Pratite nas

Događaji

GOVOR NA PREDSTAVLJANJU KNJIGE ZVONIMIRA HODAKA „LIJEVOM NAŠOM / KOLUMNE“

Objavljeno

na

Dozvolite mi da vas sve pozdravim i izrazim svoje veliko zadovoljstvo što me je dragi prijatelj Zvonimi Hodak pozvao da večeras sjedim za ovim stolom s njim.  S  obzirom da ste se okupili u tako velikom broju ja ću iskoristiti priliku pa ću nešto i reći o njegovoj knjizi „Lijevom našom / Kolumne“, Alfa d.d., Zagreb 2016.

Kao što vidimo iz naslova to je knjiga njegovih kolumni. Kolumne Hodak redovito objavljuje već pet godina na portalu dnevno.hr i u tjedniku 7Dnevno, a u knjizi je dan niz onih objavljenih u razdoblju od 13. siječnja 2014. do 11. siječnja 2016. Predgovor je napisao još jedan Josip za ovim stolom prof. dr. sc. Josip Jurčević koji je posebno naglasio činjenicu da Hodak i u životu govori onako kako i piše i u tome uživaju svi oni koji imaju tu sreću biti s njim u društvu. S obzirom da je Hodak jedan od najistaknutijih članova HNES-a i sam sam imao sreću upoznati takovog Hodaka. Kao što znate najčešći komentatori na hrvatskim portalima su najistaknutiji članovi HNES-a i Hodak i Jurčević, i Šeparović, Tomac, Olujić… Sam Hodak je toliko puno puta komentirao dnevna događanja na pozive s raznih portala i novina, da bi vjerojatno posebnu knjigu mogao objaviti samo s tim svojim komentarima.

Ali vratimo se njegovim kolumnama i ovoj knjizi. Moram priznati da mi svaki ponedjeljak počinje s Hodakom tj. njegovom kolumnom na portalu. Sigurno se i on sjeća kako sam ga jednog ponedjeljka u panici zvao jer njegove kolumne nije bilo do 11h. Očiti pokazatelj teške ovisnosti, zar ne? Siguran sam da i mnogima od vas njegove kolumne znače tako puno, pa ću ovdje pročitati jedan komentar s portala narod.hr dan povodom izlaska ove knjige:

„Zaista je g. Hodak, u vrijeme najveće komunjarske obijesti (2011.-2014.) bio melem na dušu hrvatsku ranjenu. Upravo tako: svaki ponedjeljak – hop na kolumnu, pa se malo nasmiješ, pa – usprkos njihovoj sili i vladavini osjetiš i vidiš da su toliko šuplji i bijedni-da ti je jasno da će im se sve raspršiti ko mjehurčić od pjene!“

Zapravo ovaj komentar pokazuje  kako je Hodak popunio jedan važan vid otpora silnicima koji nas često dovode do uvjerenja kako smo nemoćni išta učiniti za boljitak naše domovine, za naš ponos i dostojanstvo. A da je poruga, ironija, vic i sarkazam itekako ubojito sredstvo za to, zar ne? Na žalost moj dojam je da u Hrvatskoj malo ljudi to zna. Ispričat ću vam jedno moje iskustrvo s tim u svezi:

U vrijeme kada se predsjednika Tuđmana napadali da je s Miloševićem u Karađorđevu dijelio BiH nastala je moja priča „Dobar čovek Slobo“. Naime, kada bi netko napadao Predsjednika zbog te navodne podjele, odgovorio bih mu:

-Znači Vi tvrdite da je Slobodan Milošević dobar čovjek!

-Nisam to rekao!

-Ali to je istovjetno s tvrdnjom o podjeli BiH. Vi očito razgovor Tuđman-Milošević doživljavate ovako. Kaže Slobo Franji: „Znaš Franjo mi Ti imamo 2000 aviona, 3000 tenkova, 2000 teških topova,…. A vi ono imate ona dva kamiona kalašnjikova koje ste nedavno prošvercali preko Mađarske, nekoliko stotina minobacača. Imate i ono grozno oklopno vozilo iz Splita. Ali Franjo bre, ja sam Ti dobar čovek. Evo ruke – pola Bosne meni pola Tebi!

Učinak je bio razoran pa sam to pokušao i objaviti u Hrvatskom slovu i nisam uspio. Prvi put sam objavio u „Spremnosti“ iz Sydney-a 1999., a u Hrvatskoj tek 2000. Naravno u Hrvatskom slovu, gdje sam je već objavljivao nekoliko puta. I ne samo u Slovu.

S pojavom tekstova Zvonimira Hodaka je popunjena jedna velika praznina u hrvatskoj publicistici, ali na nezgodan način. On je doslovno popunio tu prazninu jer se sada nitko neće tako lako upustiti u takovu vrstu pisanja svjestan da će ga uspoređivati s Hodakom. A tko bi poželio tako nešto?

Ovim predstavljanjem svoje knjige Hodak je, vjerovali ili ne, pokazao i svoju racionalnost. Vi vidite da je nas trojica ovdje, a on je zamislio nas četiri. Naime, Hodak zna da ja u svojim tekstovima volim citiratu još jednog sjajnog hrvatskog kolumnistu g. Marka Ljubića. I eto, igrom slučaja, Marko Ljubić je objavio sjajan prikaz ove knjige Sa Zvonimirom Hodakom putevima “Lijeve naše”  na portalu narod.hr

Evo nekoliko misli g. Ljubića:

Njegova knjiga kolumni je knjiga pripovijetki, snažnih, netipičnih utoliko važnih, pripovijetki koje, kako su godinama otvarale svaki radni tjedan ranojutarnjim čitanjem i relaksacijom mnogima, a mnogima i gorkom mukom i nevoljom, ovisno o tome kako se tko u tome prepoznavao i snalazio, ovisno i o intelektualnim mogućnostima projekcije tako običnih poruka na svoju svakodnevnicu, zapravo danas u njegovoj knjizi „Lijevom našom“ nude sustavniji pristup i nužno nameću čitav niz pitanja svakome od nas. Tko hoće i zna, naravno.

Hodak kakav jest na taj način je otišao i od – ponedjeljka, pretvarajući ga u cijeli tjedan svakome tko uživa u njegovim rečenicama, prispodobama, ironiji, vicu i sarkazmu.

(…)

On refleksom sjajnog intelektualca ne pridaje gotovo nimalo značaja svakodnevnim prolaznicima u politici, tipovima s margina pristojnoga društva i koliko toliko pristojnih vrednota, tu i tamo će čisto da u svojim kronikama prethodnoga tjedna ostavi jasan znak ili uporište o realnom vremenskom trenutku, spomenuti nesretnike, naročio progresivce iza kojih stupaju trupe antifa u javnosti i po zagrebačkim ulicama. Iz priče u priču, iz kolumne u kolumnu Hodak nasilnicima ponavlja da su progresivci, nadriknjiževnicima da su književne veličine, antifa feministkinjama da su ženstvene ističući snažnom ironijom njhove primitivne ispade i svodeći ih na karikature a ne na žene, polunovinarima će priznati gigantizam njhove misli i dijela, budalama će pripisati svu pamet svijeta zadajući im nužnost pronalaženja kakve podrumine za smještaj tolikoga znanja, a sebi i svojim čitateljima, zapravo već pokretu, jednostavno prisvojiti ognjište, dom, tradiciju. I grijati srca i um.

http://narod.hr/kultura/marko-ljubic-zvonimirom-hodakom-putevima-lijeve-nase

I Ljubić, slično Jurčeviću posebno komentira Hodakov pojam „Žikina dinanstija“. Naime Jurčević u svom Predgovoru kaže kako ga „Hodak često koristi kao naziv moćnog društvenog sloja koji je fatalistički zarobljenik jednoumne jugokomunističke paradigme – sadržajniji je i jasniji od svih opisa i nabrajanja koje za istu skupinu koriste društvene znanosti“.

Mene posebno obraduje kada Hodak piše o zečevima iz jednostavnog razloga što i ja često parafraziram poznatu Miloševićevu izjavu od 14. kolovoza 1995., dakle tjedan dana poslije „Oluje“. Napisao sam i knjigu s naslovom „Hrvatski genocid: Napravili zečeve od Srba“. Prije Kazala stavio sam Hodakove riječi:

DOMOVINSKI RAT

Fašisti te napadnu, okupiraju, razore, poubijaju mnoštvo ljudi, a kad od njih napokon učiniš zečeve, oni te proglase fašistom!

Uz ovo spomenimo da za današnju srpsku vlast bivši predsjednik Srbije Boris Tadić kaže da vodi makijavelističku pa i nacističku politiku.

Kaže mi kolega kako su ga Tadićeve riječi podsjetile na moje, dakle i Hodakove, tvrdnje. Još 1987. godine bio sam šokiran koliko ljudi u Hrvatskoj nisu bili svjesni rastućeg fašizma u Srbiji. Ni pred rat mnogi nisu bili svjesni, Tako sam u to vrijeme na jednoj tribini o Hrvatima u drugim republikama tadašnje države u HIC-u bio iznenađem velikim pljeskom prepune dvorane predstavniku Hrvata iz Slovenije koji je uvjeravao naše Janjevce da trebaju ostati živjeti na svojim ognjištima u takovoj Srbiji. Rekao sam im da ću polemizirati s njihovim pljeskom:

„Zamislite da su sada tredesete godine i da smo Židovi u Njemačkoj. Istim riječima kolega vas uvjerava da ostanete živjeti ovdje. Što mislite koliko će vas za 10 godina biti živih?“

Samo je jedan od nazočnih dva puta udario dlanom o dlan i potom tajac.

A danas mi u Hrvatskoj vidimo da su se fašističkom agresoru u takovim optužbama pridružili „hrvatski“ ljevičari. Nedavno je Hodak i njih uključio u gornju definiciju poručivši im:

„Oluja će vas pratiti do kraja života u vašim zečjim dušama.“

Istina mnogo ranije je Hodak ukazao na fašistički karakter tzv. hrvatskih antifašista navodeći riječi Winstoni Churchilla:

„Fašisti će u budućnosti sebe nazivati antifašistima.“ 

Zapravo nije ni važno je li Churchill autor ovih riječi ili nije. One doista sjajno opisuju tzv. hrvatske antifašiste koji su otvoreno ili prikriveno bili uz velikosrpsku fašističku agresiju na Hrvatsku, pa će ih „Oluja“ doista pratiti do kraja njihovih života u njihovim zečjim dušama, zar ne?

Zanimljivo je da sam i u ponedjeljak čekao na Hodakovu kolumnu. Valjda zbog izbora, koje Hodak komentira:

Izbori su prošli. Za HDZ dobro, za ljevicu loše, a za duboko podijeljenu Hrvatsku još lošije.

Čini mi sa da nam on samo najavljuje kako ćemo itekako i ubuduće čekati na njegove kolumne bez obzira što nam se smiješi „Europska Hrvatska“.

Ili upravo zbog toga. Sjetimo se riječi bivšeg francuskog vojnog biskupa Michela Dubosta, na međunarodnom vojnom hodočašću u Lourdesu, kada je rekao da se divi nama Hrvatima, jer imaju nešto što sve više nestaje, imamo vrijednosti koje se u Europi gube, a bez kojih ona ne može živjeti. Čini mi se da će nam Zvonimir Hodak i ubuduće pisati s nostalgijom o hrvatskoj Hratskoj! Na radost svih nas!

HVALA!

akademik Josip Pečarić

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Damir Borovčak: Komunistička zapovijed na Mirogoju još uvijek vrijedi

Objavljeno

na

Objavio

U nedjelju 10. prosinca na preoranom groblju hrvatskih vojnika 1941. – 1945. na Mirogoju u Zagrebu obilježen je Međunarodni dan ljudskih prava u organizaciji Hrvatskog društva političkih zatvorenika Osijek, Hrvatskog domobrana Osijek, Žrtve za Hrvatsku Osijek i Hrvatskog obrednog zdruga Jazovka – krilo Đakovo.

Poslije svete mise za duše pokojnih u crkvi Krista Kralja na Mirogoju održano je komemorativno sjećanje na mjestu njihovih grobova i poslije smrti obesčašćenih kosti hrvatskih bojovnika Nezavisne države Hrvatske.

Poginulim hrvatskim vojnicima komunistička vlast zapovjedila je preorati njihove grobove. Učinjeno je to po zapovijedi izdanoj 6. srpnja 1945. od zloglasnog partizansko-komunističkog Ministra unutarnjih poslova Vicka Krstulovića.

Na tom prekopanom i poravnatom nekadašnjem posljednjem počivalištu preminulih hrvatskih bojovnika od 1941. – 1945. sjećanje je obnovljeno prigodnim govorom i s imenima pokojnika na pripremljenih 550 svijeća.

U ime Hrvatskog društva političkih zatvorenika Osijek istaknuo je kako su protiv diskriminacije i kršenja osnovnih ljudskih prava i uskraćivanja prava na obilježeni grob, hrvatski biskupi upozorili još 20. rujna 1945. Tada su u svom glasovitom Pastirskom pismu uputili poruku vjernicima:

„Napokon, još jednu bolnu i neobičnu činjenicu moramo vam napomenuti, predragi vjernici. Ni grobovi pokojnika nisu ostali pošteđeni. Na grobljima u Zagrebu, Varaždinu i drugim mjestima, odredbom neposredno pretpostavljenih vlasti, skidaju se križevi s grobova ustaša i njemačkih vojnika. Sami grobovi poravnati su tako, da se ne može raspoznati, gdje je tko pokopan. Ovakav postupak mora se osuditi. Pred smrću klanjaju se svi ljudi. I neprijatelj prestaje poslije smrti biti neprijatelj. I njemu pripada po nepisanim zakonima čovječanske uljudbe, koja izvire iz kršćanske ljubavi, pravo na pristojan grob. Poznato je, da su poslije prvoga svjetskoga rata nekadašnji neprijatelji i te kako poštivali i čuvali grobove vojnika, koji su kao osvajači pali u stranim zemljama. Danas se to kod nas uskraćuje vlastitim sinovima.“

Potom je govornik upozorio kako su na ovom groblju hrvatskih vojnika od 1941.-1945. pokopani oni koji su umrli u zagrebačkim bolnicama od posljedica rata, kao i vojnici koji su poginuli u borbama u okolici Zagreba. Odlukom komunističkih vlasti u srpnju 1945. uklonjena su nadgrobna obilježja i uništena, grobni humci su preorani, a obiteljima i danas nije dopušteno obilježiti grob člana svoje obitelji. Komunističko obrazloženje odluke o uklanjanju vojničkih groblja okupatora glasilo je: „Treba izbrisati svaki trag zloglasne fašističke vladavine. Tak je potrebno da se sravne sa zemljom svi vanjski znakovi po kojima bi se razaznalo mjesto gdje su se dizala takva groblja.“ Kako bismo razumjeli ovu naredbu moramo poznavati izričaj komunističke ideologije koji kaže: „Tko nije s nama protiv nas je“ ili u prijevodu, tko nije komunist taj je fašist.

Istaknuto je da se tom odlukom krši ljudsko pravo na obilježen grob, povrijeđen je mir i dostojanstvo pokojnika, narušeno je pravo na osobnost, sloboda vjeroispovijesti, ali je napravljena i diskriminacija iz mržnje barbarskim postupkom uništenja. Ljudska prava nisu izmišljena, ona su prirodna. Od rođenja do smrti, što godi bili u životu, postoje ljudska prava koja se odnose na svakog čovjeka i posvuda – ona su univerzalna. Ta prava vrijede u rodilištu, i na groblju, ona vrijede za pobjedničke i poražene vojnike, svi ljudi su jednaki u rođenju i smrti.

Uništenjem ovoga groblja povrijeđena je: Opća deklaracija o ljudskim pravima, Ženevska konvencija, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Povelja EU o temeljnim pravima, Ustav RH, Zakon o grobljima, Zakon o istraživanju uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, Kazneni zakon čl. 332 Povreda mira pokojnika.

Na groblju Mirogoj dostojanstveno su pokopani ugledni građani i obični ljudi. Ovdje brončane i kamene skulpture imaju prava i dostojanstvo po Zakonu o zaštiti spomenika kulture budući da je Mirogoj zaštićeni spomenik kulture. Na ovom groblju jedino nikakva prava nemaju hrvatski vojnici poginuli u vremenu 1941. do 1945. na ozemlju Hrvatske. Paljenjem 550 svijeća, na 550 grobnih mjesta, s imenom i prezimenom pokopanog hrvatskog vojnika, željelo se vratiti dostojanstvo ljudima koji anonimno počivaju u prikrivenim grobovima pored raskošnih grobnica groblja Mirogoj. Sukladno općoj Deklaraciji o ljudskim pravima pravu na slobodu vjeroispovijesti, tražimo da se ovim ljudima vrati dostojanstvo i mir, grobovi obilježe u skladu s vjerskom pripadnošću pokojnika. Na grob za kršćane u znaku križa, a za pripadnike islamske vjere znak nišana.

Selektivna primjena ljudskih prava je kršenje ljudskih prava. Zato što su ovi ljudi pripadali poraženoj vojsci, obiteljima je nametan osjećaj krivnje za zločine koje nisu počinili, tako da i danas postoje traume koje su prisutne u naraštajima koji nisu živjeli u to vrijeme. Ovo groblje je dio kulture sjećanja, ali i suočavanja s prošlošću. I na kraju govornik je završio prvim člankom Opće deklaracije o ljudskim pravima:

“Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva”.

Molitvu za pokoj duša vojnika na preoranom groblju predvodio je za katolike velečasni Ante Pavlović, a za duše islamske vjeroispovijedi efendija Mersad Kvesić.

Potom je organizator zamolio da okupljeni upale pripremljenih 550 svijeća za 550 pokojnika na groblju hrvatskih vojnika 1941-1945. Svaka svijeća imala je ime i prezime pokojnika s datumom smrti.

Barbarstvo komunističkih vlasti 1945. koje su izdale neciviliziranu zapovijed i preorali groblja palih hrvatskih vojnika, još se uvijek poštuje i štiti. To je vidljivo na Mirogoju u Zagrebu. Neobilježene i neuređene grobne plohe na to ukazuju. Komunistička zapovijed na Mirogoju još uvijek traje. Na to su nas podsjetili pristigli domobrani iz Osijeka, koji su potaknuli na pomnije razmišljanje. Nakon 45 godina komunističkog terora i nakon 27 godina samostalne države Hrvatske, po prvi puta su upaljene svijeće i odana počast za sve obesčašćene bojovnike na preoranom dijelu Mirogoja. A zašto zakazuje gradska vlast i državna vlast, kad su u pitanju dostojanstvo i ljudska prava pokojnika na posljednje počivalište? Zar se potomci nemaju pravo sjećati svojih predhodnika palih za san o hrvatskoj slobodi. A s njima i svi istinoljubivi domoljubi pokloniti se žrtvama onih koji su poginuli u vihoru Drugog svjetskog rata za nikad dosanjanu slobodnu i samostalnu Hrvatsku.

fotografije  tekst: Damir Borovčak/HKV

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Događaji

POSUŠJE: Održana prva projektno-edukacijska radionica Interreg IPA programa prekogranične suradnje Hrvatska – BiH – Crna Gora

Objavljeno

na

Objavio

Projektno-edukacijska radionica o mogućnostima ostvarivanja sredstava iz Interreg IPA program prekogranične suradnje Hrvatska – Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2014.-2020, održana je prvi put danas u Posušju.

Organizator je bio Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske uz potporu Ministarstva regionalnog razvoja i europskih fondova RH, te Agencije za regionalni razvoj RH, a radionica je održana na inicijativu Općine Posušje. Sudionici su bili predstavnici tijela državne uprave, jedinica lokalne i područne samouprave i poduzeća u njihovom vlasništvu, i razvojnih agencija u Zapadnohercegovačkoj i Hercegbosanoskoj županiji u BiH.

Žana Ćorić, ispred Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske kazala da su kao organizatori jako zadovoljni odazivom i spremnošću na suradnju, te da je to jako dobar temelj za nastavak rada. „Prva je ovo u nizu radionica koje planiramo. Ova je organizirana za zainteresirane iz Zapadnohercegovačke i Hercegbosnaske županije. Smatramo da je jedna od najvažnijih pouka ove radionice zajedništvo koje imamo“, kazala je Ćorić. Najavila je drugi poziv programa “Interreg IPA, prekogranična suradnja Hrvatska – Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2014-2020“ koji kreće u prvoj polovici iduće godine. „Mi smo ovdje danas predstavili konkretne potrebne korake za ovaj poziv: kako jačati ljudske kapacitete, kako osmisliti projekt, kao ga realizirati, što može konkurirati u ovom programu, koji su potrebni koraci, što može biti prepreka,…“, kazala je Ćorić.

Prema riječima općinskog načelnika Branka Bage, cilj ove radionice je obučavanje kadrova i upoznavanje s mogućnostima financiranja iz fondova Europske unije, te zbližavanje svih djelatnika u općinskim institucijama koji bi radili i koji rade na ovim projektima.“Mi već imamo u tijeku jedan ovakav projekt. Riječ je o projektu koji je nastao u suradnji sa Šibensko – kninskom županijom, a odnosi se na nabavku CNC strojeva koji bi bili smješteni u poslovnoj zoni Osrdak.

Riječ je o jednom infrastrukturnom, proizvodnom i tehnološkom projektu za koji se nadamo da ćemo uspješno provesti“, kazao je Bago. Dodao je da ipak prioritet općine Posušje izgradnja kanalizacijske mreže. „Mi smo krenuli s nekim mini zahvatima na izgradnji kanalizacije, ali sami takav projekt ne možemo realizirati. Naš proračun je skroman, stoga očekujemo pomoć s državne razine, ali isto tako se nadamo da ćemo dio sredstava za ovaj problem povući iz dostupnih fondova EU“, kazao je Bago. Također je zahvalio Zvonku Milasu, predstojniku Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, na ukazanom povjerenju da Općina Posušje bude domaćin ovom događaju.

 

Stella Arneri ispred Agencije za regionalni razvoj RH je kazala da je ova agencija nositelj kada je u pitanju program “Interreg IPA, prekogranična suradnja Hrvatska – Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2014-2020“. Upravo je ovaj program prilika stanovnicima BiH za povlačenje sredstava iz fondova EU. „Drugi poziv ovog programa kreće u provom djelu 2018. godine i bit će dostupno 35 milijuna eura sredstava i mi smo upravo tu u Posušju da bi predstavili ovaj poziv, jer smatramo da je ovo izvrsna prilika za doći do novih i dodatnih sredstava“, kazala je Arneri. Dodala je da je prekogranična suradnja vrlo važna, pogotovo za ova pogranična područja jer može riješiti jako puno problema. „U ovom slučaju granica nam nikako nije barijera“, kazale je Arneri.

Kristina Bilić, pomoćnica ministrice za regionalni razvoj i europske fondove RH je kazala da je jako važno za RH povezati se sa susjedima kako bi zajednički što uspješnije povlačili sredstav europskih fondova. „Cilj nam je kroz ovu radionicu dati naša iskustva ovoj lokalnoj zajednici kako bi mogli s nama kvalitetno sudjelovati u povlačenju sredstava. Želimo što više poništiti negativne učinke kada je u pitanju administracija, ali i suradnja. Mi smo ovdje u ulozi podupiranja naših partnera,“ kazala je Bilić.

Cilj Projektno-edukacijske radionice bilo je jačanje kapaciteta hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, te poticanja prekogranične i regionalne suradnje između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a predavači su bili Anđelka Hajdek, Ante Vukasović, Antonija Ermut Erceg te Kristjan Futač koji je moderirao i panel diskusiju.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari