dr. Stjepan Razum, suautor ove knjige. Svećenik, ravnatelj arhiva Nadbiskupije zagrebačke, urednik književnog časopisa Marulić i obnašatelj niza drugih dužnosti. Unatoč zauzetosti, prihvatio se marljivo i predsjedničke dužnosti u Društvu za istraživanje Jasenovca.

Svojim iskustvom znatno je utjecao da društvo u svoje prve četiri godine postigne prepoznatljivost, koja, kao što vidimo, jamči spominjanje čak i u New York Timesu. Članovi društva mu na tomu zahvaljuju, a on će i dalje raditi s nama kao član Upravnoga odbora.

U knjizi ćete naći priloge o nizu autora koji su i ranije, uz mnoge teškoće pa i osobne žrtve, dali svoj doprinos istraživanju jasenovačkog logora. Primjerice, o našem pokojnom članu Vladimiru Mrkociju, zatim o Mladenu Iveziću pa tako i o autorima koji nisu članovi našeg društva poput Nikole Banića, Nikole Koića ili Romana Leljaka. Objavljeni su i tekstovi novinara i kritičara koji su analizirali rad društva i njegovih članova. Među ostalim u knjizi su tekstovi prof. Matka Marušića, Zlatka Pintera, Milana Ivkošića i Zvonimira Despota.

Opisane su peticije koje su organizirane za potporu slobodi istraživanju povijesti jasenovačkog logora i općenito, i drugih kontroverznih, nedovoljno istraženih tema. Kad čitate imena potpisnika peticija – a tu ima akademika, sveučilišnih profesora, bivših veleposlanika i konzula, biskupa, poduzetnika i brojnih drugih zainteresiranih građana – čudite se kako već rezultati novijih istraživanja Jasenovca nisu dobli dominantnu poziciju u hrvatskoj javnosti.

Ili bar kako glavne struje u toj javnosti nisu prihvatile ideju da je potrebno što prije provesti temeljito, sveobuhvatno pa i interdisciplinarno istraživanje Jasenovca.

Paradoksalno je da je takav prijedlog prije godinu dana iznio – nitko drugi – do Ivica Dačić, ministar vanjskih poslova Srbije. S nekim svojim predodžbama i zamislima, ali upravo s tim riječima.

S naše strane čuli smo pomalo sramežljiv prijedlog predsjednice Kolinda Grabar Kitarović o osnivanju međunarodne komisije. Predsjednica je zapravo prenijela ideju njezina savjetnika Ivana Zvonimira Čička. Uslijedile su većinom negativne kritike prijedloga, i kasnije se o njemu više nije mnogo čulo.

Moglo bi se čak reći, da se u Hrvatskoj u nekim stvarima nismo pomakli s mjesta na kojem smo bili prije 20 godina. Naša udruga i autori ove knjige učinili sve što je u našoj, relativno, skromnoj moći da se razotkrije jasenovačka laž. No još će se mnogo morati gaziti tim tek donekle utabanim prtinama u snijegu. Snijeg spominjem, naravno, zbog fotografije jasenovačkog logora objavljene u ovotjednom Nacionalu. Snimljena je u siječnju 1945. godine, kad je i Jasenovac bio zasut snijegom. Suprotno naslovima u Nacionalu, ta fotografija ne otkriva ništa posebno – a na kraju pridonijet će i našim rezultatima istraživanja logora. Ali da vas s tim ne zamaram – članak s analizom te fotografije i članaka u Nacionalu, bit će objavljen idući tjedan u Hrvatskom tjedniku.

Kad vidimo reakcije koje je izazvala ova knjiga i najava njezina predstavljanja, vidimo da i u svijetu, čak i onom koje pripada razvijenoj liberalnoj demokraciji 21. stoljeća, ima onih koji bi zabranjivali istraživanja i kažnjavali za napisane knjige. I onda vjerojatno spaljivali – i knjige i autore.

Stoga valja naglasiti rečenice koje je u predgovoru ove knjige „Razotkrivena jasenovačka laž“ napisao uvaženi povjesničar dr. Jure Krišto:

„Oni koji znaju što je ‘ispravno mišljenje’ posežu za argumentom da istraživanje o Jasenovcu predstavlja revidiranje povijesti i popravljanje slike o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj te nijekanje njezina „zločinačkog karaktera“.

Naravno, historiografija živi od revizija! I naravno da će nova saznanja o Jasenovcu utjecati i na razumijevanje ND Hrvatske. No, ponovo treba naglasiti načelo: to ne smije biti razlog za zabranu istraživanja logora Jasenovac i propagiranja eventualnih novih saznanja.

Uostalom, zar se upravo o logoru Jasenovac i o ND Hrvatskoj nije izreklo i napisalo bezbroj paušalnih ocjena i najobičnijih laži! Zar ne bi bila odgovornost svih znanstvenika u svijetu da se takve laži razobliče ako i kad za to postoje čvrsti dokazi!“

A u pogovoru, koji je napisao naš član, vrsni povjesničar dr. Mato Artuković, naglašava se kako je mit o Jasenovcu „udario je Hrvatima pečat genocidnog naroda. Stjerao ga pola stoljeća u ispovjedaonicu za grijehe koje nije počinio, i grijehe koji nisu počinjeni ni izbliza kako se to i danas tvrdi. I zato se protiv toga mita treba boriti.

Znanstvenici koji se bave ovom problematikom na to su prvi pozvani. Kod nas ih je premalo. No, nakon što je u Hrvatskoj uglavnom odbačena brojna „700.000“, zadana je kao nova dogma broja ubijenih u logoru Jasenovac: „80.000 do 100.000“. Pri tome zagovornici ove brojke ne samo da odbijaju mogućnost drukčijeg rezultata, nego ne dopuštaju ni istraživanja koja bi tu novu brojku, koju sada pretvaraju u dogmu, doveli u pitanje.“

S velikim zadovoljstvom riječ sada prepuštam autorima, dr. Razumu i akademiku Pečariću.

Zagreb, 17. siječnja 2019.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Večer prijatelja tuzlanskih Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

10. srpnja upriličena je Večer prijatelja kao zahvala svima onima koji su pomagali izgradnju velikog i vrlo značajnog projekta za tuzlanske Hrvate. Nije se krila posebna zahvalnost Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, čija je potpora uistinu mnogo pomogla realizaciji projekta. Ovom je prigodom Žana Ćorić izaslanica državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonka Milasa, inače vrlo draga gošća ovdašnjih Hrvata, kazala kako će Ured i u budućnosti nastaviti podupirati kulturne projekte na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine. U riječi gospođe Ćorić ne može se posumnjati, jer toliki već implementirani projekti služe kao činjenica velike potpore Vlade RH svojim sunarodnjacima u BiH.

Povijest bilježi kako su se franjevci Vrhbosanske Nadbiskupije na području sadašnje Bosne najprije doselili u Srebrenicu i tamo izgradili svoj samostan. Širili su se polako i sigurno, a kako su se širili oni, tako se širilo i kršćanstvo. Brzo su naselili i područje Soli ili danas Tuzle, gdje su kasnije također izgradili svoj samostan.

Danas u Tuzli egzistira Franjevački samostan svetih Petra i Pavla, a čiji je prostor, pored održavanja vjerskih sadržaja, i mjesto kulturnih i svih drugih za Hrvate značajnih događanja. Tako su tuzlanski franjevci uz svoj puk pokrenuli i Hrvatski kulturni centar “Sveti Franjo”. A svaka organizacija, pogotovo ona tipa kao što je ova tuzlanska, ima i svoje prijatelje, koji pomažu kad je potrebno. Čine to uvijek kad god zatreba.

Tim povodom 10. srpnja upriličena je Večer prijatelja kao zahvala svima onima koji su pomagali izgradnju velikog i vrlo značajnog projekta za tuzlanske Hrvate. Nije se krila posebna zahvalnost Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, čija je potpora uistinu mnogo pomogla realizaciji projekta.

Ovom je prigodom Žana Ćorić izaslanica državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonka Milasa, inače vrlo draga gošća ovdašnjih Hrvata, kazala kako će Ured i u budućnosti nastaviti podupirati kulturne projekte na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine. U riječi gospođe Ćorić ne može se posumnjati, jer toliki već implementirani projekti služe kao činjenica velike potpore Vlade RH svojim sunarodnjacima u BiH.

Bila je ovo prigoda da se nazočnima obrati i donedavni gvardijan Franjevačkog samostana u Tuzli, svugdje rado viđeni, fra Mario Divković, koji je započeo izgradnju i cijeli projekt predao u ruke novom gvardijanu fra Željku Nikoliću.

Cijelom događaju bio je nazočan i vidno radostan predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BIH dr. Dragan Čović s najbližim suradnicima te novoizabrani predsjednik Hrvatskog kulturnog društva “Napredak” dr. Nikola Čiča, inače rođeni Tuzlak. Među gostima smo mogli vdiejti i Gradonačelnika Tuzle Jasmina Imamovića i premijera Županije Posavske Đuru Topića.

Piše: Anto PRANJKIĆ

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Na Plehanu postavljen kamen temeljac za novi samostan

Objavljeno

na

Objavio

Kardinal Puljić je posebno istaknuo potrebu zajedničkog djelovanja Crkve i vlasti na zauzimanju za izgradnju  i obnovu svih porušenih krajeva, a prigodom postavljanja kamena temeljca bili su nazočni predstavnici najviših organa vlasti hrvatskog naroda predvođeni predsjednikom Hrvatskog narodnog sabora BiH dr. Draganom Čovićem. Među nazočnima našli su se i predstavnici Vlade RH predvođeni izaslanikom premijera Andreja Plenkovića državnim tajnikom Središnjeg državnog ureda za obnovu  i stambeno zbrinjavanje Nikolom Mažarom. Ovom događaju bili su nazočni i predstavnici Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, koji ulažu velike napore kako bi Hrvatima u bIh život učinili lakšim i ljepšim

Piše: Anto PRANJKIĆ/Kamenjar.com

Cijela bosanska Posavina svojevrsni je simbol patnji i stradanja hrvatskoga naroda kroz, kako onu stariju, tako i noviju, burnu povijest ovog naroda.  Katoličanstvo na ovo područje donijeli su franjevci u srednjem vijeku, a čuvali su ga zajedno sa svojim pukom u svim vremenima života u svojoj Posavini. Istina, uz velike žrtve pogotovo one u Drugom svjetskom i posljednjem Domovinskome ratu, u kojem su kuće razorene a vjernici raseljeni diljem svijeta. Prvi franjevački samostan na ovom području izgrađen je 1874. godine. Samostan, crkva svetoga Marka i cijeli kraj  bili su mjesta okupljanja i zajedništva ovdašnjih posavskih Hrvata-katolika. U onim teškim vremenima Drugoga svjetskoga rata kada su mnogobrojni muškarci završavali svoje ovozemne živote kod Burića štale i na Bleiburgu, ali i tijekom i poslije Domovinskoga rata, plehanski vjernici okupljali su se oko svojih fratara i pouzdavali se  u Božju Providnost. Tu vjeru nisu izgubili niti 2. srpnja 1992. godine kada je neprijateljska vojska s dvije tone eksploziva porušila ljepoticu ovoga kraja- crkvu Svetoga Marka. Prigodom miniranja stradao je i samostan izgrađen 1932. godine. Ljudi su teškom mukom i gorčinom u srcu napuštali ognjišta, ali svoj Plehan nisu zaboravili. Prvi se vratio fra Ivan Ćurić i kao njegovi predčasnici, fratri u srednjem vijeku, na Plehanu počeo graditi novi vjernički život. Danas tamo živi oko 90 Hrvata, a prije rata bilo ih je preko osam tisuća.

Počinje gradnja samostana na Plehanu, srušenog 1992.

U ponedjeljak 8. srpnja ove godine bilo je posebno svečano na Plehanu. Uzoriti Vinko kardinal Puljić, Nadbiskup Vrhbosanski blagoslovio je gradilište i kamen temeljac  i time simbolično započeo gradnju novog samostana. U prigodnoj homiliji kardinal Puljić nije zaboravio podsjetiti svoje vjernike kako kamen temeljac označava našega Gospodina Isusa Krista kao čvrstu stijenu na kojoj gradimo život vjere. Osvrnuo se i na žrtvu koju su podnijeli branitelji i poručio svima da iz posebnog pijeteta prema njima moramo voljeti i cijeniti ono zašto su branitelji dali svoje živote.

Kardinal Puljić je posebno istaknuo potrebu zajedničkog djelovanja Crkve i vlasti na zauzimanju za izgradnju  i obnovu svih porušenih krajeva, a prigodom postavljanja kamena temeljca bili su nazočni predstavnici najviših organa vlasti hrvatskog naroda predvođeni predsjednikom Hrvatskog narodnog sabora BiH dr. Draganom Čovićem. Među nazočnima našli su se i predstavnici Vlade RH predvođeni izaslanikom premijera Andreja Plenkovića državnim tajnikom Središnjeg državnog ureda za obnovu  i stambeno zbrinjavanje Nikolom Mažarom. Ovom događaju bili su nazočni i predstavnici Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, koji ulažu velike napore kako bi Hrvatima u bIh život učinili lakšim i ljepšim.

Kamen temeljac koji je ugrađen u temelj novog samostana izradio je povratnik Marko Princip a u njega je autor  ugradio i povelju o gradnji samostana. Uz veliki broj vjernika događaj su uveličali i članovi zbora župe  Rođenja BDM iz Ulica pored Brčkog, gdje je sadašnji plehanski gvardijan fra Anto Tomas službovao kao župnik i župni vikar.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari